<p>Američki hirurzi uspješno su izveli prvu transplantaciju ljudskog mokraćnog mjehura 4. maja 2025. godine, označivši značajan korak u medicini. Kompleksna operacija, koja je trajala osam sati, uključivala je uzimanje bubrega i mokraćnog mjehura od donora, te njihovu revitalizaciju u tijelu pacijenta koji je te organe izgubio zbog bolesti bubrega i raka.</p><p>- Bubreg je odmah počeo proizvoditi veliku količinu urina, a pacijentova bubrežna funkcija odmah se poboljšala. Nakon operacije nije bilo potrebe za dijalizom, a urin je pravilno tekao u novi mokraćni mjehur - rekao je urolog Nima Nasiri s Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu (UCLA).  </p><h2>Revolucionarni podvig</h2><p>Pacijent je ubrzo nakon operacije mogao normalno mokriti, što nije bio u stanju činiti sedam godina. S obzirom na milione ljudi širom svijeta s oštećenjem mokraćnog mjehura, ovaj revolucionarni podvig mogao bi promijeniti mnoge živote.</p><p>- Ova operacija predstavlja historijski trenutak u medicini i mogla bi utjecati na to kako liječimo pažljivo odabrane pacijente s vrlo simptomatičnim "terminalnim" mjehurima koji više ne funkcioniraju - objasnio je urolog Inderbir Gil sa Univerziteta Južne Kalifornije.  </p><p>- Transplantacija je opcija liječenja koja spašava i poboljšava život kod mnogih stanja koja zahvaćaju glavne organe, a sada toj listi možemo dodati i mokraćni mjehur - dodao je.  </p><p>Do sada je jedina opcija za pacijente s teško oštećenim mokraćnim mjehurom bila upotreba dijela crijeva za zamjenu funkcije mjehura, ali ta metoda izaziva komplikacije u 80 posto slučajeva, uključujući probavne probleme ili gubitak bubrežne funkcije zbog razlika između mikrobioma probavnog i mokraćnog sistema, prema Gilu.  </p><p>Transplantacija mokraćnog mjehura bila je izuzetno izazovna zbog složenog sistema krvnih žila smještenih duboko u trbušnoj šupljini. Zbog toga se medicinski tim pripremao više od četiri godine, uključujući vježbe robotskih transplantacija na preminulim donorima koji su još bili na respiratorima.  </p><h2>Pacijent se osjeća dobro</h2><p>Nove tehnike primijenjene su za spajanje donorskog mjehura i bubrega u tijelu 41-godišnjeg pacijenta, Oskara Larainsara, supruga i oca četvoro djece, koji je ranije izgubio oba bubrega i veći dio mjehura.</p><p>Prosječni muški mokraćni mjehur može primiti do 700 mililitara tekućine, dok je Larainsarov mogao zadržati samo 30 mililitara. Hirurzi su olakšali postupak spajanjem određenih vena i arterija prije implantacije donorskog organa.  </p><p>- Unatoč složenosti slučaja, sve je išlo po planu i operacija je bila uspješna. Pacijent se dobro osjeća i zadovoljni smo njegovim dosadašnjim kliničkim napretkom - rekao je Gil.  </p><p>Ljekari planiraju još četiri operacije u okviru kliničkog ispitivanja transplantacija mokraćnog mjehura. Pacijenti moraju biti na dugotrajnoj imunosupresiji kako bi se spriječilo odbacivanje organa, što nosi određene rizike i nuspojave, zbog čega se transplantacija ne preporučuje ako postoji druga opcija.  </p><p>Ukoliko sljedeće četiri operacije budu jednako uspješne, uslijedit će veće kliničko ispitivanje.&nbsp;</p><p>- Bio sam tempirana bomba, ali sada imam nadu - rekao je Larainsar svojim ljekarima tokom naknadnog pregleda.</p>

Američki hirurzi uspješno su izveli prvu transplantaciju ljudskog mokraćnog mjehura 4. maja 2025. godine, označivši značajan korak u medicini

Uspješno izvedena prva transplantacija mokraćnog mjehura

<p>Prvi put su naučnici uspjeli zabilježiti izuzetne time-lapse snimke koje prikazuju trenutak kada srce počinje da nastaje. Snimke pokazuju kako se srčane ćelije u embriju miša spontano organizuju u oblik nalik srcu, i to već u veoma ranoj fazi razvoja. Naučnici vjeruju da bi ova tehnika mogla donijeti nova saznanja o urođenim srčanim greškama koje pogađaju gotovo jedno od sto novorođenčadi, piše Guardian.</p><p>- Ovo je prvi put da smo mogli pratiti srčane ćelije ovako izbliza i tokom tako dugog perioda razvoja sisara - rekao je dr. Kenzo Ivanović s Instituta za dječije zdravlje Great Ormond Street na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL), glavni autor studije.</p><p>&nbsp;- Prvo smo morali pouzdano uzgojiti embrije u specijalnim posudama kroz duži vremenski period, od nekoliko sati do nekoliko dana, a ono što smo otkrili bilo je potpuno neočekivano - objasnio je.</p>

<h2>Napredna tehnologija mikroskopije</h2><p>Snimke razvoja embrija su napravljene naprednom tehnikom mikroskopije svjetlosnim snopom (light-sheet mikroskopijom) koja je naučnicima omogućila da prate embrije dok prolaze kroz ključnu fazu razvoja poznatu kao gastrulacija, kada embrij počinje da formira različite vrste ćelija i uspostavlja osnovne tjelesne ose.</p><p>Nedugo zatim, ćelije srčanog mišića se organizuju u veliku cijev koja se potom dijeli na dijelove iz kojih će nastati stijenke i komore srca. Kod djece s urođenim srčanim manama, u tom procesu može doći do pojave rupe u stijenkama srca.</p><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Koristeći fluorescentne markere, tim je označio srčane mišićne ćelije – kardiomiocite – koje su svijetlile različitim bojama. Svake dvije minute tokom 40 sati pravile su se snimke koje prikazuju kako se ćelije kreću, dijele i oblikuju primitivni organ. Time je istraživačima bilo omogućeno da precizno prate gdje i kada se u embriju pojavljuju prve ćelije koje grade srce.</span></p><p>Naučnici su otkrili da se već u ranoj fazi gastrulacije (oko šestog dana razvoja mišjeg embrija) pojavljuju ćelije koje se isključivo razvijaju u srce i da se one ponašaju veoma organizovano. Umjesto nasumičnog kretanja, ćelije slijede jasno određene putanje – bilo da formiraju srčane komore koje pumpaju krv ili pretkomore kroz koje krv ulazi u srce iz tijela i pluća.</p><h2>"Ovo temeljno mijenja naše razumijevanje"</h2><p>- Naša otkrića pokazuju da se odluka ćelije da postane srčana ćelija i njeno usmjereno kretanje mogu desiti mnogo ranije u embrionalnom razvoju nego što su do sadašnji modeli sugerisali - rekao je Ivanović.&nbsp;</p><p>- Ovo temeljno mijenja naše razumijevanje razvoja srca jer pokazuje da ono što izgleda kao haotična migracija ćelija zapravo prati skrivene obrasce koji osiguravaju pravilno formiranje srca - dodao je.</p><p>Naučnici smatraju da bi ova saznanja mogla unaprijediti razumijevanje i liječenje urođenih srčanih mana, ali i ubrzati razvoj uzgoja srčanog tkiva u laboratorijskim uslovima za potrebe regenerativne medicine. Studija je objavljena u časopisu EMBO Journal.</p>

Prvi put su naučnici uspjeli zabilježiti izuzetne time-lapse snimke koje prikazuju trenutak kada srce počinje da nastaje

Prvi put snimljen nastanak srca: "Ovo mijenja naše shvatanje razvoja iz korijena"

<p>Zahvaljujući kvantnim pojavama poznatim kao Hokingovo zračenje, svemir bi mogao nestati znatno ranije nego što su to ranije procjenjivali naučnici, tvrdi tim iz Nizozemske u studiji koja će biti objavljena u časopisu Journal of Cosmology and Astroparticle Physics.</p><p>Prema istraživanju naučnika sa Univerziteta Radboud, posljednji tragovi ugašenih zvijezda mogli bi nestati za oko 10⁷⁸ godina – to je broj jedan sa 78 nula. Dosadašnje teorije procjenjivale su da bi taj proces trajao čak do nevjerovatnih 10¹¹⁰⁰ godina.</p><p>Iako se i dalje radi o nezamislivo dugom vremenskom periodu, nova računica predstavlja ogroman preokret u dosadašnjim predviđanjima o sudbini svemira.</p><h2>Ne nestaju samo crne rupe</h2><p>Najzanimljivije otkriće istraživača je da Hokingovo zračenje ne utiče samo na crne rupe, već i na druge kosmičke objekte – uključujući neutronske zvijezde, guste ostatke masivnih zvijezda koje su eksplodirale kao supernove.</p><p>Čak ni bijeli patuljci, koji se smatraju među najotpornijim tijelima u svemiru, nisu pošteđeni. Naučnici vjeruju da bi upravo oni mogli biti posljednji "glasnici kraja" svemira kakvog poznajemo – i to za "samo" 10⁷⁸ godina.</p><p>- To znači da kraj svemira dolazi mnogo ranije nego što se ranije mislilo, iako još uvijek govorimo o jako, jako dalekoj budućnosti - rekao je glavni autor studije Hajno Falk, profesor radioastronomije na Univerzitetu Radboud.</p><h2>Hokingovo zračenje&nbsp;</h2><p>Još 1970-ih, pokojni fizičar Stiven Hoking iznio je teoriju da crne rupe nisu potpuno "crne", već da mogu emitovati zračenje. Ta ideja zasniva se na kvantnim pojavama na horizontu crne rupe, gdje se parovi čestica mogu stvoriti – jedna upada u rupu, dok druga bježi u svemir.</p><p>Do sada se vjerovalo da su ovi efekti značajni isključivo kod crnih rupa. No, nova studija pokazuje da čak i tijela s manjom gravitacijom – poput neutronskih zvijezda – mogu emitovati slično zračenje, što bi s vremenom dovelo do njihovog potpunog nestanka.</p><p>- Ali crne rupe nemaju površinu.&nbsp;One ponovo apsorbuju dio svog zračenja, što usporava njihov nestanak - objašnjava koautor Majkl Vondrak, postdoktorand na Radboudu.</p><h2>I Mjesec, i čovjek bi s vremenom nestali</h2><p>Naučnici su takođe izračunali koliko bi vremena trebalo da Hokingovo zračenje potpuno "izbriše" Mjesec – ili čak jednog čovjeka.</p><p>Zaključak? Oko 10⁹⁰ godina. Međutim, autori studije naglašavaju da u tim procjenama nisu uračunati drugi astrofizički procesi, poput raspadanja materije ili promjena u gustini mase. Drugim riječima – čovječanstvo će gotovo sigurno nestati iz nekih drugih razloga mnogo ranije.</p>

Zahvaljujući kvantnim pojavama poznatim kao Hokingovo zračenje, svemir bi mogao nestati znatno ranije nego što su to ranije procjenjivali naučnici

Naučnici tvrde: Svemir će nestati mnogo brže nego što se mislilo

<p>Hirovite sile prirode ne prestaju nas podsjećati na to koliko smo krhki i ranjivi. Suočeni s njenom snagom – potresima, poplavama, požarima, olujama, sušama i vulkanskim erupcijama – bivamo prisiljeni na poniznost koju često zaboravljamo u prividu svakodnevne sigurnosti.</p><p>Novi podsjetnik na tu nepredvidivu moć prirode dolazi iz dubina Tihog okeana.</p><h2>Aktivirao se podmorski div</h2><p>Stotine kilometara od obale američke savezne države Oregon, znake uznemirenosti pokazuje ogroman podmorski vulkan širine 1,6 kilometara, upozoravaju američki naučnici.</p><p>Vulkan Axial Seamount, smješten 1,4 kilometra ispod površine okeana, nalazi se na području gdje se magma iz Zemljine unutrašnjosti probija kroz koru. Iako su ovakvi vulkani česti na oceanskom dnu, Axial leži uz greben Juan de Fuca, gdje se dvije velike tektonske ploče neprestano razmiču, stvarajući snažan pritisak ispod površine.</p><p>Nagli porast broja potresa sugerira da se ispod Axiala gomila magma, što bi moglo uzrokovati erupciju, tvrde naučnici sa Regional Cabled Arraya, projekta koji vodi Univerzitet u Vašingtonu.</p><p>- Trenutno bilježimo stotine potresa svaki dan, iako još nismo na nivou koji je prethodio zadnjoj erupciji.&nbsp;Moguće je da će vulkan eruptirati već krajem ove godine ili početkom 2026., ali isto tako može biti i sutra. Vrlo je nepredvidiv - rekao je profesor Vilijam Vilkok.</p><h2>Posljednja erupcija bila 2015.</h2><p>U aprilu 2015. Axial je proizveo čak 10.000 potresa u jednom danu, dok je lava tada prekrila oko 40 kilometara kvadratnih morskog dna. Ovaj proces formirao je kalderu – golemu udubinu u koju se slijevaju mikroorganizmi i drugi oblici života, opstajući zahvaljujući mineralno bogatim izvorima.</p><p>Iz tih izvora izbijaju oblaci mikroskopskih čestica, poznati kao “snowbloweri”, a iako magma ponekad uništi lokalni ekosistem, oporavak je zapanjujuće brz.</p><p>- Tri mjeseca nakon erupcije, biljni i životinjski svijet se oporavio - rekla je voditeljica projekta Debi Keli.</p>

<p>Keli dodaje da ova otkrića pokazuju kako život može uspijevati i u najekstremnijim uslovima, te da podmorski vulkani možda imaju ključnu ulogu u razvoju života u okeanima.</p><p>Iako lokalne morske životinje osjećaju podrhtavanja, ljudi na kopnu nisu u opasnosti, niti će se iznad mora pojaviti oblaci pepela. Axial Seamount, kaže Keli, idealan je za naučna posmatranja jer njegove erupcije nisu eksplozivne. Ovaj put, planira se da se erupcija prvi put prenosi uživo, što bi bio historijski trenutak.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">An underwater volcano, Axial Seamount, located off the Oregon coast, is showing signs of renewed activity, with scientists predicting a potential eruption later this year or early 2026. Researchers have recorded increased earthquake activity and seafloor swelling, indicating… <a href="https://t.co/JTOh7zvJ8E">pic.twitter.com/JTOh7zvJ8E</a></p>&mdash; Carolyn Rockey (@CarolynWRockey) <a href="https://twitter.com/CarolynWRockey/status/1921593933324247131?ref_src=twsrc%5Etfw">May 11, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Naučnici su tek nedavno uspjeli direktno posmatrati jednu podmorsku erupciju – u aprilu ove godine kod obale Kostarike – kada su svjedočili izbijanju užarene lave i uništenju lokalnog ekosistema.</p><p>Još zanimljivije, istraživanje Axiala otkrilo je da tajming erupcija zavisi ne samo od podzemnih sila, već i od kretanja planeta. Sve tri prethodne erupcije desile su se početkom godine, kada je Zemlja najudaljenija od Sunca. Vjeruje se da gravitacijski utjecaj Mjeseca, koji izaziva plime i oseke, dodatno pritiska vulkan i potiče pucanje magmatske komore.</p>

Stotine kilometara od obale američke savezne države Oregon, znake uznemirenosti pokazuje ogroman podmorski vulkan širine 1,6 kilometara

Aktivirao se golemi vulkan, naučnici upozoravaju: "Može eruptirati svakog trenutka"


<p>Na obali Zapadne Australije, u tirkiznim vodama jednog od najizoliranijih dijelova svijeta, američki turisti Emili Vapman i Evan Risucci plutali su iznad koraljnog grebena Ningaloo. Iako na prvi pogled djeluje netaknuto, ono što se krije ispod površine otkriva tragičnu priču – izbijeljeni koralji, bijeli poput pijeska, svjedoče o snažnom toplinskom stresu koji pogađa greben, izvještava Si-En-En.</p><p>- Učili smo o izbjeljivanju na fakultetu, ali ovo je zaista potresno iskustvo - izjavila je Vapman, biologinja iz Kalifornije. Risucci, njen saputnik, priznaje da je prvobitno mislio da su bijeli koralji znak zdravlja, ali su zapravo svjedočili bolesti grebena. Ningaloo je jedan od najdužih priobalnih grebena na svijetu i do ove godine uspijevao je izbjeći masovno izbjeljivanje koje decenijama uništava koralje širom planete.</p><h2>Znak smrti</h2><p>Međutim, morski toplinski val, praćen iznadprosječno visokim temperaturama i najtoplijim martom u istoriji Zapadne Australije, promijenio je situaciju. Prvi put su čak i stoljetni koralji roda Porites, poznati kao "koraljni divovi", počeli gubiti simbiotske alge koje im omogućavaju opstanak, blijedeći i ostavljajući prostor za zelene alge – jasan znak smrti.</p><h2>"Ovo je bilo neizbježno"</h2><p>- Ovo je bilo neizbježno - rekla je molekularna ekološkinja Kejt Kigli iz fondacije Minderoo. U laboratoriji u Eksmautu, ona i njen tim pokušavaju uzgojiti otpornije koralje ukrštanjem jedinki iz toplijih i hladnijih voda.</p>

<p>- Na grebenu Ningaloo otkrili smo da, ako ukrstite majku s grebena otpornog na toplinu s ocem s manje otpornog grebena, možete dobiti potomstvo s dvostruko većom otpornošću na toplinu. Ponekad su mladi koralji čak otporniji od majke - objasnila je Kigli.</p><p>Greben Ningaloo je ove godine, istovremeno s Velikim koraljnim grebenom na istoku, doživio masovno izbjeljivanje. Prema riječima milijardera i filantropa Endrua Foresta, ovo je jasan pokazatelj da su se upozorenja naučne zajednice ostvarila.</p><h2>"Uništit ćemo i ekonomiju"</h2><p>Forest, koji ima doktorat iz morske ekologije, nastoji podstaći rudarsku industriju u državi bogatoj fosilnim gorivima da pređe na obnovljive izvore energije.&nbsp;</p><p>- Uništimo li oceane, uništit ćemo i ekonomiju - poručio je Forest na Forumu o Indijskom oceanu u Pertu.</p><p>Turistički grad Eksmaut svakog marta i aprila privlači posjetitelje željne plivanja s kitopsinama, a u tim mjesecima mogu se vidjeti i grbavi kitovi, raže mante i morske kornjače. Ipak, regija je i centar eksploatacije fosilnih goriva.</p><p>Iako se Australija obavezala ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 °C, emisije stakleničkih plinova nastavljaju rasti, a predlažu se novi projekti, poput proširenja plinskog postrojenja u Karati koje bi moglo raditi do 2070. godine.</p><h2>Ima nade</h2><p>Naučnici upozoravaju da nijedna laboratorijska tehnika ne može zamijeniti klimatsku akciju. Obnova grebena u trenutnim uslovima bila bi preskupa i tehnički neizvodiva.</p><p>Ipak, selektivni uzgoj u Nacionalnom simulatoru morskog okoliša u Kvinslendu pokazuje da se laboratorijski uzgojeni koralji mogu održati na Velikom koraljnom grebenu, iako su rezultati ograničeni na određene vrste i lokacije.</p><p>Unatoč teškom stanju, Ningaloo je ove godine pokazao znakove života – desio se mrijest, što ukazuje da je greben, iako bolestan, još uvijek sposoban za regeneraciju. „To daje nadu“, rekla je Kigli. „Ovaj ekosustav je ugrožen, ali još nije izgubljen. Moramo učiniti sve da ga zaštitimo.“</p>

Greben Ningaloo je ove godine, istovremeno s Velikim koraljnim grebenom na istoku, doživio masovno izbjeljivanje

Znakovi smrti na drevnom koraljnom grebenu Australije

<p>Škorpioni sve češće naseljavaju brazilske gradove, upozoreno je u naučnom radu koji ukazuje da brza urbanizacija i klimatske promjene pogoduju rastu broja ljudi pogođenih njihovim ubodima. Prema podacima brazilskog zdravstvenog informacionog sistema, između 2014. i 2023. godine prijavljeno je više od 1,1 milion uboda škorpiona.</p><p>Studija objavljena u časopisu Frontiers in Public Health pokazuje da je broj prijava uboda porastao za čak 250 % u navedenom periodu. Kao ključne razloge autori navode neplanski provođenu urbanizaciju, visoku naseljenost i loše upravljanje otpadom.</p><p>Iako gradska naselja sve više zadiru u prirodna staništa škorpiona, istovremeno stvaraju i nova, povoljna okruženja za njihov opstanak i širenje.</p><p>- Urbanizacija u Brazilu duboko je promijenila ekosisteme - rekla je za The Guardian glavna autorica studije, Manuela Berto Puka, docentica na Državnom univerzitetu São Paulo.</p><h2>Kanalizacije – idealno skrovište</h2><p>- Gradovi nenamjerno nude sve što škorpionima treba: mnogo skrovišta u zidovima, odvodima, ruševinama i građevinskom otpadu, stalnu toplotu i pouzdan izvor hrane u obliku žohara i drugih urbanih beskičmenjaka - pojasnila je Puka.</p><p>Posebno su im privlačni topli kanalizacioni sistemi koji su gotovo bez predatora i bogati hranom. Neke vrste škorpiona mogu preživjeti i do 400 dana bez hrane, a sposobne su da se razmnožavaju bez parenja, što ih čini izuzetno teškim za suzbijanje.</p><p>Toplija ljeta, kao i naizmjenična razdoblja kiša i suša, dodatno pogoduju njihovom širenju, jer su prilagođeni vlažnim i toplim sredinama. Privremeni podaci za 2024. godinu pokazuju da su škorpioni odgovorni za gotovo 200.000 uboda i 133 smrtna slučaja. Istraživači procjenjuju da bi između 2025. i 2033. godine moglo doći do još dva miliona novih slučajeva.</p><p>- Stvarni razmjeri ovog problema vjerovatno su mnogo veći od onih prikazanih u zvaničnoj statistici - navode autori, dodajući da se mnogi građani odlučuju na kućno liječenje ili ga u potpunosti izbjegavaju.</p><p>- Radila sam u sredinama gdje je strah od uboda škorpiona svakodnevan, naročito u siromašnim i prenapučenim područjima. Brojke nam govore da će situacija u budućnosti biti još ozbiljnija - istakla je Puka.</p><h2>Djeca i stariji najugroženiji</h2><p>Prema navodima istraživača, oko 0,1 % prijavljenih uboda završava smrtnim ishodom, a najugroženiji su djeca i starije osobe. Iako se zdravi ljudi uglavnom potpuno oporave, mogu trpjeti jake bolove i nelagodu nekoliko dana. Simptomi uključuju bol, peckanje, oticanje, crvenilo, trnce i mučninu.</p><p>Prethodna istraživanja su pokazala da bi usljed klimatskih promjena moglo doći do širenja staništa škorpiona prema urbanim područjima. Brazil, Paragvaj, Bolivija, Meksiko, Gvajana i Venecuela posljednjih decenija bilježe značajan porast slučajeva škorpionizma – medicinskog stanja izazvanog ubodom – što je preraslo u ozbiljnu javnozdravstvenu prijetnju.</p><h2>Prevencija i svijest</h2><p>- Škorpioni žive u prenapučenim i vlažnim okruženjima. Održavajte prostorije čistim, zapečatite pukotine u zidovima, postavite mrežice na odvode i uvijek provjerite obuću, peškire i odjeću prije upotrebe - savjetuje Puka.</p><p>Ekologinja s Univerziteta u Redingu, dr Manuela González-Suarez, koja nije učestvovala u istraživanju, komentarisala je: "Brojevi su znatno veći nego što sam očekivala – ovo je ozbiljan porast.“ Ipak, dodala je da podizanje svijesti o problemu može rezultirati većim brojem prijava.</p><p>- Ljudi ne bi trebali paničiti zbog ovog istraživanja.&nbsp;Većina onih koje ubode škorpion neće imati teške ili smrtonosne reakcije. Stopa smrtnosti je niska u poređenju, na primjer, sobraćajnim nesrećama ili nasilnim zločinima - rekla je González-Suarez.</p><p>Brazilski zdravstveni sistem pruža besplatno liječenje, a protuotrov je dostupan u nekim bolnicama i hitnim centrima.</p><p>- U slučaju uboda, ne čekajte da se simptomi pogoršaju – odmah se obratite najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Svi su ranjivi, naročito djeca – i najmanji ubod može biti koban - upozorila je profesorica Elijane Kandijani Arantes s Univerziteta u São Paulu.</p><p>Na kraju, Puka je istakla: "Jedna od najraširenijih zabluda jeste da su škorpioni naši neprijatelji. Oni se ponašaju defanzivno, a ne napadački. Dio su prirodnog svijeta i imaju važnu ekološku ulogu – od kontrole štetočina do očuvanja biološke raznolikosti.“</p>

Prema podacima brazilskog zdravstvenog informacionog sistema, između 2014. i 2023. godine prijavljeno je više od 1,1 milion uboda škorpiona

Škorpioni opsjedaju Brazil: Ugrizi u porastu, gradovi postaju idealna staništa

<p>Uturunku, planinski vrh u središtu Anda u Boliviji, poznat kao zombi-vulkan, pokazuje znakove buđenja nakon 250.000 godina neaktivnosti, jer ispušta plinove i izaziva potrese slične aktivnim vulkanima, prenose svjetski mediji.</p><p>Satelitski radarski snimci Uturunkua, najvišeg vrha jugozapadne Bolivije, prije više od dvije decenije otkrili su da su sile unutar vulkana uzdizale i spuštale područje oko vrha, široko oko 150 kilometara, formirajući oblik poput sombrera. Znanstvenici su nedavno detaljno istražili Uturunku kako bi utvrdili jesu li stalne deformacije i druge aktivnosti pokazatelji da se uspavani vulkan možda budi.</p><p>Kombinacijom satelitskih podataka, analize seizmičkih aktivnosti i računarskih modela reakcije stijena na pritiske, istraživači su stvorili detaljniju sliku unutrašnje strukture Uturunkua i otkrili razloge njegove aktivnosti. Svoja saznanja objavili su 28. aprila u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.</p><p><br></p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">“Night of the Living Uturuncu” doesn’t exactly roll off the tongue. But this dormant volcano in the southwest corner of Boliva has more in common with the walking dead than one might think.<a href="https://twitter.com/CornellEng?ref_src=twsrc%5Etfw">@CornellEng</a> and <a href="https://twitter.com/CornellEAS?ref_src=twsrc%5Etfw">@CornellEAS</a> researchers detected signs of life in the “zombie” volcano,… <a href="https://t.co/PIxKtZDWVi">pic.twitter.com/PIxKtZDWVi</a></p>&mdash; Cornell University (@Cornell) <a href="https://twitter.com/Cornell/status/1917323087403458798?ref_src=twsrc%5Etfw">April 29, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Vulkanske erupcije obično nastaju kada magma ispod vulkana prodre u podzemne magmatske komore, a zatim izbije na površinu kroz pukotine i otvore. Erupcije su eksplozivnije ako je magma gušća, jer zadržava plinove, što dovodi do nakupljanja pritiska koji se naglo oslobađa, izbacujući magmu kao lavu.</p><p>Međutim, istraživanje pokazuje da to nije slučaj s Uturunkuom. Umjesto toga, magma, plinovi i slane tekućine međusobno djeluju u hidrotermalnom sistemu, čija aktivnost nije bila potpuno razjašnjena, stvarajući "zombi-podrhtavanja" vulkana.</p><h2>Najveće aktivno magmatsko tijelo</h2><p>Na dubini od 10 do 20 kilometara ispod Uturunkua nalazi se ogroman rezervoar magme, poznat kao magmatsko tijelo Altiplano-Puna, koje se prostire na oko 200 kilometara i predstavlja najveće poznato aktivno magmatsko tijelo u Zemljinoj kori.</p><p>Ranija istraživanja ukazivala su na postojanje aktivnog hidrotermalnog sistema koji povezuje magmatski rezervoar s planinskim lancem, ali nije bilo jasno kako magma i tekućine djeluju unutar tog sistema. Koristeći signale iz preko 1700 seizmičkih događaja između 2009. i 2012. godine, znanstvenici su kreirali visokorezolucijske slike plitke kore ispod Uturunkua.</p><p>Također su zabilježili električne i gravitacijske promjene pod zemljom, kao i promjene u hemijskom sastavu stijena, otkrivajući detalje sistema kanala unutar i ispod vulkana kroz koje je cirkulirala geotermalno zagrijana tekućina.</p><h2>"Ne bilježimo porast seizmičnosti"</h2><p>Istraživači su otkrili da magmatsko tijelo zagrijava podzemnu tekućinu i oslobađa plinove, koji zajedno s tekućinom migriraju prema gore i nakupljaju se u komorama ispod vulkanskog kratera. Njihovo kretanje kroz Uturunku izaziva potrese, oslobađanje pare, deformaciju stijena i podizanje površine za oko 1 centimetar godišnje.</p><p>Unutrašnja dinamika Uturunkua ne samo da objašnjava njegovu aktivnost, već ukazuje da ovaj "zombi" nije blizu erupcije, izjavio je koautor studije Majk Kendal, profesor i voditelj odjela za znanosti o Zemlji na Univerzitetu Oksford.</p><p>- Ne bilježimo porast seizmičnosti. Loš znak bio bi porast seizmičnosti, a zatim migracija seizmičnosti s velike dubine na mnogo pliće dubine – to je obično pokazatelj da se magma kreće - rekao je Kendal za CNN.&nbsp;</p><p>- Ne vidimo ništa slično tome.&nbsp;Izgleda kao da vulkan samo ispušta plinove, ispušta paru i smiruje se - dodao je.</p><p>Korištenje više tehnika bilo je ključno za razumijevanje podzemne strukture Uturunkua, prema geologu Benjaminu Andrijusu, direktoru Programa za praćenje globalne vulkanske aktivnosti pri Smitsonijanovom Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Vašingtonu.</p><p>Pojedinačne metode istraživanja seizmičke aktivnosti, hemije i fizike stijena "daju zanimljive, ali donekle dvosmislene rezultate", rekao je Andrijus, koji nije učestvovao u studiji. Zajedno, ove metode ukazuju na hidrotermalni sistem, a ne na nadiruću magmu kao uzrok aktivnosti Uturunkua, i pružaju uvid u međudjelovanje magme, stijena i tekućine ispod vulkana.</p><p>- Ovo istraživanje je važno za razumijevanje vulkana, granitnih stijena, rudnih tijela i formiranja kontinentalne kore - rekao je Andrijus. Također je važno prepoznati da neki vulkani mogu biti prilično aktivni, "ali ne nužno spremni za erupciju".</p><h2>Deseci zombi-vulkana</h2><p>Tokom decenija, Program za praćenje globalne vulkanske aktivnosti zabilježio je oko 50 zombi-vulkana starijih od 12.000 godina, ali mlađih od 2,6 miliona godina.</p><p>Njihovi znakovi aktivnosti su "uglavnom geotermalne značajke poput toplih izvora i fumarola (otvora kroz koje izlaze vrući plinovi)", rekao je koautor studije Metju Pričard, profesor geofizike na Univerzitetu Kornel u Njujorku.</p>

<p>Pošto je Uturunku jedan od desetaka zombi-vulkana koje znanstvenici prate širom svijeta, nova saznanja mogla bi pomoći u prepoznavanju onih koji prijete erupcijom.</p><p>Neki "zombiji" pokazuju povišene površinske temperature i već se proučavaju kao potencijalni izvori geotermalne energije, kao i zbog svojih mineralnih naslaga, "a mnogi su spremni za daljnja istraživanja", rekao je Pričard za CNN.</p><p>- Neki bi mogli biti u dugom, sporom opadanju aktivnosti, samo se hladeći od prethodnih toplijih vremena. Drugi bi mogli s vremenom pokazati povećanje aktivnosti.&nbsp;Ali još ne znamo kako ih razlikovati - rekao je.&nbsp;</p><p>Proučavanje unutrašnje strukture vulkana moglo bi otkriti mogućnosti za korištenje geotermalne energije i pristup metalima ključnim za tehnologije, poput bakra, nikla i platine, dodao je Kendal.</p><p>Ova kombinacija metoda mogla bi biti korisna za analizu bilo kojeg vulkana, ne samo "zombija".&nbsp;</p><p>- To je zaista dobar način za bolje razumijevanje anatomije vulkana, u kojoj je fazi razvoja.&nbsp;To je vrlo važno za procjenu rizika i opasnosti - rekao je.</p>

Planinski vrh u središtu Anda u Boliviji, poznat kao zombi-vulkan, pokazuje znakove buđenja, jer ispušta plinove i izaziva potrese 

Zombi-vulkan u Boliviji oživljava nakon četvrt miliona godina

<p>Izvršni direktor SpaceX-a, milijarder Ilon Mask (Elon Musk), u intervjuu za Fox News je govorio o svojoj viziji života na Marsu dok se njegovo vrijeme provedeno u Odjelu za učinkovitost vlade (DOGE) bliži kraju. </p><p>Mask je podijelio zaključke tima DOGE-a o rasipanju, prevarama i zloupotrebama unutar vlade te dodatno razradio svoju ideju kolonizacije Marsa kao “životnog osiguranja” za čovječanstvo.</p><h2>Život na Zemlji&nbsp;</h2><p>-	Mars je kolektivno životno osiguranje za život. Naime, u konačnici će sav život na Zemlji biti uništen od strane Sunca. Sunce se postupno širi, i stoga u nekom trenutku moramo postati civilizacija koja obitava na više planeta, jer će Zemlja biti spaljena - rekao je Mask.</p><p>Također je objasnio da njegova vizija za Mars nije samo slijetanje na planetu, postavljanje zastava i ostavljanje tragova, već je riječ o stvaranju samoodrživog grada.</p><h2>Samostalno razvijanje </h2><p>-	Cilj je da Mars bude dovoljno samoodrživ i da se može razvijati samostalno ako brodovi za snabdijevanje sa Zemlje prestanu dolaziti iz bilo kojeg razloga, bilo zato što je civilizacija nestala u velikom prasku ili tiho u tišini. Ako su brodovi za snabdijevanje nužni za preživljavanje Marsa, tada nismo stvorili životno osiguranje. Nismo stvorili životno osiguranje za život u kolektivu. Dakle, to je ključna tačka u budućnosti gdje će sudbina života, kakvu poznajemo, biti zauvijek pogođena, a to je kada Mars postane samoodrživ – izjavio je on. </p><p>Mask je sredinom marta napisao u objavi na svojoj društvenoj mreži X da će SpaceX Starship krenuti prema crvenoj planeti krajem 2026. godine, prevozeći Optimusa, Teslin humanoidni robot. </p><p>Predvidio je da bi, ako misije budu uspješne, ljudi mogli početi slijetati na Mars već 2029. godine, iako je 2031. godina vjerovatnija.</p>

Cilj je da Mars bude dovoljno samoodrživ i da se može razvijati samostalno, kaže Mask 

Mask nestao sa scene, pa otkrio svoj jezivi plan: "Zemlja će biti spaljena" 

<p>Nacionalna zaklada za nauku Sjedinjenih Američkih Država (NSF) objavila je prvu fotografiju Sunca snimljenu pomoću novog instrumenta – Visible Tunable Filtera (VTF), odnosno podesivog filtera za vidljivi spektar, koji se nalazi na najvećem solarnom teleskopu na svijetu – Daniel K. Inouye Solar Teleskopu na Havajima, prenosi CNN. Radi se o do sada najdetaljnijem prikazu površine naše zvijezde, koji naučnicima pruža trodimenzionalni uvid u složene procese na Suncu.</p><h2>Rezolucija od 10 kilometara po pikselu</h2><p>Na slici snimljenoj u decembru 2023. vidi se grupa tamnih sunčevih pjega veličine kontinenata u središtu unutrašnje atmosfere Sunca, s rezolucijom od 10 kilometara po pikselu. Ove pjege predstavljaju regije intenzivne magnetske aktivnosti u kojima dolazi do sunčevih baklji i koronalnih izbačaja mase (CME). CME su ogromni oblaci jonizovanog gasa, poznatog kao plazma, i magnetskih polja koji eruptiraju iz vanjskog omotača Sunca.</p><p>Ove pojave mogu imati ozbiljan utjecaj na Zemlju, narušiti elektromagnetsko polje planete, izazvati prekide u elektroenergetskim mrežama, satelitima i GPS sistemima. Naučnici već decenijama prate jedanaestogodišnji ciklus magnetske aktivnosti Sunca.</p><p>U oktobru 2023. američke i međunarodne agencije, uključujući NASA-u i NOAA-u, potvrdile su da je Sunce ušlo u fazu solarnog maksimuma – period tokom kojeg se magnetski polovi Sunca zamjenjuju, a broj sunčevih pjega dostiže vrhunac. Ova faza će trajati nekoliko mjeseci i idealno se poklapa s intenziviranjem testiranja nove tehnologije poput VTF-a.</p><h2>Kako funkcioniše VTF?&nbsp;</h2><p>Površina Sunca podsjeća na ključalu supu – toplota iz jezgre se uzdiže prema van kroz konvekcijske struje. Sunčeve pjege nastaju tamo gdje zamršeni magnetski tokovi djeluju kao "čep" koji blokira prijenos toplote, objašnjava dr. Mark Miješ sa Univerziteta Kolorado Bouder.</p><p>VTF omogućava snimanje slojeva solarne atmosfere na različitim talasnim dužinama svjetlosti, slično kao što radio-prijemnik “hvata” određenu frekvenciju. Za razliku od obične kamere koja bilježi svjetlost svih talasnih dužina istovremeno, VTF – spektropolarimetar – propušta svjetlost po jednoj valnoj dužini, omogućavajući izuzetno precizna mjerenja.</p><p>Instrument koristi etalonski filter, sastavljen od dvije staklene ploče razdvojene svega nekoliko mikrona. Ove ploče selektivno propuštaju talase svjetlosti pomoću interferencije – principa sličnog onom kod slušalica za poništavanje buke. U svega nekoliko sekundi, VTF snimi stotine fotografija koje se kombinuju u trodimenzionalni prikaz površine Sunca.</p><p>Naučnici potom analiziraju dobijene podatke kako bi proučili temperaturu, pritisak, brzinu kretanja i strukturu magnetskog polja u različitim slojevima sunčeve atmosfere.</p><h2>Historijska tehnologija, decenije razvoja</h2><p>Ovaj spektropolarimetar predstavlja vrhunac više od deset godina dugog razvoja. Instrument je razvijen u Njemačkoj, u Institutu za solarnu fiziku, a potom su njegovi dijelovi prevezeni preko Atlantika i Pacifika te pažljivo sastavljeni na vrhu vulkanskog planinskog vrha Haleakala na Havajima, na nadmorskoj visini od 3000 metara.</p><p>- To je bilo poput sastavljanja broda u boci.&nbsp;Sada konačno kuca srce ovog teleskopa - rekao je naučnik Fridrih Voger iz NSF-a.&nbsp;</p><p>Dr. Matijas Šubert, jedan od vodećih naučnika na projektu, dodao je: "VTF je tehnološko čudo. On je srce teleskopa Inouye i sada je napokon tamo gdje mu je mjesto." Potpuni operativni status instrumenta očekuje se do 2026. godine.</p><p>Ovaj teleskop dio je globalnih napora za bolje razumijevanje Sunca i predviđanje svemirskih vremenskih pojava. Osim njega, u orbiti se nalaze i druge misije poput Parker Solar Probea (NASA) i Solar Orbitera (ESA i NASA), koje daju komplementarne podatke direktno iz blizine sunčeve atmosfere.</p><p>Kako solarna aktivnost raste, ovakvi instrumenti mogli bi igrati ključnu ulogu u zaštiti zemaljske infrastrukture i tehnologije.</p>

 Radi se o do sada najdetaljnijem prikazu površine naše zvijezde, koji naučnicima pruža trodimenzionalni uvid u složene procese na Suncu

Historijska snimka Sunca: Najveći solarni teleskop na svijetu otkrio neviđene detalje

<p>Sovjetska svemirska letjelica lansirana prije više od pola stoljeća sljedeće sedmice će nekontrolirano proći kroz Zemljinu atmosferu, označavajući dramatičan kraj misije iz doba Hladnog rata koja nikada nije napustila orbitu, prema izvještajima nekoliko medija.</p><p>Science Alert je u petak izvijestio da je Kosmos-482, sonda za slijetanje na Veneru teška 500 kilograma, koju je bivši SSSR lansirao 31. marta 1972. godine raketom Molnija s kosmodroma Bajkonur, trebala pratiti svoju sestrinsku sondu Veneru 8 na misiji prema Veneri, ali se sada očekuje da će ponovo ući u Zemljinu atmosferu oko 10. maja.</p><p>Kosmos-482 je ostao "zaglavljen" u Zemljinoj orbiti nakon kvara rakete, vjerovatno kvara tajmera i dio njega je tamo ostao od tada, dodaje se u izvještaju.</p><p>Prema riječima analitičara Marka Langbroka (Marca Langbroeka) sa Tehnološkog univerziteta Delft, sada se očekuje da će svemirska letjelica ponovo ući u atmosferu oko 10. maja, iako precizno vrijeme i lokacija nisu sigurni.</p><p>- Budući da je ovo lender dizajniran da preživi prolazak kroz Venerinu atmosferu, moguće je da će preživjeti i ponovni ulazak u Zemljinu atmosferu netaknut - napisao je Langbrok u nedavnoj objavi na svom blogu.</p><h2>Rizik ostaje minimalan</h2><p>Sferna kapsula za spuštanje, promjera otprilike jednog metra, dizajnirana je da izdrži pritiske i toplinu Venerine atmosfere bogate ugljičnim dioksidom.</p><p>Dok se većina originalnog tereta raspala prije nekoliko decenija, robusni dizajn ove kapsule mogao bi joj omogućiti da preživi svoj posljednji pad.</p><p>Međutim, Langbrok je u poruci koju je dobio The Guardian naglasio da su šanse da će uzrokovati štetu izuzetno male.</p><p>- Rizik je sličan riziku od slučajnog pada meteorita, kojih se nekoliko dogodi svake godine. Veći je rizik da vas udari grom tokom života - rekao je.</p><p>Astrofizičar Džonatan MekDovel (Jonathan McDowell) iz Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku također je dodao da bi "bilo bolje da toplinski štit otkaže, što bi uzrokovalo izgaranje svemirske letjelice tokom prolaska kroz atmosferu. Ali ako toplinski štit izdrži, letjelica će se vratiti netaknuta i imat ćete metalni objekt od pola tone koji pada s neba."</p><h2>Svemirski otpad</h2><p>Predviđena zona ponovnog ulaska proteže se od 52° sjeverne do 52° južne geografske širine, pokrivajući ogromna područja svijeta od Londona do Rta Horn. Međutim, budući da je većina Zemljine površine voda, najvjerovatnije je da će doći do pada u okean, navod Science Alert.</p><p>Predstojeći pad Kosmosa-482 služi kao podsjetnik na starenje svemirskog otpada koji i dalje kruži oko Zemlje.</p><p>Iako je manji od nedavnih nekontroliranih ponovnih ulazaka u atmosferu, poput kineskog raketnog nosača Long March 5B 2022. godine, pridružuje se rastućoj listi ostataka koji se vraćaju iz svemira, budući da orbitalna zagušenost postaje sve veći problem.</p><p>Posljednji spust svemirske letjelice mogao bi biti vidljiv kao svijetla pruga tokom prolazaka prije zore na sjevernoj hemisferi, što analitičari opisuju kao prikladan oproštaj od jednog od posljednjih preostalih svjedoka sovjetskog planetarnog programa.</p>

Sovjetska svemirska letjelica lansirana prije više od pola stoljeća sljedeće sedmice će nekontrolirano proći kroz Zemljinu atmosferu

Svemirska letjelica iz doba Hladnog rata vraća se u Zemljinu atmosferu nakon 53 godine u orbiti

<p>Sir Dejvid Atenboro (David Attenborough), koji će 8. maja napuniti 99 godina, u novom dokumentarnom filmu osvrće se na svoj život, ističući da mu se bliži kraj i pozivajući na zaštitu okeana, koji su, kako kaže, ključ opstanka planete.</p><p>Dokumentarac Ocean with David Attenborough, najavljen povodom njegovog rođendana, prikazuje brojne prijetnje koje pogađaju okeane – od prekomjernog izlova ribe do masovnog izumiranja koraljnih grebena. Ipak, film je i poruka nade, jer kako kaže legendarni narator serijala Blue Planet, oceani se mogu "oporaviti do sjaja kakav niko više ne pamti".</p><h2>Najvažnije mjesto na Zemlji</h2><p>U filmu Ocean, Atenboro se prisjeća kako se kroz decenije mijenjao ljudski odnos prema moru.</p><p>- Kada sam kao dječak prvi put vidio more, smatralo se da je to golema divljina koju treba ukrotiti i staviti u službu čovječanstva - kaže on.</p>

<p>- Danas, dok se približavam kraju svog života, znamo da je istina upravo suprotna. Nakon što sam skoro stotinu godina živio na ovoj planeti, shvatam da je more najvažnije mjesto na Zemlji - dodaje.</p><h2>"Ako spasimo more, spasit ćemo i svijet"</h2><p>U dokumentarcu on more opisuje kao "životni sistem Zemlje" i "najjače oružje protiv klimatskih promjena", naglašavajući koliko je važno da se očuva njegova osjetljiva ravnoteža.</p><p>- Ako spasimo more, spašavamo i naš svijet. Nakon života posvećenog snimanju planete, siguran sam da nema ničeg važnijeg - kaže Atenboro.</p><h2>Od Animal Patterns do Planet Earth</h2><p>Atenborov prvi televizijski nastup zabilježen je davne 1953. u emisiji Animal Patterns na BBC-ju, a već naredne godine dobio je vlastiti program Zoo Quest. Serijal je trajao sedam sezona, vodio ga u egzotične krajeve poput Bornea i završio se u maju 1963.</p>

<p>Dvije godine kasnije imenovan je glavnim urednikom novoosnovanog kanala BBC 2, gdje je pokrenuo emisiju The World About Us, prirodoslovni serijal koji se prikazivao čak 19 godina.</p><p>Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina vratio se ulozi naratora i istraživača, putujući u Novu Gvineju, Holandiju i Sredozemlje. U 21. stoljeću postaje planetarno poznat kao narator serijala Planet Earth, jednog od najrevolucionarnijih dokumentarnih projekata o prirodi ikada snimljenih.</p>

Dejvid Atenboro, koji će 8. maja napuniti 99 godina, u novom dokumentarnom filmu osvrće se na svoj živo

Sir Dejvid Atenboro u novom dokumentarcu: "Dok se bližim kraju života, shvatam koliko je more važno"

<p>Morski psi možda nisu toliko odgovorni za rijetke napade na ljude koliko se ranije smatralo. Prema novoj studiji, naučnici tvrde da dio ugriza morskih pasa zapravo predstavlja oblik samoobrane.</p><p>Istraživanje, provedeno od strane francuskih morskih biologa, objavljeno je u časopisu Frontiers in Conservation Science. Analizom globalnih podataka o napadima morskih pasa, istraživači su utvrdili da oko 5 posto ugriza ima obrambeni karakter, a ne predstavlja pokušaj lova na plijen. Ovi nalazi mogli bi doprinijeti prevenciji budućih napada.</p><p>Vodeći autor studije, Erik Klua, stručnjak za morske pse sa Sveučilišta PSL, započeo je istraživanje inspiriran vlastitim terenskim zapažanjima u Francuskoj Polineziji.</p><h2>"Odgovorni su ljudi, a ne morski psi"</h2><p>Tamo je često slušao priče o ribarima koji su ubijali morske pse zarobljene u mrežama. Ponekad bi ti morski psi ugrizli ribare ako ih ovi ne bi odmah usmrtili. Također je zabilježio slučajeve gdje su morski psi napali ribare koji su pod vodom lovili s harpunima, očito braneći svoj plijen.</p><p>- Detaljnijom analizom došlo se do modela tog obrambenog mehanizma koji upućuje na odgovornost ljudi, a ne morskih pasa, za ovu vrstu incidenata - rekao je Klua za portal Gizmodo.</p><p>Istraživači su prvo proučili napade u Francuskoj Polineziji između 2009. i 2023., analizirajući 74 slučaja gdje je motivacija bila djelomično jasna. U četiri slučaja, odnosno 5 posto, utvrđeno je da su napadi bili samoobrambeni.</p><h2>Paradoks samoobrane</h2><p>Tim je potom analizirao Globalnu bazu podataka o napadima morskih pasa, koja sadrži oko 7000 ugriza od 1863. godine. Fokusirali su se na "izazvane" napade, gdje su ljudi bili u neposrednoj blizini morskih pasa. U toj grupi, oko 5 posto, odnosno 322 ugriza, ispunjavalo je kriterije samoobrane.</p><p>Kriteriji uključuju ugrize koji slijede nakon ljudskih radnji doživljenih kao agresivne, pri čemu su ozljede površinske, ali se mogu ponavljati. Paradoksalno, obrambeni ugriz može biti izrazito nasilan u odnosu na radnju koja ga je izazvala. Na primjer, nasukani morski pas može agresivno ugristi osobu koja pokušava vratiti ga u more. Klua objašnjava da takva reakcija može proizaći iz očajničke borbe za opstanak.</p><p>- Rezultati ove studije pokazuju da morski psi, kao i svaka druga životinja ili čovjek, imaju pravo na samoobranu kad je njihov opstanak ugrožen - rekao je Klua.</p><h2>"Ne prilazite morskim psima"</h2><p>- Također pokazuju da, protivno intuiciji, nije preporučljivo pokušavati pomoći morskom psu u nevolji jer on takvu gestu neće nužno protumačiti pozitivno i može reagirati agresivno - dodao je.</p><p>Tim se nada da će otkrivanje motiva iza ugriza pomoći u sprječavanju napada. Preporučuju izbjegavanje bliskog kontakta s morskim psima, čak i ako djeluju bezopasno ili im je potrebna pomoć. Također savjetuju da se u vodama gdje obitavaju morski psi nikad ne pliva samostalno, jer grupe smanjuju rizik od napada.</p><p>Klua napominje da stajanje u mjestu neće obeshrabriti morskog psa koji vas vidi kao plijen. Ako do napada dođe, potrebno je pokušati se braniti.</p><h2>Morski psi se boje ljudi</h2><p>Istraživači ističu da se morski psi uglavnom plaše ljudi, što čini napade rijetkima, a smrtne ishode još rjeđima. U 2024. godini zabilježeno je samo 88 ugriza i sedam smrtnih slučajeva širom svijeta. Za usporedbu, nilski konji godišnje usmrte oko 500 ljudi, dok komarci, putem bolesti poput malarije, uzrokuju preko pola miliona smrti godišnje.</p><p>Stoga, iako je oprez potreban u vodama s morskim psima, mediji i javnost ne bi trebali pretjerivati s rizikom od napada.</p><p>- Osim što želimo smanjiti broj ugriza na terenu, nadamo se i da će naš rad promijeniti pogled novinara na ovu temu.&nbsp;Ne treba automatski kriviti životinje, već poticati ljude da budu svjesniji svoje odgovornosti. - rekao je Klua.</p><p>Tim planira dalje istraživati druge vrste ugriza, poput onih motiviranih radoznalošću, kako bi provjerili percipiraju li morski psi ljude kao potencijalni plijen.</p>

Morski psi možda nisu toliko odgovorni za rijetke napade na ljude koliko se ranije smatralo

Samoobrana morskih pasa: Zadnje istraživanje mijenja pogled na napade



<p>Istraživanje pokazuje da se industrijski otpad pretvara u stijenu u roku od nekoliko decenija, znatno brže od miliona godina koliko je potrebno za prirodno stvaranje stijena.</p><p>Aluminijska limenka za piće proizvedena nakon 1989. i novčić iz 1934. pronađeni su ugrađeni u stijenu na obali Kambrije, pomažući znanstvenicima da razumiju brzinu ovog procesa.</p><p>Istraživači su identificirali novi "brzi antropoklastični ciklus stijena", koji oponaša prirodne cikluse, ali uključuje materijale stvorene ljudskom djelatnošću na ubrzanim vremenskim skalama.</p><p>Upozoravaju da bi nekontrolirano stvaranje stijena oko odlagališta industrijskog otpada moglo negativno utjecati na bioraznolikost, ekosisteme, te upravljanje zemljištem i obalom.</p><p>Nalazi su proizašli iz proučavanja dvokilometarskog pojasa odlagališta troske u  Derwent Howeu u Zapadnoj Kambriji, gdje su u 19. i 20. stoljeću postojale ljevaonice željeza i čelika.</p><p>Naslage troske stvorile su litice od otpadnog materijala koje erodiraju obalni valovi i plime, a istraživački tim je proveo detaljnu analizu nakon uočavanja neobičnih formacija u liticama.</p><h2>Proces se odvija brže nego što se mislilo</h2><p>Amanda Ovn sa Škole geografskih nauka Univerziteta u Glazgovu, koautorica studije, izjavila je: "Nekoliko stotina godina shvaćamo ciklus stijena kao prirodni proces koji traje tisuće do milione godina."  </p><p>- Ovdje smo otkrili da se ovi materijali koje je stvorio čovjek uključuju u prirodne sustave i postaju litificirani - pretvaraju se u stijenu - tijekom razdoblja koje se mjeri decenijama - dodala je.</p><p>Laboratorijska ispitivanja pokazala su da troske u Derwent Howeu sadrže naslage kalcija, željeza, magnezija i mangana.</p><p>Ovi hemijski reaktivni elementi ključni su za ubrzani proces stvaranja stijena.</p><p>Kada more erodira trosku, materijal je izložen morskoj vodi i zraku, koji reagiraju s reaktivnim elementima troske, stvarajući prirodne cemente poput kalcita, goetita i brucita.</p><p>Ovi cementi su identični materijalima koji vežu prirodne sedimentne stijene, ali kemijske reakcije omogućavaju da se proces odvija znatno brže nego u prirodnom ciklusu stijena.</p><h2>"Unutar jednog ljudskog života"</h2><p>Naučnici su otkrili moderne materijale zarobljene u uzorcima, što je pomoglo u određivanju brzine procesa.</p><p>Džon MekDonald, koautor studije, rekao je: "Pronašli smo i novčić kralja Džordža V iz 1934. i aluminijsku limenku s dizajnom za koji smo shvatili da nije mogao biti proizveden prije 1989. ugrađenu u materijal."  </p><p>- To nam daje maksimalni vremenski okvir od 35 godina za ovu formaciju stijena, što je unutar jednog ljudskog života - dodao je.</p><p>Naučnici upozoravaju da ovaj proces može utjecati na ekosisteme i pozivaju na daljnja istraživanja.</p><p>Studija je objavljena u časopisu Geologija.</p>

Industrijski otpad pretvara u stijenu u roku od nekoliko decenija, znatno brže od miliona godina koliko je potrebno za prirodno stvaranje stijena

Industrijski otpad pretvara se u stijenu za samo nekoliko decenija

<p>Tijekom ekspedicije "Unseen Expeditions", istraživači su uspjeli snimiti prvog živog primjerka vrste celakanta u indonezijskom arhipelagu Maluku. Riječ je o vrsti poznatoj kao "riba dinosaur", za koju se dugo vjerovalo da je izumrla prije više od 70 miliona godina.</p><p>Ovo otkriće predstavlja značajan korak za nauku i očuvanje morskih ekosustava, jer je prvi put dokumentiran susret s indonezijskim celakantom (Latimeria menadoensis) u njegovom prirodnom staništu, na dubini od 145 metara ispod površine mora.  </p><h2>Ugrožena vrsta</h2><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Celakanti su poznati kao "živi fosili". Fosili ove grupe riba datiraju više od 400 miliona godina unazad, mnogo prije pojave dinosaura. Smatralo se da su izumrli sve do 1938. godine, kada je živi primjerak pronađen kod obale Južne Afrike. Taj događaj označen je kao jedno od najvećih otkrića biologije 20. vijeka.</span></p>

<p>Danas su poznate samo dvije vrste živih celakanata: jedna iz zapadnog Indijskog okeana i druga iz Indonezije. Obje su na crvenom popisu IUCN-a – zapadnoindijski celakant je "kritično ugrožen“, dok je indonezijski "ranjiv".</p><p>Snimke koje je zabilježio ronilac i istraživač Aleksis Šapui predstavljaju historijski trenutak, jer je prvi put zabilježen živi indonezijski celakant u svom prirodnom okruženju. Ekspedicija je koristila napredne sisteme za disanje kako bi ronila na dubinama većim od 120 metara, a samo opažanje trajalo je nekoliko minuta, nakon čega su uslijedili sati dekompresije.</p><h2>Ključno otkriće</h2><p>Ovo otkriće potvrđuje postojanje odgovarajućih staništa za celakante u istočnim vodama Indonezije i ukazuje na moguću širu rasprostranjenost ove vrste nego što se ranije pretpostavljalo. U naučnom radu objavljenom u časopisu Nature, Šapui upozorava da je prerano govoriti o zasebnoj populaciji celakanata u arhipelagu Maluku, ali naglašava da je malo vjerovatno da na tom prostranom području živi samo jedan primjerak.</p><p>- Naša najnovija opažanja, zajedno s istraživanjima mezofotskih koralnih ekosustava Maluku arhipelaga, potvrđuju ne samo prisutnost Latimerie, već i postojanje prikladnih staništa za ovu drevnu ribu - piše Šapui.</p><p>Otkrivena staništa u dubokim koralnim grebenima još jedan su podsjetnik na potrebu zaštite osjetljivih i ugroženih vrsta koje žive daleko od ljudskih očiju, a koje su sve više ugrožene klimatskim promjenama, ribolovom i drugim ljudskim aktivnostima.</p><p>Šapui vjeruje da će ovo otkriće podstaći neinvazivna istraživanja, poput prikupljanja DNK uzoraka od živih primjeraka bez potrebe za njihovim hvatanjem ili ozljeđivanjem, što bi moglo pružiti ključne informacije o genetici i distribuciji celakanata u Indoneziji.</p><p>- Dokumentiranje ovih rijetkih riba u njihovom prirodnom staništu će, nadamo se, potaknuti lokalne i nacionalne vlasti na jačanje napora za očuvanje bioraznolikosti - zaključio je istraživač.</p>

istraživači su uspjeli snimiti prvog živog primjerka vrste celakanta u indonezijskom arhipelagu Maluku

Historijski trenutak u dubinama: Prvi put snimljena živa "riba dinosaur"

<p>Osnivač Tesle, SpaceX-a i Neuralinka, Ilon Mask, izjavio je da će roboti uskoro nadmašiti i najbolje ljudske hirurge. Mask je to napisao na platformi X odgovarajući na objavu Marija Nawfala, osnivača IBC Grupe, investicione kompanije koja ulaže u blockchain projekte i nove tehnologije.</p><p>- Roboti će nadmašiti dobre ljudske hirurge za nekoliko godina, a najbolje ljudske hirurge za otprilike pet godina - napisao je.</p><p>- Neuralink je morao koristiti robota za umetanje elektroda za povezivanje mozga i računara, jer je bilo nemoguće da čovjek postigne potrebnu brzinu i preciznost - dodao je.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">Robots will surpass good human surgeons within a few years and the best human surgeons within ~5 years. <a href="https://twitter.com/neuralink?ref_src=twsrc%5Etfw">@Neuralink</a> had to use a robot for the brain-computer electrode insertion, as it was impossible for a human to achieve the required speed and precision. <a href="https://t.co/ipPhQK8z1j">https://t.co/ipPhQK8z1j</a></p>&mdash; Elon Musk (@elonmusk) <a href="https://twitter.com/elonmusk/status/1916573094367625556?ref_src=twsrc%5Etfw">April 27, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Nawfal, poznat kao preduzetnik u oblasti kriptovaluta, tehnologije i startapa, osvrnuo se na rezultate nedavnih testiranja Medtronika, jedne od najvećih svjetskih medicinskih kompanija specijaliziranih za razvoj i proizvodnju medicinskih uređaja i tehnologija.</p><p>- Medtronic je testirao svog robota Huga u 137 stvarnih operacija, uključujući popravke prostate, bubrega i mokraćnog mjehura, i rezultati su bili bolji nego kod ljekara... - napisao je, pozivajući se na izvještaj koji je podijelio RTTNews.</p><p>- Stope komplikacija bile su izuzetno niske: samo 3,7 posto za operacije prostate, 1,9 posto za operacije bubrega i 17,9 posto za operacije mokraćnog mjehura, a sve su premašile sigurnosne ciljeve utvrđene godinama istraživanja. Robot je postigao stopu uspješnosti od 98,5 posto, daleko iznad cilja od 85 posto, što znači da ne samo da je prošao test, već je praktično postavio novi standard - dodao je.</p><p>- Od 137 operacija, samo je u dva slučaja bilo potrebno preći na klasičnu operaciju, u jednom zbog kvara robota, a u drugom zbog složenog stanja pacijenta. To ne znači da će roboti sutra zamijeniti hirurge, ali znači da bi vaš sljedeći ljekar mogao imati veoma skupog metalnog asistenta - zaključio je.</p>

Roboti će nadmašiti dobre ljudske hirurge za nekoliko godina, a najbolje ljudske hirurge za otprilike pet godina, izjavio je Mask

Ilon Mask: Za pet godina roboti će biti bolji od najboljih hirurga

<p>Plućna fibroza, bolest povezana sa starenjem, rijetko se javlja prije 50. godine. Nažalost, za ovu smrtonosnu bolest trenutno ne postoji lijek, ali nova istraživanja pokazuju da određene imunoterapije, korištene za liječenje karcinoma, mogu pomoći u njenom tretmanu.</p><p>Plućna fibroza je neizlječiva bolest, a postojeći tretmani samo usporavaju njen napredak, bez mogućnosti zaustavljanja ili preokretanja. Bolest brzo napreduje, uzrokujući ožiljke na plućima koji otežavaju disanje, pri čemu oko polovine pacijenata umre unutar tri godine od dijagnoze. Smatra se bolešću starenja, rijetko viđenom kod mlađih osoba.</p><h2>Novi pristup</h2><p>Istraživači sa Univerziteta Tulane otkrili su potencijalni novi način liječenja idiopatske plućne fibroze (IPF), smrtonosne bolesti pluća koja pogađa preko tri miliona ljudi širom svijeta. U studiji objavljenoj u časopisu Journal of Clinical Investigation, naučnici su otkrili da lijek protiv raka, odobren od strane FDA, može pomoći imunološkom sistemu da ukloni oštećene ćelije koje uzrokuju ožiljke na plućima, potencijalno obnavljajući funkciju pluća kod pacijenata s plućnom fibrozom.</p><p>U zdravim plućima, specijalizovane ćelije zvane fibroblasti pomažu u obnavljanju plućnog tkiva. Međutim, kod idiopatske plućne fibroze, određeni fibroblasti i obližnje epitelne ćelije prestaju pravilno funkcionisati. Ove "ostarjele" ćelije se više ne dijele niti odumiru kako bi trebalo, već se nakupljaju, doprinoseći ukočenosti pluća zbog ožiljaka.</p><h2>Imunoterapija kao ključ za liječenje</h2><p>Istraživači su otkrili da se ove stare ćelije gomilaju jer je prirodna sposobnost imunološkog sistema da ih ukloni blokirana. Uzrok tome je protein CTLA4, koji djeluje kao "kočnica" imunološkog sistema.</p><p>Korištenjem ipilimumaba, lijeka za imunoterapiju koji se koristi za liječenje različitih vrsta raka, istraživači su uspjeli blokirati protein CTLA4 kod miševa. Time su "oslobodili kočnice"“ T-ćelijama, omogućavajući im da uklone stare fibroblaste. Kao rezultat, miševi su pokazali značajno poboljšanje regeneracije plućnog tkiva i smanjenje ožiljaka.</p><p>- Protein CTLA4 normalno sprječava prekomjernu upalu blokirajući preaktivne T-ćelije. Međutim, previše ovog proteina može dovesti do gubitka "dobre" upale potrebne za uklanjanje starih ćelija. Mi zapravo "blokiramo blokator" – objasnio je dr Viktor Tanikal, profesor na Odjelu za medicinu Džon V. Deming Univerziteta Tulane.</p><h2>Otvorena vrata za liječenje</h2><p>Istraživači su identificirali protein CTLA4 kao potencijalnu terapijsku metu nakon analize plućnog tkiva ljudi i miševa s plućnom fibrozom, gdje su uočeni visoki nivoi CTLA4 na T-ćelijama u područjima s najviše ožiljaka. Miševi tretirani ipilimumabom pokazali su značajno poboljšanu sposobnost obnove pluća i brži oporavak u odnosu na one koji nisu primili lijek.</p><p>- Ovo otvara potpuno novi pravac za liječenje idiopatske plućne fibroze. Umjesto da koristimo lijekove za uništavanje starih ćelija, mi reaktiviramo vlastiti imuni sistem da ih ukloni – izjavio je glavni autor studije, dr Santu Jadav, profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Tulane.</p><h2>Potencijal za liječenje i drugih bolesti</h2><p>Naučnici naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdila efikasnost lijekova koji ciljaju CTLA4 ili slične "proteine kontrolnih tačaka" za podmlađivanje imunološkog sistema. Ključno pitanje je pronalaženje sigurne strategije doziranja koja omogućava imunološkom sistemu da ukloni stare ćelije bez izazivanja štetnih upala. Ovi nalazi bude nadu da bi ovaj pristup mogao biti efikasan i kod drugih bolesti povezanih sa starenjem.</p><p>- Ako funkcioniše kod plućne fibroze, ovaj pristup podmlađivanja imuniteta može biti efikasan i kod drugih bolesti, poput Alchajmerove ili kardiovaskularnih oboljenja, za koje se zna da nakupljaju stare ćelije. Može li pravi lijek aktivirati T-ćelije da uklone stare ćelije bez kolateralne štete? Ako je tako, možda smo bliže borbi protiv bolesti povezanih sa starenjem, pa čak i samog starenja – istakao je dr Tanikal.</p>

Uspješno izvedena prva transplantacija mokraćnog mjehura

Prvi put snimljen nastanak srca: "Ovo mijenja naše shvatanje razvoja iz korijena"

Naučnici tvrde: Svemir će nestati mnogo brže nego što se mislilo

Aktivirao se golemi vulkan, naučnici upozoravaju: "Može eruptirati svakog trenutka"

Znakovi smrti na drevnom koraljnom grebenu Australije

Škorpioni opsjedaju Brazil: Ugrizi u porastu, gradovi postaju idealna staništa

Zombi-vulkan u Boliviji oživljava nakon četvrt miliona godina

Mask nestao sa scene, pa otkrio svoj jezivi plan: "Zemlja će biti spaljena"

Historijska snimka Sunca: Najveći solarni teleskop na svijetu otkrio neviđene detalje

Svemirska letjelica iz doba Hladnog rata vraća se u Zemljinu atmosferu nakon 53 godine u orbiti

Sir Dejvid Atenboro u novom dokumentarcu: "Dok se bližim kraju života, shvatam koliko je more važno"

Samoobrana morskih pasa: Zadnje istraživanje mijenja pogled na napade

Industrijski otpad pretvara se u stijenu za samo nekoliko decenija

Historijski trenutak u dubinama: Prvi put snimljena živa "riba dinosaur"

Ilon Mask: Za pet godina roboti će biti bolji od najboljih hirurga

Nove nade za liječenje smrtonosne bolesti lijekovima protiv raka

Nauka

Uspješno izvedena prva transplantacija mokraćnog mjehura

Prvi put snimljen nastanak srca: "Ovo mijenja naše shvatanje razvoja iz korijena"

Naučnici tvrde: Svemir će nestati mnogo brže nego što se mislilo

Aktivirao se golemi vulkan, naučnici upozoravaju: "Može eruptirati svakog trenutka"

Znakovi smrti na drevnom koraljnom grebenu Australije

Škorpioni opsjedaju Brazil: Ugrizi u porastu, gradovi postaju idealna staništa

Zombi-vulkan u Boliviji oživljava nakon četvrt miliona godina

Mask nestao sa scene, pa otkrio svoj jezivi plan: "Zemlja će biti spaljena"

Historijska snimka Sunca: Najveći solarni teleskop na svijetu otkrio neviđene detalje

Svemirska letjelica iz doba Hladnog rata vraća se u Zemljinu atmosferu nakon 53 godine u orbiti

Sir Dejvid Atenboro u novom dokumentarcu: "Dok se bližim kraju života, shvatam koliko je more važno"

Samoobrana morskih pasa: Zadnje istraživanje mijenja pogled na napade

Industrijski otpad pretvara se u stijenu za samo nekoliko decenija

Historijski trenutak u dubinama: Prvi put snimljena živa "riba dinosaur"

Ilon Mask: Za pet godina roboti će biti bolji od najboljih hirurga

Nove nade za liječenje smrtonosne bolesti lijekovima protiv raka