Sve veći broj roditelja u Bosni i Hercegovini prepoznaje značaj ranog boravka djece u vodi, ne samo kao sportske aktivnosti, već kao važnog segmenta zdravog psihofizičkog razvoja djeteta. Programi plivanja za bebe danas predstavljaju spoj stručnog rada, emocionalnog povezivanja roditelja i djece, te razvoja sigurnosti i samopouzdanja od najranijeg uzrasta. <h2>Prirodno okruženje</h2>Prof. dr. Damira Vranešić-Hadžimehmedović, autorica programa plivanja za bebe u Bosni i Hercegovini, već godinama razvija metodologiju rada prilagođenu potrebama beba i male djece. Program je nastao 2011. godine, a danas okuplja veliki broj roditelja koji žele svojoj djeci omogućiti kvalitetan i siguran odnos prema vodi.- Bebama je voda prirodno okruženje. Kroz pravilno vođene aktivnosti razvijaju motoriku, koordinaciju, osjećaj sigurnosti i prve oblike samostalnog kretanja. Posebno je važno da roditelji kroz program nauče kako da i sami budu opušteni u vodi sa svojim djetetom - ističe prof. dr. Vranešić-Hadžimehmedović.

Koliko ovakvi programi znače roditeljima, potvrđuje i iskustvo Jasmine Aljić, majke dvoje djece.- Sa starijim sinom smo krenuli na kurs već sa četiri mjeseca. Iako je i prije toga volio vodu, kurs mu je dao dodatnu sigurnost i slobodu u vodi – a iskreno, i nama kao roditeljima. Naučili smo kako da ga ne sputavamo i da se i sami opustimo. Danas ima skoro četiri godine i gotovo je samostalni plivač, a njegova sigurnost i uživanje u vodi su nešto neprocjenjivo. Sve što smo tada naučili sada primjenjujemo i s mlađim djetetom. Bez straha ga puštamo da uskoči u vodu i istražuje, naravno uz naš nadzor, ali s puno više povjerenja i opuštenosti. Ako razmišljate o kursu plivanja za bebe, iskrena preporuka. To nije samo učenje plivanja, nego ulaganje u sigurnost, samopouzdanje i bezbrižne trenutke u vodi - kaže ova Sarajka.<h2>Brojni benefiti</h2>Značaj ranog plivanja potvrđuju i stručnjaci iz oblasti pedijatrije. Pedijatrica dr. Sabiha Jahić naglašava da pravilno vođene aktivnosti u vodi imaju višestruke benefite za razvoj djece.- Boravak beba u vodi pozitivno utječe na razvoj respiratornog sistema, jačanje mišića, koordinaciju pokreta i kvalitet sna. Osim fizičkih benefita, veoma je važan emocionalni aspekt – kontakt roditelja i djeteta u vodi dodatno razvija osjećaj sigurnosti, povjerenja i emocionalne povezanosti - navodi dr. Jahić.

Istraživanja provedena u svijetu potvrđuju da djeca uključena u organizovane vodene aktivnosti često pokazuju bolji motorički razvoj, veću socijalnu sigurnost i izraženije samopouzdanje u odnosu na vršnjake koji nisu učestvovali u sličnim programima. U vremenu kada roditelji sve više traže kvalitetne aktivnosti za zdrav razvoj djece, program plivanja za bebe postaje mnogo više od sporta. To je stvaranje zdravih navika, sigurnosti u vodi i nezaboravnih zajedničkih trenutaka roditelja i djece.&nbsp;

Pedijatrica dr. Sabiha Jahić naglašava da pravilno vođene aktivnosti u vodi imaju višestruke benefite za razvoj djece

Plivanje za bebe važno za sigurnost i razvoj: Prve životne pobjede u vodi

Pronalaženje kvržice u dojci kod većine žena izaziva strah i zabrinutost, ali stručnjaci upozoravaju da svaka promjena ne znači odmah rak. Mnoge kvržice su dobroćudne, a jedna od najčešćih promjena je fibroadenom.Fibroadenom je benigna promjena koja nastaje iz žljezdanog i vezivnog tkiva dojke. Najčešće se javlja kod mlađih žena između 15. i 35. godine. Na dodir je obično gladak, čvrst i lako pokretan ispod kože, zbog čega ga mnoge žene opisuju kao malu gumenu kuglicu. U većini slučajeva nije bolan i često ne zahtijeva liječenje, već samo redovne kontrole.S druge strane, rak dojke je zloćudna bolest koja može rasti i širiti se na druge dijelove tijela. Kvržica kod karcinoma najčešće je tvrda, nepravilnog oblika i nepokretna. Pored same promjene mogu se javiti uvlačenje bradavice, crvenilo kože, iscjedak ili promjene izgleda dojke.Ljekari naglašavaju da se razlika između fibroadenoma i raka ne može utvrditi samo pregledom kod kuće. Ultrazvuk, mamografija i biopsija ključni su za postavljanje tačne dijagnoze.Stručnjaci savjetuju da se svaka nova kvržica pregleda što prije, jer rano otkrivanje ozbiljno povećava šanse za uspješno liječenje.

Fibroadenom je najčešće bezopasna promjena, dok karcinom može izazvati ozbiljne posljedice ako se ne otkrije na vrijeme

Nije svaka kvržica rak dojke

Grčevi u vratu čest su problem koji može izazvati jaku bol, ukočenost i otežano pomjeranje glave. Iako uglavnom nisu opasni, mogu ozbiljno narušiti svakodnevno funkcionisanje i kvalitet života.Spazam nastaje kada se mišići vrata naglo i nekontrolisano stegnu. Tada se javlja probadajuća bol, osjećaj zatezanja i tvrdi, osjetljivi mišići. Bol se ponekad širi prema ramenima, glavi ili leđima.Najčešći uzrok je dugotrajno sjedenje i nepravilno držanje tijela, posebno tokom rada za računarom ili korištenja telefona. Problem mogu izazvati i stres, spavanje u lošem položaju, nagli pokreti, nošenje teške torbe na jednom ramenu, ali i nedostatak minerala poput kalija i magnezija.Kod blažih tegoba mogu pomoći topli oblozi, tuširanje toplom vodom i lagana masaža. Hladni oblozi u prvim danima mogu smanjiti upalu i ublažiti bol. Preporučuje se i lagano istezanje vrata te kratke pauze tokom sjedenja.Stručnjaci upozoravaju da potpuno mirovanje često dodatno pogorša problem. Redovno istezanje i pravilno držanje tijela ključni su za prevenciju novih grčeva.Ljekaru se treba javiti ako bol traje duže od sedam dana, širi se niz ruke, izaziva trnce, slabost, vrtoglavicu ili se pojavila nakon povrede. Takvi simptomi mogu ukazivati na ozbiljnije probleme sa živcima ili vratnom kičmom.

Nepravilno držanje, stres i dugotrajno sjedenje najčešći su uzroci bolnih spazama, a pojedini simptomi traže hitan pregled ljekara

Grčevi u vratu mogu otkriti ozbiljan problem

pH vrijednost urina važan je pokazatelj ravnoteže u organizmu, a trajno povišen odnosno lužnat urin može biti znak da se u tijelu dešavaju određene promjene. Iako nekada nije razlog za brigu, u pojedinim slučajevima može upozoravati na infekcije, kamenac ili poremećaje rada bubrega.Normalna pH vrijednost urina kreće se između 4,5 i 8, dok je prosječna vrijednost blago kisela. Takvo okruženje pomaže zaštiti mokraćnog sistema jer otežava razvoj bakterija.Na pH urina najviše utiče ishrana. Veće količine voća i povrća, posebno špinata, kelja i citrusa, mogu urin učiniti lužnatijim. Međutim, ako promjena nije povezana s načinom ishrane, potrebno je obratiti pažnju na moguće zdravstvene probleme.Jedan od najčešćih uzroka lužnatog urina su urinarne infekcije. Određene bakterije povećavaju pH vrijednost urina i stvaraju pogodno okruženje za dalje širenje infekcije. Simptomi mogu uključivati peckanje pri mokrenju, učestalu potrebu za odlaskom u toalet, neugodan miris urina i bolove u donjem dijelu stomaka.Povišen pH može biti povezan i sa stvaranjem bubrežnog kamenca, posebno određenih vrsta kamenaca koji nastaju u alkalnom okruženju. Uzrok mogu biti i pojedini lijekovi, često povraćanje ili poremećaji rada bubrega.Dijagnoza se postavlja analizom urina, a liječenje zavisi od uzroka problema. Ako je riječ o infekciji, najčešće se koriste antibiotici, dok se kod blažih slučajeva preporučuju promjene ishrane i veći unos tečnosti.

Povišen pH urina nekada je posljedica ishrane, ali može ukazivati i na urinarnu infekciju, kamenac ili probleme s bubrezima

Zbunjujući nalaz urinokulture: Kada "miješana flora" nije razlog za paniku

Lužnat urin može upozoriti na ozbiljan problem

Nestrpljenje se sve češće ne posmatra kao karakterna osobina, nego kao emocionalna reakcija koja se javlja kada osjećamo da neka neprijatna situacija traje duže nego što bismo željeli. Umjesto „vrline“, strpljenje je zapravo način da mozak kontroliše unutrašnju napetost.U svijetu u kojem sve dolazi odmah poruke, informacije, usluge ljudi sve teže podnose čekanje, čak i u najobičnijim situacijama poput gužvi ili sporog interneta.<h2>Mozak najgore reaguje na gubitak kontrole</h2>Istraživanja pokazuju da se nestrpljenje najčešće javlja kada imamo osjećaj da smo "zarobljeni“ u nekoj situaciji bez mogućnosti da je promijenimo.U takvim trenucima mozak pojačava stresnu reakciju, što dovodi do nervoze, unutrašnje napetosti i osjećaja ljutnje.Tri glavna okidača nestrpljenja- Čekanje, cilj i osjećaj nepravde- dugotrajno čekanje bez mogućnosti odmora- jaka želja da brzo dođemo do cilja- osjećaj da je neko drugi kriv za kašnjenje ili problemNajjača reakcija se javlja kada mislimo da je situacija mogla biti izbjegnuta tada se pojačava osjećaj nepravde.<h2>Strpljenje nije isto kod svih ljudi</h2>Neki ljudi ostaju mirni i u stresnim situacijama, dok drugi brzo reagiraju nervozom. Razlika nije samo u karakteru, nego i u načinu na koji mozak reguliše emocije.Strpljiviji ljudi obično imaju bolju emocionalnu kontrolu, manje impulsivne reakcije i veću psihološku fleksibilnost.Ako je nestrpljenje stalno prisutno, ono može povećati nivo stresa, narušiti san, koncentraciju i raspoloženje. Dugoročno, to može dovesti do umora, anksioznosti i mentalne iscrpljenosti.Savremeni tempo života dodatno pojačava ovaj problem jer smo navikli da sve dobijamo odmah.<h2>Strpljenje kao mentalni alat</h2>Stručnjaci smatraju da se strpljenje može razvijati. Pomažu tehnike poput:- svjesnog disanja- usporavanja reakcija- prihvatanja da ne možemo sve kontrolisatiCilj nije „ne osjećati nervozu“, nego naučiti kako da je držimo pod kontrolom.Zaključak: strpljenje se uči, ne rađaMozak bira reakciju, ne samo emociju. Strpljenje nije urođena osobina, nego način na koji mozak upravlja stresom. Oni koji djeluju smireno često nisu „prirodno strpljivi“, nego su naučili kako da bolje kontrolišu vlastite reakcije.

Kako nas savremeni život gura u stalnu frustraciju

Nestrpljenje nije osobina nego reakcija mozga

Gitelmanov sindrom je rijedak i često neprepoznat genetski poremećaj bubrega koji može ozbiljno uticati na kvalitet života. Simptomi su blagi i varljivi, pa se često pogrešno pripisuju umoru, stresu ili iscrpljenosti, zbog čega dijagnoza može kasniti godinama.Jedan od najranijih i najčešćih znakova je hronični umor i mišićna slabost. Osobe se često osjećaju iscrpljeno bez obzira na to koliko su spavale. Ovo je posljedica niske razine kalija u krvi, koji je ključan za rad mišića i nervnog sistema.Drugi čest simptom su bolni grčevi i nevoljne kontrakcije mišića. Najčešće zahvataju ruke, noge i lice, a nastaju zbog poremećaja elektrolita, posebno kalija i magnezija.Karakterističan znak ovog sindroma je i jaka potreba za slanom hranom. Tijelo gubi natrij, pa osoba razvija pojačanu želju za solju i slanim namirnicama. Uz to se često javlja i pojačana žeđ te učestalo mokrenje.Mogu se pojaviti i neurološki simptomi poput trnaca, bockanja i osjećaja utrnulosti u rukama, nogama ili licu. To je posljedica poremećaja u prijenosu nervnih signala zbog niskih elektrolita.Dijagnoza se postavlja laboratorijskim analizama krvi i urina, gdje se najčešće otkrivaju niske vrijednosti kalija i magnezija. Potvrda se dobija genetskim testiranjem.Liječenje je doživotno i uključuje nadoknadu kalija i magnezija, kao i prehranu bogatiju solju, s ciljem ublažavanja simptoma i sprječavanja komplikacija.

Simptomi su suptilni i lako se zamijene za umor, stres ili iscrpljenost, zbog čega dijagnoza često kasni godinama

Pet znakova Gitelmanovog sindroma: Rijedak poremećaj koji se često otkrije prekasno

Celulit je potpuno prirodna pojava koja se vidi kao neravna ili udubljena površina kože, najčešće na bedrima, stražnjici, bokovima i stomaku. Iako nije opasan po zdravlje, mnogima predstavlja estetsku brigu.U osnovi, celulit nastaje zbog načina na koji su raspoređeni masno tkivo i vezivno tkivo ispod kože. Vlaknaste strukture koje povezuju kožu s dubljim slojevima mogu povlačiti kožu prema unutra, dok masne stanice guraju prema gore, što stvara karakterističan neravan izgled.Iako se često misli da je celulit samo višak masnoće, riječ je o složenom procesu koji uključuje strukturu kože, hormone, cirkulaciju i genetiku.<h2>Zašto je češći kod žena?</h2>Celulit se može javiti i kod muškaraca i kod žena, ali je znatno češći kod žena. Razlog je u građi potkožnog tkiva&nbsp; kod žena su vlakna raspoređena paralelno, pa se masne stanice lakše “probijaju” prema površini kože. Kod muškaraca je struktura isprepletena, pa je taj efekt manje vidljiv.Važnu ulogu imaju i hormoni, posebno estrogen, koji utiče na raspored masnoće i elastičnost kože.<h2>Koliko je celulit čest?</h2>Celulit je izuzetno čest i smatra se normalnom pojavom. Procjenjuje se da ga ima 80 do 90 posto žena nakon puberteta. Na njegovu vidljivost utiču genetika, dob, debljina kože i način života.S godinama koža gubi elastičnost, pa celulit postaje izraženiji. Može se pojaviti i kod mršavih osoba, iako nema utjecaj na zdravlje.<h2>Može li se ukloniti?</h2>Celulit se ne može potpuno ukloniti, ali se njegov izgled može značajno smanjiti.Najvažniji korak je promjena životnog stila. Redovna fizička aktivnost, posebno trening snage i kardio vježbe, pomažu u jačanju mišića, boljoj cirkulaciji i smanjenju masnih naslaga.I prehrana igra važnu ulogu više svježih namirnica, vlakana i zdravih masti, uz manje šećera i procesirane hrane, može pomoći u smanjenju zadržavanja tečnosti i upalnih procesa.<h2>Estetski tretmani</h2>U profesionalnim tretmanima koriste se metode poput radiofrekvencije, lasera i terapije akustičnim valovima, koje poboljšavaju elastičnost kože i cirkulaciju.Kod izraženijih slučajeva primjenjuje se i subcizija, postupak kojim se oslobađaju vezivne trake koje povlače kožu.Kreme imaju ograničen efekat mogu privremeno zategnuti kožu, ali ne djeluju na dublje uzroke celulita.<h2>Realna očekivanja</h2>Celulit je prirodan i vrlo čest, pa ga nije moguće potpuno ukloniti. Međutim, zdrav način života i kombinacija tretmana mogu ga učiniti znatno manje vidljivim i poboljšati izgled kože.

Iako je potpuno prirodan, celulit nastaje zbog kombinacije genetike, hormona, cirkulacije i strukture kože, a može se ublažiti promjenom navika

Celulit nije samo masnoća: Šta ga zapravo uzrokuje i kako ga ublažiti

Halucinacije su lažna osjetilna iskustva koja se osobi čine potpuno stvarnima, iako ne postoje u stvarnosti. Mogu uključivati vid, sluh, miris, dodir ili okus. Iako ponekad mogu biti prolazne i bezopasne, često ukazuju na ozbiljnije zdravstvene probleme i mogu izazvati strah i zbunjenost.Osoba koja doživljava halucinacije može reagovati kao da su one stvarne okretati se prema glasovima, razgovarati s njima ili pokušavati dodirnuti ono što vidi. Razlika između halucinacije i iluzije je u tome što se halucinacija javlja bez ikakvog vanjskog podražaja, dok iluzija nastaje pogrešnim tumačenjem stvarnih podražaja.<h2>Kako nastaju halucinacije?</h2>Mozak stalno pokušava da interpretira informacije koje prima iz okoline. Halucinacije nastaju kada mozak sam stvara osjetilna iskustva bez stvarnog vanjskog podražaja. Tada unutrašnje misli ili sjećanja mogu biti pogrešno doživljeni kao stvarni glasovi ili slike.Najčešće su slušne halucinacije, kada osoba čuje glasove ili zvukove koji ne postoje. Vidne halucinacije uključuju viđenje ljudi, predmeta ili svjetala koja nisu prisutna. Mogu se javiti i taktilne halucinacije, poput osjećaja da nešto gmiže po koži, kao i njušne ili okusne halucinacije.<h2>Kada su bezopasne, a kada opasne?</h2>Halucinacije se ponekad mogu javiti u normalnim situacijama, poput uspavljivanja ili buđenja. Također ih mogu izazvati visoka temperatura, nedostatak sna, jaka bol, stres ili oporavak od anestezije. U tim slučajevima obično su kratkotrajne.Međutim, halucinacije mogu biti i znak ozbiljnih bolesti, uključujući šizofreniju, bipolarni poremećaj, Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest, epilepsiju ili tumore na mozgu. Također ih mogu izazvati određeni lijekovi ili zloupotreba supstanci.<h2>Kada potražiti pomoć?</h2>Ljekarsku pomoć treba hitno potražiti ako se halucinacije jave uz jaku zbunjenost, visoku temperaturu, ukočen vrat, napadaje ili slabost jedne strane tijela.Posebno je opasno ako osoba čuje glasove koji joj naređuju da naudi sebi ili drugima, ili ako ima suicidalne misli.Također je važno potražiti pomoć ako se halucinacije javljaju prvi put, pogoršavaju se ili ometaju svakodnevni život, ili ako su praćene promjenama ponašanja, raspoloženja ili pamćenja.<h2>Liječenje zavisi od uzroka</h2>Liječenje halucinacija zavisi od njihovog uzroka. Može uključivati terapiju lijekovima, liječenje osnovne bolesti, prilagođavanje terapije ili psihološku podršku.Ljekari mogu uraditi preglede, krvne analize ili snimanje mozga kako bi utvrdili uzrok simptoma.Stručnjaci naglašavaju da halucinacije nisu znak slabosti, nego medicinski simptom koji zahtijeva pažnju. Pravovremeno javljanje ljekaru može pomoći u otkrivanju uzroka i značajno poboljšati kvalitet života.

Halucinacije mogu biti bezazlene, ali i znak ozbiljnih bolesti ključno je prepoznati simptome i reagovati na vrijeme

Vidim i čujem ono čega nema: Kako prepoznati halucinacije i kada hitno potražiti pomoć

Savremeni način života, obilježen dugotrajnim sjedenjem i nedostatkom fizičke aktivnosti, sve češće negativno utiče na zdravlje kralježnice, zglobova i mišića. Problem nije samo u sjedenju, nego u činjenici da se tijelo sve manje koristi na način za koji je prirodno predviđeno kroz kretanje i svakodnevno opterećenje.Bol u donjem dijelu leđa danas je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova. Procjenjuje se da je 2020. godine pogađala oko 619 miliona ljudi u svijetu, a očekuje se da će do 2050. taj broj porasti na više od 800 miliona. To je i jedan od vodećih uzroka invaliditeta u svijetu.<h2>Kada bol postaje ozbiljan signal</h2>Tegobe poput bolova u donjem dijelu leđa, ukočenosti vrata ili smanjene pokretljivosti često se razvijaju postepeno. U početku ih mnogi ignorišu jer bol prolazi, pa se ne doživljava kao upozorenje.Međutim, bol najčešće nije glavni uzrok, nego posljedica dugotrajnog disbalansa u tijelu slabije muskulature, nepravilnog držanja i smanjene funkcionalnosti lokomotornog sistema. Ako se ne reaguje na vrijeme, povremeni bolovi mogu prerasti u hronične tegobe.<h2>Prevencija kao ključ zdravlja</h2>Fizikalna medicina ima važnu ulogu u ranom prepoznavanju ovih promjena. Cilj nije samo ublažavanje bola, nego djelovanje na uzrok kroz procjenu stanja i individualno prilagođenu terapiju.To znači da terapija ne počinje tek kada bol postane jak, nego već pri prvim znakovima smanjene funkcionalnosti, napetosti ili lošeg držanja.<h2>Zašto ne čekati</h2>Jedna od najčešćih grešaka je čekanje da bol postane jaka prije odlaska ljekaru. U tom trenutku problem je već uznapredovao i liječenje traje duže.Pravovremenom reakcijom moguće je spriječiti razvoj hroničnih stanja, smanjiti potrebu za invazivnim tretmanima i dugoročno sačuvati kvalitet života.

Stručnjaci upozoravaju da dugotrajno sjedenje i manjak kretanja dovode do porasta križobolje, koja može prerasti u hroničan problem 

Dugotrajno sjedenje pred ekranima stvara probleme 

Sjedimo previše: Bol u leđima postaje jedan od najvećih javnozdravstvenih problema

Mjesto u kojem dijete odrasta moglo bi imati mnogo veći utjecaj na mentalno zdravlje nego što se ranije mislilo. Pokazuje to veliko istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Pediatric Investigation, koje je otkrilo značajne razlike između djece iz ruralnih i urbanih sredina.Prema rezultatima studije, djeca koja odrastaju na selu češće razvijaju depresiju, anksioznost i povlačenje u sebe, dok su kod djece iz gradova češći poremećaji ponašanja, impulsivnost i ADHD.<h2>Djeca sa sela češće imaju emocionalne probleme</h2>Istraživači su analizirali podatke učenika uzrasta od šest do 16 godina iz ruralnih i urbanih škola te uočili jasne razlike u psihološkim obrascima.Kod djece iz ruralnih područja češće su primijećeni:- simptomi depresije i anksioznosti- socijalno povlačenje- problemi s pažnjom- fizičke tegobe povezane sa stresomNaučnici smatraju da važnu ulogu imaju socioekonomski uslovi. Djeca sa sela često odrastaju u siromašnijim sredinama, uz slabiji pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti.Poseban problem predstavlja i fenomen takozvane „ostavljene djece“, odnosno djece čiji roditelji odlaze raditi u gradove, dok njih odgajaju bake, djedovi ili drugi članovi porodice.Takvo odrastanje može povećati osjećaj usamljenosti, nesigurnosti i emocionalne zapostavljenosti.<h2>Gradska djeca pod većim pritiskom</h2>S druge strane, kod djece iz urbanih sredina češće su zabilježeni:- problemi u ponašanju- impulsivnost- sklonost kršenju pravila- veća učestalost ADHD-aStručnjaci upozoravaju da intenzivan školski pritisak, takmičarsko okruženje i velika očekivanja roditelja mogu povećati rizik od razvoja poremećaja pažnje i ponašanja.Drugim riječima, djeca sa sela češće pate emocionalno, dok gradska djeca probleme češće pokazuju kroz ponašanje.<h2>Dječaci osjetljiviji od djevojčica</h2>Jedan od zanimljivijih rezultata istraživanja pokazao je da su dječaci mnogo osjetljiviji na uticaj sredine u kojoj odrastaju kada je riječ o mentalnom zdravlju.Kod djevojčica ta povezanost nije bila toliko izražena, zbog čega autori studije smatraju da dječaci snažnije reaguju na uslove života i okruženje.<h2>Stručnjaci traže drugačiji pristup</h2>Autori istraživanja upozoravaju da je potrebno razviti različite modele podrške za djecu iz ruralnih i urbanih sredina.Za sela bi prioritet trebalo biti:- rano prepoznavanje depresije- bolja dostupnost psihološke pomoći- razvoj telemedicine- Za gradske sredine fokus bi trebao biti na:- ranijem otkrivanju ADHD-a- podršci roditeljima i školama- smanjenju akademskog pritiskaIpak, naučnici naglašavaju da istraživanje ima određena ograničenja jer su podaci prikupljeni u Kini, pa rezultate treba tumačiti oprezno kada je riječ o drugim državama i kulturama.

Naučnici upozoravaju da mjesto odrastanja može snažno uticati na mentalno zdravlje djece i razvoj emocionalnih ili ponašajnih problema

Veliko istraživanje otkrilo: Djeca sa sela sklonija depresiji, gradska djeca ADHD-u

Danas je gotovo nezamislivo da se operacija izvodi bez anestezije, ali put do moderne anesteziologije bio je dug i ispunjen brojnim pokušajima, greškama i velikim naučnim otkrićima. Historija anestezije zapravo je priča o ljudskoj borbi protiv boli, koja traje još od najstarijih civilizacija.Iako se početak moderne anestezije zvanično veže za 16. oktobar 1846. godine, kada je u bolnici Massachusetts General Hospital prvi put uspješno korišten eter tokom operacije, pokušaji ublažavanja boli postojali su mnogo ranije.Još oko 4000 godina prije nove ere drevne civilizacije koristile su opijumski mak i biljke poput mandragore, bunike i koke kako bi smanjile bol ili uspavale pacijente prije zahvata. Alkohol i različite biljne mješavine bili su među najčešćim sredstvima za smirivanje.<h2>Prvi pokušaji uspavljivanja pacijenata</h2>Kineski ljekar Hua Tuo još u 2. stoljeću koristio je mješavinu bilja i vina poznatu kao „mafeisan”, koja je pacijente dovodila u stanje nesvijesti prije operacija.U islamskom zlatnom dobu Avicena je u svom djelu „Kanon medicine” opisao takozvanu „spužvu za uspavljivanje”, natopljenu sedativnim supstancama koje su se stavljale pod nos pacijenta kako bi izazvale gubitak svijesti.Kasnije su se slične metode proširile Evropom, ali su operacije tokom srednjeg vijeka uglavnom i dalje izvođene bez prave anestezije. Pacijenti su bol podnosili uz alkohol, fizičko sputavanje ili ogromnu mentalnu izdržljivost.<h2>Prekretnica koja je promijenila medicinu</h2>Veliki napredak dogodio se u 19. stoljeću zahvaljujući istraživanjima plinova poput etera i azotnog oksida. Naučnici su otkrili da određeni plinovi mogu ublažiti bol i izazvati nesvijest.Godine 1846. američki zubar William Morton prvi je uspješno demonstrirao upotrebu etera tokom operacije u Bostonu. Pacijent nije osjećao bol, a taj događaj smatra se početkom moderne anestezije.Vrlo brzo anestezija se počela širiti Evropom. Škotski ljekar James Young Simpson 1847. godine uvodi hloroform tokom porođaja, što je izazvalo veliku pažnju javnosti.<h2>Razvoj savremene anesteziologije</h2>U drugoj polovini 19. stoljeća anestezija postaje sve sigurnija. Ljekari počinju detaljno proučavati djelovanje anestetika i razvijaju metode kontrole disanja, krvnog pritiska i rada srca tokom operacija.Istovremeno se razvija i lokalna anestezija. Otkriće da kokain može blokirati bol na određenom dijelu tijela otvorilo je put savremenim metodama poput spinalne i epiduralne anestezije.Tokom 20. stoljeća uvedeni su novi intravenski anestetici, razvijeni sofisticirani aparati za monitoring pacijenata i značajno smanjeni rizici tokom operacija.<h2>Anesteziolog danas ima ključnu ulogu</h2>Savremena anesteziologija danas je jedna od najsigurnijih grana medicine. Anesteziolog nije samo osoba koja „uspava” pacijenta, nego specijalista koji prati i kontroliše kompletno stanje organizma prije, tokom i nakon operacije.Anesteziologija danas obuhvata:- opću anesteziju- regionalnu i lokalnu anesteziju- intenzivnu njegu- liječenje akutne i hronične boliZahvaljujući modernoj opremi i višegodišnjoj edukaciji stručnjaka, operacije su danas mnogo sigurnije nego ikada ranije.Razvoj anestezije pokazuje koliko su nauka, tehnologija i iskustvo zajedno promijenili medicinu. Od biljnih pripravaka i opijuma do precizno kontrolisanih procedura, cilj je ostao isti ukloniti bol i omogućiti sigurno liječenje pacijenata.

Put od drevnih metoda ublažavanja boli do savremene anesteziologije trajao je hiljadama godina i potpuno promijenio historiju medicine

Kako je medicina pobijedila bol: Od opijuma i bilja do moderne anestezije

Način na koji započinjemo jutro može značajno uticati na raspoloženje, energiju i produktivnost tokom dana, a stručnjaci upozoravaju da mnogi nesvjesno prave greške koje im narušavaju svakodnevicu.Jedna od najčešćih navika je provjeravanje mailova i poruka odmah nakon buđenja. Takav početak dana može izazvati stres i nervozu prije nego što osoba uopšte ustane iz kreveta.Stručnjaci savjetuju i da se fizička aktivnost ne odgađa za večernje sate. Profesorica zdravlja i vježbanja&nbsp;Džesika Metjuz (Jessica Matthews) ističe da su večernji treninzi često podložni odgađanju zbog umora, obaveza ili neplaniranih sastanaka.Prema njenim riječima, dovoljno je izdvojiti i desetak minuta ujutro za lagano vježbanje kako bi se organizam razbudio i pripremio za ostatak dana.Psihijatar&nbsp;Džared Hitmen (Jared Heathman) upozorava i na pretjerano tople jutarnje tuševe. Kako objašnjava, toplota opušta mišiće i može dodatno pojačati osjećaj pospanosti. Umjesto toga preporučuje kratko hladno tuširanje koje podstiče cirkulaciju i povećava budnost.Na listi loših jutarnjih navika našao se i doručak bogat takozvanim praznim ugljikohidratima poput peciva i slatkih proizvoda. Nutricionisti preporučuju obrok koji sadrži više proteina jer duže održava energiju i osjećaj sitosti.Stomatolog&nbsp;Majkl Tišler (Michael Tischler) savjetuje i da se zubi ne peru odmah nakon doručka, posebno nakon konzumiranja kafe ili voća, jer to može oštetiti zubnu gleđ. Preporuka je da se zubi operu prije jela ili najmanje pola sata nakon obroka.

Stručnjaci upozoravaju da pojedine jutarnje navike povećavaju stres, umor i loše utiču na organizam

Greške koje mnogi prave čim otvore oči: Mogu vam uništiti cijeli dan

Osam slučajeva infekcije hantavirusom, među kojima i troje preminulih, prijavljeno je od izbijanja zaraze na kruzeru MV Hondius na Atlantiku.&nbsp;Zdravstvene službe tragaju za putnicima koji su se iskrcali prije nego što je infekcija potvrđena, a Svjetska zdravstvena organizacija pažljivo prati širenje bolesti. Dok svijet strahuje od nove pandemije, domaći eksperti preporučuju da više pažnje posvetimo higijeni i adekvatnijem održavanju javnih površina u našim gradovima, jer hantavirus prenose glodari.Infekcija se prenosi na ljude kontaktom s izlučevinama ili udisanjem prašine kontaminirane česticama urina, izmeta ili pljuvačke zaraženih glodara. U posljednjem slučaju sumnja se na virus Anda, jedini hantavirus kod kojeg postoji mogućnost prijenosa s čovjeka na čovjeka u situacijama bliskog kontakta. Bolest se u prvoj fazi manifestira simptomima sličnim gripi – groznicom, glavoboljom, malaksalošću, bolovima u mišićima i stomaku, proljevom i povraćanjem, ali moguće su i komplikacije koje uključuju kašalj, gubitak daha, sakupljanje tekućine u plućima i smanjenu funkciju srca. Dr. Bakir Nakaš, specijalista infektologije i virusologije u penziji, kaže da je higijena u zajednici ključna, ali i da u BiH imamo sistem koji to nadzire i ne vidi bojazan da se u našoj zemlji mogu desiti ozbiljniji problemi.- Bilo bi jako dobro i sigurno da se društvo i institucije zadužene za održavanje higijene to provode u skladu s propisima. Međutim, imamo situaciju da kod nas vrlo često zanemaruju tu higijenu, razbacuju hranu i omogućavaju da se glodari šire bez ikakve kontrole. Mislim da se ipak trebamo vratiti našim običajima, po kojima smo bili poznati, da vodimo više računa o higijeni. Ako to radimo, onda će sigurno biti i manje slučajeva te zaraze koja će se pojaviti – kazao je dr. Nakaš za portal “Avaza”.

Bilo bi jako dobro i sigurno da se društvo i institucije zadužene za održavanje higijene to provode u skladu s propisima, ističe dr. Nakaš 

Specijalista virusologije, dr. Bakir Nakaš za "Avaz": Razbacivanjem hrane omogućavamo nekontrolisano širenje glodara

Povodom Svjetskog dana astme stručnjaci upozoravaju da, uprkos većoj dostupnosti informacija, mnogi građani i dalje ne prepoznaju prve simptome ove bolesti. Tegobe se često pogrešno tumače kao prolazne viroze, alergijske reakcije ili posljedica umora, zbog čega brojni pacijenti stručnu pomoć potraže tek kada bolest ozbiljno naruši kvalitet života.Specijalista pulmologije dr. Lina Rayan Duranović rekla je za “Dnevni avaz” da astma ne počinje uvijek dramatičnim napadima gušenja, nego se vrlo često razvija postepeno.<h2>Teško gušenje</h2>- Mnogi misle da astma znači isključivo “teško gušenje”, a bolest vrlo često počinje mnogo suptilnije noćnim kašljem, osjećajem stezanja u prsima, zamaranjem pri naporu ili povremenim “sviranjem” u grudima - kazala je Duranović za "Dnevni avaz".Kako pojašnjava, upravo zbog blagih i povremenih simptoma pacijenti mjesecima liječe bronhitise, alergije ili pad imuniteta, a da pritom ne znaju da imaju nedijagnostikovanu astmu.Poseban problem predstavlja kasno javljanje ljekaru. Ponavljajući kašalj nakon virusnih infekcija, gušenje pri fizičkom naporu ili česta potreba za pumpicama za olakšanje disanja ozbiljni su znakovi upozorenja koje ne treba ignorisati.- Ljudi se često jave tek kada bolest značajno naruši kvalitet života ili kada dođe do ozbiljnog pogoršanja - istakla je Duranović.Prema njenim riječima, savremena terapija omogućava veoma dobru kontrolu bolesti, ali samo ako se astma na vrijeme dijagnosticira i pravilno liječi.Pulmolozi posljednjih godina primjećuju i sve veći broj djece i mladih sa respiratornim tegobama. Dio toga rezultat je bolje dijagnostike, ali značajnu ulogu imaju i faktori okoline te promijenjene životne navike.<h2>Zagađen zrak</h2>Dr. Duranović naglašava da zagađen zrak, posebno u urbanim sredinama poput Sarajeva, direktno utiče na razvoj i pogoršanje simptoma kod osjetljivih osoba.- Astma nije samo “alergija” to je hronična upala disajnih puteva, a zagađenje djeluje kao stalni okidač te upale - pojasnila je Duranović za “Dnevni avaz”.Uz zagađenje, dodatni rizik predstavljaju alergije, boravak u zatvorenim prostorima, izloženost duhanskom dimu, smanjena fizička aktivnost i hronični stres.<h2>Smanjena fizička aktivnost</h2>Kod djece simptomi često dugo ostanu neprepoznati, pa se smanjena fizička aktivnost ili noćni kašalj nerijetko pripisuju slabijoj kondiciji ili čestim virozama. Stručnjaci upozoravaju da neliječena ili loše kontrolisana astma može dovesti do ozbiljnih pogoršanja, hospitalizacija i trajnog oštećenja plućne funkcije.Zbog toga su edukacija građana, rano prepoznavanje simptoma i dostupnost adekvatne terapije ključni za pravovremeno liječenje i kvalitetan život oboljelih.

Prvi simptomi često se pogrešno pripisuju virozama, dok zagađenje dodatno pogoršava stanje

Dr. Duranović za "Avaz": Astma često ostaje neprepoznata dok ozbiljno ne ugrozi disanje

Celulit je prirodna pojava kože koja se vidi kao neravna ili udubljena površina, najčešće na bedrima, bokovima i stražnjici. Iako nije opasan po zdravlje, često predstavlja estetsku brigu.Nastaje zbog odnosa masnog i vezivnog tkiva ispod kože. Kada masne stanice potiskuju kožu prema gore, a vezivna vlakna je povlače prema dolje, dolazi do karakterističnog izgleda neravnina.Češće se javlja kod žena zbog drugačije strukture potkožnog tkiva i djelovanja hormona poput estrogena. Genetika, starost i način života također imaju veliku ulogu.Celulit je vrlo čest i javlja se kod većine žena nakon puberteta. S godinama može postati vidljiviji zbog gubitka elastičnosti kože.Iako se ne može potpuno ukloniti, njegov izgled se može ublažiti redovnom fizičkom aktivnošću, zdravijom ishranom i poboljšanjem cirkulacije. Tretmani poput radiofrekvencije i masaža mogu dodatno pomoći, ali najbolji rezultati dolaze kombinacijom više pristupa.

Hormoni, genetika i cirkulacija ključni faktori

Šta zapravo uzrokuje celulit i kako ga ublažiti

Autoimune bolesti, kod kojih imunološki sistem greškom napada vlastito tijelo, znatno su češće kod žena nego kod muškaraca. Novo veliko istraživanje pokazuje da razlog leži u razlici u načinu rada imunoloških stanica.Naučnici su analizirali više od 1,25 miliona krvnih stanica i otkrili preko 1.000 genetskih „prekidača” koji se različito ponašaju kod žena i muškaraca. Kod žena je imunološki sistem općenito aktivniji i brže reaguje na prijetnje.To im pomaže u borbi protiv infekcija, ali istovremeno povećava rizik da organizam pogrešno napadne vlastita tkiva, što dovodi do bolesti poput lupusa ili multiple skleroze.Istraživanje je pokazalo da žene imaju više B i T ćelija, koje su zadužene za snažan i prilagodljiv imunološki odgovor, dok muškarci imaju više ćelija prve linije odbrane.Posebno su izdvojeni geni povezani s upalama i autoimunim bolestima, koji su izraženiji kod žena. Stručnjaci smatraju da bi ova saznanja mogla pomoći u razvoju preciznijih i personalizovanih terapija u budućnosti.

Plivanje za bebe važno za sigurnost i razvoj: Prve životne pobjede u vodi

Nije svaka kvržica rak dojke

Grčevi u vratu mogu otkriti ozbiljan problem

Lužnat urin može upozoriti na ozbiljan problem

Nestrpljenje nije osobina nego reakcija mozga

Pet znakova Gitelmanovog sindroma: Rijedak poremećaj koji se često otkrije prekasno

Celulit nije samo masnoća: Šta ga zapravo uzrokuje i kako ga ublažiti

Vidim i čujem ono čega nema: Kako prepoznati halucinacije i kada hitno potražiti pomoć

Sjedimo previše: Bol u leđima postaje jedan od najvećih javnozdravstvenih problema

Veliko istraživanje otkrilo: Djeca sa sela sklonija depresiji, gradska djeca ADHD-u

Kako je medicina pobijedila bol: Od opijuma i bilja do moderne anestezije

Greške koje mnogi prave čim otvore oči: Mogu vam uništiti cijeli dan

Specijalista virusologije, dr. Bakir Nakaš za "Avaz": Razbacivanjem hrane omogućavamo nekontrolisano širenje glodara

Dr. Duranović za "Avaz": Astma često ostaje neprepoznata dok ozbiljno ne ugrozi disanje

Šta zapravo uzrokuje celulit i kako ga ublažiti

Zašto autoimune bolesti češće pogađaju žene

Zdravlje

Plivanje za bebe važno za sigurnost i razvoj: Prve životne pobjede u vodi

Nije svaka kvržica rak dojke

Grčevi u vratu mogu otkriti ozbiljan problem

Lužnat urin može upozoriti na ozbiljan problem

Nestrpljenje nije osobina nego reakcija mozga

Pet znakova Gitelmanovog sindroma: Rijedak poremećaj koji se često otkrije prekasno

Celulit nije samo masnoća: Šta ga zapravo uzrokuje i kako ga ublažiti

Vidim i čujem ono čega nema: Kako prepoznati halucinacije i kada hitno potražiti pomoć

Sjedimo previše: Bol u leđima postaje jedan od najvećih javnozdravstvenih problema

Veliko istraživanje otkrilo: Djeca sa sela sklonija depresiji, gradska djeca ADHD-u

Kako je medicina pobijedila bol: Od opijuma i bilja do moderne anestezije

Greške koje mnogi prave čim otvore oči: Mogu vam uništiti cijeli dan

Specijalista virusologije, dr. Bakir Nakaš za "Avaz": Razbacivanjem hrane omogućavamo nekontrolisano širenje glodara

Dr. Duranović za "Avaz": Astma često ostaje neprepoznata dok ozbiljno ne ugrozi disanje

Šta zapravo uzrokuje celulit i kako ga ublažiti

Zašto autoimune bolesti češće pogađaju žene