Poznat vam je onaj osjećaj kada vam je ime nekog glumca na vrh jezika ili samo što se niste prisjetili imena starog kolege iz razreda ili nekog broja telefona – u današnje vrijeme, sve što trebate učiniti jeste ukucati ključne riječi u pretraživač i odgovor na ono, čega ste se možda s lakoćom mogli i sami dosjetiti, na dohvat je ruke. Kao rezultat brzog pristupa internetu, svakodnevno se pojavljuje sve veći broj izvora informacija, naše vanjske memorije, koja zamjenjuje jedan dio naše vlastite memorije te je ta pojava čak i dobila svoje ime – naziva se Google efektom.

Vanjska memorija

– Google je samo jedan oblik naše vanjske memorije – tvrdi Betsi Sparou (Betsy Sparrow), profesorica psihologije na Univerzitetu Columbia u Njujorku.

Drugi oblici vanjske memorije na koju se najviše oslanjamo predstavljaju naše bližnje. Naprimjer, ako trebate neku sportsku informaciju – pitat ćete svog supruga ili ako trebate neki poslovni podatak – zapitat ćete kolegu s posla. Profesorica Sparou tvrdi da, iako toga nismo svjesni, te osobe služe kao jedna vrsta naše vanjske memorije za određena područja.

Internet, s druge strane, za razliku od ljudi koji nam u nekom trenutku mogu biti nedostupni ili čak pogriješiti u interpretaciji podatka koji nam je potreban – rijetko daje pogrešne podatke, a pristup internetu je brz i lako dostupan u svakom trenutku.

Dr. Sparou i njene kolege su proveli četiri eksperimenta kako bi dokazali postoji li zaista određena ovisnost prema pretraživačima koja nas sprečava da prokopamo dublje po svojoj memoriji i sami se prisjetimo podataka koje tražimo. U jednom eksperimentu, učesnicima je rečeno da odgovaraju na postavljena pitanja te da će njihovi odgovori kao i pitanja biti spremljeni u bazi podataka, dok je drugoj grupi rečeno da će nakon što odgovore, njihovi odgovori biti izbrisani.

Grupa kojoj je rečeno da će joj odgovori biti izbrisani – sjetila se naknadno i pitanja i odgovora mnogo lakše i brže nego grupa čiji su mozgovi računali na «save» dugme.

Izbjegavanje pamćenja

Na sličan način provedena su i preostala tri eksperimenta i svi su pokazali jednaku tendenciju – ako nam je sugerirano da se možemo osloniti na neki vanjski izvor memorije – naš mozak se gotovo i ne trudi zapamtiti podatke. Dr. Sparou smatra da takvo prebacivanje podataka na vanjsku memoriju osobađa preostale moždane memorijske kapacitete koji sad mogu lakše pamtiti neke druge stvari i smatra internet korakom naprijed u razvoju ljudske memorije.

Za razliku od dr. Sparou, koja je gotovo opčinjena svojim istraživanjem i vjeruje da će se u budućnosti veliki dio naše memorije oslanjati upravo na internetske baze, odnosno na vanjsku memoriju, neuropsiholog Mark Mapston (Mapstone) s Univerziteta Rochester Medical Center ne smatra to najboljim rješenjem u evoluciji ljudskog mozga i vjeruje da se izbjegavanjem pamćenja jednostavnih podataka umanjuje i mogućnost za kompleksnije funkcije mozga.