<p>Pacijente sa jednom od najokrutnijih i najdestruktivnijih bolesti - Huntingtonovom bolesti, ljekari tvrde da su prvi put uspješno tretirali pacijente.</p><p>Riječ je o bolesti koja neumoljivo ubija moždane ćelije i nasljedna je. Kao takva je svojevrsna kombinacija demencije, Parkinsonove bolesti i bolesti motornih neurona. </p><p>Stručnjaci uvjeravaju da su uspjeli progres ove bolesti usporiti za čak 75 posto.</p><h2>Genska terapija</h2><p>Profesorica Sarah Tabrizi je ukazala da to znači da će se stopa progresije bolesti, koja bi se ostvarila u jednoj godini, ostvariti u četiri godine. Naglasila je da to znači decenije kvalitetnijeg života. Novi tretman protiv spomenute bolesti je genska terapija koja se primjenjuje tokom 12 do 18 sati osjetljive operacije mozga.</p><p>Prvi simptomi Huntingtonove bolesti uglavnom se pojavljuju u 30-im ili 40-im godinama života, a fatalni bivaju 20 godina kasnije. Međutim, to znači da postoji mogućnost ranog liječenja. I sama Tabrizi, inače direktorica Centra za Huntingtonovu bolest pri University College London, impresionirana je tretmanom protiv ove bolesti.</p><p>-	Ni u najluđim snovima ne bismo očekivali usporavanje kliničke progresije za 75 posto - kazala je.</p><p>Nije objavljen identitet 29 pacijenata kod kojih je genska terapija primijenjena, ali među njima je pacijent koji se penzionisao zbog pogoršanog zdravlja, a koji se vratio na posao nakon dobijene terapije. Osim toga, ostali pacijenti su nastavili hodati, a očekivalo se da će se moći kretati samo invalidskim kolicima.</p><p>Riječ je o skupom liječenju, ali i nadi za ljude koje ova teška bolest pogodi u najboljim godinama života te uništava njih i njihove porodice.</p><h2>Šta je Huntingtonova bolest i genska terapija?</h2><p>Huntingtonova bolest je posljedica mutacije u dijelu DNK, tj. gena koji se zove Huntingtonov gen. Ukoliko jedan od roditelja ima ovu bolest, 50 posto je izgledno da će i njihov potomak imati tu bolest. Mutacija navedenog gena pretvara protein potreban mozgu u protein koji uništava neurone.</p><p>Cilj je jednom dozom genske terapije smanjiti nivo ovog toksičnog proteina. U toj terapiji se koristi virus tako modificiran da sadrži posebnu sekvencu DNK. Taj virus se uz pomoć MRI skeniranja ubrizgava duboko u mozak, što je postupak koji traje između 12 i 18 sati. Na taj način dolazi do moždanih ćelija, gdje postaje aktivan. To rezultira manjom količinom mutiranog, Huntingtonovg gena u mozgu.</p><p>Profesorica Tabrizi već radi na tome da li postoji mogućnost potpuno spriječiti razvoj ove bolesti, piše BBC.</p>

Profesorica Tabrizi već radi na tome da li postoji mogućnost potpuno spriječiti razvoj ove bolesti

Riječ je o bolesti koja neumoljivo ubija moždane ćelije

Prvi put uspješno tretirana jedna od najokrutnijih bolesti: Pacijenti nastavili hodati uprkos očekivanju da neće

<p>NASA je objavila da planira poslati astronaute na desetodnevnu misiju oko Mjeseca već u februaru. Ranije je lansiranje bilo najavljeno najkasnije do kraja aprila, no američka svemirska agencija sada želi misiju pomaknuti unaprijed, izvještava <a href="https://www.bbc.com/news/articles/cy7pegvz17yo">BBC</a>.</p><p>Ovo će biti prvi put nakon 50 godina da neka zemlja šalje ljude na misiju oko Mjeseca. Četvero astronauta provest će deset dana u svemiru kako bi se testirali sustavi prije samog spuštanja na površinu Mjeseca.</p><p>Artemis II je druga misija u okviru NASA-inog programa Artemis, čiji je cilj ponovni spust astronauta na Mjesec i dugoročno uspostavljanje ljudske prisutnosti na njegovoj površini.</p><h2>"Prvi red za historiju"</h2><p>- Zajedno imamo mjesto u prvom redu za historiju - rekla je Lakieša Hokins, vršiteljica dužnosti zamjenice pomoćnika administratora NASA-e.</p><p>- Prozor za lansiranje mogao bi se otvoriti već 5. februara, ali želimo naglasiti da nam je sigurnost na prvom mjestu - dodala je Hokins.</p><p>Direktorica lansiranja Artemis misija, Čarli Blekvel-Tompson, istaknula je da je raketni sistem SLS (Space Launch System), koji će nositi astronaute prema Mjesecu, "praktično već sastavljen i spreman". Preostaje dovršiti kapsulu Orion i provesti završna testiranja na zemlji.</p><p>Prva Artemis misija trajala je 25 dana – u novembru 2022. lansirana je besposadna letjelica koja je obišla Mjesec i vratila se u Zemljinu atmosferu. Misija je bila vrlo uspješna, iako su otkriveni problemi s termičkim štitom pri povratku, koji su u međuvremenu ispravljeni.</p><h2>Cilj misije</h2><p>Ovoga puta u svemir će poletjeti Rid Vajsman, Viktor Glover i Kristina Koh iz NASA-e, te Džeremi Hansen iz Kanadske svemirske agencije. Oni neće sletjeti na Mjesec, ali će biti prva posada koja će otići izvan niske orbite Zemlje još od misije Apollo 17 1972. godine.</p><p>Glavni direktor leta Artemis II, Džef Radigan, rekao je: "Idemo najmanje 9.200 kilometara dalje od Mjeseca, što je mnogo više nego na prethodnim misijama." Cilj misije je testirati raketu i kapsulu Orion kako bi se otvorio put za buduće spuštanje na Mjesec. Astronauti će tijekom desetodnevnog putovanja živjeti u kapsuli Orion, smještenoj na vrhu rakete SLS.</p><p>Prva faza leta odvija se uz pomoć dvaju raketnih potisnika na kruto gorivo, koji otpadaju nakon dvije minute. Osam minuta kasnije odvaja se masivna jezgra SLS-a, a kapsula Orion s modulom za posadu i servisnim modulom nastavlja putovanje uz pomoć gornjeg stupnja ICPS. Nakon 90 minuta paljenje motora podiže letjelicu u višu orbitu oko Zemlje i provode se provjere svih sustava.</p><p>Ako sve bude u redu, Orion će se odvojiti od ICPS-a i provesti tzv. demonstraciju operacija bliskog manevriranja, simulirajući spajanje s budućim mjesečevim modulom.</p><h2>Put do Mjeseca i povratak</h2><p>Nakon 23 sata, servisni modul Oriona pokrenut će motor za translunarnu injekciju – manevar kojim letjelica kreće prema Mjesecu. Četverodnevno putovanje odvest će posadu više od 370.000 kilometara od Zemlje.</p><p>Tijekom puta astronauti će provoditi testiranja sustava, ali i znanstvene eksperimente. Uzet će im se uzorci krvi kako bi se uzgojili organoidi – tkivni uzorci koji će se uspoređivati prije i poslije misije kako bi se proučio utjecaj mikrogravitacije i zračenja.&nbsp;</p><p>- Neću secirati astronaute, ali zato mogu secirati organoide i detaljno proučiti razlike - rekla je dr. Niki Foks, šefica NASA-inog odjela za nauku.</p><p>Nakon što letjelica obiđe Mjesec, posada kreće na četverodnevni povratak prema Zemlji. Servisni modul se odvaja, a kapsula s posadom ulazi u atmosferu i uz pomoć padobrana spušta se u Tihi ocean, uz obalu Kalifornije.</p><p>Uspjeh ove misije odredit će kada će NASA moći pokrenuti Artemis III – misiju koja bi trebala spustiti astronaute na Mjesec. No, čak i ako Artemis II bude savršen, NASA-in cilj "ne prije sredine 2027." za sljedeće spuštanje na Mjesec smatra se vrlo optimističnim.</p><p>- Spuštanje na Mjesec zahtijevat će SpaceX-ov Starship, a vidjeli smo posljednjih mjeseci da je Starship još daleko od toga da ponese astronaute - rekao je dr. Simeon Barber s Otvorenog sveučilišta.</p>

Ovo će biti prvi put nakon 50 godina da neka zemlja šalje ljude na misiju oko Mjeseca

NASA šalje astronaute na desetodnevni let oko Mjeseca

<p>Nizozemski istraživači iz muzeja Ortejdmuseum otkrili su fosiliziranu ljusku jajeta dinosaurusa, staru milion godina, prenose danas holandski mediji.</p><p> </p><p>Kako je saopšteno iz muzeja, naučnici vjeruju da je u pitanju jaje tiranosaurus reksa, prenio je "NL Times".</p><p>Jaje je otkriveno prije tri godine u formaciji stijena u američkoj državi Vajoming, a naučnici su od tada nastojali da analizama utvrde kojoj vrsti dinosaurusa je pripadalo, prenosi Srna.</p><p>Pošto u jajetu nije postojao embrionalni materijal, stručnjaci su morali pomoću drugih komponenata da otkriju koja vrsta je izlegla jaje, kao što je struktura kalcijum karbonata i veličina jajeta.</p><p>Kako su analize pokazale, riječ je najverovatnije o tarbosaurusu, rijetkom tipu dinosaurusa mesoždera, koji je predak tiranosaurus reksa.</p><p>Naučnici vjeruju da u istoj oblasti ima još ovakvih ostataka jaja dinosaurusa, pa će istraživanja na tom području biti nastavljena.</p>

Kako su analize pokazale, riječ je najverovatnije o tarbosaurusu, rijetkom tipu dinosaurusa mesoždera, koji je predak tiranosaurus reksa

Jaje je otkriveno prije tri godine u formaciji stijena u američkoj državi Vajoming

Arheolozi otkrili jaje dinosaurusa staro milion godina

<p>Signali koje šaljemo prema svemirskim letjelicama mogli bi otkriti prisutnost čovječanstva civilizacijama koje se nalaze u našem okruženju. Studija Univerziteta Pennsylvania State i NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, pokazuje da komunikacija u dubokom svemiru može biti preslušana širom galaksije.</p><p>Naredbe za Marsovske rovere ili orbitere zahtijevaju snažne radio-signale sa Zemlje. Iako letjelice primaju upute sa Zemlje, ne hvataju sve signale koji su poslani u njihovom smjeru. Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven.</p><p>Naučnici su analizirali dvadeset godina podataka NASA-inog Deep Space Networka (DSN), sistema koji podržava misije izvan Zemljine orbite. Zaključili su da bi vanzemaljci smješteni duž orbitalne ravnine našeg Sunčevog sistema, naročito unutar 23 svjetlosne godine, imali najveće šanse da presretnu ove prijenose.</p><p>- Na osnovu podataka iz posljednjih 20 godina, utvrdili smo da, ako bi izvanzemaljska inteligencija bila na lokaciji sa koje može posmatrati poravnanje Zemlje i Marsa, postoji 77-postotna šansa da bi se našla na putu jednog od naših prijenosa. To je višestruko vjerojatnije nego da se nalazi na nasumičnoj poziciji u nasumično vrijeme - kaže Pinčen Fan, astronom sa američkog Univerziteta Penn State.</p><p>Isti princip može pomoći i u našoj potrazi za životom.&nbsp;</p><p>- Budući da smo tek počeli otkrivati veliki broj egzoplaneta u posljednjem desetljeću ili dva, još uvijek ne poznajemo mnogo sistema sa dva ili više tranzitirajućih egzoplaneta - ističe Fan.</p><p>S nadolazećim lansiranjem NASA-inog teleskopa Nancy Grace Roman, očekuje se otkrivanje 100.000 novih egzoplaneta, čime bi se značajno proširilo područje potencijalne pretrage života izvan Zemlje, zaključuje Fan.</p>

Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

<p>Iz amazonske prašume stiglo je izvanredno otkriće – savršeno očuvani insekti, komarci i čak paukova mreža zarobljeni u jantaru starom 112 miliona godina, otkrivaju kako je izgledao život uz dinosaure.</p><p>Godine 2022. Havier Delklis sa španskog Univerziteta u Barseloni i njegov tim otputovali su u kamenolom Genoveva u bazenu Oriente na istoku Ekvadora, nakon što su dobili izvještaje o nalazu jantara. Tim je potvrdio postojanje uzoraka i započeo detaljna istraživanja.</p><p>Naučnici su utvrdili da jantar potiče od četinara iz porodice Araucaria, koji su nekada bili rašireni kada je Ekvador bio dio superkontinenta Gondvane. Svoje nalaze objavili su u časopisu <a href="https://www.nature.com/articles/s43247-025-02625-2">Communications Earth &amp; Environment</a>. Jantar nastaje iz smole nadzemnih dijelova stabla ili korijena, ali samo jantar s površine očuva organizme, poznate kao bioinkluzije.</p><p>Većina jantara u kamenolomu dolazila je iz korijena, no 60 uzoraka s površine preneseno je u Barselonu. Više od trećine uzoraka sadržavalo je insekte, biljne dijelove i paukovu mrežu iz razdoblja Krede.</p><p>- Ovo je prvi put da je mezozoički jantar s bioinkluzijama insekata i pauka pronađen u cijeloj Južnoj Americi. Većina njih su nove vrste - rekao je Delklos za <a href="https://www.newscientist.com/article/2496954-stunning-amber-deposits-hold-insects-from-the-time-of-the-dinosaurs/">New Scientist</a>.</p><p>U uzorcima su pronađene muhe, ose, mušice, kornjaši i komarci.&nbsp;</p><p>- Neki komarci bi se hranili krvlju, što sugerira da bi tokom svog životnog ciklusa mogli sisati krv kičmenjaka, vjerovatno ptica ili dinosaura - objasnio je Delklos.</p><p>On je naglasio da iz ovih uzoraka ipak ne možemo rekonstruirati scenarij iz naučno fantastičnih filmova.&nbsp;</p><p>- Ne možemo dobiti Jurski park iz krednog jantara, barem ne s današnjim tehnikama - zaključio je.</p>

Insekti, komarci i paukova mreža očuvani u jantaru starom 112 milijuna godina otkrivaju kako je izgledao život uz dinosaure u amazonskoj prašumi

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

<p>U filmu The Matrix iz 1999. godine, Thomas Anderson (poznat i kao Neo) otkriva istinu koja prevazilazi sve istine — univerzum je simulacija. Dok ta premisa pruža sjajan materijal za naučnu fantastiku (i objašnjava kako Neo može da nauči kung-fu za oko pet sekundi), ideja nije toliko strogo svrstana u odeljak fikcije kao što bi se očekivalo, piše Popular Mechanics.</p><h2>Digitalni ekvivalent</h2><p>Naučnik Melvin Vopson sa Univerziteta u Portsmouthu, koji proučava mogućnost da je Univerzum zaista digitalni ekvivalent, oslanja se na filmsku paralelu. U članku objavljenom na sajtu The Conversation Vopson je prizvao sjaj iz SF dela braće Wachowski, a otprilike u isto vreme objavio je i knjigu na tu temu - Reality Reloaded, suptilan omaž naslovu manje uspešnog nastavka Matrixa. Iako je on samo jedan od mnogih koji su razmatrali tu ideju, Vopson tvrdi da poseduje ono što prethodni mislioci nisu imali: dokaze.</p><p>„U fizici postoje zakoni koji upravljaju svime što se dešava u univerzumu, na primer kako se objekti kreću, kako energija teče i tako dalje. Sve se zasniva na zakonima fizike,“ rekao je Vopson još 2022. „Jedan od najmoćnijih zakona je drugi zakon termodinamike, koji utvrđuje da entropija - mera nereda u izolovanom sistemu - može samo da raste ili ostane ista, ali nikada da se smanji.“</p><p>Na osnovu ovog poznatog zakona, Vopson je očekivao da bi entropija u informacionim sistemima - koju je njegova ranija istraživanja definisala kao „peto stanje materije“ - takođe trebalo da raste tokom vremena. Ali ona ne raste. Umesto toga, ostaje konstanta, ili čak opada do minimalne vrednosti u ravnoteži. Ovo je u direktnom suprotnosti sa drugim zakonom termodinamike, što je navelo Vopsona da usvoji Drugi zakon informacione dinamike (ili infodinamiku).</p><p>„Znamo da se univerzum širi bez gubitka ili dobijanja toplote, što zahteva da ukupna entropija univerzuma bude konstantna,“ napisao je Vopson u The Conversation. „Međutim, takođe znamo iz termodinamike da entropija uvek raste. Tvrdim da to pokazuje da mora postojati druga entropija - informaciona entropija - koja balansira povećanje.“</p><p>Vopson tvrdi da ovaj zakon igra ulogu u atomskoj fizici (raspored elektrona), kosmologiji (vidi gore) i biološkim sistemima. U poslednjoj oblasti Vopson iznosi veliku tvrdnju: suprotno Čarlsu Darvinu i njegovoj ideji da mutacije nastaju nasumično, mutacije zapravo nastaju tako da se informaciona entropija minimizira. Vopson je analizirao stalno mutirajući virus SARS-CoV-2 (poznat i kao COVID-19), a njegov rad o toj istrazi - objavljen u časopisu AIP Advances - pokazuje „jedinstvenu korelaciju između informacije i dinamike genetskih mutacija.“</p><h2>Drugi zakon infodinamike</h2><p>Po mišljenju Vopsona, sve ovo zajedno sugeriše da Drugi zakon infodinamike takođe može poslužiti kao dokaz da živimo u simulaciji.</p><p>„Super složen univerzum poput našeg, ako bi bio simulacija, zahtevao bi ugrađenu optimizaciju podataka i kompresiju kako bi se smanjila računarska snaga i zahtevi za skladištenjem podataka potrebnih za pokretanje simulacije,“ napisao je Vopson u The Conversation. „Upravo to i posmatramo oko sebe, uključujući digitalne podatke, biološke sisteme, matematičke simetrije i ceo univerzum.“</p><p>Sve ove tvrdnje zahtevaju značajna dalja testiranja i verifikaciju pre nego što se uopšte smatraju verovatnim, i kao što IFLScience primećuje, postoji podjednak broj istraživačkih radova koji osporavaju našu digitalnu egzistenciju koliko ima i onih koji promovišu njenu naučnu neizbežnost. Moguće je da Drugi zakon infodinamike Vopsona može dovesti do interesantnih otkrića, ali pitanje koje je prvo postavio Platón ostaje bez odgovora.</p>

Moguće je da Drugi zakon infodinamike Vopsona može dovesti do interesantnih otkrića

Naučnik iznio šokantne tvrdnje:  Ima dokaz da svi živimo u simulaciji!

<p>NASA je objavila da je pronašla potencijalne mikrobiološke tragove života na površini Marsa.</p><p>Novi administrator svemirske agencije, Šon Dafi, izjavio je da je uzorak koji je prikupio rover Perseverance proglašen "najsnažnijim dokazom postojanja života" na Crvenoj planeti, prenosi Daily Mail.</p><p>Na današnjoj konferenciji za novinare, pomoćnik administratora NASA-e Nik Foks rekao je: "Ovo je vrsta potpisa koji bismo očekivali da je nastao od nečega biološkog porijekla."</p>

<p>Istraživači su se posebno fokusirali na neobične tačkaste strukture i oblike nalik sjemenkama u drevnim marsovskim stijenama, koji bi mogli ukazivati na postojanje sitnih oblika života u dalekoj prošlosti.</p><p>Ove formacije, nazvane "sjemenke maka" i "gepardove šare", uočene su u stijenama sličnim mulju u oblasti Neretva Vallis, dijelu kratera Jezero, gdje je prije milijardi godina tekla rijeka. Rover istražuje ovu oblast od svog sletanja na Mars 2021. godine.</p><h2>Sitne formacije ukazuju na postojanje života</h2><p>Naučnik Džoel Hurovic istakao je da ove sitne formacije pronađene u krateru mogu ukazivati na postojanje života na Marsu prije milijardi godina.</p><p>Roverovi instrumenti otkrili su hemijske elemente poput željeza i fosfora u ovim tačkama, koji se na Zemlji javljaju kada mikrobi razgrađuju organski materijal – što je znak života. Rover je slao slike nazad na Zemlju, otkrivajući kristalne čvrste materije nastale od drevne vode, te crvenkasto područje koje je sadržavalo organska jedinjenja i moglo biti izvor energije za mikrobni život.</p><p>Naučnici su primijetili strukture slične venama, koje su se pokazale kao bijeli kalcijum sulfat. Kristalne materije na površini Marsa predstavljaju naslage tvrde vode, ostatke drevnih podzemnih tokova. Između ovih „vena“ nalazile su se trake crvenkaste boje, sugerirajući prisustvo hematita, minerala koji Marsu daje prepoznatljivu rđastu nijansu.</p><h2>Kulminacija istraživanja</h2><p>Dafi je naglasio da je objava u srijedu kulminacija 30 godina istraživanja Crvene planete. Dodao je da su najnoviji nalazi prošli proces recenzije koji potvrđuje da uzorci vjerovatno imaju biološko porijeklo.</p><p>Na pitanje da li NASA planira vratiti potencijalne organske uzorke sa Marsa, Dafi je rekao da agencija još razmatra kako i kada bi mogli donijeti stijene na Zemlju, dodajući da će pri tome uzeti u obzir i budžete.</p><p>Novi administrator, kojeg je imenovao predsjednik SAD Donald Tramp, istakao je da "predsjednik voli svemir" i vjeruje da NASA ima sredstva da završi svoju misiju, koja je sada fokusirana na svemirske misije sa ljudskom posadom.</p><p>- Ni u jednom trenutku ova administracija nije rekla "nije nas briga za uzorke" - dodao je Foks odgovarajući na pitanje o promjenjivim prioritetima NASA-e u vezi s istraživanjem Marsa.</p>

NASA je objavila da je pronašla potencijalne mikrobiološke tragove života na površini Marsa

NASA: Otkrili moguće znakove života na Marsu

NASA otkrila moguće znakove života na Marsu



<p>Arheološki tim iz Indonezije objavio je revolucionarno otkriće – sjekira stara oko 3.000 godina, pronađena na ostrvu Južna Kalimantan u oblasti Banjara, izrađena je od metala porijeklom iz meteorita.</p><p>Ovo otkriće ne samo da baca novo svjetlo na tehnološke vještine drevnih zajednica u jugoistočnoj Aziji, već potvrđuje da su ljudi tog doba umjeli da prepoznaju i koriste vanzemaljske resurse.</p><h2>Kako je pronađena?</h2><p>Predmet je otkriven tokom arheoloških iskopavanja na području gdje su ranije otkrivene naseobine iz bronzanog doba. Na prvi pogled izgledao je kao tipična sjekira iz tog perioda, ali detaljnim analizama stručnjaci su uočili neuobičajen hemijski sastav.</p><p>Laboratorijske analize pokazale su da legura ne odgovara tipičnim bronzanim ili gvozdenim predmetima tog doba. Umjesto toga, sjekira sadrži visok procenat nikla i rijetkih minerala, što je karakteristično za meteoritsko gvožđe.</p><h2>Naučna potvrda</h2><p>- Kombinacija elemenata u sjekiri, uključujući visok sadržaj nikla, jasno ukazuje da je metal došao iz meteorita - saopštila je dr. Ratri Kusumavardani, arheometalurg sa Univerziteta Gadjah Mada u Džogdžakarti. Ona je dodala da se radi o jednom od najstarijih potvrđenih artefakata u jugoistočnoj Aziji izrađenih od materijala vanzemaljskog porijekla.</p><p>Slični nalazi su ranije registrovani u Egiptu, Kini i Evropi, gdje su ljudi od meteoritskog gvožđa izrađivali nakit, bodeže ili ritualne predmete. Međutim, pronalazak funkcionalnog oruđa od ovog metala u Indoneziji je izuzetno rijedak i ukazuje na visoku vrijednost koju su tadašnje zajednice pridavale „nebeskom gvožđu“.</p><h2>Kulturni značaj</h2><p>Naučnici pretpostavljaju da sjekira nije bila korišćena za svakodnevni rad, već je imala simboličnu ili ritualnu ulogu. To dodatno potvrđuje njena gotovo savršeno očuvana forma, bez značajnijih tragova habanja.</p><p>- U to doba, meteoriti su često smatrani darovima bogova. Posjedovati predmet izrađen od takvog metala značilo je imati poseban status u zajednici - objašnjava profesor Bambang Setiawan, arheolog iz Jakarte.</p><h2>Globalni kontekst</h2><p>Otkriće iz Banjara sada se upoređuje sa čuvenim bodežom faraona Tutankamona, koji je takođe izrađen od meteoritskog gvožđa. Dokazuje se da su drevne civilizacije, iako udaljene hiljadama kilometara, dijelile zajedničku fascinaciju nebeskim tijelima i materijalima koji su padali iz svemira.</p><p>Ovaj nalaz značajno proširuje znanje o razvoju metalurgije u jugoistočnoj Aziji i otvara nova pitanja o trgovačkim i kulturnim vezama između različitih regiona. Sjekira iz Banjara biće izložena u Nacionalnom muzeju Indonezije, a naučnici nastavljaju istraživanja kako bi utvrdili porijeklo meteorita od kojeg je izrađena.</p>

Predmet je otkriven tokom arheoloških iskopavanja na području gdje su ranije otkrivene naseobine iz bronzanog doba

Slični nalazi su ranije registrovani u Egiptu, Kini i Evropi

Otkrivena sjekira stara 3.000 godina: Izrađena od materijala iz svemira

<p>Ljubitelji astronomije i noćnog neba sutra će imati priliku posmatrati rijetku i upečatljivu pojavu – potpunu pomrčinu Mjeseca, poznatu i kao Krvavi Mjesec.</p><p>Pomračenje Mjeseca nastaje kada se Zemlja nađe tačno između Sunca i Mjeseca, blokirajući sunčeve zrake koje bi inače obasjale Mjesečevu površinu. Iako bi u teoriji Mjesec tada trebao nestati u mraku, on poprima crvenkastu nijansu. To se dešava zato što duže valne dužine crvenog svjetla iz spektra prolaze kroz Zemljinu atmosferu, dok se kraće, plave zrake raspršuju – isti efekat koji uzrokuje crvene zalaske sunca.</p><h2>Kada i gdje je najbolje posmatrati?</h2><p>Cijela pomrčina trajat će oko 5,5 sati – od 17:28 do 22:55 sati po lokalnom vremenu, dok će faza potpune pomrčine (tzv. totalitet) trajati od 19:30 do 20:52 sati – ukupno 82 minute.</p><p>Najbolji pogled na ovaj nebeski spektakl imat će posmatrači u Aziji i zapadnoj Australiji, dok će stanovnici Evrope, Afrike, Novog Zelanda i istočne Australije moći vidjeti barem dio pomrčine, uključujući i njen najzanimljiviji dio.</p><p>U Evropi, Mjesec će izlaziti već djelimično pomračen, što znači da će posmatranje zavisiti od jasnog istočnog horizonta. Ako vremenske prilike budu pogodne, crvenkasti Mjesec nisko na nebu mogao bi biti prizor koji se pamti.</p><p>Prema portalu Time and Date, oko 6,2 milijarde ljudi, što je više od 77 posto svjetske populacije, imat će priliku vidjeti fazu potpune pomrčine, dok će gotovo 7,1 milijarda ljudi moći pratiti barem jedan njen dio.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/p/DOPI1rBD3kd/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/p/DOPI1rBD3kd/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/p/DOPI1rBD3kd/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by National Geographic (@natgeo)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p><br></p><p>Ako vremenski uslovi ili lokacija ne budu pogodni za posmatranje, pomrčinu će biti moguće gledati putem besplatnih online prijenosa na platformama poput The Virtual Telescope Project i Time and Date, čime će svi zainteresovani moći uživati u prizoru iz udobnosti vlastitog doma.</p><h2>Zadnja potpuna pomrčina bila je 2022.</h2><p>Podsjetimo, posljednja potpuna pomrčina Mjeseca desila se u novembru 2022. godine i trajala je 1 sat i 25 minuta. Sutrašnji događaj predstavlja jedinstvenu priliku za sve zaljubljenike u noćno nebo – ne propustite Krvavi Mjesec!</p>

Pomračenje Mjeseca nastaje kada se Zemlja nađe tačno između Sunca i Mjeseca

U Evropi, Mjesec će izlaziti već djelimično pomračen

Spektakularan prizor na nebu: Sutra nas očekuje Krvavi Mjesec

<p>Naučnici iz Sjedinjenih Američkih Država došli su do zabrinjavajućih saznanja – sićušne čestice zagađenog zraka mogu ubrzati razvoj teških oblika demencije, izazivajući toksične nakupine proteina koje razaraju nervne ćelije dok se šire moždanim tkivom.</p><p>Radi se o tzv. Levijevim tjelešcima (Lewy bodies), koja su karakteristična za drugi najčešći oblik demencije nakon Alchajmerove bolesti. Dugotrajna izloženost finim česticama PM2.5 – manjim od 2,5 hiljaditog dijela milimetra – koje imaju sposobnost da prodiru duboko u pluća, krvotok, pa i mozak, značajno povećava rizik od razvoja ovog oboljenja, zaključili su istraživači sa Univerziteta Džons Hopkins (Johns Hopkins University).</p><p>- Za razliku od starosne dobi ili naslijeđa, zagađenost zraka je promjenjiv faktor rizika. Glavna poruka našeg istraživanja jeste da su politike čistog zraka ujedno i politike zaštite zdravlja mozga - izjavio je dr. Sjaobo Mao (Xiaobo Mao), neurolog i glavni istraživač ovog rada.</p><h2>Znatno veći rizik&nbsp;</h2><p>Istraživanje se oslanjalo na analizu podataka više od 56,5 miliona pacijenata u SAD-u u periodu između 2000. i 2014. godine. Rezultati su pokazali da je kod osoba koje žive u regijama s višim koncentracijama PM2.5 čestica prisutan znatno veći rizik od razvoja Levijeve demencije. Eksperimenti provedeni na miševima potvrdili su ove nalaze – kod životinja izloženih česticama došlo je do gubitka nervnih ćelija, smanjenja mase mozga te pada kognitivnih sposobnosti.</p><p>Profesor Ted Doson (Ted Dawson), jedan od koautora studije, naglasio je da postoje uvjerljivi dokazi o povezanosti zagađenog zraka s ovom vrstom demencije. „Potrebno nam je zajedničko djelovanje kako bismo sačuvali čist zrak – jer to je jedan od najvažnijih koraka u prevenciji demencije“, poručio je Doson.</p><h2>Ranija istraživanja&nbsp;</h2><p>Studija, objavljena u naučnom časopisu Sajens (Science), nadovezuje se na ranija istraživanja u kojima su PM2.5 čestice pronađene i u mozgovima osoba oboljelih od Alchajmerove bolesti, a njihovo prisustvo povezano je s padom intelektualnih sposobnosti.</p><p>Naučnici upozoravaju da ova otkrića imaju ozbiljne posljedice za globalno javno zdravlje. Budući da je zagađenje zraka faktor koji se može kontrolisati, smanjenjem emisija iz saobraćaja i industrije, boljom kontrolom šumskih požara te ograničavanjem upotrebe drva u domaćinstvima, moguće je značajno smanjiti pojavu neurodegenerativnih bolesti u svijetu.</p>

Za razliku od starosne dobi ili naslijeđa, zagađenost zraka je promjenjiv faktor rizika, kazaoje Mao

Zagađen zrak povezan s razvojem demencije: Čestice PM2.5 uzrokuju oštećenja mozga

<p>Najveća santa leda na svijetu, poznata kao A23a, rapidno se raspada na nekoliko ogromnih dijelova, potvrdili su naučnici iz Britanskog antarktičkog istraživanja (BAS), prenosi CNN.</p><p>Ovaj ledeni div, koji je nekada težio gotovo bilion metričkih tona i prostirao se na površini od 3.672 kvadratna kilometra, naučnici pažljivo prate još od 1986. godine, kada se odvojio od antarktičkog ledenog pokrivača Filchner-Ronne. Od 1980-ih, A23a je više puta nosio titulu najveće sante leda na svijetu, iako su ga povremeno nadmašivale druge, kratkotrajnije sante, poput A68 iz 2017. i A76 iz 2021. godine.</p><h2>Veliki komadi</h2><p>- Ledeni brijeg se rapidno raspada i otpušta veoma velike komade, koje je Američki nacionalni centar za led, koji ih prati, sam proglasio velikim santama -&nbsp;Endru Mejers, okeanograf iz BAS-a, potvrdio je za CNN.</p><p>Prema Mejersovim riječima, mega-santa se sada smanjila na otprilike 1.700 kvadratnih kilometara, što odgovara površini šireg Londona. Stručnjaci navode da topla voda i dolazak proljeća na južnoj hemisferi znače da će se santa vjerovatno ubrzo raspasti na manje dijelove.</p><p>Nakon što se odvojio, A23a je proveo više od 30 godina nasukan na dnu Vedelovog mora, sve dok se nije dovoljno smanjio da se oslobodi. Godine 2020. ponijela su ga okeanska strujanja, ali se ponovo zaglavio sve do decembra prošle godine. Kada se u martu ove godine nasukao na kontinentalni prag, konačno je u maju ponovo isplivao.</p><p>Mejers objašnjava da je santa leda slijedila snažnu struju poznatu kao Južna antarktička cirkumpolarna struja (SACCF) i kretala se oko Južne Džordžije.</p><p>- Ova mlazna struja će vjerovatno na kraju odnijeti ledeni brijeg i njegove dijelove prema sjeveroistoku, dalje kao dio aleje santi -rekao je.&nbsp;</p><p>Dodao je da A23a time "slijedi sličnu sudbinu" kao i druge divovske sante, A68 i A76, koje su se takođe raspale u blizini Južne Džordžije, iako je A23a ostao u jednom komadu duže od njih.</p><h2>Novi rekorder&nbsp;</h2><p>Nakon raspada A23a, titulu najveće sante leda na svijetu sada nosi D15a, koja se prostire na oko 3.000 kvadratnih kilometara i, prema Mejersu, "prilično je statična na antarktičkoj obali blizu australijske baze Dejvis."</p><p>Iako je A23a trenutno i dalje druga po veličini, Mejers očekuje da će se to "rapidno promijeniti" jer će nastaviti da se "fragmentira u narednim sedmicama".&nbsp;</p><p>- Toplije vode i dolazak proljeća vjerovatno će ga razbiti na komade "premale za dalje praćenje" - dodao je.</p><h2>Klimatske promjene</h2><p>Mejers napominje da je odlamanje santi prirodan proces i da naučnici nemaju dovoljno podataka o mega-santama da bi sa sigurnošću tvrdili da li se njihova učestalost povećava zbog globalnog zagrijavanja. Ipak, ono što je jasno jeste da su ledene ploče izgubile bilione tona leda u posljednjim decenijama zbog pojačanog otapanja i stvaranja santi, što je u velikoj mjeri posljedica zagrijavanja okeana.</p><p>Naučnici sa polarnog istraživačkog broda RRS Sir David Attenborough posjetili su A23a dok je bila nasukana, a prikupljeni uzorci nedavno su dopremljeni u Ujedinjeno Kraljevstvo na analizu.</p><p>- Nasukavanje i ogromno ispuštanje hladne slatke vode vjerovatno su imali veliki utjecaj na organizme na morskom dnu i u okolnoj vodi. Važno je razumjeti te utjecaje jer bi velike sante mogle postati češća pojava kod Južne Džordžije kao rezultat globalnog zagrijavanja - izjavio je portparol BAS-a.</p>

Ledene ploče izgubile bilione tona leda u posljednjim decenijama zbog pojačanog otapanja i stvaranja santi

Raspala se najveća santa leda na svijetu, naučnici zabrinuti

<p>Historičar Emir Demir nakon višemjesečnih istraživanja, 26. avgusta  u Istanbulu pronašao je mezar Husein-kapetana Gradaščevića.</p><p>Husein‐kapetan Gradaščević, poznat kao “Zmaj od Bosne”, bio je jedan od najznačajnijih bosanskih političkih i vojnih vođa prve polovine 19. stoljeća.</p><p>Kako je za portal „Avaza“ kazao Demir, u biti, nadao se da će nekada pronaći mezar Gradaščevića, ali kada je stvarno došao do tog mjesta, naravno, postojala je iskra sumnje. Ovom prilikom ispričao nam je slijed događaja.</p><p>-	Ja već duže vremena radim na osmanskoj, arhivskoj građi. Radio sam dugo vremena na osmanskim defterima za područje Srednje Bosne, naročito, tako da sam se susretao i često sa dokumentima koji su tretirali tu tematiku Husein kapetana. Prije njegovoga ustanka i nakon ustanka koji su tretirali svakako odnos prema njemu, poduzimanje mjera itd, bio sam dobro upoznat sa tom tematikom. Između ostalog, bilo je i tu dokumenta koji su govorili o njegovoj deportaciji u Anadoliju, nakon što je on, nakon svih događaja, dobio djelomičnu amnestiju i nakon što je sam pristao da dođe u Istanbul. Tu se nekako sva ta priča završavala – kaže Demir.</p><h2>Kriva tumačenja i neistine</h2><p>Dodao je kako se u posljednje vrijeme na internetu, u medijima pojavljivala informacija, uključujući i ljude koji obilaze mezar Gradaščevića postojala je dilema je li to uistinu taj mezar ili je to jedan od drugih. Ističe kako je bilo mnogo spekulacija, čak i neistina, te krivih tumačenja.</p>

<p>- I javnost je zahtijevala da se nađe i pronađe konačno rješenje u najmanju ruku da se te špekulacije odbace. Najbolji način da se odbace je bilo da se ustvari nađe pravo grobno mjesto, mezar na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević i na taj način da se anuliraju sve te glasine i krivi navode koji su prije dolazili. Ono čemu sam ja prvo pristupio sa nekolicinom svojih prijatelja i osmanista i teologa i tako dalje, oni koji su upućeni u osmanistiku, jeste da pronađemo dio ovih mezara za koje se tvrdilo da su Huseina-kapetana Gradaščevića na Ejupsultanu u Istanbulu. I neko je od nas prilikom putovanja, ili dobijali smo slike od svojih prijatelja, na osnovu koji smo zaključivali, na osnovu uvida, ono što je napisano na epitafima, odnosno na tarihima koji su stajali na nišanima, da u stvari su to sasvim neke drugi ličnosti, visoke ličnosti, međutim, tu se nije pojavljivalo ni jednoj formi, nije bilo nikakve sugestije, niti nagovještaja da bi se ustvari moglo raditi o Husejinu-kapetanu – istakao je Demir za naš medij.</p><h2>Istraživanje o Gradaščeviću </h2><p>Dodao je da je prije određenog vremena istraživao sve ono što su ranije naši prethodnici pisali o Husein-kapetanu, o njegovome ukopu, o njegovome mezaru i tako dalje, i najviše se oslonio na ono što je pisao Hamdija Kreševljaković u knjizi „Kapetani i kapetanije u Bosni i Hercegovini“ i dodatku koji je spomenuo u videu.&nbsp;</p><p>Riječ je o u Narodnoj uzdanici iz 1935., gdje je sebe Kreševljaković korigovao u vezi godine smrti Huseina-kapetana Gradaščevića, kada je rekao da to nije bilo 1833. godine kao što je potvrdio u svojoj knjizi, nego je naknadno dobio sliku toga nišana.</p>

<p>- I na tome nišanu je utvrdio da je to bilo stvari 17. avgusta 1834. godine prema Gregorijanskom, preveo je sa Hidžretskoga i na taj način smo mi došli do oblika, pretpostavili smo od tih nišana koji su bili svi uslikani, došli smo do oblika kako bi taj nišan trebao da izgleda. Pošto je slika bila veoma slaba i uglavnom dobivali smo u digitalnoj formi tu uzdanicu, ja sam našao original Narodne uzdanice u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i uspio sam da uslikam, odnosno uvećam tu sliku za nišan za kojeg se pretpostavlja da je Husein-kapetanov i prepoznao sam fragmente sve te prema onome tekstu kojeg je sam Hamdija Kreševljaković potpisao, jer je tu bio problem sada uspoređivanja odnosno komparacije. Na slici je bilo više zbijenih nišana i nismo znali koji bi mogao da bude od tih, mada je ovaj bio u nekom centralnom položaju. Kada smo tu uspjeli te fragmente spojiti onda smo dobili siguran oblik nišana i naravno potvrdu da bi mogao taj nišan još da postoji jer prošlo je od posljednjeg viđenja toga nišana odnosno njegovog fotografisanja, više od 90 godina i uvijek postoji mogućnost da tih nišana više nema, da se ta grobna mjesta može zamijenjena nekim drugim, da su nišani uništeni. Međutim ono što znamo je da su na tom području uglavnom rađeni nišani od veoma dobrog kamena jednog kvalitetnog granita i postojala je pretpostavka da bi to se moglo i sačuvati – kaže nam Demir.</p><h2>"Našao ga za dan"</h2><p>Demir je na poslovni put krenuo 25. avgusta, ali je svratio do Ejupsultana. Pred mrak je pregledao sve to i prije toga je, kaže, logički skicirao lokaciju na nekih 200 metara, prema konfiguraciji koja je bila prikazana na samoj slici.</p><p>- Utvrdio sam da bi to moglo biti na nekih 200 metara. Te noći, odnosno samu noć nisam uspio da nađem. Međutim ujutro već 26.8. u 10 sati sam naišao na taj nišan i naravno to je bilo za samog mene iznenađenje, jer uvijek idete sa pretpostavkama da prolazak tolikih godina će biti razlog da takav nišan ne bude očuvan, veoma dobro očuvan nišan, odolio je do sada zugu vremena, vjerovatno će dugo još odolijevati. Mislim da sam spomenuo šta je motiv i način na koji sam došao do toga i onda smo naravno to objavili u medijima i danas je također prezentiran video na kojem je pojašnjena tačna lokacija i tačno očitavanje onoga što se nalazi na nišanu da bi se isključile svake sumnje, odnosno svake vrste dalje špekulacije – kazao je Demir.</p><h2>Kolektivni rad</h2><p>Dodao je da se savjetaovao sa Nesibom Pepićem iz Novog Pazara, porijeklom iz Tutina, koji je osmanista, profesorom historije Husnijom Kamberovićem, koji mu je kako kaže ustupio veliki dio svoje građe, jer je Kamberović radio dugo na toj građi koji je također dio te građe dobio od Bege Gradaščevića koji je radio dugo na prikupljanju građe.</p><p>- On je nažalost umro (op.a. Bego Gradaščević), nije dočekao ovaj trenutak, međutim dosta je pomogao da se određeni segmenti i da se određene informacije nađu u knjizi Husnije Kamberovića. To su bile prethodna iskustva iako sam ja sam pronašao taj mezar tamo ja smatram da je ovo bio rezultat kolektivnog rada svih nas, a posebno kada se gleda na te naše umne autoritete koje smo prije imali kao što je Hamdija Kreševljaković. Da on to nije zabilježio vjerovatno mi nikada ne bi došli do toga – kazao nam je.</p><p>Dodao je da kada je pronašao nišan postojala je nevjerica s obzirom da mu se ukazala čast da upravo on, nakon što je posljednjih put prije devedeset godina slikan nišan, pronađe mjesto, odnosno mezar.&nbsp;</p>

Najbolji način da se odbace je bilo da se ustvari nađe pravo grobno mjesto, mezar na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević, kazao nam je

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

<p>Pluton je tokom 20. stoljeća smatran jednim od devet planeta Sunčevog sistema. Otkiven je 1930. godine, iako su pretpostavke o njegovom postojanju postojale i ranije. Na današnji dan, 24. augusta 2006. godine, Međunarodna astronomska unija zvanično je reklasifikovala Pluton kao patuljastu planetu, čime je broj planeta u Sunčevom sistemu smanjen na osam.</p><h2>Neotkriveni Planet X</h2><p>Pluton je otkriven u opservatoriji u Arizoni. Astronom Klajd Tombaugh (Clyde Tombaugh) proveo je više od godinu dana tragajući za navodnim devetim planetom. Decenijama ranije, Perkival Loval (Percival Lowell) je sugerisao postojanje takvog nebeskog tijela, koje je nazvao Planet X, ali ga nije uspio pronaći. Nakon 14 mjeseci posmatranja, Tombaugh je uočio veliko tijelo u svemiru.</p><p>Ime „Pluton“ predložila je djevojčica iz Engleske, Venetia Burenj (Burney9, koja je sugerisala da se planet imenuje po rimskom bogu podzemlja. Njen prijedlog prihvatila je akademska zajednica, kao i sam Tombaugh. Zanimljivo je da prva dva slova imena Pluton (PL) predstavljaju inicijale Perkivala Lovela.</p><p>Nakon otkrića, Pluton je odmah prihvaćen kao deveti planet Sunčevog sistema, iako je sa svojih 2.377 kilometara u prečniku manji čak i od Mjeseca. Ipak, otkriće je bilo značajno i simbolično – Pluton je predstavljao sve tajne udaljenih dijelova Sunčevog sistema.</p><h2>Gubitak statusa planeta</h2><p>Početkom 21. stoljeća astronomi su u Kuiperovom pojasu – području iza Neptunove orbite – otkrili brojne objekte, od kojih su neki čak i veći od Plutona. Ovo je dovelo do preispitivanja Plutonovog statusa.</p><p>Rasprave o Plutonu vodile su se širom svijeta, a kulminirale su 24. augusta 2006. godine, kada je u Pragu održana skupština Međunarodne astronomske unije (IAU). Tada je usvojena nova definicija planeta – tijelo koje orbitira oko Sunca, ima dovoljno mase da bude skoro sferično i očistilo je svoju orbitu od drugih objekata.</p><p>Pluton nije ispunjavao posljednji kriterij, te je zbog toga reklasifikovan kao patuljasta planeta. Od tada, Sunčev sistem zvanično broji osam planeta.</p>

Decenijama ranije, Perkival Loval je sugerisao postojanje takvog nebeskog tijela, koje je nazvao Planet X

Pluton je otkriven u opservatoriji u Arizoni

Pluton gubi status planeta

<p>Mnogi od nas doživjeli su nelagodu kada su prvi put čuli svoj glas na snimku. Ono što čujemo dok govorimo i ono što čujemo reproducirano izvan nas dvije su različite stvarnosti – a razlog leži u načinu na koji zvuk putuje do našeg mozga.</p><p> </p><h2>Kako čujemo vlastiti glas uživo</h2><p>Kad govorimo, naš glas do našeg unutarnjeg uha dolazi na dva načina:</p><p>Kroz zrak – vibracije se prenose putem zvučnih valova, jednako kao kada slušamo bilo čiji drugi glas.</p><p>Kroz kosti lobanje – vibracije glasnica prenose se kroz kosti i tkiva glave, što dodaje dublje tonove i daje našem glasu bogatiji zvuk.</p><p>Zbog tog kombiniranog efekta, vlastiti glas nam uživo zvuči toplije, dublje i punije.</p><p> </p><h2>Psihološki faktor</h2><p>Na snimku čujemo samo ono što registrira mikrofon, tj. samo zvučne valove kroz zrak. Nedostaje onaj dio vibracija koji se prenosi kroz kosti. Koji je rezultat toga? Naš glas zvuči tanje, viši je nego što smo navikli i često djeluje „strano“.</p><p>Osim fiziologije sluha, tu je i psihološki faktor. Naš mozak godinama gradi sliku o tome kako zvučimo. Kad se suočimo sa snimkom, suočavamo se s glasom koji čuju drugi – i često nam se ne uklapa u sliku o sebi. To može izazvati nelagodu.</p><p>Ipak, dobra vijest je da se ponavljanjem i slušanjem snimaka vlastitog glasa možemo naviknuti na taj „stvarni“ zvuk. Zato se glumci, pjevači i spikeri s vremenom u potpunosti pomire s razlikom – pa čak počnu voljeti svoj glas onako kako ga drugi čuju.</p>

Razlog leži u načinu na koji zvuk putuje do našeg mozga

Zašto nas glas na snimku uvijek iznenadi

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

<p>Tokom 5. Nacionalne arktičke naučnoistraživačke ekspedicije turski istraživači su sproveli opsežna mjerenja i posmatranja atmosferskih i okeanskih sistema, prikupljajući vrijedne naučne podatke od površine pa sve do morskih dubina.</p><p>&nbsp;Doktorica sa Istanbulskog univerziteta Guldehan Derjal učestvovala je u istraživanjima na Svalbardu.&nbsp;</p><p>Tokom ekspedicije zabilježeno je i kretanje rijetkih kitova Sei u vodama oko Svalbarda i Jan Majena.</p>

 Istraživači su sproveli opsežna mjerenja i posmatranja atmosferskih i okeanskih sistema

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

<p>U Oslu postoji izvanredan umjetnički poduhvat poznat kao “Future Library” (Biblioteka budućnosti), čija realizacija traje čak 100 godina, u periodu od 2014. do 2114. godine. Kako prenosi The Guardian, projekt je osmislila škotska umjetnica Keti Peterson (Katie Paterson), a zamišljen je kao svojevrsni zapis za buduće generacije, svake godine jedan poznati pisac predaje rukopis koji nitko neće moći pročitati do isteka cijelog vijeka.</p><p>Ideja je povezana i s prirodom u šumi Nordmarka kraj Osla gdje je posađeno 1 000 smrekovih sadnica koje će, kada stasaju, biti iskorištene za izradu papira na kojem će se štampati svih stotinu rukopisa. Rukopisi se čuvaju u “Silent Roomu” nove gradske biblioteke Dejhman Bjorvik (Deichman Bjørvika), u posebno izrađenim čeličnim kutijama, a javnosti su poznati samo ime autora i naslov djela.</p><p>Među autorima koji su već predali svoja djela nalaze se Margaret Etvud (Margaret Atwood), Dejvid Mičel (David Mitchell), Elif Shafak, Han Kang, Karl Ove Knusgor (Karl Ove Knausgård) i Oišn Voung (Ocean Vuong), a najnoviji je američki pisac Tommy Orange, kako navodi The Guardian. Svi oni svjesno pišu za čitaoce koji danas još nisu ni rođeni.</p><p>Ovaj projekat je, prema riječima autorice, “dar budućnosti” i podsjetnik na strpljenje, vjeru i naslijeđe koje ostavljamo generacijama koje dolaze.</p>

Prvi put uspješno tretirana jedna od najokrutnijih bolesti: Pacijenti nastavili hodati uprkos očekivanju da neće

NASA šalje astronaute na desetodnevni let oko Mjeseca

Arheolozi otkrili jaje dinosaurusa staro milion godina

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

Naučnik iznio šokantne tvrdnje: Ima dokaz da svi živimo u simulaciji!

NASA otkrila moguće znakove života na Marsu

Otkrivena sjekira stara 3.000 godina: Izrađena od materijala iz svemira

Spektakularan prizor na nebu: Sutra nas očekuje Krvavi Mjesec

Zagađen zrak povezan s razvojem demencije: Čestice PM2.5 uzrokuju oštećenja mozga

Raspala se najveća santa leda na svijetu, naučnici zabrinuti

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton gubi status planeta

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

Nauka

Prvi put uspješno tretirana jedna od najokrutnijih bolesti: Pacijenti nastavili hodati uprkos očekivanju da neće

NASA šalje astronaute na desetodnevni let oko Mjeseca

Arheolozi otkrili jaje dinosaurusa staro milion godina

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

Naučnik iznio šokantne tvrdnje: Ima dokaz da svi živimo u simulaciji!

NASA otkrila moguće znakove života na Marsu

Otkrivena sjekira stara 3.000 godina: Izrađena od materijala iz svemira

Spektakularan prizor na nebu: Sutra nas očekuje Krvavi Mjesec

Zagađen zrak povezan s razvojem demencije: Čestice PM2.5 uzrokuju oštećenja mozga

Raspala se najveća santa leda na svijetu, naučnici zabrinuti

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton gubi status planeta

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine