Anel Hebibović briljirao je u pobjedi svog Igmana iz Konjica na gostovanju kod Zvijezde 09 u drugom kolu Premijer lige BiH (4:3). Sjajni Hebibović je s kapitenskom trakom oko ruke i tri pogotka predvodio Konjičane do trijumfa na njihovom premijernom nastupu ove sezone, s obzirom na to da nisu igrali meč prvog kola. Iskusni krilni fudbaler je u razmaku od samo 12 minuta, od 30. do 42., postigao čak tri pogotka.Bila je to utakmica života za Hebibovića. Rijetko kada dolazi u situaciju da se upiše u strijelce. Poznat je kao „radilica“, zahvalan fudbaler kojeg vole treneri. Oko njega nema mnogo galame, on šuti i vrijedno radi. Često je radio onaj „prljavi“ posao, pa je bio i u sjeni junaka kojima su Hebibović i njemu slični ostavljali onaj lakši dio posla. Zaslužio je Hebibović da se o njemu priča. Postigao je četvrti najbrži het-trik u historiji Premijer lige. Brži su bili jedino Nemanja Bilbija (5 minuta), Mladen Petričević (7) i Elvir Čolić (8).Anel Hebibović rođen je 7. jula 1990. godine u Konjicu. Karijeru je počeo u Igmanu, a prije nego što se vratio u matični klub, nastupao je još za GOŠK, Velež, Sarajevo i Olimpik.

Zahvalan fudbaler koji je zaslužio da se o njemu priča

Anel Hebibović: Utakmica života

Prednacrt zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije BiH, a o kojem bi Vlada FBiH trebala raspravljati ujesen, usvojen je prije nekoliko dana. Između ostalog, prednacrt podrazumijeva zatvaranje objekata u trgovini nedjeljom i u vrijeme praznika. Iako je riječ o naizgled benignom prijedlogu, koji ne bi trebao proizvesti veće reakcije, ispostavilo se da nije tako. Već danima na društvenim mrežama traju duge rasprave o ovom pitanju, a u koje se uključio i resorni ministar Amir Hasičević, ali i brojni drugi političari i ekonomisti.Razlog za to je taj što ovo nije samo socijalno nego i ideološko pitanje.Na jednoj strani su liberali, koji su protiv bilo kakvih restrikcija i ograničenja u bilo kojem segmentu. Osim toga, oni ovom problemu pristupaju najčešće posmatrajući isključivo ekonomski pristup, odnosno da ovo podrazumijeva gubitke i smanjenje prihoda, dok zabranu rada nedjeljom nazivaju demokršćanskom budalaštinom, koja ima pokriće jedino u religiji. Liberali su u modernom svijetu stalno važili i za one koje zastupaju interese kapitala.

Na drugoj strani su socijalisti, koji su u svojim principima za što veća prava radnika i zanemaruju ekonomski aspekt. Oni u ovom vide priliku da radnici imaju jedan dan za porodicu, jer ih „poslodavci ionako izrabljuju i jer ionako rade više nego što trebaju“.No, u pravu nisu niti jedni niti drugi i istina je negdje između. Što se tiče stajališta liberala, potpuno je netačno tvrditi da će na ekonomiju utjecaj imati zabrana rada. Ljudi neće prestati kupovati sve što su kupovali samo zato što je to zabranjeno nedjeljom. Građani će više kupovati ostalim danima i samim tim će im biti potrebno više uposlenika za preostale dane i do otkaza neće doći.Socijalisti u startu imaju pogrešnu metu. To što kod pojedinih loših poslodavaca radnici rade više nego što je dozvoljeno neće se riješiti time što neće raditi nedjeljom. Zakoni su vrlo jasni po pitanju toga koliko je dozvoljeno raditi i jedini problem je njihova (ne)primjena.Ono što je dodatni paradoks je to da su kadrovi Naše stranke predlagači ovog zakona, jer su oni već dugo bili etablirani kao jedina liberalna stranka u BiH. Kako su se oni našli u ovom neobranom grožđu, to jeste u prijedlogu koji bi bio idealan za neku socijaldemokratsku ili socijalističku stranku, a u konkretnom slučaju za njihovog koalicionog partnera SDP, nije baš najjasnije.

Iako je riječ o naizgled benignom prijedlogu, koji ne bi trebao proizvesti veće reakcije, ispostavilo se da nije tako

(Ne)radni dan nedjeljom izazvao mnogo polemike

Nedjelja u raljama ideologije

Bilo kojoj tvrdnji ili priči je često dovoljno samo da joj se vjeruje. Bila istinita ili ne. Ispričat ću ovdje jednu priču. Istinitu.Priča je o općenitoj surovosti događaja determiniranih sitnim strastima. Ali da bi događaji bili uistinu surovi moraju se desiti u okolnostima zla, nebrige i socijalne nesigurnosti.Priča može biti ispričana u raznim vremenima, i to uvijek u vremenima u kojima su pojedinačni bjesovi bili jači od brige za sigurnost ljudi. Takva priča je mogla biti ispričana tokom opsade Sarajeva (pročitah najnoviju knjigu Dr. Šimunovića, poznatog sarajevskog predratnog i ratnog neurohirurga, koji je pisao o događajima u opkoljenom Sarajevu na ilustrativan i potreban način). <h2>Svoji ciljevi&nbsp;</h2>Takva suštinski slična priča o surovosti se mogla desiti i u državi 30 godina nakon rata (ubistvo mladića koje je trebalo biti zaboravljeno, te su „oni u zaboravu“ sebe naprosto uvjerili da su čitav događaj stvarno zaboravili, a neki su tom događaju - što reče onaj sudski filozof – samo rašomonski pristupili, a sve jer je nenarodna vlast, u vremenu nesigurnosti, bjesove surovih koristila za svoje ciljeve). Odmah nakon kraja onog strašnog Hitlerovog rata, započetog na ideji biologije transponirane u međuljudske i međunarodne odnosa (zato i danas svaka pogrešna upotreba DNK u socijalnom kontekstu izaziva jezu), pojedini partizani (iz vojske koja je zvanično zastupala ideološki stav da smo jednaki) su pod unutrašnjim, ali i vanjskim, pritiskom nekih svojih bjesova pokazivali surovost koja i danas uznemirava. Posebno potomke onih koji su je direktno osjetili.Pa kada je pripadnik 3. Proleterske brigade došao u Sarajevo, kao naoružani oslobodilac, i slučajno sreo vlasnika jednog hotela u centru grada, on se brzo prisjetio nekih ustvari sitnih, a za njega krupnih, neugodnosti koje je ranije doživio s tim vlasnikom pa ga je naprosto upucao na ulazu u njegov hotel. Pravu dubinu tragedije je potencirala činjenica da je mrtvo tijelo tog vlasnik hotela naprosto nestalo i da je ubijeni čovjek proglašen mrtvim tek skoro deset godina kasnije. Ubica je napredovao na socijalnoj ljestvici tadašnjeg društva, a njegovi potomci su postali dobri i uspješni ljudi. <h2>Istina se krila od potomaka&nbsp;</h2>O ovoj pojedinačnoj tragediji, koja je bila odraz tadašnjih okolnosti, se nije pričalo. Istina se krila od potomaka ubijenog koji su vodili svoje borbe u polutami porodičnog zaborava. Istina se krila, da ne bi široko otvorenih očiju, prerano shvatili gdje su i šta ih možda u budućnosti čeka. A kao što vidimo budućnost je bila puna sličnih priča. Sve zbog bjesova jačih od brige za sigurnost ljudi. Sve zbog loše vlasti koja je jedini kontinuum ovih prostora. Dokle će, niko ne zna, čak ni mi puni kognitivnih predrasuda tj. optimizma. Valjda “promjene“ napokon stvarno postanu promjene.&nbsp;

Ali da bi događaji bili uistinu surovi moraju se desiti u okolnostima zla, nebrige i socijalne nesigurnosti

O Vehbi, bijesovima i ostalom

U provrelom bosanskom loncu skoro nezapaženo prolaze izvještaji Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, koja ponovo obara rekorde kad su u pitanju prihodi od indirektnih poreza. U samo jednom mjesecu prihodi po ovom osnovu iznosili su 951 milion KM. To praktično znači da su građani BiH, kroz onih 17 posto PDV-a, akcize i druge poreze, do vrha napunili državnu seharu, pa iz UIOBiH kažu da su u julu prikupili najveći iznos od svog osnivanja. U odnosu na prošlu godinu prihodi su, zaključno s julom, veći za 422 miliona KM, od ukupno 5,9 milijardi KM 1,2 milijarde vraćene su privredi, skromnih 587 miliona KM usmjeren za finansiranje državnih institucija, a najveći dio završio je u kasama entiteta i Distrikta Brčko. I dok ekonomskoj krizi nikako da dočekamo kraj, sasvim opravdanim mogu se ocijeniti pitanja zašto se, i pored enormnog rasta prihoda i nikad većih budžeta, veliki broj građana muči kako bi preživio, zašto nema mjera pomoći najugroženijima, a broj korisnika javnih kuhinja već duže vrijeme raste.

Zašto se država zaista ne bi odrekla dijela prihoda i usmjerila ih u značajniji rast plaća radnika u realnom sektoru!? Zašto, i pored stotina miliona više, bolesne liječimo dobrovoljnim prilozima i humanitarnim akcijama? Ili zašto, na kraju, nema snažnijeg poticaja investicijama i ekonomskom razvoju!?Odgovori na ova i stotinu sličnih pitanja daju se naslutiti ako se sjetimo izvještaja po kojima se najveći iznosi budžeta na svim nivoima vlasti troše na plaće i materijalne troškove uposlenih. Uz one vrijedne i potrebne, udobne i klimatizirane kancelarije popunili su i podobni, a dovodila ih je svaka vlast do sada. Gdje završava novac poreznih obveznika, jasno je i iz letimičnog pregleda javnih poziva za nabavku službenih automobila s masažerima i frižiderima.Uzaludna su, izgleda, upozorenja stručnjaka da je bh. društvo podijeljeno na budžetske korisnike i one koji nisu te sreće, da budžeti nisu nepresušna vrela, da siječemo granu na kojoj sjedimo, te da ćemo, prije nego što bude sasvim kasno, glomazni, birokratizirani, neefikasni, prekobrojni administrativni aparat morati racionalizirati.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Zašto se, i pored enormnog rasta prihoda i nikad većih budžeta, veliki broj građana muči kako bi preživio

Pune kancelarije

Dino Merlin najesen će imati najmanje četiri koncerta u beogradskoj Štark areni i najmanje tri koncerta u zagrebačkoj Areni. Ove dvorane su kapaciteta 20.000 ljudi i nije teško izračunati da je 140.000 ljudi u samo nekoliko dana kupilo ulaznice za koncerte bh. zvijezde, i to bez ijednog zalijepljenog plakata.„Merlinomanija“, koja trenutno drma region, samo je nastavak jedinstvene muzičke karijere Dine Merlina, koji svakim projektom pomjera granice i ruši rekorde.Iza njega su rasprodate dvorane širom svijeta, a koncertni spektakli rađeni su prema najvišim svjetskim standardima. Tako je jedan istinski poznavalac muzičkih dešavanja na koncertu Dine Merlina rekao: “Kao Mik Džeger je!”Edin Dervišhalilović, alias Dino Merlin, rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. U svojoj karijeri dužoj od 30 godina ubilježio je mnoge muzičke rekorde, spektakularne koncerte i nezaboravne turneje.U sretnom je i dugogodišnjem braku s Amelom, s kojom ima kćerku Naidu i sina Hamzu, od kojeg je dočekao i unuka.

U nekoliko dana rasprodao četiri beogradske i tri zagrebačke arene

Dino Merlin: "Merlinomanija" drma region

Sjedinjene Američke Države uvele su prije tri dana nove sankcije zvaničnicima RS. Na spisku su Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Stevandić... Zasluženo.“Elita” iz Banje Luke koja je radila protiv odluka Kristijana Šmita (Christian Schmidt) i Dejtonskog sporazuma našla se već ranije u odabranom društvu koje predvodi Milorad Dodik!I dok su mahom svi pozdravili ovu odluku Stejt departmenta, znakovito je da u SDA, najvećoj bošnjačkoj stranci, šute o sankcijama zvaničnicima RS. Nekad se SDA utrkivala ko će prije podržati sankcije RS, ali sada šute. Šuti i Bakir Izetbegović, lider SDA.Istina, možda je Izetbegoviću, koji je otvoreno u posljednje vrijeme protiv odluka SAD i Majkla Marfija (Michael Murphy), američkog ambasadora u BiH, teško podržati sankcije jer je pola njegove stranke na crnoj listi!Od Asima Sarajlića, Amira Zukića, Fadila Novalića, Osmana Mehmedagića, pa do bivšeg “uzoritog” člana Mirsada Kukića.Možda je Bakiru teško pozdraviti sankcije za one koji ruše državu za koju se on zalaže, ili se zabrinuo da će se i sam naći na listi. Rame uz rame s Miloradom Dodikom. Strah očiju nema!

Kada se pogleda šta je i kako radio Bakir, ništa nije nemoguće. Zbog toga se možda i pritajio lider stranke koji je za godinu ostao bez svega. Izgubio je fotelju u Predsjedništvu, stranka mu je opozicija i u državi i Federaciji, a ništa bolje nije ni u kantonima.Ostale su mu samo Sebija i pozicija lidera SDA, koja se itekako ljulja. Bliži se Kongres SDA i, kako stvari stoje, Bakiru je uzdrmana stolica jer je od stranke napravio privatnu bazu kojom je okružio podobne, a sposobne satjerao u ćošak.Nije ni čudno zašto su članovi ove stranke na posljednjim izborima glasali za SDA, ali ne i za Bakira!Bakir je, kako stoje stvari, politička prošlost. Ali prije toga mora odgovarati za ono što je radio, a to je da je od Bošnjaka napravio sirotinju, a od Sarajeva kasabu!

Možda je Bakiru teško pozdraviti sankcije za one koji ruše državu za koju se on zalaže, ili se zabrinuo da će se i sam naći na listi

Zašto Bakir šuti

Reprezentativac Bosne i Hercegovine u paraplivanju Ismail Barlov (12) imao je zavidan nastup na Svjetskom seniorskom prvenstvu, koje je održano u Mančesteru.Takmičaru Plivačkog kluba SPID iz Sarajeva je u disciplini 50 metara prsno zamalo izmakla medalja budući da je završio četvrti, dok je utrku u disciplini 150 metara miks završio na sedmom mjestu, uz isplivanu A normu za nastup na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.Ismail je još jednom pokazao da je dječak čelične volje i nepokolebljivog duha. Ponovo je oduševio svoju Bosnu i Hercegovinu, koju je u Mančesteru predstavljao na najbolji mogući način.Ismail Barlov je veliki sportista s ogromnom dušom, koji boluje od TAR sindroma. Radi se o rijetkom genetičkom poremećaju koji karakterizira odsustvo radijusne kosti u podlaktici i dramatično smanjen broj trombocita.No, ni to nije spriječilo Ismaila da sanja o medaljama i tako bude lijep primjer svima u Bosni i Hercegovini. A medalje će sigurno doći.

Sa samo 12 godina izborio A normu za nastup na Paraolimpijskim igrama u Parizu

Ismail Barlov: Čelična volja

Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, Radovan Višković i Miloš Bukejlović pridružili su se u ponedjeljak svojim iskusnijim kolegama Nikoli Špiriću i Miloradu Dodiku na američkoj crnoj listi. Razlog za ovakvu odluku bila je odgovornost za poticanje pri donošenju zakona u Narodnoj skupštini RS kojim se odluke Ustavnog suda neće primjenjivati u RS, što znači direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.Direktnih posljedica za ovih četvero zvaničnika, vjerovatno, neće biti, jer sankcije se odnose na imovinu ovih političara u SAD, a koju, vjerovatno, oni u toj državi nemaju. No, na drugoj strani, u simboličkom smislu, sankcije imaju veliki značaj. Cvijanović je najviša predstavnica izvršne, a Špirić zakonodavne vlasti iz Republike Srpske na državnom nivou, dok su Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković najviši predstavnici vlasti na nivou entiteta.

Tako se šalje jasna poruka da Sjedinjene Američke Države neće trpjeti više secesionističke igrarije, ali i da su zvaničnici RS eliminirani kao relevantni sagovornici. Kada se tome dodaju ranije sankcije Velike Britanije, kritike Evropske unije te odluke koje je nametnuo visoki predstavnik, jasno je da Republici Srpskoj prijeti potpuni izolacionizam.Režim predvođen Miloradom Dodikom skoro da nema niti jednog međunarodnog sagovornika. Osim Vladimira Putina i istočno orijentiranih Zorana Milanovića i Viktora Orbana, Dodiku i njegovim strukturama nije ostalo puno opcija. To je tek poneki razgovor s Aleksandrom Vučićem, za kojeg se priča da je sve bliži novoformiranoj stranci Jelene Trivić i kojem je „preko glave“ Dodikovih „grešaka u koracima“.Osim toga, moć SAD je puno veća od samih sankcija, pogotovo ako se uzme u obzir njihov utjecaj u međunarodnoj zajednici. Finansijska podrška ovom entitetu bi mogla biti ukinuta, a bez toga ovaj entitet na rubu je bankrota.Uprkos svemu, „okretanje ploče“ se ne čini kao izgledna opcija za taj režim, jer oni mogu samo opstati kao ovakvi: na sijanju straha, na stalnim tenzijama, na nacionalizmu.Kontra svih i bez nekih valjanih argumenata, a nasuprot cijelom svijetu do samog kraja. Baš onako kao i njihov idol Vladimir Putin.

Moć SAD je puno veća od samih sankcija, pogotovo ako se uzme u obzir njihov utjecaj u međunarodnoj zajednici

Direktnih posljedica za ovih četvero zvaničnika, vjerovatno, neće biti,

Do potpunog izolacionizma

Specijalni izaslanik SAD za zapadni Balkan Gabrijel Eskobar (Gabriel Escobar) u Vašingtonu je sredinom jula poručio da će SAD koristiti „sva moguća sredstva“ da spriječe predsjednika manjeg bh. entiteta RS Milorada Dodika u njegovoj namjeri da otcijepi RS od BiH. Obećanja su često pusta radovanja, no to se nikako ne može primijeniti na prijatelje BiH – SAD i EU, naravno, uz još neke države.Njegove riječi djelimično su se obistinile posljednjeg dana jula, kada je objelodanjeno da je Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) ministarstva finansija SAD proširio crnu listu te na nju dodao četiri zvaničnika iz RS zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.Na spisku su Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, te predsjednik NSRS Nenad Stevandić, premijer RS Radovan Višković i ministar pravde RS Miloš Bukejlović.Sankcije su pretežno finansijske prirode i, dok „crnolistaši“ tvrde da ih ne dotiču mnogo, posljedice su daleko veće. No, to će se s vremenom pokazati.Eskobar je, također, najavio jačanje EUFOR-ovih snaga, kao i punu podršku visokom predstavniku u BiH Kristijanu Šmitu (Christian Schmidt), dok SAD s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Evropskom unijom radi na tome da zaustave pritok novca onima koji štete Bosni.Mir je skup, a Dodik i ostala ekipa iz RS uskoro će osjetiti sve posljedice njegovog narušavanja.

Prijatelji BiH - SAD i EU ispunjavaju obećanja

Gabrijel Eskobar: Mir je skup

Teferič znači zabava, veselje, izlet u prirodi, često praćen muzikom, pjesmom, igrom, plesom, ašikovanjem... Na Čevljansko polje za vikend pohrlile su hiljade i hiljade građana željnih zabave, rahatluka na jedan dan, pazarenja po jeftinijim cijenama, ića i pića. A šta su oni koji sebe smatraju „višom klasom“ uradili? Stavili na stub srama čovjeka čije su fotografije osvanule na društvenim mrežama dok se vozio na ringišpilu, koji nije radio ništa drugo nego se zabavljao. Dakle, radio upravo ono što je bit teferiča.Malograđanstvo nije bilo na Čevljanovićima, ono živi u svakome od vas koji ste se i na trenutak podsmjehivali nekome što je na nekoliko sati po strani ostavio svoje brige i odlučio promijeniti svoju svakodnevicu.

Osuđujete zbog istih stvari koje radite u centrima gradova, kojekakvim klubovima uz pjevaljke, kako ih nazivate. Ali to je emancipiranost, zar ne? Dok ćemo ljude na teferičima, koji su, „by the way“, tradicija naših naroda, nazivati seljačinama, jer je to bit džetseterskog života u Bosni i Hercegovini. A on je gotovo pa izumro!Ne živite u „Sex i gradu“ i s divama poput Keri Bredšou (Carrie Bradshaw) ili muškarcima njenog života, gospodinom Facom. Živite u zemlji naroda, gdje je čovjek kao takav na prvom mjestu. To je činjenica jer, ma koliko mi željeli biti u Njujorku, Londonu, Madridu, Briselu, rođeni smo u Bosni, državi čovjeka, teferiča, narodne muzike, sevdalinke, dobrih domaćih jela i pića.Iskren osmijeh još anonimnog čovjeka u ljudima koji su suprotnost od svega iznad navedenog izazvao je zavist, onu pozitivnu, jer je uspio sumornu stvarnost ostaviti po strani.A vi se stidite zbog sposobnosti da svoje nezadovoljstvo životom iskaljujete na čovjeku, i to preko tastatura.

Malograđanstvo nije bilo na Čevljanovićima, ono živi u svakome od vas koji ste se i na trenutak podsmjehivali nekome

Viša klasa srama

Bosanskohercegovački veznjak Adi Nalić bljesnuo je u trijumfu svog Hamarbija nad Norkopingom (2:1) u 17. kolu švedskog prvenstva. Nalić je u tom meču postigao gol karijere i pokazao da je iza njega teška povreda koljena zbog koje je morao na operacioni sto i na gotovo jednogodišnju pauzu. Bio je redovan na spisku reprezentacije, dobro igrao u klubu, a onda se dogodio april 2022. i teška povreda koja je usporila njegov razvoj.No, Nalić nije odustajao. Vrijedno je trenirao kako bi se vratio na teren, a sada pokazuje da je spremniji nego ikada. On je za svoj Hamarbi ove sezone postigao dva gola, a dodao je i jednu asistenciju.Imao je još nekoliko dobrih poteza i mečeva u kojima je pokazao da se radi o velikom talentu. Na Adiju je da nastavi s dobrim partijama kojima će se nametnuti novom selektoru fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.Adi Nalić rođen je 1. decembra 1997. godine u švedskom Solvesborgu. Karijeru je počeo u Mjalbiju, a igrao je još za Landskronu te Malme, s kojim je bio dva puta bio prvak Švedske (2020. i 2021.), a ima i trofej Kupa te zemlje (2022.).Za reprezentaciju BiH debitirao je 2. juna 2021. u prijateljskom susretu protiv Crne Gore (0:0). Do sada je sakupio osam nastupa u najdražem dresu.

Postigao gol karijere za svoj Hamarbi

Nalić: U aprilu prošle godine doživio tešku povredu

Adi Nalić: Jači od povrede

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je na današnjoj sjednici izmjene i dopune Zakona o trezoru u FBiH čiji je predlagač bila Vlada FBiH.Radi se o kratkim izmjenama četiri člana Zakona o trezoru u FBiH koje su, kako je obrazloženo, više tehničke nego suštinske prirode.Predstavnički dom ranije je usvojio ove izmjene, a glavni razlog je harmonizacija sa Zakonom o budžetima u FBiH i Zakonom o internoj reviziji u javnom sektoru u FBiH.Delegati su također primili k znanju Dokument okvirnog budžeta FBiH za period 2024. – 2026. godina, koji je Vlada FBiH dostavila radi informiranja ovom domu.U toku je razmatranje seta energetskih zakona.&nbsp;

Radi se o kratkim izmjenama četiri člana Zakona o trezoru u FBiH koje su, kako je obrazloženo, više tehničke nego suštinske prirode

Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o trezoru u FBiH

Predsjedništvo BiH može smijeniti ambasadora BiH u bilo kojoj zemlji svijeta ako za to postoji jedinstven stav. No, tog jedinstva u Predsjedništvu već odavno nema, pa tako ni u slučaju ambasadora BiH u Srbiji Aleksandra Vranješa.&nbsp;On je svojom skandaloznom izjavom na sastanku s direktorom srbijanske BIA-e, svojim imenjakom Vulinom, inače čovjekom s američke crne liste, izazvao reakciju članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića jer mu je zahvalio zbog davanja stipendija famoznim studenticama iz Sarajeva koje su ratnog zločinca Ratka Mladića veličale na društvenim mrežama!Nisu Bećirović i Komšić ni trepnuli, hitno u odbranu Vranješovih postupaka stala je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Oglasio se i Vranješ porukom kako njega može smijeniti samo Dodik. Slučaj „Vranješ“ po ko zna koji put ilustrira diplomatsku sliku BiH.&nbsp;Već odavno smo smiješni i žalosni s našom diplomatijom koja hoće-neće postaviti zastave na pola koplja, koja ganja kojekakve ikone u privatnoj režiji, zastupa interese entiteta umjesto, jasno, države BiH. Kakvim sve to putem ide, ne bismo se čudili da nam ambasadori počnu zastupati i interese kantona!Naravno, sve bi to drugačije bilo da BiH nije jedina zemlja u regiji koja nema zakon o vanjskim poslovima. Praktično, cjelokupna vanjska politika zemlje temelji se na dokumentu koji je Predsjedništvo BiH usvojilo 2003. godine nazvanom Opći pravci i prioriteti za provedbu vanjske politike.Uzalud godinama državni revizori ukazuju na važnost donošenja tog zakona, važnog za rad cjelokupne diplomatsko-konzularne mreže, ali dalje od nacrta on ne miče. I to zahvaljujući ponajviše, ne treba pogađati, Miloradu Dodiku.Iako ga je Vijeće ministara BiH jednoglasno usvojilo 11. maja, svega dva dana kasnije, Dodik je poručio da od toga nema ništa. Zato nam je na sceni nezapamćena praksa da svaki član Predsjedništva BiH ima „svoje“ ambasadore, koji se, nerijetko, predstavljaju „bošnjačkim“, „hrvatskim“ i „srpskim“.I kako onda očekivati od vlasti da ublaži ekonomsku krizu i donese adekvatne mjere kada nisu u stanju taj jedan od osnovnih i najvažnijih zakona usaglasiti?!

Sve bi bilo drugačije da BiH nije jedina zemlja u regiji koja nema zakon o vanjskim poslovima

Diplomatija na bh. način

Ne mogu me smijeniti ni Komšić, ni Bećirović, mene može da smijeni samo Željka Cvijanović, mene može da smijeni samo Milorad Dodik, narodni poslanici NSRS...&nbsp;Ovakva izjava Aleksandra Vranješa, ambasadora BiH u Beogradu,&nbsp;samo je nastavak politike bahatosti režima u RS koji, uprkos povremenim epizodama tobožnje kooperativnosti i zakletvi u Ustav BiH i Dejtonski sporazum, ne propušta niti jednu priliku da entitet predstavi kao državu.Pa ni tako banalnu kao što je Vranješova zahvalnost srbijanskom ministru Vulinu na “zbrinjavanju” studentica iz Sarajeva koje veličaju ratne zločine i krvnike iz posljednjeg rata. Jasno je Vranješu da njegova zahvalnost Vulinu, suočenim s adekvatnim reakcijama međunarodne, ali i dijela domaće javnosti, ne znači ništa.&nbsp;Kao što mu je itekako poznato da ga je na tu dužnost imenovalo Predsjedništvo BiH, u čijoj su nadležnosti vanjski poslovi, da nije i nikada neće biti ambasador RS, već da je, nažalost, u kadrovskoj kombinatorici na koju je osuđena i diplomatija ove zemlje baš njegovo ime iskočilo iz stranačkog šešira te je danas ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji.Zato je Vranješ tek puki izvršilac secesionističke i antiustavne politike i prolazna epizoda u vremenu koje će obilježiti stalni pokušaji podrivanja države, njenih nadležnosti i institucija.

Zato je Vranješ tek puki izvršilac secesionističke i antiustavne politike i prolazna epizoda

Aleksandar Vranješ: Dodikov ambasador

Nakon što se, prije nekoliko mjeseci, oprostio od karijere stranačkog bota, radikala i internet-jurišnika koji sa sigurne distance iz Luksemburga lijepi mete na čelo svima koji nisu po volji SDA, Jasmin Mulahusić ponovo je ispuzao ispod kamena i počeo ispaljivati otrovne strelice, praćen lajkovima i komentarima podrške svojih pratilaca. Prijetnje jurišnika SDA, uvrede i kletve i do sada su, u skladu s dnevnopolitičkim potrebama omiljene mu stranke i bračnog para na njenom čelu, bile namijenjene javnim ličnostima, novinarima, političarima, čak i suprugama političara, a ovaj put odlučio je prstom, po ko zna koji put, pokazati na Danijala Hadžovića (“Dnevni avaz”) i Slađana Tomića (“Buka”). “Vjerujem da će neko sresti Slađana i Danijala i fino popričati s njima. Stvar je samo vremena i momenta”, prijeti po ko zna koji put Mulahusić, naočigled svih institucija unoseći nemir i nesigurnost u državi. U pitanju su novinari, pa policijske agencije na jedno oko mogu i spavati čekajući da se strašne prijetnje, opisane u komentarima ispod ovakvog Mulahusićevog posta, zaista i ostvare.&nbsp;

Za novinarsku zajednicu je nedopustivo i indikativno da se istraga protiv Mulahusića vodi više od tri godine bez rezultata, uprkos desetinama krivičnih prijava s dokazima o prijetnjama, pozivanju na nasilje, uvredama na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, govoru mržnje i drugim krivičnim djelima.Da li šutnja i pasivnost državnih organa predstavljaju znak da je, kada su novinari u pitanju, sve dopušteno? Hoće li izostanak adekvatne sankcije u posljednjem, kao i desetinama slučajeva ranije, ohrabriti sve mulahusiće u ovoj zemlji da vrijeđaju, prijete i određuju s kim se, kada i na koji način treba obračunati? Da li bi policijske agencije i pravosudne institucije bile ažurnije i efikasnije da je, umjesto novinara, targetiran neko od političara? Odgovor na posljednje pitanje znamo još od dana kada je u sarajevskoj ulici Koševo prije šest godina američka državljanka ekspresno privedena i kažnjena nakon što je iz automobila pokazala srednji prst prema pratnji tadašnjeg člana Predsjedništva i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.

Da li šutnja i pasivnost državnih organa predstavljaju znak da je, kada su predstavnici medija u pitanju, sve dopušteno

Mulahusić: Prijetio novinarima "Avaza" i "Buke"

Novinari nisu političari

Edin Džeko zabilježio je debi u zvaničnim utakmicama Fenerbahčea. Kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine doveden je i dočekan u Istanbulu kao svjetska zvijezda, a Dijamant je još jednom našao način da se oduži vjernim fanaticima koji vole žuto-plavi dres. Džeko je u utakmici 2. pretkola Konferencijske lige protiv moldavskog Zimbrua iz Kišnjeva upisao pogodak i dvije asistencije, od kojih je druga pravi izbor za sladokusce. Po ko zna koji put, Džeko je pokazao zašto je toliko voljen gdje god da se pojavi i da je, uprkos svojim godinama (37), kao vino, sve bolji. U zraku se osjeti spremnost da za kraj izdominira još jednom ligom i upiše se u stranice historije istanbulskog giganta. Smireni veteran, lagan kao pero, igrač za primjer. Stoga ne čudi da je izabran po dolasku u klub da bude kapiten. Utakmica protiv Zimbrua je samo vrh ledenog brijega svega što Edin Džeko nudi kao fudbaler i dokaz da njegovo umijeće i veteranski šarm u igri samo mogu dobro donijeti – kako Fenerbahčeu tako i Bosni i Hercegovini.

Anel Hebibović: Utakmica života

Nedjelja u raljama ideologije

O Vehbi, bijesovima i ostalom

Pune kancelarije

Dino Merlin: "Merlinomanija" drma region

Zašto Bakir šuti

Ismail Barlov: Čelična volja

Do potpunog izolacionizma

Gabrijel Eskobar: Mir je skup

Viša klasa srama

Adi Nalić: Jači od povrede

Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o trezoru u FBiH

Diplomatija na bh. način

Aleksandar Vranješ: Dodikov ambasador

Novinari nisu političari

Edin Džeko: Lagano, golgeterski

Kolumne

Anel Hebibović: Utakmica života

Nedjelja u raljama ideologije

O Vehbi, bijesovima i ostalom

Pune kancelarije

Dino Merlin: "Merlinomanija" drma region

Zašto Bakir šuti

Ismail Barlov: Čelična volja

Do potpunog izolacionizma

Gabrijel Eskobar: Mir je skup

Viša klasa srama

Adi Nalić: Jači od povrede

Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o trezoru u FBiH

Diplomatija na bh. način

Aleksandar Vranješ: Dodikov ambasador

Novinari nisu političari

Edin Džeko: Lagano, golgeterski