U SF spektaklu Interstellar, nakon što kuću bivšeg NASA-inog pilota Josepha Coopera pogodi pješčana oluja, u prašini na podu sobe njegove kćeri Murph pojavljuju se neobični uzorci. Murph misli da je za to odgovoran nekakav duh, no njen otac shvata da uzorci kriju poruku u obliku binarnih koordinata.Godinama kasnije pokazat će se da je te poruke iz budućnosti slao sam Cooper. Naime, on je nakon prolaska kroz crvotočinu završio u tzv. teseraktu, višedimenzionalnom prostoru u kojem je pomoću gravitacije mogao utjecati na prošlost i svojoj kćeri slati informacije kroz vrijeme.Zbog dilatacije vremena, pojave u kojoj vrijeme sporije prolazi za objekte koji se kreću izuzetno velikim brzinama ili se nalaze u snažnom gravitacionom polju, na Zemlji su prošle godine dok je za Coopera prošlo tek nekoliko sati jer se tokom misije nalazio u blizini supermasivne crne rupe Gargantue.Ovakav zaplet odličan je materijal za SF film, međutim, nova istraživanja kvantne fizike sugeriraju da slanje informacija unazad kroz vrijeme možda i nije potpuno nemoguće, barem hipotetički.Naravno, treba imati na umu da je naučni savjetnik za film Interstellar bio poznati fizičar Kip Thorne, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za crne rupe, gravitaciju i opću teoriju relativnosti.<h2>Kako bi izgledala vremenska petlja?</h2>Naime, Einsteinova opća teorija relativnosti dopušta mogućnost postojanja vremenskih petlji poznatih kao “closed timelike curve” (CTC).CTC je hipotetička putanja kroz prostor-vrijeme koja objekt ili informaciju može vratiti u vlastitu prošlost. Najlakše ju je zamisliti kao kružni put kroz vrijeme. U Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti prostor i vrijeme nisu odvojeni, nego čine jedinstvenu cjelinu zvanu prostor-vrijeme, koja se može savijati pod utjecajem mase i energije kao što se gumena membrana savija pod težinom kugle.Ako bi prostor-vrijeme bilo dovoljno snažno zakrivljeno, teorijski bi mogla nastati putanja koja se ne vraća samo na isto mjesto u prostoru nego i na raniji trenutak u vremenu.<h2>Nauka ne zabranjuje putovanje u prošlost</h2>Einsteinove jednačine dopuštaju nekoliko teorijskih scenarija u kojima bi CTC mogao postojati. Jedan od najpoznatijih uključuje crvotočine, hipotetičke tunele koji povezuju udaljene dijelove svemira. Ako bi jedan kraj crvotočine bio izložen snažnoj gravitaciji ili velikoj brzini, vrijeme bi na njemu prolazilo drugačije nego na drugom kraju. To bi moglo stvoriti vremenski pomak pa bi prolazak kroz crvotočinu podrazumijevao putovanje u prošlost.Drugi poznati primjer dao je matematičar i fizičar Kurt Gödel 1949. godine. On je pronašao rješenje Einsteinovih jednačina za rotirajući svemir u kojem su vremenske petlje matematički moguće.Problem je u tome što niko ne zna postoje li one stvarno u prirodi. Većina modela za njihovo postojanje zahtijeva egzotične uvjete poput negativne energije ili materije kakva nikada nije opažena u stvarnom svijetu.No u kvantnoj fizici stvari postaju još čudnije. Neki fizičari, poput Seth Lloyd, pokušavaju matematički simulirati CTC-ove pomoću kvantno spregnutih čestica i kvantnih računara. U tim modelima ne putuju ljudi ili objekti, nego informacije ili kvantna stanja koja se ponašaju kao da kruže kroz vremensku petlju.Zato su CTC-ovi danas jedno od najintrigantnijih područja teorijske fizike, negdje na granici između ozbiljne matematike, kvantne teorije i naučne fantastike.<h2>Sablasno djelovanje na daljinu</h2>Kako bi kvantno spregnute čestice mogle činiti CTC-ove? Kvantna spregnutost je neobičan kvantni fenomen u kojem dvije čestice ostaju povezane čak i kada su veoma udaljene. Otkrivanje nekog svojstva jedne čestice, koje je prije mjerenja bilo nepoznato i neodređeno, automatski određuje stanje druge.Naprimjer, ako se mjerenjem ustanovi da jedna čestica ima određeni spin, druga će istog trenutka imati suprotan ili odgovarajući spin, čak i ako se nalazi na drugom kraju svemira. Albert Einstein je to pogrdno nazivao “sablasnim djelovanjem na daljinu”, no fenomen je eksperimentalno potvrđen.U teorijskim modelima CTC-ova fizičari zamišljaju scenarij u kojem jedna od dviju spregnutih čestica prolazi kroz ekstremno zakrivljeno prostor-vrijeme, naprimjer kroz crvotočinu ili simuliranu vremensku petlju, te završava u vlastitoj prošlosti.Budući da spregnute čestice ostaju povezane, informacija o stanju čestice koja je “otputovala” mogla bi utjecati na njen par prije nego što bi to bilo moguće u običnom protoku vremena. Pojednostavljeno, matematički opis sistema izgleda kao da buduće stanje jedne čestice utječe na ranije stanje druge.<h2>MIT-ova simulacija putovanja kroz vrijeme</h2>Novi interes za ovu temu potaknula su istraživanja fizičara Setha Lloyda s Massachusetts Institute of Technology, jednog od vodećih stručnjaka za kvantnu teoriju informacija. Lloyd i njegovi saradnici već godinama proučavaju kako bi kvantni računari i kvantna komunikacija mogli simulirati procese nalik putovanju kroz vrijeme.U jednom radu objavljenom 2011. u uglednom časopisu Physical Review Letters Lloyd i njegovi saradnici pomoću kvantno spregnutih fotona stvorili su sistem koji se ponašao kao da informacija kruži kroz vremensku petlju.Fizičari pritom nisu stvarno poslali česticu u prošlost, nego su matematički i eksperimentalno simulirali uvjete nalik zatvorenoj vremenskoj krivulji. U nekim interpretacijama kvantne mehanike buduća mjerenja mogu utjecati na opis prošlih stanja sistema. Takve ideje poznate su pod nazivom retrokauzalnost.

<h2>Zašto bi “šum” mogao pomoći?</h2>Jedan od zanimljivijih zaključaka novih analiza jeste da bi u “bučnim” kvantnim kanalima slanje informacije unazad moglo biti čak lakše nego slanje unaprijed. Treba naglasiti da u fizici “šum” ne znači zvuk, nego nasumične smetnje koje remete signal. Kvantni sistemi izuzetno su osjetljivi pa ih toplota, vibracije ili elektromagnetni utjecaji lako poremete.No Lloydov tim pokazao je da šum u kvantnom kanalu može nasumično mijenjati kvantna stanja čestica tako da sistem počinje nalikovati situaciji u kojoj ista informacija kruži kroz petlju i ponovno utječe sama na sebe.To se događa zato što kvantni šum može stvoriti višestruke moguće verzije razvoja istog kvantnog stanja koje međusobno interferiraju, pa matematički opis sistema izgleda kao da budući i prošli oblici informacije istovremeno djeluju jedni na druge.<h2>Ključ je u Coopovom pamćenju</h2>Tu se ponovno javlja paralela s filmom Interstellar.Razlika između slanja poruke unaprijed i unazad kroz vrijeme u filmu svodi se na to da se Coop sjećao kako je Murph u prošlosti dešifrirala njegove poruke. Budući da mu je to već bilo dio prošlosti, mogao ih je ponovno poslati upravo u obliku koji će ona razumjeti. Drugim riječima, komunikacija je funkcionirala zato što je Coop imao pristup vlastitim sjećanjima na događaje koji su se za njega već dogodili.Lloyd i kolege u sljedećem koraku planiraju modelirati takve sisteme pomoću fotona kako bi vidjeli kako se ponašaju u šumnim vremenskim petljama.“Postojanje zatvorenih vremenskih krivulja moglo bi dovesti do zbunjujućih posljedica poput kršenja uzročnosti i bijega iz crne rupe”, napisali su autori.<h2>Fizika još nema konačan odgovor</h2>Ipak, većina fizičara upozorava da je ovdje riječ prije svega o matematičkim modelima i laboratorijskim simulacijama, a ne o stvarnoj tehnologiji za slanje poruka kroz vrijeme.Ova tema posljednjih godina privlači veliku pažnju jer bi mogla pomoći u povezivanju dviju najvećih teorija moderne fizike, kvantne mehanike i Einsteinove opće relativnosti, koje se još uvijek ne uklapaju potpuno jedna u drugu — relativnost dobro opisuje makrosvijet planeta i galaksija, a kvantna fizika mikrosvijet atoma i elementarnih čestica. Kada treba opisati situacije u kojima se ta dva svijeta susreću, naprimjer crne rupe ili Veliki prasak, kvantna fizika i teorija relativnosti ne funkcioniraju zajedno.

Treba imati na umu da je naučni savjetnik za film Interstellar bio poznati fizičar Kip Thorne,

Naučna revolucija: Fizičar otkrio kako poruke iz budućnosti slati u prošlost

Iako je Stiven Hoking (Stephen Hawking) danas simbol genijalnosti koja je redefinisala naše shvatanje svemira, nova biografija otkriva da je njegov otac, Frenk (Frank Hawking), bio ozbiljno zabrinut za sinovu budućnost tokom njegovih studentskih dana.Knjiga pod nazivom "Hawking", autora Grejema Farmela (Grahama Farmela), izlazi u septembru u izdanju kuće Džon Muri (John Murray).&nbsp;Ova zvanično odobrena biografija nudi ogoljen i iskren uvid u život slavnog fizičara, a zasnovana je na do sada neobjavljenim porodičnim dokumentima, pismima i dnevnicima Hawkingovih roditelja, koji su pronađeni kod Stivenove sestre Meri (Mary).<h2>Očevo razočaranje</h2>Posebno su upečatljivi dnevnici Frenka, stručnjaka za tropske bolesti. Kako bi sačuvao privatnost, on je više od 60 godina pisao u šiframa, koristeći engleski jezik ispisan grčkim alfabetom.&nbsp;Autor biografije uspio je dešifrovati preko 200.000 riječi koje prate Stivenovo odrastanje, bolest, brakove i karijeru.Zapisi iz 1961. godine otkrivaju očevo očajanje zbog Stivenove pasivnosti na Oxfordu. Frenk je primijetio da mu sin gubi vjeru u fiziku, smatrajući je inferiornom u odnosu na umjetnost, dok je majka Isobel vjerovala da Stiven pati od kompleksa inferiornosti u odnosu na oca.Frank Hawking je tada zapisao:- Malo smo zabrinuti zbog toga kako Stiven napreduje. Mota se po kući s malo inicijative i ne uči mnogo.- Velika je šteta ako je tako. U njegovim godinama imao sam goruću ambiciju da napredujem, i da sam samo imao upola njegovih prednosti, prošao bih mnogo bolje, piše njegov otac Frenk.<h2>Teška borba s bolešću</h2>Dnevnici donose i bolan uvid u period nakon što je Stivenu u 21. godini dijagnosticirana bolest motornih neurona (ALS), uz prognozu da mu preostaju samo dvije godine života. Frenk se teško nosio s progresijom sinove bolesti, što potvrđuje i njegov emotivni zapis iz 1967. godine:- Smatram da je to sporo i užasno iskustvo sa Stivenom. Sve je tako užasno sporo i dugo. A njegov govor je tako spor i teško ga je razumjeti da je razgovor vrlo težak. Jako mi ga je žao i učinit ću sve što mogu za njega. Ali ne uživam biti s njim."<h2>Trijumf nad prognozama</h2>Uprkos ljekarskim prognozama i potpunoj paralizi, Hoking je doživio 76 godina. Postao je globalni fenomen, a njegova knjiga "Kratka historija vremena" prodata je u milionima primjeraka. Sam Hoking je o svom životu rekao:- Moja očekivanja su svedena na nulu kada sam imao 21 godinu. Sve od tada je bio bonus.- Zapamtite da gledate gore u zvijezde, a ne dolje u svoja stopala. Budite znatiželjni. I koliko god život izgledao teško, uvijek postoji nešto što možete učiniti i u čemu možete uspjeti.Biograf Grejem Farmelo, ranije nagrađivan za biografiju Pola Diraka (Paula Diraca), za ovu je knjigu razgovarao s Hokingovim sestrama, prvom suprugom Džejn (Jane) i njegovom djecom.&nbsp;Izdavač najavljuje knjigu, koja izlazi 24. septembra, kao konačni portret koji savršeno spaja naučnu genijalnost s teškim porodičnim dramama.

Autor biografije uspio je dešifrovati preko 200.000 riječi koje prate Stivenovo odrastanje, bolest, brakove i karijeru

Otac Stivena Hokinga u šiframa pisao o sinu: "Ne uživam biti s njim"

NASA-ina svemirska letjelica Psyche, koja je na putu ka rijetkom metalnom asteroidu, izvela je manevar prolaska pored Marsa tokom kojeg je zabilježila izuzetne snimke Crvenog planeta.Letjelica je Marsu prišla pod specifičnim uglom, što je omogućilo snimanje planeta u obliku polumjeseca iz perspektive koja se rijetko dobija u svemirskim misijama. Krajnji cilj misije je asteroid do kojeg bi trebalo da stigne 2029. godine, s namjerom da ga detaljno mapira i istraži mogućnost da predstavlja jezgro drevnog protoplaneta, navodi CNN.Misija Psyche lansirana je u oktobru 2023. godine i usmjerena je ka asteroidu 16 Psyche, koji se nalazi u vanjskom dijelu glavnog asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera. Ovo nebesko tijelo nikada nije direktno posmatrano iz blizine, ali dosadašnja istraživanja ukazuju na njegovu neobičnu, izrazito reflektivnu metalnu površinu.Naučnici vjeruju da bi ovaj asteroid mogao predstavljati ogoljenu metalnu jezgru ranog planetarnog tijela, što bi bilo uporedivo sa unutrašnjim slojevima planeta poput Zemlje, Marsa, Merkura i Venere.Put do cilja dugačak je oko 3,6 milijardi kilometara, a dolazak se očekuje 2029. godine. Kako bi optimizovali putanju i uštedjeli energiju, planeri misije uključili su gravitacioni manevar pored Marsa. Tokom prolaska 15. maja, gravitacija Crvene planete djelovala je kao “praćka”, povećavajući brzinu letjelice i korigirajući njenu putanju ka asteroidu.

<blockquote class="twitter-tweet">First stop, Mars. Next stop, Psyche 📍 On May 15, our Psyche spacecraft swung by Mars on its way to its next destination: a metal-rich asteroid also named Psyche. The Red Planet gave the spacecraft a 1,000-mph speed boost and provided some stunning photos as well! <a href="https://t.co/1DMvCgH0Lf">pic.twitter.com/1DMvCgH0Lf</a>&mdash; NASA (@NASA) <a href="https://twitter.com/NASA/status/2057195134630928749?ref_src=twsrc%5Etfw">May 20, 2026</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

- Potvrdili smo da je Mars ubrzao letjelicu za oko 1600 kilometara na sat i pomjerio njenu orbitalnu ravan za približno jedan stepen u odnosu na Sunce - rekao je Don Han (Don Hahn), voditelj navigacije misije Psyche u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni. "Sada smo na putanji koja vodi ka asteroidu Psyche, gdje stižemo u ljeto 2029. godine."Tokom preleta, letjelica se približila na oko 4609 kilometara od površine Marsa. Svi naučni instrumenti i kamere bili su aktivirani, što je poslužilo kao važan test prije dolaska na konačnu destinaciju. Tom prilikom nastale su fotografije koje prikazuju Crvenu planetu iz neuobičajenih uglova.<h2>Jedinstveni prizori Crvenog planeta</h2>U danima prije najbližeg prilaska, letjelica je snimala Mars iz postepeno promjenjive perspektive, omogućavajući prikaz planete u obliku osvijetljenog polumjeseca.- Tanak srp pri dolasku i pogled na gotovo 'pun' Mars nakon prolaska daju našem timu za snimanje odlične mogućnosti za kalibraciju, ali i za stvaranje zaista impresivnih fotografija - rekao je Džim Bel, voditelj sistema za snimanje misije sa Državnog univerziteta Arizone.Kamere letjelice snimile su hiljade fotografija, uključujući noćne i dnevne zone, južni pol Marsa te oblake prašine koji se kreću preko površine planete. Prema riječima Billa, ovaj prolazak je bio ključan za testiranje instrumenata u realnim uslovima svemira prije susreta s metalnim asteroidom.<h2>Istraživanje drevne planetarne jezgre</h2>Nakon dolaska do asteroida Psyche u augustu 2029. godine, letjelica će ući u orbitu i započeti detaljno mapiranje njegovog sastava.Ako se potvrdi da asteroid predstavlja ostatak metalne jezgre ranog planetarnog tijela, mogao bi pružiti nove uvide u unutrašnju strukturu planeta poput Zemlje i Marsa.

Tokom preleta, letjelica se približila na oko 4609 kilometara od površine Marsa

NASA objavila jedinstvene fotografije Marsa snimljene letjelicom Psyche

SpaceX se priprema za dvanaesti probni let svoje divovske rakete Starship, koji bi trebao biti izveden u noći s četvrtka na petak u 0:30 po našem vremenu. Ova misija, prva u programu Starship nakon višemjesečne pauze, donosi premijeru značajno unaprijeđene verzije letjelice pod nazivom Verzija 3 (V3). Prošle godine SpaceX je imao nekoliko incidenata s prototipom Starshipa V2.Kompanija se utrkuje s vremenom kako bi Starship osposobila za lansiranje satelita i buduće misije s ljudskom posadom u duboki svemir. CNN navodi da dodatni pritisak stvara NASA-in plan da upravo ovom letjelicom spusti astronaute na Mjesec do 2028. godine, u okviru svemirske utrke sa Kinom. Iako se u SpaceX-u nadaju ispunjenju više ključnih ciljeva, uključujući i postavljanje simulacijskih satelita u orbitu, iz kompanije poručuju da ne očekuju savršen ishod prvog testa nove verzije.<h2>Šta donosi unaprijeđeni Starship V3</h2>Današnji Starship znatno se razlikuje od prethodnih verzija. V3 donosi niz važnih izmjena u dizajnu. Motori Raptor, koji pokreću i raketni potisnik Super Heavy i samu letjelicu Starship, potpuno su redizajnirani.Izmjene su napravljene i na rešetkastim krilcima koja usmjeravaju Super Heavy tokom povratka i slijetanja.Poboljšan je i hardver na spoju potisnika i letjelice kako bi se povećala sigurnost tokom manevra odvajanja gornjeg stupnja dok motori donjeg još rade. Također je značajno redizajnirana cijev za dovod goriva, što bi trebalo omogućiti da se "svih 33 motora pokrenu istovremeno i brže".SpaceX je promijenio i sistem kontrole temperature u donjem dijelu potisnika, uklonivši velike zaštitne poklopce s motora i zamijenivši ih zaštitnim elementima između i oko motora.Sama letjelica Starship dobila je potpuno redizajniran pogonski sistem s većim rezervoarima za gorivo. Ažuriran je i mehanizam za izbacivanje satelita, koji sada omogućava brže postavljanje u orbitu. Letjelica je opremljena i posebnim navođenim elementima za spajanje, koji će u budućnosti služiti za manevar spajanja dvije letjelice u orbiti radi prijenosa goriva.<h2>Velika očekivanja i ciljevi leta</h2>SpaceX polaže velike nade u Verziju 3. Izvršni direktor Ilon Mask (Elon Musk) ranije je izjavio da su "potrebne tri velike iteracije bilo koje nove tehnologije da bi ona zaista dobro funkcionisala", a kompanija se nada da će upravo ovaj let predstavljati ključni korak naprijed.Putanja leta bit će drugačija od prethodnih testova Verzije 2, kada je letjelica putovala od južnog Teksasa do Indijskog okeana.Iako se ne očekuje savršen rezultat, kompanija je navela nekoliko ciljeva koje želi ostvariti. To uključuje sigurno polijetanje i uspon, uspješno odvajanje Starshipa od potisnika Super Heavy, kontrolirano slijetanje potisnika u Meksički zaljev te postavljanje 22 simulacijska satelita. Dva od njih prikupljat će podatke o radu toplotnog štita letjelice.Tokom leta planirano je i ponovno paljenje jednog Raptor motora u svemiru, kao i niz manevara kojima se testira izdržljivost letjelice. Cilj je prikupiti podatke o tome kako bi Starship u budućnosti mogao sigurno da se vrati na lansirni toranj radi brze ponovne upotrebe. Za razliku od ranijih misija, SpaceX ovoga puta neće pokušati uhvatiti Super Heavy pomoću metalnih "ruku" lansirnog tornja poznatog kao Mechazilla.

Kompanija se utrkuje s vremenom kako bi Starship osposobila za lansiranje satelita i buduće misije s ljudskom posadom u duboki svemir

SpaceX se priprema za dvanaesti probni let 

SpaceX lansira svoju nadograđenu divovsku raketu

Američka svemirska agencija NASA podijelila je javnosti audio-snimak koji prikazuje kako zapravo “zvuči” crna rupa u dalekom svemiru. Ovaj neobični zvuk dolazi iz galaktičkog jata Persej, udaljenog oko 250 miliona svjetlosnih godina od Zemlje, a snimak je brzo postao viralan zbog svog dubokog i uznemirujućeg tona.<h2>Kako je NASA snimila zvuk crne rupe?</h2>Iako se dugo smatralo da je svemir potpuno tih, u područjima bogatim gasom mogu se širiti zvučni talasi. Naučnici su koristili podatke koje je prikupila svemirska opservatorija Čandra (Chandra) kako bi otkrili talase pritiska koji se šire kroz svemirski prostor. Originalni signal bio je oko 57 oktava ispod srednjeg C tona, što ga čini nečujnim za ljudsko uho.

Kako bi taj fenomen učinili dostupnim ljudima, astronomi su frekvenciju podigli za 57 i 58 oktava, stvarajući verziju koju možemo čuti. Proces poznat kao sonifikacija pretvorio je astronomske podatke u duboko, kontinuirano brujanje. Rezultat mnoge podsjeća na zvučne efekte iz horor filmova ili distopijske naučne fantastike.<h2>Zašto snimak izaziva nelagodu?</h2>Uz audio materijal objavljena je i vizualizacija koja prikazuje kako se talasi pritiska šire iz centra ovog svemirskog fenomena. Korisnici društvenih mreža opisuju ovaj kosmički “zvuk” kao intenzivan i zastrašujući doživljaj.Posebnu pažnju izaziva činjenica da ovi tonovi nisu umjetno generisani, već predstavljaju stvarne astronomske podatke, što cijelo otkriće čini još fascinantnijim i neobičnijim za naučnu javnost.

Iako se dugo smatralo da je svemir potpuno tih, u područjima bogatim gasom mogu se širiti zvučni talasi

NASA objavila snimak: Evo kako stvarno zvuči crna rupa u svemiru

Evropsko-kineska svemirska misija SMILE uspješno je lansirana iz evropskog svemirskog centra u Kourouu u Francuskoj Gvajani u noći na ponedjeljak, s ciljem da istraži interakciju Sunčevog vjetra sa Zemljinom magnetosferom i svemirskim vremenskim pojavama.Letjelica je poletjela na raketi Vega C iz evropske svemirske luke u Kourouu u 23:52 po istočnoameričkom vremenu, odnosno u 5:52 po lokalnom vremenu 19. maja. Prema navodima iz misije, sve je proteklo po planu i trostepena raketa postavila je SMILE u kružnu orbitu na visini od 707 kilometara oko 56 minuta nakon lansiranja.SMILE, skraćeno od Solar wind Magnetosphere Ionosphere Link Explorer, nosi četiri naučna instrumenta za proučavanje utjecaja Sunčevog vjetra, stalnog toka nabijenih čestica sa Sunca, na Zemlju. Zvaničnici Evropske svemirske agencije naveli su:"Na taj način, SMILE će unaprijediti naše razumijevanje solarnih oluja, geomagnetskih oluja i nauke o svemirskom vremenu."Kineska akademija nauka zadužena je za satelitsku platformu, operacije letjelice i tri od četiri instrumenta: Ultraviolet Imager, Light Ion Analyser i Magnetometer. ESA je osigurala modul korisnog tereta, Soft X-ray Imager, raketu te usluge sklapanja, integracije i testiranja, a učestvovat će i u operacijama u orbiti.Misija još ne počinje odmah s naučnim radom. U narednih 25 dana planirano je 11 paljenja motora kako bi letjelica prešla u izrazito eliptičnu orbitu, s najvišom tačkom 121.000 kilometara iznad Sjevernog pola i najnižom 5.000 kilometara iznad Južnog pola. Nakon dodatnih provjera sistema, prvi rendgenski i ultraljubičasti snimci očekuju se oko tri mjeseca poslije lansiranja, dok je planirani vijek misije tri godine.Raketa Vega C, visoka 35 metara i razvijena u ESA-i, prvi put je poletjela u julu 2022. godine. Do sada je imala sedam letova, od kojih je šest bilo uspješno, a ovo je bila prva misija Vega C kojom je upravljala italijanska kompanija Avio, nakon ranijih letova pod vodstvom Arianespacea.

Kineska akademija nauka zadužena je za satelitsku platformu, operacije letjelice i tri od četiri instrumenta

Letjelica SMILE lansirana u orbitu, proučavat će utjecaj solarnog vjetra na Zemlju

Povezivanje nerava donora i primaoca za eventualnu transplantaciju mozga predstavlja samo dio problema, dok je uspostavljanje funkcionalne komunikacije između njih i dalje van domašaja savremene medicine.U objektu kompanije Alkor u američkoj saveznoj državi Arizona, više od 150 tijela, kako se navodi, nalazi se u kriogenim komorama, sačuvanim u nadi da bi budući medicinski napredak mogao omogućiti njihovo oživljavanje u novim tijelima.Pošto naučnici još uvijek ne mogu da ožive kriogeno sačuvan mozak, postavlja se pitanje zašto se krionika uopšte primjenjuje i zašto se, barem teoretski, mozak ne bi mogao prenijeti u novo tijelo dok je još funkcionalan. Drugim riječima, zašto transplantacija mozga nije moguća?Doktor Maks Krukof, docent neurohirurgije na Medicinskom koledžu Viskonsina, smatra da bi se takva procedura preciznije mogla opisati kao transplantacija tijela. Za razliku od pacijenata koji primaju srce ili jetru, transplantacija mozga bi, kako navodi, značila stvaranje potpuno novog ljudskog bića, jer je identitet smješten u mozgu.Ako se zanemari terminologija, ovakva operacija trenutno nije moguća jer hirurzi ne mogu uspostaviti funkcionalne veze između nerava centralnog nervnog sistema, koji uključuje mozak i kičmenu moždinu.Periferni nervi, koji se protežu kroz tijelo izvan centralnog nervnog sistema, mogu se djelimično regenerisati i povezati s novim tkivom, dok kod odraslog čovjeka centralni nervni sistem ima vrlo ograničenu sposobnost stvaranja novih neurona. Iako neuroni tokom života mogu formirati nove veze koje su osnova učenja, taj proces još nije dovoljno razjašnjen da bi se koristio u transplantacionoj medicini.Čak i djelimične transplantacije mozga, poput zamjene malog mozga, trenutno su izvan mogućnosti medicine. Mali mozak sadrži milione specijalizovanih neurona, uključujući Purkinjeove ćelije, koje imaju izuzetno složene veze sa drugim neuronima, što daleko prevazilazi današnje tehnološke mogućnosti.Spajanje mozga i tijela na nivou kičmene moždine smatra se najjednostavnijom teorijskom varijantom transplantacije, jer su neuronske veze tu jednostavnije nego u mozgu. Hirurzi bi mogli spojiti tkiva vrata, krvne sudove i kosti, pa čak i poravnati nerve, ali i dalje ostaje neriješen problem kako omogućiti komunikaciju između nervnih ćelija, kaže Krukof.<h2>Da li su pokušane transplantacije mozga?</h2>Eksperimenti transplantacije glave na životinjama počeli su početkom 20. vijeka, nakon razvoja tehnika spajanja krvnih sudova. Većina životinja u tim eksperimentima preživjela je samo nekoliko dana zbog problema s cirkulacijom i odbacivanjem organa.Početkom sedamdesetih godina, doktor Robert Vajt je izveo transplantacije glave majmuna na nova tijela. Životinje su nakon operacije mogle da žvaću i gutaju hranu, a EEG nalazi su ukazivali na aktivnost mozga, iako nijedna životinja nije preživjela duže od devet dana.Inspirisan tim istraživanjima, italijanski hirurg Serđo Kanavero 2013. godine iznio je plan prve transplantacije ljudske glave, što je izazvalo oštre kritike stručne javnosti. Njegova kasnija tvrdnja iz 2017. godine da je izveo takvu proceduru na ljudskom lešu ocijenjena je kao naučno neutemeljena, uz upozorenja o imunološkom odbacivanju i nemogućnosti povezivanja mozga s novim nervnim strukturama.<h2>Može li se ipak liječiti moždano tkivo?</h2>Iako zamjena cijelog mozga nije moguća, istraživanja matičnih ćelija i organoida nude potencijal za obnovu oštećenog moždanog tkiva.Matične ćelije koje se mogu razviti u neurone imaju veću šansu da se uklope u postojeće neuronske mreže nego zrele nervne ćelije, navode istraživači sa Univerziteta Južne Kalifornije.Idealno bi bilo koristiti matične ćelije pacijenta kako bi se smanjio rizik odbacivanja, ali se koriste i standardizovane donorske ćelijske linije koje olakšavaju kontrolu kvaliteta. Na taj način, ćelije jedne osobe potencijalno bi mogle biti korištene za liječenje druge.Ovakve terapije se već testiraju u kliničkim studijama za Parkinsonovu bolest, moždani udar, povrede kičmene moždine i epilepsiju, ali nijedna još nije odobrena za široku kliničku primjenu.Naučnici upozoravaju i na rizike, uključujući mogućnost da matične ćelije formiraju tumore ili da se nepravilno integrišu u neuronske mreže.- Ključno pitanje je kako osigurati da transplantirane ćelije postanu tačno ono što želimo i da se pravilno uklope u neuronske krugove u koje ih unosimo - navode istraživači.Pored toga, razvijaju se i organoidi – laboratorijski uzgojena moždana tkiva koja se mogu koristiti u eksperimentalnim terapijama. Istraživanja pokazuju da takvi organoidi mogu djelimično obnoviti oštećenja mozga kod životinja, ali su kliničke primjene na ljudima još daleko i tehnički veoma složene.

Eksperimenti transplantacije glave na životinjama počeli su početkom 20. vijeka, nakon razvoja tehnika spajanja krvnih sudova

Zašto transplantacije mozga nisu moguće i da li su pokušane?

Asteroid veličine jednog do dva školska autobusa danas će proći pored Zemlje i približiti joj se na svega 91.593 kilometra, što je otprilike četvrtina udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Stručnjaci tvrde da nema nikakve opasnosti za našu planetu, iako je svemirski objekt otkriven tek prije nekoliko dana. Najbliži prolazak očekuje se večeras nešto prije ponoći po našem vremenu, prenosi CNN.Astronomi iz opservatorije Maunt Lemon u Arizoni otkrili su asteroid 10. maja i dali mu oznaku 2026JH2. Riječ je o objektu iz grupe Apollo asteroida, čije orbite oko Sunca sijeku Zemljinu putanju. Tokom najbližeg prolaska asteroid će se nalaziti na udaljenosti koja je oko dva i po puta veća od orbite geosinhronih satelita važnih za telekomunikacije i vremensku prognozu.<h2>Stručnjaci tvrde da nema opasnosti</h2>Ričard Binzel (Richard Binzel), profesor planetarnih nauka na MIT-u i autor Torinske skale za procjenu opasnosti od udara iz svemira, rekao je da nema razloga za zabrinutost.- 2026JH2 će sigurno proći pored Zemlje - poručio je.Dodao je da su ovakvi događaji mnogo češći nego što ljudi misle.- To je zapravo prilično uobičajena pojava; objekti veličine automobila prolaze između Zemlje i Mjeseca svake sedmice, a oni veličine školskog autobusa našim susjedstvom prolete nekoliko puta godišnje. Tek smo nedavno razvili sisteme posmatranja koji su dovoljno osjetljivi da ih uoče. Prije toga, takvi bi objekti jednostavno proletjeli potpuno nezapaženo.Binzel je objasnio da asteroid dolazi iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, gdje sudari i gravitacioni utjecaj Jupitera povremeno izbacuju manja tijela prema unutrašnjem dijelu Sunčevog sistema.<h2>Nije poznata tačna veličina</h2>Iako astronomi direktno prate asteroid, njegova stvarna veličina još nije precizno utvrđena. Problem je u tome što optički teleskopi registruju samo količinu svjetlosti koju objekt emituje ili odbija.Patrik Mišel (Patrick Michel), astrofizičar i direktor istraživanja u francuskom Nacionalnom centru za naučna istraživanja, pojasnio je da se iz same svjetline ne može sa sigurnošću odrediti veličina objekta.- Dakle, uz istu svjetlinu, objekt može biti veći i tamniji ili manji i s većom moći odraza - rekao je.- Da bismo znali veličinu, trebala bi nam posmatranja u infracrvenom spektru, ali takva je posmatranja teže provesti.Prema trenutnim procjenama, asteroid 2026JH2 ima prečnik između 15 i 30 metara. Manja procjena odgovara objektu koji je 2013. eksplodirao iznad Čeljabinska u Rusiji, dok bi veća bila bliža tijelu koje je 1908. uništilo ogromna područja šume u Sibiru. Za razliku od tih događaja, ovaj asteroid neće ni ući u Zemljinu atmosferu.<h2>Naučnici prate buduće putanje</h2>Iako će asteroid proći relativno blizu Zemlje, Mišel ističe da nema nikakvog razloga za zabrinutost.- Dovoljno je daleko da nema apsolutno nikakvog razloga za brigu - kazao je.Ipak, upozorio je da je dugoročno teško precizno predvidjeti putanje svih objekata u svemiru.- Dobra je vijest da za sada nijedan poznati asteroid ne predstavlja rizik u vremenskom okviru naših predviđanja, što je u prosjeku oko stotinu godina - dodao je.Kao primjer rijetkog i zanimljivog događaja, Mišel je izdvojio asteroid Apofis, koji je najmanje deset puta veći od 2026JH2 i koji će 13. aprila 2029. proći mnogo bliže Zemlji — na oko 32.000 kilometara.- Uopće nismo zabrinuti, naprotiv, veoma smo uzbuđeni. Takav bliski prolazak tako velikog objekta događa se samo jednom u nekoliko hiljada godina - rekao je.

Astronomi iz opservatorije Maunt Lemon u Arizoni otkrili su asteroid 10. maja i dali mu oznaku 2026JH2

Asteroid danas prolazi pokraj Zemlje

Kineski naučnici uspješno su klonirali šest super visokoproduktivnih mliječnih koza u sjeverozapadnoj kineskoj provinciji Shaanxi, što označava prvo uspješno serijsko kloniranje takvih životinja u zemlji i veliki napredak u tehnologiji uzgoja mliječnih koza.Projekat kloniranja vodio je istraživački tim sa Univerziteta Northwest A&amp;F. Klonirane koze, četiri mužjaka i dvije ženke, uzgojene su od elitnih visokoproduktivnih Saanen donora s prosječnim godišnjim prinosom mlijeka većim od 2.800 kilograma.Koze donori su također pokazale značajno bolji nivo mliječne masti i proteina u odnosu na obične koze, a posjedovale su stabilne reproduktivne performanse, snažnu prilagodljivost okolini i dobru otpornost na bolesti.Koristeći napredni sistem molekularnog uzgoja koji integriše genomsku selekciju i kloniranje somatskih ćelija, tim je precizno izolovao visokokvalitetne somatske ćelije i optimizovao čitav proces, od uspostavljanja ćelijske linije i rekonstrukcije embriona do transfera embriona i praćenja trudnoće, te je na kraju postigao uspješno serijsko kloniranje.

U poređenju s tradicionalnim metodama uzgoja, kojima je obično potrebno osam do deset godina za uzgoj superiorne populacije koza, tehnologija kloniranja može značajno skratiti cikluse uzgoja i pomoći u rješavanju uskih grla u industriji kao što su sporo razmnožavanje elitnih koza, dugi generacijski intervali i teškoće očuvanja poželjnih osobina kroz generacije.Shaanxi, gdje se nalazi Sjeverozapadni univerzitet A&amp;F, dom je 40 posto kineskih mliječnih koza i prerađuje 80 posto proizvoda od kozjeg mlijeka u zemlji.

Koze donori su također pokazale značajno bolji nivo mliječne masti i proteina u odnosu na obične koze

Naučnici u Kini izvršili prvo uspješno serijsko kloniranje koza: Pokazale značajno bolji nivo mliječne masti

Zamislite čovjeka koji je prije skoro jednog vijeka, sjedeći u hotelskoj sobi u Njujorku bez interneta, televizije i pametnih telefona, opisao svijet u kojem danas živimo.Nikola Tesla nije bio samo genijalni pronalazač već i čovjek čija su predviđanja o budućnosti danas gotovo zastrašujuće precizna.Mnogo prije nastanka savremene tehnologije govorio je o uređajima koje ćemo nositi u džepovima, robotima koji će zamijeniti ljude, bežičnom prenosu energije i mašinama koje će povezivati cijeli svijet.Zbog toga se sve češće ponovo analiziraju Tesline prognoze o tome kako bi svijet mogao izgledati do 2035. godine, prenosi Krstarica..<h2>Pametni telefoni bili su Teslina ideja još 1926. godine</h2>Tesla je još 1926. godine u intervjuu za časopis „Collier’s“ govorio o svijetu u kojem će ljudi međusobno komunicirati preko malih uređaja.Tvrdio je da će čovjek pomoću takvog aparata moći da razmjenjuje glas i slike sa drugima bez obzira na udaljenost.Posebno je fascinantno što je rekao da će se uređaj nositi u džepu prsluka.U vremenu kada su postojali samo telefoni povezani žicama, takva ideja djelovala je potpuno nevjerovatno.Danas se taj uređaj zove pametni telefon.<h2>Tesla je upozoravao na ekologiju mnogo prije svih</h2>Tesla je tridesetih godina prošlog vijeka govorio i o zagađenju životne sredine.Godine 1935. upozorio je da će budućim generacijama zagađene plaže djelovati jednako nezamislivo kao što nama djeluje život bez tekuće vode.Tek nekoliko decenija kasnije svijet je ozbiljno počeo da govori o zaštiti prirode i osnivanju ekoloških institucija.Mnogi danas smatraju da je Tesla mnogo prije drugih razumio koliko će odnos čovjeka prema prirodi postati važno pitanje budućnosti.<h2>Roboti i vještačka inteligencija već mijenjaju svijet</h2>U istom periodu Tesla je predvidio da će roboti preuzeti veliki dio ljudskog rada.Danas vještačka inteligencija, automatizovane fabrike i humanoidni roboti više nijesu dio naučne fantastike nego stvarnost koja ubrzano mijenja tržište rada.Kompanije širom svijeta već razvijaju mašine sposobne da obavljaju poslove koje su nekada mogli raditi samo ljudi.Sve više stručnjaka upozorava da će naredne godine donijeti ogromne promjene u načinu života i rada. <h2>Vizije koje danas zvuče gotovo jezivo</h2>Među Teslinim predviđanjima nalazile su se i ideje koje i danas djeluju nestvarno.Govorio je o:- bežičnom prenosu energije bez kablova,- letećim mašinama koje koriste novu vrstu pogona,- direktnom prenosu događaja u domove ljudi,- svijetu u kojem će znanje biti važnije od ratovanja,- društvu u kojem žene imaju dominantnu intelektualnu ulogu.Mnoga od tih predviđanja danas već imaju svoje prve obrise kroz moderne tehnologije, internet i razvoj vještačke inteligencije. <h2>Najjezivije predviđanje odnosilo se na ljudski um</h2>Jedna od Teslinih najneobičnijih prognoza odnosila se na mogućnost „čitanja misli“.Tvrdio je da će jednog dana slike iz ljudskog mozga moći da se prenose na ekran i analiziraju.U vrijeme kada je to izgovorio takva ideja djelovala je potpuno nemoguće.Međutim, moderne kompanije koje razvijaju tehnologije povezivanja mozga i računara već eksperimentišu sa dekodiranjem moždanih signala i pretvaranjem misli u tekst ili pokrete na ekranu.Zbog toga danas mnogi smatraju da je upravo ovo jedno od Teslinih najuznemirujućih predviđanja.<h2>Zašto Tesline prognoze i danas izazivaju pažnju</h2>Nikola Tesla nije tvrdio da vidi budućnost pomoću natprirodnih sposobnosti.On je posmatrao razvoj tehnologije i pokušavao da razumije kojim putem će se civilizacija kretati.Upravo zbog toga njegove riječi i danas zvuče toliko uvjerljivo.Mnoge stvari koje je opisivao prije gotovo sto godina danas su dio svakodnevice, a dio predviđanja tek bi mogao postati stvarnost do 2035. godine.

Nikola Tesla nije bio samo genijalni pronalazač već i čovjek čija su predviđanja o budućnosti danas gotovo zastrašujuće precizna

Tesla opisao šta nas čeka do 2035. godine: Nevjerovatno koliko je bio tačan

Dok većina ljudi noću posmatra zvijezde samo kao daleke tačke svjetlosti, Vahida Velić iz Mrkonjić-Grada danas učestvuje u misijama koje čovječanstvo vode upravo prema njima. Iz grada na zapadu Bosne i Hercegovine njen put vodio je do Evropske svemirske agencije, gdje radi rame uz rame s astronautima i timovima koji pripremaju novu eru istraživanja svemira. U svijetu preciznih komandi, kontrolnih centara i misija prema Mjesecu, ime mlade naučnice iz BiH sve češće se nalazi među ljudima koji oblikuju budućnost svemirskih letova.Velić je dio međunarodnog tima koji učestvuje u pripremi astronauta za savremene svemirske misije, uključujući i program Artemis, jedan od najznačajnijih projekata u novijoj historiji istraživanja svemira, a u razgovoru za „Avaz“ opisala je svoj životni put.<h2>Korak dalje</h2>Kako je izgledao Vaš put od Mrkonjić-Grada do rada na svemirskim projektima? Da li ste ikada sumnjali u svoj uspjeh? - Rođena sam u Mrkonjić-Gradu, a odrasla u Donjem Vakufu i taj spoj dva manja bosanska grada snažno je oblikovao moj pogled na život, rad i uspjeh. Odrastanje u okruženju s ograničenim mogućnostima gdje stvari ne dolaze same od sebe, naučilo me upornosti, strpljenju i vjeri u znanje kao jedini siguran put naprijed. Kao dijete sam nekad govorila da želim biti astronaut, ali mi se to činilo toliko nedostižnim da je to zapravo bio odgovor na pitanje šta bih bila kad bih mogla postati bilo šta. Iako je rad na svemirskim projektima bilo nešto o čemu sam maštala, put nije bio unaprijed planiran niti jednostavan, vodio je kroz obrazovanje, brojna volontiranja, odlazak iz zemlje, međunarodna okruženja i stalno dokazivanje. Upravo zbog sredine u kojoj sam odrasla naučila sam da cijenim svaku priliku i da sumnje prihvatim kao dio procesa. Svakako da je bilo trenutaka kada sam preispitivala svoj put, ali upravo su me te sumnje tjerale da budem bolja, preciznija i hrabrija. Zahvaljujući tom procesu sam shvatila da porijeklo ne ograničava granice onoga što možete ostvariti – ono ih zapravo proširuje. Kada ste prvi put shvatili da želite karijeru u nauci i inžinjerstvu? - Interes za nauku i inžinjerstvo sam imala od ranog djetinjstva, ali sam o inžinjerstvu počela ozbiljno razmišljati tokom školovanja, kada sam shvatila da me zapravo najviše privlači razumijevanje kako stvari funkcionišu i kako se mogu unaprijediti. Posebno me je motivirala ideja da kroz mašinsko i biomedicinsko inžinjerstvo mogu raditi na rješenjima koja direktno mogu doprinijeti poboljšanju kvaliteta života i zdravlja čovjeka. Koliko je studij mašinstva u Sarajevu oblikovao Vašu karijeru? Koje vještine su danas ključne za uspjeh u ovim oblastima? - Studij mašinstva u Sarajevu dao mi je vrlo dobre i čvrste temelje – naučio me inžinjerskom načinu razmišljanja, osnovama struke i radnoj disciplini koja je neophodna u tehničkim oblastima. Međutim, vrlo brzo sam shvatila da fakultet sam po sebi nije dovoljan ako neko teži graditi karijeru ka zahtjevnijim ulogama ili razvijati dinamičnu karijeru. Veliki dio znanja, vještina i samopouzdanja dolazi kroz samostalan rad, dodatno učenje, volontiranja i spremnost da se izađe iz okvira obaveznih kurseva. Upravo ta kombinacija dobrih akademskih temelja i lične inicijative pravi razliku između prosječne karijere i one koja vas odvede korak dalje.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan i koliko je stresan posao kojim se bavite?- Moj posao danas je vrlo dinamičan. Zbog više uloga koje imam u sklopu trenutnog radnog mjesta, kao instruktor i član tima za kontrolu leta, nijedan radni dan nije isti kao prethodni. Ipak, na kraju dana, osjećaj da ste barem malim dijelom doprinijeli budućoj misiji ili rješavanju određenog problema dok sjedite kao član tima za kontrolu leta zaista je ispunjavajući.Svakako, rad u okruženju koje direktno učestvuje u pripremi svemirskih misija je vrlo zahtjevan. Radi se o poslu u kojem nema puno prostora za greške – svaki detalj, svaka odluka i svaka procedura mogu imati direktan utjecaj na uspjeh eksperimenta i tako utjecati na ispunjavanje ciljeva misije. To podrazumijeva visok nivo odgovornosti, stalnu koncentraciju i spremnost da se reaguje brzo i precizno.Istovremeno, radimo u međunarodnim timovima i pod vremenskim pritiskom, što zahtijeva dobru komunikaciju, fleksibilnost i timski duh. Uprkos svemu, osjećaj da ste dio nečega većeg i da vaš rad konkretno doprinosi pripremi i izvođenju svemirskih misija čini sav taj izazov vrijednim i vrlo ispunjavajućim.Šta konkretno podrazumijeva rad s astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici? Ako možete malo ispričati i o Vašoj povezanosti s misijom Artemis II?- U okviru ISS programa kao član tima za kontrolu leta u poziciji EUROCOM, direktno pružam podršku izvođenju ESA eksperimenata na Međunarodnoj svemirskoj stanici, što podrazumijeva komunikaciju s astronautima, praćenje toka eksperimenata i koordinaciju s ostatkom tima u kontroli leta. Osim toga, EUROCOM ima zadatak da prati dobrobit (well-being) astronauta tokom misije i da djeluje kao njihov predstavnik prema ostatku tima u kontroli leta, ali je ujedno i 'oči i uši' doktora na Zemlji, što znači da aktivno posmatra stanje posade, posebno ESA astronauta, te njihovo opterećenje i svakodnevne aktivnosti i osigurava da se sve informacije vezane za zdravlje i rad astronauta pravovremeno i jasno prenesu medicinskom timu.U sklopu uloge instruktora učestvujem u obuci astronauta, ali i drugih članova tima za kontrolu leta, kako bi svi bili spremni za nominalne i neplanirane situacije tokom misije. Također, učestvujem u razvoju procedura i pružanju podrške tokom simulacija i stvarnih operacija.Što se tiče misije Artemis II, moj rad je bio fokusiran na testiranje i pripremu aplikacije koju astronauti koriste za praćenje dnevnog unosa hrane, pića i lijekova, popunjavanje zdravstvenih upitnika te komunikaciju sa svojim doktorima na Zemlji. Cilj je bio osigurati da je sistem pouzdan, jednostavan za korištenje i prilagođen realnim uslovima misije.<h2>Najveći izazov</h2>Koji je najuzbudljiviji dio posla i šta Vam je bio najveći profesionalni izazov do sada?- Najuzbudljiviji dio tog posla je činjenica da rad koji radite ima vrlo konkretnu svrhu – svaki detalj, analiza ili odluka direktno utječe na uspjeh sistema/eksperimenta koji će raditi u ekstremnim uslovima, daleko od Zemlje. Posebno me motiviše saradnja s ljudima iz različitih zemalja i disciplina, jer se upravo na tim spojevima rađaju najbolja rješenja.Moj najveći profesionalni izazov do sada bio je prelazak iz akademskog i lokalnog okruženja u visoko konkurentan međunarodni sektor, gdje se očekuje ne samo tehničko znanje nego i samostalnost, odgovornost i stalna spremnost na učenje. Bilo je trenutaka kada sam istovremeno morala savladavati nove tehničke oblasti, prilagođavati se drugačijoj profesionalnoj kulturi i dokazivati svoje mjesto u timu. Upravo ti izazovi su me najviše oblikovali – naučili su me da ostanem smirena pod pritiskom, da tražim pomoć kada je potrebno i da vjerujem u znanje i iskustvo koje gradim korak po korak.Šta biste poručili mladima iz BiH koji žele karijeru u nauci ili svemirskoj industriji?- Mladima u Bosni i Hercegovini poručila bih da ne potcjenjuju ni sebe ni svoje okruženje. Čak i ako vam se u početku čini da su karijere u nauci, inžinjerstvu ili svemirskim tehnologijama 'rezervisane za neke druge', važno je znati da takav put jeste zahtjevan, ali je moguć.Fokusirajte se na znanje, budite radoznali, tražite prilike van formalnog obrazovanja kroz projekte, volontiranje, razmjene i međunarodne programe, i nemojte se bojati izaći iz zone komfora. Put možda neće biti linearan, ali svaki korak se na kraju pokaže važnim. Ako bih morala izdvojiti jednu ključnu osobinu potrebnu za rad u kompleksnim i zahtjevnim sistemima poput ESA-e, to bi bila upornost, u kombinaciji s otvorenošću za učenje. Rad u ovakvom okruženju stalno vas stavlja pred nove izazove, nepoznate situacije i visoke standarde. Niko ne zna sve unaprijed, ali spremnost da učite, da prihvatite odgovornost i da ostanete posvećeni čak i kada je teško, pravi je temelj za dugoročan uspjeh.<h2>Profesionalni razvoj</h2>Gdje vidite sebe u narednih 5-10 godina?- U narednih 5-10 godina vidim sebe kao afirmisanog stručnjaka u svemirskoj industriji, uključenog u tehnički zahtjevne projekte, ali i u ulogama koje nose veću odgovornost i podrazumijevaju aktivno učešće u strateškom razvoju projekata. Voljela bih se profesionalno razvijati kroz vodeće i mentorske uloge u međunarodnim timovima, ali i aktivno biti dio procesa osnivanja svemirske agencije u Bosni i Hercegovini te njenog budućeg pridruživanja Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA). Istovremeno, važno mi je da znanje i iskustvo koje sam stekla mogu prenositi drugima, posebno mladima iz sredina sličnih onoj iz koje dolazim, i na taj način dati dugoročan doprinos razvoju nauke i inženjerstva u Bosni i Hercegovini.<h2>Povezanost sa svemirom</h2>Koliko smo blizu stalnih misija na Mjesec ili Mars? Kada sudjelujete u tim misijama imate li i Vi želju da odete u svemir?- Stalne misije na Mjesec su nam danas znatno bliže nego misije na Mars. Povratak ljudi na Mjesec kroz programe poput Artemis imaju za cilj uspostavljanja dugoročnog prisustva, infrastrukture i naučnih baza u narednoj deceniji. Mars je, s druge strane, mnogo veći tehnički i ljudski izazov – ne toliko pitanje da li možemo stići tamo, već kada to možemo učiniti sigurno i održivo. Realno je očekivati prve ljudske misije ka Marsu tek nakon što se iskustvo sa dugotrajnim boravkom na Mjesecu dodatno učvrsti.Kada radite na takvim misijama, teško je ne osjetiti ličnu povezanost sa svemirom i zapitati se kako bi bilo otići tamo. Kao dijete sam maštala o tome da budem astronaut, ali danas tu želju posmatram zrelije. Svoj doprinos svemirskim misijama vidim kao dio kolektivnog inžinjerskog rada koji zajedno omogućava realizaciju ovako složenih poduhvata. Ako bih ikada imala priliku otići u svemir, to bi bila izuzetna čast, ali i bez toga osjećam veliko ispunjenje znajući da sam dio procesa koji pomjera granice ljudskog prisustva izvan Zemlje.

Mladima u BiH poručila bih da ne potcjenjuju ni sebe ni svoje okruženje

Velić: Kao instruktor učestvujem u obuci astronauta, ali i drugih članova tima za kontrolu leta 

Bosanka Vahida Velić učestvuje u pripremi astronauta za svemirske misije: Porijeklo me nije ograničilo, nego naučilo upornosti i vjeri u znanje

Astronomi su po prvi put detektovali tanku atmosferu oko izuzetno malog nebeskog tijela u vanjskom dijelu Sunčevog sistema, za koje se do sada smatralo da je previše malo da bi je moglo zadržati.Ovo neočekivano otkriće, objavljeno u časopisu Nature Astronomy, moglo bi promijeniti dosadašnje razumijevanje nastanka i opstanka atmosfera oko malih tijela te otvoriti novi pogled na objekte u Kuiperovom pojasu, prenosi <a href="https://edition.cnn.com/2026/05/04/science/kuiper-belt-object-atmosphere">CNN</a>.Kuiperov pojas, na samom rubu Sunčevog sistema, sadrži hiljade zaleđenih i kamenitih tijela poznatih kao transneptunski objekti, koji predstavljaju ostatke iz perioda nastanka sistema prije oko 4,5 milijardi godina. Ovi objekti se nazivaju transneptunskim jer se nalaze iza orbite Neptuna, a najveći među njima je patuljasta planeta Pluton.Zbog niskih temperatura i slabe gravitacije, naučnici su dugo smatrali da manja tijela ne mogu zadržati atmosferu. Pluton je bio poznat kao izuzetak sa svojom vrlo tankom atmosferom. S druge strane, smatralo se da patuljaste planete Erida, Haumea, Makemake i kandidat za patuljastu planetu Kvauar nemaju atmosferu.Upravo zato je otkriće japanskih astronoma, koje je predvodio dr. Ko Arimacu iz Nacionalnog astronomskog opservatorija Japana, izazvalo veliko iznenađenje. Posmatrajući transneptunski objekat (612533) 2002 XV93, uočili su prisustvo veoma tankog atmosferskog sloja. Dok Pluton ima prečnik od 2377 kilometara, 2002 XV93 je širok svega oko 500 kilometara.<h2>Trenutak koji je sve otkrio</h2>Arimacu i njegov tim iskoristili su rijetku priliku u januaru 2024. godine, kada je objekat 2002 XV93 prolazio ispred sjajne zvijezde gledano iz Japana.Takvi događaji, poznati kao zvjezdane okultacije, omogućavaju naučnicima da proučavaju veličinu, oblik i druge osobine udaljenih tijela. Istraživači su postavili posmatračke stanice na tri lokacije u Japanu – u Kjotu, u prefekturi Nagano i u Fukušimi.Kada je objekat prolazio ispred zvijezde, njena svjetlost nije naglo nestala, što bi bio slučaj da atmosfera ne postoji. Umjesto toga, svjetlost je postepeno slabila, što ukazuje na prisustvo sloja koji lomi svjetlost.

- Podaci sa posmatranja pokazali su postepenu promjenu sjaja zvijezde blizu ivice sjene koja je trajala oko 1,5 sekundu - objasnio je Arimacu.- Takva postepena promjena prirodno se objašnjava ako je svjetlost zvijezde prelamana kroz veoma tanku atmosferu oko objekta - dodaje.Istraživači procjenjuju da je atmosfera ovog tijela između 5 i 10 miliona puta rjeđa od Zemljine. Postoje dvije glavne hipoteze o njenom nastanku: mogla je nastati kroz kriovulkansku aktivnost, kada se iz unutrašnjosti oslobađaju gasovi poput metana, azota ili ugljen-monoksida, ili kao posljedica sudara sa drugim objektom iz Kuiperovog pojasa, poput komete.Ako je atmosfera nastala udarom, mogla bi trajati samo nekoliko stotina godina, dok bi stalna kriovulkanska aktivnost mogla omogućiti njeno dugotrajnije postojanje.<h2>Šta slijedi?</h2>Dalja posmatranja, uključujući nove zvjezdane okultacije i korištenje svemirskog teleskopa Džejms Veb, mogla bi otkriti sastav i porijeklo ove atmosfere.- Ako buduća posmatranja pokažu kontinuirani pad pritiska, to bi ukazivalo na kratkotrajan udarni događaj kao uzrok - rekao je Arimacu.Naučnici planiraju nastaviti potragu za sličnim atmosferama na drugim transneptunskim objektima kako bi utvrdili da li je 2002 XV93 rijetkost ili pravilo.Dr. Skot S. Šepard s Instituta za nauku Karnegi u Vašingtonu, koji nije učestvovao u istraživanju, rekao je:- Bilo je uzbudljivo čitati o ovom otkriću. Smatralo se da su objekti poput 2002 XV93 premali da bi imali atmosferu, ali ovaj rezultat pokazuje suprotno.On je dodao da ovo otkriće ukazuje na to da Kuiperov pojas nije mrtav i hladan prostor, već područje sa aktivnim procesima:- Ovo pokazuje da Kuiperov pojas nije hladno i mrtvo mjesto, nego prostor pun aktivnosti i ključnih elemenata za nastanak života.

Astronomi su po prvi put detektovali tanku atmosferu oko izuzetno malog nebeskog tijela u vanjskom dijelu Sunčevog sistema

Otkrivena atmosfera oko sićušnog objekta 

Otkrivena atmosfera oko sićušnog objekta iza Plutona: Ne bi trebala postojati

Ogroman val, poznat kao megacunami, koji je nastao nakon što se dio planine na Aljasci obrušio u more, drugi je najviši ikada zabilježen i, prema naučnicima, predstavlja ozbiljno upozorenje na posljedice ubrzanog otapanja ledenjaka.Prošlog ljeta divovski val poharao je zabačeni fjord na jugoistoku Aljaske, ostavivši za sobom pustoš. Iako je događaj u početku prošao gotovo nezapaženo, nova naučna analiza pokazala je da ga je izazvalo ogromno klizište, piše BBC.<h2>Ogromno klizište pokrenulo val</h2>Oko 64 miliona kubnih metara stijena – zapremine jednake 24 Keopsove piramide – srušilo se u vodu u vrlo kratkom vremenu. Ta masa, koja je u manje od minute pala u fjord, stvorila je val visok skoro 500 metara. Istraživači navode da je jedini razlog što nije došlo do ljudskih žrtava to što se događaj desio u ranim jutarnjim satima, kada u tom području nije bilo turističkih brodova.

Geolog Bretvud Higman, koji je lično obišao područje fjorda Trejsi Arm, izjavio je da je tragedija izbjegnuta za dlaku.&nbsp;- Znamo da je bilo ljudi vrlo blizu opasnog područja. Plaši me pomisao da u budućnosti možda nećemo imati toliku sreću - rekao je.<h2>Šta su megacunamiji?</h2>Megacunamiji nastaju kada ogromna količina materijala, najčešće usljed klizišta ili potresa, padne u vodu i pokrene ekstremno visok val. Ovakvi valovi su obično lokalnog karaktera, ali izuzetno razorni.Za razliku od njih, klasični cunamiji nastaju na otvorenom okeanu, uglavnom usljed zemljotresa, i mogu preći hiljade kilometara, pogađajući naseljena područja. Najrazorniji zabilježeni cunamiji u historiji uzrokovali su masovna razaranja i gubitke života.<h2>Veza s klimatskim promjenama</h2>Higman je naveo da je nekoliko sedmica nakon događaja zatekao potpuno uništen teren – polomljena stabla, ogoljene stijene i uništenu vegetaciju u širokom području fjorda.Naučna studija objavljena u časopisu “Science” sugeriše da otapanje ledenjaka, uzrokovano klimatskim promjenama, povećava rizik od ovakvih klizišta. Povlačenje leda oslobađa nestabilne stijene koje potom mogu naglo pasti u vodu.Stephen Hiks sa Univerzitetskog koledža u Londonu rekao je da je led ranije “držao stijenu stabilnom”, ali da je njegovo povlačenje dovelo do urušavanja.Istraživači upozoravaju da sve veći broj turista i kruzera dolazi u udaljena i opasna područja Aljaske, što dodatno povećava rizik u slučaju sličnih događaja.<h2>Rizik sve veći</h2>Higman upozorava da se opasnost od megacunamija povećava.&nbsp;- Nisam siguran da je riječ o malom porastu – već o značajnom povećanju - rekao je, dodajući da bi ovakvi događaji mogli biti i deset puta češći nego ranije.Naučnici pozivaju na pojačan monitoring rizičnih zona na Aljasci, dok su neke kompanije za krstarenje već najavile da više neće slati brodove u područje Trejsi Arma zbog sigurnosnih razloga.

Snažan val pogodio je udaljeni fjord na jugoistoku Aljaske, ostavljajući iza sebe potpuno uništen pejzaž

Poharao je zabačeni fjord na jugoistoku Aljaske

Megacunami na Aljasci bio je drugi najveći ikad: Talas je bio visok 500 metara

Kineski istraživači predstavili su novo rješenje zasnovano na gvožđu koje može da izdrži više od 6.000 ciklusa punjenja, obećavajući dugogodišnji stabilan rad i značajno niže troškove.Kineski naučnici sa Instituta za istraživanje metala napravili su veliki iskorak u razvoju takozvanih protočnih (flow) baterija, a njihovo rješenje moglo bi da promijeni način na koji skladištimo električnu energiju.Testiranja na prototipu pokazala su da ova baterija može da izdrži čak 6.000 ciklusa punjenja, što odgovara periodu dužem od 16 godina svakodnevne upotrebe. Čak i nakon tog vremena, baterija ne gubi kapacitet, dok efikasnost ostaje na visokih 78,5 posto.<h2>Gvožđe kao jeftina alternativa litijumu</h2>Glavna prednost ove inovacije je korištenje gvožđa, materijala koji je višestruko jeftiniji od litijuma, koji se danas nalazi u gotovo svim savremenim uređajima. Nova formula elektrolita i izmijenjena molekularna struktura riješile su dugogodišnji problem degradacije baterija tokom rada.Naučnici su uspjeli da spriječe stvaranje štetnih naslaga unutar sistema, što je ranije bio glavni uzrok kvarova kod sličnih tehnologija. Također, curenje aktivne supstance kroz membranu svedeno je na minimum, čime je osigurana dugotrajna stabilnost sistema.<h2>Veliki potencijal za energetiku</h2>Ova tehnologija ima značajan ekonomski potencijal jer je gvožđe lako dostupno i znatno pristupačnije od rijetkih metala, navodi portal Interesting Engineering.Takve baterije mogle bi biti idealno rješenje za masovno skladištenje energije iz solarnih i vjetroelektrana, gdje je potrebna velika snaga po nižoj cijeni. Kako potražnja za industrijskim energetskim sistemima ubrzano raste, ovaj kineski izum mogao bi postati ključni alat za stabilizaciju elektroenergetske mreže.Umjesto skupih i kratkoročnih rješenja, ova tehnologija nudi dugotrajniju i ekonomičniju alternativu, koja je istovremeno povoljnija i za životnu sredinu i za krajnje korisnike, prenosi Smartlife.

Također, curenje aktivne supstance kroz membranu svedeno je na minimum, čime je osigurana dugotrajna stabilnost sistema

Kineski naučnici napravili bateriju od gvožđa koja traje 16 godina

Naučnici sa Fred Hačinson Kensr (Hutchinson Cancer) Centra i Univerziteta Vašington (Washington) razvili su protutijela koja sprječavaju ulazak Epstein-Barr virusa (EBV) u imunološke stanice, čime bi mogli spriječiti infekciju i reaktivaciju virusa. EBV je jedan od najrasprostranjenijih virusa na svijetu, prisutan kod 95% odraslih, te se povezuje s ozbiljnim bolestima poput raka i multiple skleroze.Istraživanje je provedeno na genetski modificiranim miševima, a jedno od protutijela pokazalo je visoku učinkovitost u zaštiti od infekcije. Ovo otkriće predstavlja veliki korak u razvoju terapija za EBV, koji je do sada bio izazovan za blokiranje zbog njegove sposobnosti vezivanja za gotovo sve B-stanice.Ova terapija posebno je značajna za pacijente s oslabljenim imunitetom, poput onih koji su prošli transplantaciju organa, jer može spriječiti ozbiljne komplikacije povezane s EBV-om, poput posttransplantacijskih limfoproliferativnih poremećaja.Iako su rezultati obećavajući, potrebno je još testiranja kako bi terapija bila dostupna ljudima. Paralelno se razvijaju cjepiva koja također mogu pomoći u prevenciji.

Novo istraživanje pokazuje kako protutijelo cilja ključne proteine Epstein-Barr virusa

Naučnici razvili novo protutijelo protiv virusa koji pogađa čak 95 posto ljudi

Američka biotehnološka kompanija „Colossal Biosciences” najavila je da planira da oživi izumrlu plavu antilopu koristeći tehnologije slične onima iz filma „Park iz doba Jure”.Plava antilopa je izumrla prije 226 godina, dok su je evropski kolonisti lovili u južnoj Africi zbog karakterističnog sivoplavo-srebrnog krzna i elegantnog izgleda, prenosi Time.- Afričke antilope su dugo bile zanemarene u globalnom očuvanju. Projekat oživljavanja plavih antilopa to mijenja. Vraćamo vrstu koja je igrala vitalnu ulogu u svom ekosistemu i gradimo naučnu osnovu za očuvanje antilopa prije nego što se izgubi više njihovih srodnika - rekla je Bet Šapiro, glavna naučna saradnica kompanije „Colossal”, prenosi Tanjug.Kompanija je već u procesu oživljavanja nekoliko izumrlih životinja, uključujući strašnog vuka, vunenog mamuta, tasmanijskog tigra, kao i ptice dodo i moa.Za projekat plave antilope koristi se genetsko inženjerstvo: istraživači sekvenciraju genom izumrle vrste i njenog najbližeg živog srodnika, riđe antilope.Kada se utvrde razlike između dvije vrste, istraživači će u skladu s tim izmijeniti DNK u ćeliji riđe antilope. Zatim će izvući prepisano jedro iz ćelije i implantirati ga u jajnu ćeliju riđe antilope kojoj je uklonjeno sopstveno jedro.Takvoj modifikovanoj jajnoj ćeliji biće dozvoljeno da se razvije u embrion u laboratoriji, a zatim će biti implantirana u surogat majku riđe antilope. Nakon perioda gestacije od 278 dana, majka riđe antilope će roditi mladunče plave antilope.Istraživači su otkrili da se ove dvije vrste razlikuju za samo 3 posto svog ukupnog genoma – ali da tih 3 posto predstavlja 18 miliona varijanti sekvenci. U teoriji, to bi značilo prepisivanje 18 miliona tačaka koda kako bi se živa ćelija riđe antilope pretvorila u ponovo rođenu ćeliju plave antilope.„Filtrirali smo ih i došli do oko tri miliona varijanti. Zatim smo to sveli na 2,4 miliona istinski funkcionalnih regiona genoma, a zatim smo suzili naš fokus na ono što su zaista ključni fenotipovi i došli do oko 20.000. To je mnogo lakše za upravljanje, ali je i dalje impozantan broj”, rekao je Skot Bariš, genomski inženjer kompanije „Colossal Biosciences”.Iz kompanije ističu da projekat nije samo „oživljavanje” plave antilope, već i korak ka očuvanju postojećih ugroženih vrsta antilopa, jer naučene tehnike mogu pomoći u zaštiti i jačanju populacija preostalih životinja.Direktor kompanije Ben Lam naglasio je da je cilj da se životinja jednog dana vrati u prirodu, pod međunarodnim zaštitnim mjerama, i da bude zbrinuta bolje nego tokom prethodnog perioda lova i nestanka.Od 90 vrsta antilopa u svijetu, 55 doživljava opadanje populacije, a 29 njih je pred izumiranjem.

Naučna revolucija: Fizičar otkrio kako poruke iz budućnosti slati u prošlost

Otac Stivena Hokinga u šiframa pisao o sinu: "Ne uživam biti s njim"

NASA objavila jedinstvene fotografije Marsa snimljene letjelicom Psyche

SpaceX lansira svoju nadograđenu divovsku raketu

NASA objavila snimak: Evo kako stvarno zvuči crna rupa u svemiru

Letjelica SMILE lansirana u orbitu, proučavat će utjecaj solarnog vjetra na Zemlju

Zašto transplantacije mozga nisu moguće i da li su pokušane?

Asteroid danas prolazi pokraj Zemlje

Naučnici u Kini izvršili prvo uspješno serijsko kloniranje koza: Pokazale značajno bolji nivo mliječne masti

Tesla opisao šta nas čeka do 2035. godine: Nevjerovatno koliko je bio tačan

Bosanka Vahida Velić učestvuje u pripremi astronauta za svemirske misije: Porijeklo me nije ograničilo, nego naučilo upornosti i vjeri u znanje

Otkrivena atmosfera oko sićušnog objekta iza Plutona: Ne bi trebala postojati

Megacunami na Aljasci bio je drugi najveći ikad: Talas je bio visok 500 metara

Kineski naučnici napravili bateriju od gvožđa koja traje 16 godina

Naučnici razvili novo protutijelo protiv virusa koji pogađa čak 95 posto ljudi

Američka kompanija planira da oživi izumrlu plavu antilopu

Nauka

Naučna revolucija: Fizičar otkrio kako poruke iz budućnosti slati u prošlost

Otac Stivena Hokinga u šiframa pisao o sinu: "Ne uživam biti s njim"

NASA objavila jedinstvene fotografije Marsa snimljene letjelicom Psyche

SpaceX lansira svoju nadograđenu divovsku raketu

NASA objavila snimak: Evo kako stvarno zvuči crna rupa u svemiru

Letjelica SMILE lansirana u orbitu, proučavat će utjecaj solarnog vjetra na Zemlju

Zašto transplantacije mozga nisu moguće i da li su pokušane?

Asteroid danas prolazi pokraj Zemlje

Naučnici u Kini izvršili prvo uspješno serijsko kloniranje koza: Pokazale značajno bolji nivo mliječne masti

Tesla opisao šta nas čeka do 2035. godine: Nevjerovatno koliko je bio tačan

Bosanka Vahida Velić učestvuje u pripremi astronauta za svemirske misije: Porijeklo me nije ograničilo, nego naučilo upornosti i vjeri u znanje

Otkrivena atmosfera oko sićušnog objekta iza Plutona: Ne bi trebala postojati

Megacunami na Aljasci bio je drugi najveći ikad: Talas je bio visok 500 metara

Kineski naučnici napravili bateriju od gvožđa koja traje 16 godina

Naučnici razvili novo protutijelo protiv virusa koji pogađa čak 95 posto ljudi

Američka kompanija planira da oživi izumrlu plavu antilopu