Historičar Emir Demir nakon višemjesečnih istraživanja, 26. avgusta u Istanbulu pronašao je mezar Husein-kapetana Gradaščevića.Husein‐kapetan Gradaščević, poznat kao “Zmaj od Bosne”, bio je jedan od najznačajnijih bosanskih političkih i vojnih vođa prve polovine 19. stoljeća.Kako je za portal „Avaza“ kazao Demir, u biti, nadao se da će nekada pronaći mezar Gradaščevića, ali kada je stvarno došao do tog mjesta, naravno, postojala je iskra sumnje. Ovom prilikom ispričao nam je slijed događaja.-	Ja već duže vremena radim na osmanskoj, arhivskoj građi. Radio sam dugo vremena na osmanskim defterima za područje Srednje Bosne, naročito, tako da sam se susretao i često sa dokumentima koji su tretirali tu tematiku Husein kapetana. Prije njegovoga ustanka i nakon ustanka koji su tretirali svakako odnos prema njemu, poduzimanje mjera itd, bio sam dobro upoznat sa tom tematikom. Između ostalog, bilo je i tu dokumenta koji su govorili o njegovoj deportaciji u Anadoliju, nakon što je on, nakon svih događaja, dobio djelomičnu amnestiju i nakon što je sam pristao da dođe u Istanbul. Tu se nekako sva ta priča završavala – kaže Demir.<h2>Kriva tumačenja i neistine</h2>Dodao je kako se u posljednje vrijeme na internetu, u medijima pojavljivala informacija, uključujući i ljude koji obilaze mezar Gradaščevića postojala je dilema je li to uistinu taj mezar ili je to jedan od drugih. Ističe kako je bilo mnogo spekulacija, čak i neistina, te krivih tumačenja.

- I javnost je zahtijevala da se nađe i pronađe konačno rješenje u najmanju ruku da se te špekulacije odbace. Najbolji način da se odbace je bilo da se ustvari nađe pravo grobno mjesto, mezar na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević i na taj način da se anuliraju sve te glasine i krivi navode koji su prije dolazili. Ono čemu sam ja prvo pristupio sa nekolicinom svojih prijatelja i osmanista i teologa i tako dalje, oni koji su upućeni u osmanistiku, jeste da pronađemo dio ovih mezara za koje se tvrdilo da su Huseina-kapetana Gradaščevića na Ejupsultanu u Istanbulu. I neko je od nas prilikom putovanja, ili dobijali smo slike od svojih prijatelja, na osnovu koji smo zaključivali, na osnovu uvida, ono što je napisano na epitafima, odnosno na tarihima koji su stajali na nišanima, da u stvari su to sasvim neke drugi ličnosti, visoke ličnosti, međutim, tu se nije pojavljivalo ni jednoj formi, nije bilo nikakve sugestije, niti nagovještaja da bi se ustvari moglo raditi o Husejinu-kapetanu – istakao je Demir za naš medij.<h2>Istraživanje o Gradaščeviću </h2>Dodao je da je prije određenog vremena istraživao sve ono što su ranije naši prethodnici pisali o Husein-kapetanu, o njegovome ukopu, o njegovome mezaru i tako dalje, i najviše se oslonio na ono što je pisao Hamdija Kreševljaković u knjizi „Kapetani i kapetanije u Bosni i Hercegovini“ i dodatku koji je spomenuo u videu.&nbsp;Riječ je o u Narodnoj uzdanici iz 1935., gdje je sebe Kreševljaković korigovao u vezi godine smrti Huseina-kapetana Gradaščevića, kada je rekao da to nije bilo 1833. godine kao što je potvrdio u svojoj knjizi, nego je naknadno dobio sliku toga nišana.

- I na tome nišanu je utvrdio da je to bilo stvari 17. avgusta 1834. godine prema Gregorijanskom, preveo je sa Hidžretskoga i na taj način smo mi došli do oblika, pretpostavili smo od tih nišana koji su bili svi uslikani, došli smo do oblika kako bi taj nišan trebao da izgleda. Pošto je slika bila veoma slaba i uglavnom dobivali smo u digitalnoj formi tu uzdanicu, ja sam našao original Narodne uzdanice u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i uspio sam da uslikam, odnosno uvećam tu sliku za nišan za kojeg se pretpostavlja da je Husein-kapetanov i prepoznao sam fragmente sve te prema onome tekstu kojeg je sam Hamdija Kreševljaković potpisao, jer je tu bio problem sada uspoređivanja odnosno komparacije. Na slici je bilo više zbijenih nišana i nismo znali koji bi mogao da bude od tih, mada je ovaj bio u nekom centralnom položaju. Kada smo tu uspjeli te fragmente spojiti onda smo dobili siguran oblik nišana i naravno potvrdu da bi mogao taj nišan još da postoji jer prošlo je od posljednjeg viđenja toga nišana odnosno njegovog fotografisanja, više od 90 godina i uvijek postoji mogućnost da tih nišana više nema, da se ta grobna mjesta može zamijenjena nekim drugim, da su nišani uništeni. Međutim ono što znamo je da su na tom području uglavnom rađeni nišani od veoma dobrog kamena jednog kvalitetnog granita i postojala je pretpostavka da bi to se moglo i sačuvati – kaže nam Demir.<h2>"Našao ga za dan"</h2>Demir je na poslovni put krenuo 25. avgusta, ali je svratio do Ejupsultana. Pred mrak je pregledao sve to i prije toga je, kaže, logički skicirao lokaciju na nekih 200 metara, prema konfiguraciji koja je bila prikazana na samoj slici.- Utvrdio sam da bi to moglo biti na nekih 200 metara. Te noći, odnosno samu noć nisam uspio da nađem. Međutim ujutro već 26.8. u 10 sati sam naišao na taj nišan i naravno to je bilo za samog mene iznenađenje, jer uvijek idete sa pretpostavkama da prolazak tolikih godina će biti razlog da takav nišan ne bude očuvan, veoma dobro očuvan nišan, odolio je do sada zugu vremena, vjerovatno će dugo još odolijevati. Mislim da sam spomenuo šta je motiv i način na koji sam došao do toga i onda smo naravno to objavili u medijima i danas je također prezentiran video na kojem je pojašnjena tačna lokacija i tačno očitavanje onoga što se nalazi na nišanu da bi se isključile svake sumnje, odnosno svake vrste dalje špekulacije – kazao je Demir.<h2>Kolektivni rad</h2>Dodao je da se savjetaovao sa Nesibom Pepićem iz Novog Pazara, porijeklom iz Tutina, koji je osmanista, profesorom historije Husnijom Kamberovićem, koji mu je kako kaže ustupio veliki dio svoje građe, jer je Kamberović radio dugo na toj građi koji je također dio te građe dobio od Bege Gradaščevića koji je radio dugo na prikupljanju građe.- On je nažalost umro (op.a. Bego Gradaščević), nije dočekao ovaj trenutak, međutim dosta je pomogao da se određeni segmenti i da se određene informacije nađu u knjizi Husnije Kamberovića. To su bile prethodna iskustva iako sam ja sam pronašao taj mezar tamo ja smatram da je ovo bio rezultat kolektivnog rada svih nas, a posebno kada se gleda na te naše umne autoritete koje smo prije imali kao što je Hamdija Kreševljaković. Da on to nije zabilježio vjerovatno mi nikada ne bi došli do toga – kazao nam je.Dodao je da kada je pronašao nišan postojala je nevjerica s obzirom da mu se ukazala čast da upravo on, nakon što je posljednjih put prije devedeset godina slikan nišan, pronađe mjesto, odnosno mezar.&nbsp;

Najbolji način da se odbace je bilo da se ustvari nađe pravo grobno mjesto, mezar na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević, kazao nam je

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton je tokom 20. stoljeća smatran jednim od devet planeta Sunčevog sistema. Otkiven je 1930. godine, iako su pretpostavke o njegovom postojanju postojale i ranije. Na današnji dan, 24. augusta 2006. godine, Međunarodna astronomska unija zvanično je reklasifikovala Pluton kao patuljastu planetu, čime je broj planeta u Sunčevom sistemu smanjen na osam.<h2>Neotkriveni Planet X</h2>Pluton je otkriven u opservatoriji u Arizoni. Astronom Klajd Tombaugh (Clyde Tombaugh) proveo je više od godinu dana tragajući za navodnim devetim planetom. Decenijama ranije, Perkival Loval (Percival Lowell) je sugerisao postojanje takvog nebeskog tijela, koje je nazvao Planet X, ali ga nije uspio pronaći. Nakon 14 mjeseci posmatranja, Tombaugh je uočio veliko tijelo u svemiru.Ime „Pluton“ predložila je djevojčica iz Engleske, Venetia Burenj (Burney9, koja je sugerisala da se planet imenuje po rimskom bogu podzemlja. Njen prijedlog prihvatila je akademska zajednica, kao i sam Tombaugh. Zanimljivo je da prva dva slova imena Pluton (PL) predstavljaju inicijale Perkivala Lovela.Nakon otkrića, Pluton je odmah prihvaćen kao deveti planet Sunčevog sistema, iako je sa svojih 2.377 kilometara u prečniku manji čak i od Mjeseca. Ipak, otkriće je bilo značajno i simbolično – Pluton je predstavljao sve tajne udaljenih dijelova Sunčevog sistema.<h2>Gubitak statusa planeta</h2>Početkom 21. stoljeća astronomi su u Kuiperovom pojasu – području iza Neptunove orbite – otkrili brojne objekte, od kojih su neki čak i veći od Plutona. Ovo je dovelo do preispitivanja Plutonovog statusa.Rasprave o Plutonu vodile su se širom svijeta, a kulminirale su 24. augusta 2006. godine, kada je u Pragu održana skupština Međunarodne astronomske unije (IAU). Tada je usvojena nova definicija planeta – tijelo koje orbitira oko Sunca, ima dovoljno mase da bude skoro sferično i očistilo je svoju orbitu od drugih objekata.Pluton nije ispunjavao posljednji kriterij, te je zbog toga reklasifikovan kao patuljasta planeta. Od tada, Sunčev sistem zvanično broji osam planeta.

Decenijama ranije, Perkival Loval je sugerisao postojanje takvog nebeskog tijela, koje je nazvao Planet X

Pluton je otkriven u opservatoriji u Arizoni

Pluton gubi status planeta

Mnogi od nas doživjeli su nelagodu kada su prvi put čuli svoj glas na snimku. Ono što čujemo dok govorimo i ono što čujemo reproducirano izvan nas dvije su različite stvarnosti – a razlog leži u načinu na koji zvuk putuje do našeg mozga. <h2>Kako čujemo vlastiti glas uživo</h2>Kad govorimo, naš glas do našeg unutarnjeg uha dolazi na dva načina:Kroz zrak – vibracije se prenose putem zvučnih valova, jednako kao kada slušamo bilo čiji drugi glas.Kroz kosti lobanje – vibracije glasnica prenose se kroz kosti i tkiva glave, što dodaje dublje tonove i daje našem glasu bogatiji zvuk.Zbog tog kombiniranog efekta, vlastiti glas nam uživo zvuči toplije, dublje i punije. <h2>Psihološki faktor</h2>Na snimku čujemo samo ono što registrira mikrofon, tj. samo zvučne valove kroz zrak. Nedostaje onaj dio vibracija koji se prenosi kroz kosti. Koji je rezultat toga? Naš glas zvuči tanje, viši je nego što smo navikli i često djeluje „strano“.Osim fiziologije sluha, tu je i psihološki faktor. Naš mozak godinama gradi sliku o tome kako zvučimo. Kad se suočimo sa snimkom, suočavamo se s glasom koji čuju drugi – i često nam se ne uklapa u sliku o sebi. To može izazvati nelagodu.Ipak, dobra vijest je da se ponavljanjem i slušanjem snimaka vlastitog glasa možemo naviknuti na taj „stvarni“ zvuk. Zato se glumci, pjevači i spikeri s vremenom u potpunosti pomire s razlikom – pa čak počnu voljeti svoj glas onako kako ga drugi čuju.

Razlog leži u načinu na koji zvuk putuje do našeg mozga

Zašto nas glas na snimku uvijek iznenadi

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Tokom 5. Nacionalne arktičke naučnoistraživačke ekspedicije turski istraživači su sproveli opsežna mjerenja i posmatranja atmosferskih i okeanskih sistema, prikupljajući vrijedne naučne podatke od površine pa sve do morskih dubina.&nbsp;Doktorica sa Istanbulskog univerziteta Guldehan Derjal učestvovala je u istraživanjima na Svalbardu.&nbsp;Tokom ekspedicije zabilježeno je i kretanje rijetkih kitova Sei u vodama oko Svalbarda i Jan Majena.

 Istraživači su sproveli opsežna mjerenja i posmatranja atmosferskih i okeanskih sistema

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

U Oslu postoji izvanredan umjetnički poduhvat poznat kao “Future Library” (Biblioteka budućnosti), čija realizacija traje čak 100 godina, u periodu od 2014. do 2114. godine. Kako prenosi The Guardian, projekt je osmislila škotska umjetnica Keti Peterson (Katie Paterson), a zamišljen je kao svojevrsni zapis za buduće generacije, svake godine jedan poznati pisac predaje rukopis koji nitko neće moći pročitati do isteka cijelog vijeka.Ideja je povezana i s prirodom u šumi Nordmarka kraj Osla gdje je posađeno 1 000 smrekovih sadnica koje će, kada stasaju, biti iskorištene za izradu papira na kojem će se štampati svih stotinu rukopisa. Rukopisi se čuvaju u “Silent Roomu” nove gradske biblioteke Dejhman Bjorvik (Deichman Bjørvika), u posebno izrađenim čeličnim kutijama, a javnosti su poznati samo ime autora i naslov djela.Među autorima koji su već predali svoja djela nalaze se Margaret Etvud (Margaret Atwood), Dejvid Mičel (David Mitchell), Elif Shafak, Han Kang, Karl Ove Knusgor (Karl Ove Knausgård) i Oišn Voung (Ocean Vuong), a najnoviji je američki pisac Tommy Orange, kako navodi The Guardian. Svi oni svjesno pišu za čitaoce koji danas još nisu ni rođeni.Ovaj projekat je, prema riječima autorice, “dar budućnosti” i podsjetnik na strpljenje, vjeru i naslijeđe koje ostavljamo generacijama koje dolaze.

Jedinstveni projekat spojio je šumu, umjetnost i povjerenje u budućnost

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

NASA-in rover Perseverance poslao je s Marsa jednu od najoštrijih panorama svoje misije do sada. Impresivan mozaik od 360 stepeni, sastavljen od 96 pojedinačnih fotografija snimljenih 26. maja na lokaciji Falbreen, pruža nevjerovatan detaljan uvid u krajolik Crvenog planeta, piše JPL NASA.Zahvaljujući izuzetno vedrom nebu bez prašine, tim misije uspio je snimiti panoramu koja prikazuje brda udaljena čak 65 kilometara. Objavljene su dvije verzije mozaika: jedna s poboljšanim bojama u kojoj marsovsko nebo izgleda varljivo plavo, i druga u prirodnim bojama, gdje je nebo očekivano crvenkasto.<h2>Revolucionarna misija</h2>- Nebo bez prašine pruža jasan pogled na okolni teren", izjavio je Džim Bel (Jim Bell), glavni istraživač instrumenta sa Arizonskog državnog univerziteta. "U ovom konkretnom mozaiku poboljšali smo kontrast boja, što naglašava razlike u terenu i nebu."

<blockquote class="twitter-tweet">This view of Mars is worth a minute of your day. Not typically known for blue skies, Mars gets a stylized twist in this enhanced-color panorama in order to bring out subtle differences in the Martian terrain. The real skies? Reddish. The view? Worth it. <a href="https://t.co/HUd1HeoRd1">https://t.co/HUd1HeoRd1</a> <a href="https://t.co/akvnAa65G8">pic.twitter.com/akvnAa65G8</a>&mdash; NASA 360 (@NASA360) <a href="https://twitter.com/NASA360/status/1954174072914677792?ref_src=twsrc%5Etfw">August 9, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

- Zadivljujući prizori poput onog u Falbreenu, koje je snimio naš rover Perseverance, samo su djelić onoga čemu ćemo uskoro svjedočiti vlastitim očima. NASA-ine revolucionarne misije, počevši s Artemisom, pokrenut će nezaustavljivo putovanje da ljudsko istraživanje svemira dovedemo na površinu Marsa. NASA nastavlja postajati sve odvažnija i jača - rekao je Šon Dafi (Sean Duffy), vršilac dužnosti administratora NASA-e.<h2>"Lebdeća stijena" i drevna geologija</h2>Posebnu pažnju naučnika privukla je velika stijena koja izgleda kao da "pluta" na vrhu pješčanog vala, udaljena oko 4,4 metra od rovera. Geolozi smatraju da je ta stijena vjerovatno transportirana na današnju lokaciju klizištem, vodom ili vjetrom, i to prije nego što je nastao pješčani val na kojem sada leži.

<blockquote class="twitter-tweet">NASA&#39;s Perseverance Rover at &#39;Falbreen&#39; on the red planet MARS Mars is a dusty place – but every two years, the dust settles. The Perseverance rover&#39;s imaging team took advantage of this moment to capture one of the sharpest panoramas of its mission so far! <a href="https://t.co/UzMvrm8gaD">pic.twitter.com/UzMvrm8gaD</a>&mdash; tellme (@ankushasp) <a href="https://twitter.com/ankushasp/status/1953310535312707660?ref_src=twsrc%5Etfw">August 7, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Na panorami je vidljiv i svijetli krug, trag 43. abrazije stijene koju je Perseverance napravio svojom bušilicom. Ovaj postupak omogućava naučnicima da analiziraju materijal ispod prašnjave površine prije nego što odluče o uzimanju uzorka jezgre. Tim je posebno zainteresiran za lokaciju Falbreen jer se vjeruje da je to jedno od najstarijih područja koje je rover ikada istražio, potencijalno starije i od samog kratera Jezero.

Panorama otkriva i tragove točkova rovera koji vode do prethodne geološke postaje, kao i jasnu granicu između dvije geološke jedinice. Bliže su svjetlije stijene bogate mineralom olivin, dok se tamnije, udaljenije stijene smatraju znatno starijima i bogatijima glinom.Rover Perseveranceom upravlja NASA-in Laboratorij za mlazni pogon (JPL) u sklopu programa istraživanja Marsa. Instrument Mastcam-Z, ključan za snimanje ovih panorama, razvijen je i njime se upravlja u saradnji sa Arizonskim državnim univerzitetom i kompanijom Malin Space Science Systems.

Zahvaljujući izuzetno vedrom nebu bez prašine, tim misije uspio je snimiti panoramu koja prikazuje brda udaljena čak 65 kilometara

NASA objavila dosad najoštriju snimku Marsa: Nevjerovatni detalji Crvenog planeta

Višestruko nagrađivani film "Openhajmer" Kristofera Nolana&nbsp; (“Oppenheimer” Christophera Nolana) probudio je globalno interesovanje za historijske okolnosti nastanka atomskog oružja, ali i pitanja o njegovim razornim posljedicama. I dok filmska priča ostaje fokusirana na unutrašnji nemir J. Roberta Openhajmera, stvarne posljedice nuklearne eksplozije na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki ostaju duboko urezane u betonu i ljudskom sjećanju.Portal Live Science objavio je članak autorice Stejsi Kiš (Stacey Kish) koji donosi fascinantno i potresno objašnjenje nastanka crnih sjena koje su ostale na mjestima pogibije kao svojevrsni fotografi smrti.<h2>Rasute po trotoarima</h2>Crne sjene ljudi i predmeta, poput bicikala, pronađene su rasute po trotoarima i zgradama Hirošime i Nagasakija, nakon što su atomske bombe eksplodirale iznad tih gradova 6. i 9. augusta 1945. godine.Teško je shvatiti da su te sjene vjerovatno zabilježile posljednje trenutke života tih ljudi, slično pepeljastim otiscima žrtava drevnih vulkanskih erupcija sačuvanih u Pompeji. Ali kako su te sjene uopće nastale?Prema riječima dr Majkla Hartšorna (Michaela Hartshorna), počasnog člana Upravnog odbora Nacionalnog muzeja nuklearne nauke i historije u Albukerkiju i profesora emeritusa radiologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Novi Meksiko, kada je svaka bomba eksplodirala, intenzivna svjetlost i toplota širile su se iz tačke eksplozije.&nbsp;- Ljudi i predmeti koji su se našli na putu te energije zaklanjali su ono što je bilo iza njih, upijajući svjetlost i energiju. Okolna površina je izbijeljena, dok je “sjena” ostala u izvornom stanju.Drugim riječima, te jezive sjene su zapravo prikaz kako je trotoar ili zgrada izgledala prije eksplozije, ostatak površine je izbijeljen, pa izvorna boja izgleda kao tamna sjena- ističe Hartšorn.

<h2>Nuklearna fisija</h2>Intenzivna energija oslobođena tokom atomske eksplozije rezultat je nuklearne fisije. Prema podacima Fondacije za atomsku baštinu, fisija nastaje kada neutron udari u jezgro teškog atoma, poput izotopa uranija-235 ili plutonija-239. Izotop je varijanta hemijskog elementa s različitim brojem neutrona u jezgru. Prilikom sudara, jezgro se cijepa i oslobađa ogromnu količinu energije. Taj početni sudar pokreće lančanu reakciju koja traje sve dok se sav raspoloživi materijal ne potroši.- Lančana reakcija se dešava u obrascu eksponencijalnog rasta koji traje svega milisekundu - rekao je Aleks Velerstajn (Alex Wellerstein), docent studija nauke i tehnologije na Tehnološkom institutu Stevens u Nju Džersiju. U tom kratkom vremenu dolazi do cijepanja triliona triliona atoma, prije nego što reakcija prestane.Atomične bombe korištene 1945. bile su pogonjene uranijem-235 i plutonijem-239 i oslobađale su ogromnu količinu toplote i kratkotalasne gama radijacije.Energija putuje u obliku fotonskih talasa različitih dužina od dugih, poput radio talasa, do kratkih, kao što su rendgenski i gama talasi. U spektru između dugih i kratkih talasa nalaze se vidljive talasne dužine, koje naše oči percipiraju kao boje.&nbsp;

<h2>Gama zračenje</h2>Međutim, za razliku od dugih talasa, gama zračenje je razorno za ljudsko tijelo jer prolazi kroz odjeću i kožu, izazivajući jonska oštećenja (gubitak elektrona), koja uništavaju tkivo i DNK, navodi Univerzitet Columbia.Gama radijacija oslobođena eksplozijama putovala je i kao termalna energija, koja je mogla da dostigne temperaturu od 5.538 stepeni Celzijusa (10.000 °F), prema pisanju Real Clear Science. Kada bi ta energija pogodila objekat, poput bicikla ili čovjeka, ona bi bila apsorbirana, štiteći ono što je bilo iza, i izazivala efekat izbijeljivanja izvan sjene.- U stvari, sjena je vjerovatno bilo mnogo više, ali većinu bi uništili kasniji udarni talasi i toplota - rekao je Hartšorn za Live Science.

Kako su nastale jezive “fotografske sjene” na ulicama Hirošime 1945. godine i šta one zapravo predstavljaju?

Sjene koje ne blijede: Hirošima i neizbrisivi tragovi atomske eksplozije

Bijela kuća naredila zaposlenicima NASA-e da prekinu dvije važne satelitske misije usmjerene na praćenje klimatskih promjena. Dužnosnici Trumpove administracije naložili su izradu planova za obustavu misija poznatih kao Orbiting Carbon Observatories (Orbitalne promatračnice ugljika), izvještava NPR.&nbsp;Ove misije su prikupljale široko korištene podatke o raspodjeli ugljikovog dioksida, pomažući naučnicima, poljoprivrednicima te naftnim i plinskim kompanijama da razumiju njegov utjecaj na rast biljne mase. Jedan satelit bio je pričvršćen za Međunarodnu svemirsku stanicu, dok je drugi bio samostalan i, u slučaju prekida, skrenuo bi s putanje i sagorio u atmosferi.

Stručnjaci navode da se očekivalo kako će sateliti raditi još godinama. NASA-ino izvještaje iz 2023. zaključilo je da su prikupljeni podaci “izuzetno visoke kvalitete”, pružajući detaljan uvid u koncentracije CO₂ na različitim lokacijama i utjecaj ljudske aktivnosti na emisije stakleničkih plinova.Bivši zaposlenik NASA-e Dejvid Krisp (David Crisp) izjavio je za NPR da su mu se trenutni zaposlenici obratili s “vrlo preciznim pitanjima” koja su ga navela da posumnja u plan za prekid misija.&nbsp;Nema ekonomskog smisla prekinuti misije koje daju izuzetno vrijedne podatke - naglasio je, ističući da njihovo održavanje košta 15 miliona dolara godišnje, mali dio NASA-inog budžeta od 25,4 milijarde dolara.I drugi naučnici koji koriste podatke iz ovih misija potvrdili su da su dobili pitanja vezana za njihovu obustavu, što dodatno potvrđuje ozbiljnost namjere da se programi ugase.

Trampova administracija naložila je obustavu ključnih satelitskih misija koje prikupljaju podatke o ugljikovom dioksidu i njegovom uticaju na okoliš

Bijela kuća naredila prekid NASA-inih misija praćenja klimatskih promjena

Vršilac dužnosti šefa američke svemirske agencije NASA-e ove sedmice bi, prema navodima medija, trebao predstaviti direktivu o izgradnji nuklearnog reaktora na Mjesecu do 2030. godine, s ciljem jačanja američke dominacije u svemiru usred rastuće konkurencije iz Kine i Rusije.Prema internim dokumentima koje je objavio "Politico", NASA će zatražiti prijedloge privatnih kompanija za razvoj reaktora snage 100 kilovata, koji bi mogao napajati dugoročne misije na površini Mjeseca. Reaktor je namijenjen podršci budućim misijama s posadom.- Ovdje se radi o pobjeđivanju u drugoj svemirskoj utrci - rekao je viši zvaničnik NASA-e za "Politico", govoreći anonimno.Agenciji je naloženo da u roku od 60 dana odredi programskog rukovodioca i započne konsultacije s industrijom, navodi se u izvještaju.Cilj je lansirati reaktor do 2030. godine, otprilike u isto vrijeme kada Kina planira poslati svog prvog astronauta na Mjesec.NASA je ranije finansirala istraživanje manjeg sistema snage 40 kilovata, ali novi plan postavlja ambiciozniji vremenski okvir. Dokumenti takođe upozoravaju da bi prva država koja instalira reaktor mogla proglasiti ekskluzivne zone na Mjesecu, potencijalno ograničavajući pristup drugim akterima.S obzirom na predloženo smanjenje NASA-inog budžeta od strane administracije Donalda Trampa, s 24,8 na 18,8 milijardi dolara, postavlja se pitanje kako će projekat biti finansiran i koliko će sredstava ostati za tradicionalna svemirska istraživanja.

Cilj je lansirati reaktor do 2030. godine, otprilike u isto vrijeme kada Kina planira poslati svog prvog astronauta na Mjesec

Umjetnička ilustracija reaktora na Mjesecu

NASA planira izgraditi nuklearni reaktor na Mjesecu

Međunarodna svemirska stanica ugostila četveročlanu posadu misije Crew-11 u orbiti zajedno istražuju budućnost čovječanstva.U jeku brojnih globalnih napetosti, svemir ponovo postaje prostor mira i saradnje. Četvero naučnika iz različitih dijelova svijeta stiglo je na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), gdje ih je srdačno dočekala postojeća posada.Na brodu letjelice SpaceX Crew Dragon, u okviru misije Crew-11, nalaze se: ruski kosmonaut Oleg Platonov (Roscosmos), američki astronauti Majk Finke (Mike Fincke) i Zena Kardmen (Cardman) (NASA), te japanski astronaut Kimija Jui (Kimiya Yui) (JAXA).Njihova misija ima višestruke ciljeve&nbsp; od priprema za buduća slijetanja na Mjesec, do eksperimenata iz oblasti biologije, mikrogravitacije i ljudskog zdravlja. NASA je zabilježila i emotivan trenutak spajanja i međunarodnog dočeka, koji je još jednom podsjetio koliko je važna globalna saradnja u nauci.

<blockquote class="twitter-tweet">Welcome to the <a href="https://twitter.com/Space_Station?ref_src=twsrc%5Etfw">@Space_Station</a>, Crew-11! Dragon&#39;s hatch opened at 3:46am ET (0746 UTC) as the new arrivals joined the crew aboard the orbital laboratory. <a href="https://t.co/R5DdxuUBnE">pic.twitter.com/R5DdxuUBnE</a>&mdash; NASA (@NASA) <a href="https://twitter.com/NASA/status/1951559213525684461?ref_src=twsrc%5Etfw">August 2, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Članovi Crew-11 tima imaju zadatak da provedu napredna istraživanja koja će pomoći budućim ljudskim misijama izvan Zemljine orbite. Simulirat će slijetanje na Mjesec, testirati procese generisanja hranjivih tvari iz matičnih ćelija i ispitivati kako mikrogravitacija utiče na funkcionisanje ljudskog organizma.Njihovo prisustvo na ISS-u dio je šire strategije NASA-inog programa Artemis, čiji je krajnji cilj dugoročno prisustvo ljudi na Mjesecu i eventualna istraživanja Marsa.

<blockquote class="twitter-tweet">After the members of Crew-11 enter the <a href="https://twitter.com/Space_Station?ref_src=twsrc%5Etfw">@Space_Station</a>, the full station crew takes part in a welcome ceremony, marking the beginning of Crew-11’s mission aboard the orbital outpost. <a href="https://t.co/PL6AIpw32E">pic.twitter.com/PL6AIpw32E</a>&mdash; NASA (@NASA) <a href="https://twitter.com/NASA/status/1951577761446821915?ref_src=twsrc%5Etfw">August 2, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

&nbsp;Nove članove posade dočekali su astronauti prethodne smjene, među kojima su En Meklejn (Anne McClain), Nikol Ejers (Nicole Ayers), Džoni Kim (Jonny Kim), Sergej Rižikov (Sergej Ryzhikov), Aleksej Zubritski (Zubritskiy) i Takuja Oniši (Takuya Onishi).

U jeku brojnih globalnih napetosti, svemir ponovo postaje prostor mira i saradnje

Naučnici iz Rusije, Japana i Amerike stigli zajedno na Međunarodnu svemirsku stanicu

Društvene mreže posljednjih sedmica preplavljene su objavama o potpunom pomračenju Sunca koja će se, kako mnogi tvrde, dogoditi 2. avgusta 2025.&nbsp;Videozapisi o “crnom nebu”, viralne infografike i savjeti da se pripremimo za neviđeni nebeski fenomen, sve to stvorilo je dojam da nas očekuje spektakularni astronomski događaj.Ipak, naučnici poručuju drugačije, pomračenje da, ali ne potpuno, i ne 2025.<h2>Podaci NASA-e</h2>Prema podacima kalendara NASA-e, tek 21. septembra 2025. dogodit će se djelimično pomračenje Sunca, vidljivo uglavnom u oblastima Australije, Antarktika i dijelovima Pacifika i Atlantika.&nbsp;Većina Evrope, Azije i Amerike neće biti u mogućnosti da je posmatra.Pomračenje, koje je zakazano za 2. avgust, ali tek 2027. godine, bit će potpuno i upravo to pomračenje je postalo viralno, samo sa pogrešnom godinom.<h2>Pogrešno povezivanje&nbsp;</h2>Do nesporazuma je došlo jer se podaci i slike iz budućnosti, posebno one koje se odnose na pomračenje 2027. godine, pogrešno povezuju s aktuelnim datumima.- Iako je tačno da će veliko potpuno pomračenje nastupiti 2. avgusta, ona se neće dogoditi ove godine, nego tek 2027. godine-&nbsp; navodi Times of India.Društvene mreže imaju moć da stvore globalni hype, ali astronomija zahtijeva preciznost. Prava predstava zakazana je za 2027. godinu, do tada, amaterski astronomi i znatiželjnici će morati još malo pričekati.

Dok društvene mreže najavljuju pomračenje 2025., naučnici tvrde, pravi spektakl dolazi tek 2027.

Pomračenje Sunca 2. avgusta: Zašto internet bruji o pogrešnom datumu?

Zemlja je ovog ljeta iznenadila naučnike, iako se to golim okom ne primijeti, 9. i 22. jula te&nbsp; 5. avgusta 2025. godine, planeta je završava rotaciju 1,3 do 1,5 milisekundi brže nego što to obično čini. U vremenski preciznom svijetu, ta sitna razlika može izazvati veliku glavobolju.- Ove promjene, iako milisekundne, mogu poremetiti rad atomskih satova, GPS mreža i satelita u orbiti- upozoravaju fizičari iz Međunarodnog ureda za mjerenje vremena (IERS), prenosi&nbsp;EarthSky.Naučnici ovu pojavu povezuju s gravitacijskom interakcijom Zemlje i Mjeseca, promjenama u gustini jezgra planete, ali i klimatskim promjenama koje utiču na distribuciju mase na planeti. Paralelno s anomalijama u rotaciji, august i septembar bit će prava poslastica za zaljubljenike u nebo.Jedan od najspektakularnijih meteorskih rojeva godine bit će 12. i 13. avgusta kada se očekuje do 100 meteora na sat, pod uslovom vedrog neba i bez svjetlosnog zagađenja.Totalno lunarno pomračenje bit će 7. septembra. Cijeli Mjesec uronit će u Zemljinu sjenu. Vidljivost pomračenja bi trebala biti odlična širom Evrope i BiH, posebno u ranim jutarnjim satima 8. septembra.Djelomično pomračenje Sunca i istovremeno najbolja prilika za posmatranje Saturna kada će planeta biti najbliže Zemlji i najvidljiviji kroz teleskope bit će 21. septembra.- Očekuje nas ne samo naučno intrigantan, već i vizuelno zapanjujući kraj ljeta - piše EarthSky.

Dani postaju kraći, a noći svjetlije, avgust i septembar donose i astronomski haos i čaroliju

Zemlja ubrzala rotaciju, nebo sprema spektakl: Ljeto 2025. pod znakom kosmičkih anomalija i raskoši

Novo istraživanje pokazuje da zagađenje zraka može značajno povećati rizik od smrtonosnog moždanog krvarenja čak i nekoliko mjeseci nakon izlaganja sitnim česticama PM2.5.Zagađeni zrak tiho, ali ozbiljno narušava zdravlje mozga, a rizik od aneurizmalnog subarahnoidnog krvarenja ostaje povišen između tri i šest mjeseci nakon povećane izloženosti štetnim česticama.Američki naučnici sa Univerziteta u Juti, koji su proveli istraživanje u regiji Wasatch Front – području poznatom po visokom stepenu zagađenja – otkrili su da mikroskopske čestice u zraku mogu oslabiti krvne sudove u mozgu, što u konačnici može dovesti do pucanja aneurizme i smrtonosnog krvarenja.<h2>Povećan broj slučajeva</h2>U studiji su analizirani podaci 70 pacijenata koji su bili hospitalizirani zbog aneurizmalnog subarahnoidnog krvarenja, a istraživači su zabilježili povećan broj slučajeva upravo u periodu od tri do šest mjeseci nakon što je zabilježena visoka koncentracija zagađujućih čestica u zraku.- Utvrdili smo da su ovi pacijenti imali veće stope rupture aneurizme tri do šest mjeseci nakon vrhunca razine zagađenja zraka - izjavio je neurohirurg Robert Renert (Robert Rennert) sa Univerziteta Utah.Analiza je obuhvatila različite vrste zagađivača, uključujući ozon, dušikov dioksid, sumpor-dioksid, ugljen-monoksid i posebno PM2.5 čestice – one manje od 2,5 mikrometara – koje su poznate po tome da izazivaju upale i oštećenja na nivou cijelog organizma.Zagađenje zraka se godišnje povezuje s oko osam miliona smrtnih slučajeva širom svijeta. U dolini Wasatch Front, okruženoj planinama i jezerom Utah, zagađene čestice često ostaju zarobljene u atmosferi, produžavajući izloženost stanovništva.<h2>Porast učestalosti moždanih krvarenja</h2>Nakon prilagođavanja podacima za sezonske promjene, temperaturu i atmosferski pritisak, istraživači su primijetili značajan porast učestalosti moždanih krvarenja nakon povećanih nivoa PM2.5 čestica. Iako se još uvijek ne može sa sigurnošću potvrditi direktna uzročna veza, autori istraživanja, objavljenog u časopisu NPJ Clean Air, navode da dugotrajna izloženost zagađenju vjerovatno izaziva upalne procese i oštećenja DNK u krvnim sudovima mozga.- Potrebne su buduće studije o tome kako izloženost PM2.5 utiče na lokalne upalne ili stanične promjene kako bi se bolje definisala ova povezanost - upozoravaju autori.Zagađenje dodatno pogoršava efekte ekstremne vrućine, a povezano je i s težim oblicima bolesti COVID-19.- Nadamo se da će naše istraživanje pomoći da se ljudi upozore na javnozdravstvene rizike zagađenja zraka i potaknuti promjene - poručuje Renert.On preporučuje jače podsticanje korištenja javnog prevoza, uvođenje strožih dnevnih ograničenja zagađenja i povećanje ulaganja u istraživanja o zaštiti okoliša kako bi se smanjili ovi ozbiljni rizici.

Zagađeni zrak tiho, ali ozbiljno narušava zdravlje mozga, pokazala su istraživanja

Zagađenje zraka potajno ubija: Novo istraživanje otkriva alarmantnu povezanost s krvarenjima u mozgu

Ronioci Odjela za upravljanje okolišem Rode Islanda (Rhode Islanda) u SAD-u zabilježili su jedinstven prizor, snimku rijetke vrste okeanske sunčanice, poznate i kao „Mola mola“ ili veliki bucanj.&nbsp;Ova neobična riba teška i preko 900 kilograma, jedna je od najtežih koštanih riba na svijetu, a svojim neobičnim izgledom i sporim, ali snažnim plivanjem plijeni pažnju stručnjaka i ljubitelja prirode.<h2>Rijetki primjerci</h2>Video je snimljen na području Njuporta (Newporta), gdje je polako plivala uz ronilački tim, vjerojatno hraneći se meduzama. Okeanske sunčanice često se pogrešno zamijene za ajkule zbog velikih leđnih peraja, a njihov izgled izaziva zanimanje i poštovanje.Iako su ove ribe uglavnom vezane za otvoreni ocean, zabilježeni su i rijetki primjeri u Jadranskom moru, posebno u njegovom sjevernom dijelu.&nbsp;Naučnici ističu da su riba autohtona za Jadran, gdje zalazi zbog prehrane zooplanktonom, meduzama i drugim beskičmenjacima. Zanimljivo je da imaju zube srasle u kljun, zbog čega nikada ne mogu u potpunosti zatvoriti usta koja su u odnosu na tijelo relativno mala.<h2>Pronalazak svuda u svijetu&nbsp;</h2>Zbog dubokomorskog načina života o ovim ribama se još uvijek zna vrlo malo, ali je poznato da se mogu pronaći gotovo svuda u svijetu.&nbsp;

Ipak, njihov broj rapidno opada zbog ljudskih utjecaja, poput onečišćenja mora i slučajnih ulova u ribarske mreže. Zbog toga su okeanske sunčanice na Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), klasificirane kao ranjive.Ovaj snimak pravi je dar za ljubitelje prirode i podsjetnik na važnost očuvanja morskog bogatstva koje nas okružuje, ali i na opasnosti koje prijete tim fascinantnim dubokomorskim stanovnicima. Samo pravi sretnici imaju priliku vidjeti okeansku sunčanicu u njenom prirodnom okruženju, a zahvaljujući ovim ronilačkim zabilješkama, njen tajanstveni svijet postaje malo dostupniji svima nama.

Stručnjaci upozoravaju da je ova fascinantna riba ugrožena zbog ljudskih aktivnosti

Video / Ronioci u Americi snimili rijetku okeansku sunčanicu: Misterioznu ribu koja osvaja dubine i Jadran

Fotografija snimljena teleskopom Džejms Veb (James Webb) promijenila je dosadašnje spoznaje o zvjezdanom sistemu Apep.&nbsp;Prvobitno se smatralo da ga čine dvije masivne zvijezde okružene spiralnom maglicom prašine, ali nova infracrvena posmatranja pokazala su da je riječ o trostrukom sistemu.Zvijezde tipa "Wolf-Rayet", koje Apep sadrži, nalaze se u završnoj fazi života i izbacuju snažne vjetrove, stvarajući ugljikom bogatu prašinu.&nbsp;Njihovo orbitalno kretanje oblikuje slojevite spiralne strukture, a Vebova snimka otkrila je čak tri pravilno razmaknuta sloja prašine i trag treće, udaljenije zvijezde.Ovo otkriće pomaže naučnicima bolje razumjeti nasilne smrti masivnih zvijezda i nastanak kosmičke prašine.

Ovo otkriće pomaže naučnicima bolje razumjeti nasilne smrti masivnih zvijezda i nastanak kosmičke prašine

Naučni šok: Otkrivena treća zvijezda i spiralna prašina

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je ozbiljno upozorenje zbog mogućeg novog globalnog izbijanja bolesti "chikungunya", sličnog epidemiji iz 2004. i 2005. godine koja je tada zarazila gotovo 500.000 ljudi.&nbsp;Već su zabilježeni veliki valovi zaraze na otocima Reunion, Mayotte i Mauricijus, gdje je oko trećine stanovništva zaraženo. Virus prenose komarci Aedes aegypti i Aedes albopictus, a klimatske promjene pogoduju njihovom širenju prema sjeveru."Chikungunya" uzrokuje visoku temperaturu i jake bolove u zglobovima, a često se miješa s denga groznicom ili virusom zika.&nbsp;Iako smrtnost nije visoka, zbog velikog broja zaraženih može doći do značajnog broja smrtnih slučajeva.&nbsp;WHO poziva na hitno djelovanje i preventivne mjere, poput korištenja repelenata i uklanjanja stajaće vode.

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton gubi status planeta

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

NASA objavila dosad najoštriju snimku Marsa: Nevjerovatni detalji Crvenog planeta

Sjene koje ne blijede: Hirošima i neizbrisivi tragovi atomske eksplozije

Bijela kuća naredila prekid NASA-inih misija praćenja klimatskih promjena

NASA planira izgraditi nuklearni reaktor na Mjesecu

Naučnici iz Rusije, Japana i Amerike stigli zajedno na Međunarodnu svemirsku stanicu

Pomračenje Sunca 2. avgusta: Zašto internet bruji o pogrešnom datumu?

Zemlja ubrzala rotaciju, nebo sprema spektakl: Ljeto 2025. pod znakom kosmičkih anomalija i raskoši

Zagađenje zraka potajno ubija: Novo istraživanje otkriva alarmantnu povezanost s krvarenjima u mozgu

Video / Ronioci u Americi snimili rijetku okeansku sunčanicu: Misterioznu ribu koja osvaja dubine i Jadran

Naučni šok: Otkrivena treća zvijezda i spiralna prašina

Nova globalna prijetnja? Opasan virus širi se brže nego ikad

Nauka

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton gubi status planeta

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

NASA objavila dosad najoštriju snimku Marsa: Nevjerovatni detalji Crvenog planeta

Sjene koje ne blijede: Hirošima i neizbrisivi tragovi atomske eksplozije

Bijela kuća naredila prekid NASA-inih misija praćenja klimatskih promjena

NASA planira izgraditi nuklearni reaktor na Mjesecu

Naučnici iz Rusije, Japana i Amerike stigli zajedno na Međunarodnu svemirsku stanicu

Pomračenje Sunca 2. avgusta: Zašto internet bruji o pogrešnom datumu?

Zemlja ubrzala rotaciju, nebo sprema spektakl: Ljeto 2025. pod znakom kosmičkih anomalija i raskoši

Zagađenje zraka potajno ubija: Novo istraživanje otkriva alarmantnu povezanost s krvarenjima u mozgu

Video / Ronioci u Americi snimili rijetku okeansku sunčanicu: Misterioznu ribu koja osvaja dubine i Jadran

Naučni šok: Otkrivena treća zvijezda i spiralna prašina

Nova globalna prijetnja? Opasan virus širi se brže nego ikad