Džanan Musa, košarkaš madridskog Reala i reprezentativac BiH, okitio se nagradom za najkorisnijeg igrača (MVP) za septembar u španskoj Endesa ligi.Musa je odlično igrao u protekloj sezoni za „Kraljeve“, u kojoj je osvojio i titulu Eurolige, a sa sjajnim partijama nastavlja i u ovoj.Musa je za Madriđane nastupio na tri utakmice u septembru, a u prosjeku je bilježio 16 poena, uz po 3,3 skoka i asistencije, te 1,7 ukradenih lopti po utakmici.Naš reprezentativac je u prvoj utakmici u mjesecu protiv Zaragoze upisao 12 poena, dok je u narednoj protiv Manrese zabilježio čak 23, kojima je pridodao sedam skokova i četiri asistencije.Sjajni mjesec zaključio je na „El Klasiku“ protiv Barcelone. Katalonce je za 21 minutu na parketu „počastio“ s 13 poena i pet asistencija, a njegov klub je upisao novu pobjedu.Bh. košarkaš nastavlja s partijama vrijednim spominjanja i u oktobru, pa ne bi začudilo da i u ovom mjesecu dobije ovu nagradu. Za igrača kojeg su mnogi odbacivali nakon relativno neuspješnog odlaska u NBA, Musa polako, ali sigurno postaje novi lider „Kraljeva“ i neko ko bi mogao još dugo nositi bijeli dres madridskog giganta.

Bh. košarkaš dobio novu nagradu

Džanan Musa: Najbolji u septembru

Kongresi SDA nekoć su bili veliki, bitni događaji. Bez obzira na to radi li se samo o „primopredaji“, poput one kada je 2001. Alija Izetbegović prepustio kormilo stranke Sulejmanu Tihiću, ili žestokoj borbi za novog lidera poput one 2009., kada su se za vođenje stranke borili Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i Adnan Terzić, a Tihić Izetbegovića pobijedio relativno malom razlikom, Kongresi su, šta god inače neko mislio o ovoj stranci, redovno svjedočili o veličini, snazi i bitnosti SDA.Ničeg od toga nije bilo na ovogodišnjem Kongresu SDA. Cijeli događaj protekao je u sjeni činjenice da se Šemsudinu Mehmedoviću zabranilo da bude protukandidat Bakiru Izetbegoviću, čime je potonjem osigurana pozicija predsjednika.

Sama atmosfera na Kongresu bila je sablasna, tiha, tmurna, depresivna. Događaj skromno organiziran. Govori dosadni i potpuno nezanimljivi. Kongresom su ordinirali oni koji pod Bakirovim vodstvom pripadaju prvom safu stranke: korumpirani obavještajci, siledžije, razbojnici, botovi...Šemsudina Mehmedovića nije bilo. Kao ni Adila Osmanovića. Safet Softić povukao je kandidaturu.Nije bilo ni predstavnika drugih političkih opcija. Ni stranih predstavnika. Dobro, lažem, bili su tu gosti iz Irana, AKP-a, Kine, ali ne i ambasadori SAD i Velike Britanije.To je, naime, civilizacijski i međunarodni krug u koji je pod vodstvom Bakira Izetbegovića zapala SDA.A cijela atmosfera na Kongresu odraz je stanja u koje je zapala SDA. Atmosfera koja je više ličila na posljednji oproštaj od pokojnika nego na najvažniji skup najveće stranke u državi.

Atmosfera na Kongresu SDA bila je sablasna, tiha, tmurna, depresivna

Bakir nek’ zatvori vrata

Kao da već nisu pronašli dovoljno tema oko kojih bi se podijelili i kao da nemaju vlastitih problema koje nisu riješili, bh. zvaničnici ovih dana požurili su da nas zatrpaju i ličnim stavovima o ratu na Bliskom istoku. Ličnim, jer zajednički ni o ovoj bolnoj temi nije i ne može biti usaglašen.Legitimno je pravo, pa donekle i razumljivo, da o događajima koji su šokirali cijeli svijet svoje poruke istaknu i domaći zvaničnici, bez obzira na to što one u globalnim okvirima nemaju ama baš nikakav značaj. U takvoj situaciji verbalna podrška Izraelu ili Palestini i njihove istaknute zastave više služe da „komšiji dignu pritisak“ i dodatno rasplamsaju diskusije na domaćem terenu, koje traju i u danu u kojem svjedočimo novim razaranjima Gaze i izbjegličkim kolonama ljudi koji su već bili izbjeglice.Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto osudila je Hamas, Milorad Dodik na Palati RS istaknuo zastavu Izraela, ali je, ne računajući nevažne političare poput izvjesnog Slavena Raguža, najdalje otišao predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić. On je ne samo iznio vlastiti stav o uzrocima koji su doveli do kulminacije nasilja već replicirao Krišto i nastavio bespotrebnu, nediplomatsku, poprilično primitivnu svađu s ambasadoricom Izraela u BiH Galit Peleg, koju je nazvao „izmanipuliranom zlonamjernom budalom“.Uličarski rječnik nije svojstven samo Komšiću već još nekim političarima u BiH. Na domaćem terenu pomalo smo i navikli na svakakve vulgarnosti, ali u komunikaciji s međunarodnim zvaničnicima, pogotovo prijateljskih zemalja i s pozicije na kojoj se nalazi, Komšić je osramotio vlastitu državu.Dok pokušavaju da, ovako mali, nebitni i podijeljeni, utječu na svjetska pitanja, domaći političari trebaju biti svjesni da njihova podrška neće puno značiti ni Palestini, ni Izraelu, ali da svojim neodgovornim istupima itekako mogu utjecati na poziciju svoje zemlje i njenih građana.

Političari svojim neodgovornim istupima itekako mogu utjecati na poziciju svoje zemlje i njenih građana

Komšićev primitivizam

U subotu će u Zetri biti održan 8. po redu Kongres SDA. Da se odmah razumijemo, bit će to bukvalno farsa od Kongresa, jer je pobjednik i predsjednik stranke poznat već prije pola godine, a to je novi/stari lider Bakir Izetbegović.Tako da je održavanje Kongresa samo privid da je riječ o demokratskoj stranci koja radi po Statutu i pravilima. No, to su priče za malu djecu i predstava za javnost. U njih ne vjeruje više niko, pa ni samo članstvo. A takvih je svaki dan sve više.SDA je pretvorena u stranku dva lica Bakira i Sebije. Uz pomagače i klimače glavama. Mlade i ohrndale političare koji su 30 godina u politici. I dalje mašu zarad ličnih interesa i fotelja.Svi iole normalni, pobjegli su od Bakira i njegove sjene, koja je iz fotelje KCUS-a vodila i bolnicu i stranku, križala nepodobne, obračunavala se s onima koji su imali hrabrosti da progovore. A Bakir je gledao i odobravao. Zato je ostao bez fotelje i vlasti nakon skoro 30 godina.A u SDA posljednjih 10 godina ništa ne štima i kola idu nizbrdo svaki dan. A glavni krivac je upravo Bakir Izetbegović, koji je stranku privatizirao i vodi se tezom da ju je naslijedio od oca Alije Izetbegovića, koji je u borbi za lidersku poziciju SDA 1990. godine čak imao protukandidate, za razliku od sina koji se boji da bi gubitkom pozicije predsjednika ostao bez ičega. I tako bi i bilo.

Međutim, brutalno je poražen u borbi za Predsjedništvo BiH, nokautiran i ponižen. Sve što mu je ostalo jeste stolica lidera stranke u koju je sjeo 2014. godine i tek nakon smrti Sulejmana Tihića. Alija je u Tihiću, za razliku od sina Bakira, vidio nasljednika.Upravo imenovanjem Izetbegovića juniora počinje era urušavanja SDA i obračuna s tihićevcima. Svi su sklonjeni, ostali su rijetki, poput Adila Osmanovića ili, recimo, Safeta Softića, koje je Bakir totalno sklonio u ćošak i izolirao, a botove i jurišnike uzdigao iznad svih.No, niti je SDA više demokratska stranka niti je Bakir ozbiljan političar. Njegovo vrijeme je prošlo. I od onih koje ima oko sebe pola ih je na crnoj listi SAD.Bez promjena na čelu SDA, ovoj stranci nema spasa. Zato vlast i navija da Bakir ostane lider, jer s njim niko ne želi ni kafu popiti, a kamoli vlast formirati.

Svi iole normalni, pobjegli su od Bakira i njegove sjene, koja je iz fotelje KCUS-a vodila i bolnicu i stranku i križala nepodobne

Farsa od Kongresa

Sarajevo je u četvrtak navečer bilo mjesto održavanja istinskog muzičkog spektakla. Povodom 100. rođendana Sarajevske filharmonije, u Narodnom pozorištu održan je gala koncert, kojim je dirigirao čuveni svjetski maestro Rikardo Muti (Riccardo).U pozorištu, kao i ispred njega, gdje se koncert prenosio na LED ekranima, tažilo se mjesto više, a 82-godišnji maestro je briljirao.Ovo je treći dolazak Mutija u glavni grad BiH, a on je povodom toga poručio:- Dok god budem živ, možete računati na mene, uvijek ću se ovdje vratiti da dirigiram jedan koncert - dodao je.Rođen je 28. jula 1941. u Napulju, gdje je i odrastao.Otac mu je usadio interes za muziku te mu je finansijski pomagao da upiše časove klavira kod Vincenza Vitalea. Nakon što je završio napuljski konzervatorij „San Pietro a Magella“ upisao je konzervatorij u Milanu.Karijera mu počinje 1968. godine, kada postaje dirigent na firentinskom opernom festivalu “Maggio Musicale Fiorentino”, gdje ga je zapazio Herbert von Karajan. Njegova karijera obilježena je brojnim uspjesima, a danas uživa zvjezdani status u svom poslu.

Slavni dirigent predvodio koncert povodom 100. rođendana Sarajevske filharmonije

Rikardo Muti: Računajte na mene

Rijetko se može desiti iole ozbiljniji razgovor s kulturnim djelatnicima u Bosni i Hercegovini, a da oni ne spomenu teško stanje u svojoj branši, loše finansiranje, neregulirane statuse, nerazumijevanje vlasti, nepoštivanje autorskih prava...S pravom se žale, reći će mnogi i – na tome će ostati. Eventualno će se desiti neki verbalni dvoboj kulturnih djelatnika putem društvenih mreža ili portala. I to je to.A na drugom kraju svijeta, u Holivudu, koji je mnogima simbol bogatstva, slave i uspjeha – štrajk. Već mjesecima. Digli se svi – scenaristi, glumci... Traže poštivanje svojih prava, traže više plaće, traže zaštitu kod korištenja umjetne inteligencije.

Holivudski magovi poput Meta Dejmona (Matt Damon), Meril Strip (Meryl Streep), Bena Stilera (Stiller) te Kolina Farela (Colin Farrell) podržali su štrajk i veoma su aktivni u borbi za prava kolega.Zašto naši umjetnički velikani, a imamo ih, hvala Bogu, ne poduzmu nešto konkretno? Ako misle da od izlaska na ulice kod nas nema ništa (a obično nema), u njihovim rukama su i drugi alati.Jer, ako nešto ne valja, mijenjaj, rješavaj, ne čekaj da rješenje padne s neba. Kad Holivud ne čeka, zašto bi glumci, reditelji, scenaristi, rekviziteri, pomoćni radnici, honorarni saradnici, montažeri... to ovdje čekali?A možda im i nije baš toliko loše.

Kod nas će se eventualno desiti neki verbalni dvoboj kulturnih djelatnika putem društvenih mreža ili portala i na tome će ostati

Nek’ Holivud štrajkuje

Ako se neće čuvati, doći će dan kad nećemo imati Edena Azara (Hazard), rekao je Žoze Murinjo (Jose Mourinho) 2015. godine. I bio je u pravu. Iako sjajni Belgijanac nije mogao pronaći klub nakon raskida saradnje s Real Madridom, ljubitelje fudbala šokirala je vijest da je objavio kraj karijere.Prerano je došao. Azar će u fudbalsku penziju sa samo 32 godine, ali njegov kraj ubrzale su brojne povrede koje su prouzrokovale batine koje je dobivao, o čemu je govorio Murinjo, ali i njegov nezdrav stil života.Nakon blistavih partija u Lilu i Čelziju uslijedilo je ispunjenje sna – Real Madrid. Međutim, njegov boravak u španskoj prijestonici pretvorio se u noćnu moru. Došao je kao najskuplje pojačanje od 115 miliona eura, a Madrid je napustio kao najgori transfer u historiji Reala.A nije tako trebalo biti. Međutim, povrede su sve pokvarile. Belgijanac je bio nezaustavljiv u svom „prajmu“, izluđivao je protivničke defanzivce, a navijače držao na rubu njihovih sjedišta. Bio je jedan od posljednjih majstora koji nisu igrali, nego su se igrali fudbala.Pridružio se društvu sjajnih fudbalera koji su se ove godine oprostili. Zlatan Ibrahimović, Mesut Ozil, Geret Bejl (Gareth Bale), Đanluiđi Bufon (Gianluigi Buffon), Sesk Fabregas (Cesc), Diego Godin... i sada Azar.Azar je u svojoj karijeri igrao samo za tri kluba – Lil, Čelzi i Real Madrid. Ostat će upamćen kao jedan od najboljih belgijskih fudbalera ikada.

Protivnici mogu odahnuti, njihova “noćna mora” ide u penziju

Eden Azar: Odlazak majstora

Dolazi uskoro i taj dan. Šesnaesti oktobar 2023. godine. Sud BiH, adresa Kraljice Jelene 88, Sarajevo. Sudnica broj 4. Vrijeme ročišta 13 sati. Optuženi Milorad Dodik, predsjednik RS i lider SNSD-a.Mnogi su još u nevjerici da će u državi kakva je Bosna i Hercegovina predsjednik entiteta koji 20 godina od bh. pravosuđa pravi crnu ovcu, radi i priča šta hoće i vrijeđa koga stigne, biti optužen, a kamoli da mora doći u Sud BiH kako bi se izjasnio o potvrđenoj optužnici Tužilaštva BiH za krivično djelo neizvršenje odluka visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt).No, kada se vratimo unazad, Dodiku se igra sa Šmitom u mudrovanju ko je legalan i da li visoki predstavnik može donositi bonske ovlasti itekako obila o glavu.Dodik je u „ratu“ sa Šmitom, cijelom međunarodnom zajednicom i dijelom medija jedini gubitnik. Dokaz za to je opravdana optužnica Tužilaštva jer je naredio da se objavi ukaz kojim se poništavaju Šmitove odluke.Tri mjeseca kasnije Dodik je s pravom zabrinut. Počinje mu sudski postupak. Prijete mu kazna zatvora i zabrana političkog djelovanja. Rat sa Šmitom i inaćenje sa strancima vratili su mu se kao bumerang.

Plus, za Dodika noćna mora, zgrada Suda Bosne i Hercegovine, institucije koju godinama ne priznaje. Dodiku je veća mora to što će morati dolaziti u Sud u Sarajevo nego to kako će na kraju proći.Ali presumpcija nevinosti važi za sve. Tako i za Dodika. No, presumpcija je jedno, izrugivanje državi i pravosuđu po matrici “država, to sam ja” skroz drugo.Valjda će to i Dodik shvatiti. Pred sudom su svi jednaki, bio to predsjednik ili bilo ko drugi. Kada izgovori rečenicu: “Časni sude, nisam kriv”, Dodik će priznati i instituciju čije zatvaranje traži godinama.Pravda je nekad spora, ali dostižna. Samo da se proces protiv Dodika ne pretvori u cirkus!

Dodik je u „ratu“ sa Šmitom, cijelom međunarodnom zajednicom i dijelom medija jedini gubitnik

Dodikov strah

Nihad Uk u ponedjeljak je podnio ostavku na mjesto premijera Kantona Sarajevo. Na ovaj način zvanično je započeo dugo najavljivani proces rekonstrukcije Vlade koji bi trebao biti okončan u narednih mjesec.Naravno, pozicija Uka neće biti upitna, s obzirom na to da je njegova ostavka tek zadovoljavanje procedure da se ministri SBiH izbace iz vlasti, nakon što je ova stranka prethodno napustila savez s trojkom te bezuspješno pokušala spriječiti uspostavu nove Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.Naravno, suviše je rano za donošenje ocjene o tome koliko je Nihad Uk bio uspješan kao premijer. Mnogima je djelovalo iznenađujuće kada je Uk imenovan za premijera, u martu ove godine, zamijenivši na toj poziciji Edina Fortu, koji je prešao na poziciju u Vijeće ministara. U nekoliko mjeseci svog mandata Uk je podržao brojne korisne projekte u Kantonu Sarajevo te je procesima upravljao na transparentan način.Vlada koju je on vodio nastavila je raditi i na projektima izgradnje i obnove saobraćajne mreže u KS. Ipak, veliki projekti koji će biti i najveći ispit tek čekaju Uka na poziciji premijera, a tiču se, prije svega, infrastrukturnih izazova. Tu se podrazumijevaju izgradnja transverzale koja je u planu već više od četiri decenije i obnova putne infrastrukture, ali i projekti revitalizacije kantonalnih preduzeća, jačanje Aerodroma u Sarajevu, rješavanje problema zbrinjavanja mladih, vraćanje vrhunskog sporta u glavni grad BiH itd.S obzirom na to da će Uk, prema svemu sudeći, na poziciji premijera ostati do kraja 2026. godine, ima i dovoljno vremena da dokaže da mladi kadrovi u ovoj zemlji ipak znaju i mogu bolje.Nihad Uk rođen je 1989. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu.

Veliki projekti koji će biti i najveći ispit tek čekaju Uka na poziciji premijera

Nihad Uk: Mladić na ispitu

S Ahmetom Kuruom, profesorom političkih nauka i direktorom Centra za islamske i arapske studije na Državnom univerzitetu San Dijego, vodio sam vrlo zanimljiv intervju o stanju u islamskom svijetu danas, gdje smo se neizostavno dotaknuli i položaja u kojem se nalaze Bošnjaci.U svojoj odličnoj knjizi "Islam, autoritarizam i nerazvijenost" Kuru zastupa argument da je početak tzv. braka između vjerskih poglavara i države u islamskom svijetu ujedno i početak njegovog višegeneracijskog zaostajanja. Zahvaljujući tom braku, širom islamskog svijeta danas haraju autoritarni režimi, a svaka kritika na njihov račun i pokušaji alternativnog promišljanja od onoga što je režimski mainstream u korijenu se sijeku i kažnjavaju, bivajući tretirani obično kao svojevrsna blasfemija i skretanje s „pravog puta“.- Danas je muslimanski svijet prepun vjerskih učenjaka i političkih diktatora, ali ima vrlo malo intelektualaca i ekonomskih poduzetnika. Zato smo naučno i ekonomski zaostali - kazao je Kuru u jednom trenutku u intervjuu.Ove riječi bude zlokobne asocijacije na put kojim su Bošnjaci krenuli. Istraživači su utvrdili da je 1938. godine u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji bilo svega 800 visokoobrazovanih Bošnjaka. Period socijalističke Jugoslavije, barem u obrazovnom i kulturnom smislu, bio je zlatno doba za ovaj narod – Bošnjaci se masovno opismenjavaju, dobivaju prve univerzitete u BiH, autohtonu političku elitu, intelektualce, stručnjake, a sve prati i proces nacionalne emancipacije u ovoj državi.Ipak, posljednjih 30 godina čini se da se postepeno odvija suprotan proces kod bošnjačkog naroda. Uz „povratak tradiciji“ pod vladavinom SDA i naglo povećani utjecaj Islamske zajednice, koja se često postavlja i kao vrhovni politički autoritet, Bošnjaci sebe, umjesto da se ponašaju kao nezavisan i moderan narod, sve više svode na dio ummeta, kap u moru od dvije milijarde muslimana koja gaji iluziju da tu nekakva stvarna veza između njih postoji. Mudre misli pisaca i intelektualaca zamjenjuju hadisi kao odgovori na sva životna i društvena pitanja, političku razboritost i modernost vjerski tribalizam, političkom scenom ordiniraju populisti koji ne emancipiraju, nego retorički udovoljavaju najprizemnijim strastima svojih glasača, a zvijezde društva postali su kojekakvi šejhovi i imami koji se bave „krucijalnim“ životnim pitanjima tipa „smije li žena sama voziti automobil do Zenice“ i „da li je dozvoljeno utorkom nokte sjeći“.Uzimajući sve u obzir, pitanje koje se ozbiljno mora postaviti jeste da li se Bošnjaci nalaze u realnoj opasnosti od istog onog puta zaostalosti i neslobode kojim su krenuli i mnogi drugi muslimanski narodi?

Bošnjaci sebe, umjesto na nezavisan i moderan narod, sve više svode na dio ummeta

Kuda idu Bošnjaci

Slovenski stručnjak Simon Rožman posložio je stvari u FK Sarajevo. Došao je na užarenu klupu, u trenutku kada stvari nisu baš štimale na Koševu. Sarajevo je ispalo iz Evrope, loše otvorilo sezonu u domaćem prvenstvu, nije bilo “Hordi zla”...Onda je prvi čovjek kluba Ismir Mirvić povukao potez. Doveo je Senijada Ibričića za sportskog direktora, a s njim je došao Simon Rožman. Dočekan je s visokom dozom skepticizma. Tako je uvijek na Koševu, osim ako niste Husref Musemić, koji je ljubimac navijača Sarajeva.Ogroman je pritisak i kada vodite dva kluba u glavnom gradu BiH, ali Rožman se uhvatio ukoštac s poslom i polako krenuo stvarati jednu ozbiljnu ekipu, kakvo je Sarajevo sada.Sarajevo je „na papiru“ bilo jedan od kandidata za titulu i prije početka sezone, ali je sve trebalo posložiti i na terenu, što je Rožman i uspio. Promijenio je stvari na Koševu, a sada bordo tim diše za vratom Borcu. Ispod njih je Zrinjski i sigurno da će se do kraja sezone voditi velika borba za titulu.Imao je Rožman i odličnu premijeru u najvećoj utakmici bh. fudbala, sarajevskom derbiju u kojem je slavio protiv poznanika iz slovenske lige Nermina Bašića s visokih 3:0. Slovenac osvaja simpatije navijača Sarajeva, a njih ne možete prevariti. I igrači su zadovoljni. „Lete“ po terenu, „grizu“ protiv svakog protivnika, što je potvrda dobre energije i atmosfere u klubu o kojoj je Senijad Ibričić nedavno govorio za „Avaz“.Simon Rožman rođen je 6. aprila 1983. godine u Celju. Kao trener je vodio Celje i Domžale u dva navrata, Rijeku i Maribor. S Riječanima je osvojio Kup Hrvatske.

Slovenac složio ekipu koja se može boriti za titulu

Simon Rožman: Snažno Sarajevo

U svijetu je počeo novi rat. Dok je za jedne bilo ogromno iznenađenje to što je Hamas izveo munjeviti i dobro osmišljeni napad na Izrael, za druge, koji pomno prate tamošnju političku situaciju, zapravo je bilo pitanje dana kada će izbiti novi sukob.Kažnjavanje Izraela za njegovu okupaciju, ugnjetavanje, naseljavanje, a posebno skrnavljenje palestinskih vjerskih simbola, nadasve džamije El-Aksa u Jerusalemu, među glavnim su i praktično poznatim ciljevima Hamasa.Na okupaciju, pritiske, stradavanje, patnju Palestinaca podsjetio je, nedugo nakon početka napada Hamasa, Nader Salajmeh (Salaymeh), doktor farmacije, nekadašnji beogradski i sarajevski student, koji nam se javio iz svog doma iz istočnog dijela Jerusalema, istakavši da je zapravo kulminirao slijed svih tih silnih događaja.Za takav razvoj situacije okrivio je ekstremističku vladu izraelskog premijera Benjamina Netanjahua (Netanyahu).- Ogromni su pritisci na naš narod u svim mjestima u Gazi i Zapadnoj obali. Naši ljudi se ne mogu slobodno kretati između gradova kao što to čine drugi ljudi na svijetu. Izraelski doseljenici ubijaju nevine ljude. Djeca nisu mirna u školama - kazao nam je, između ostalog, dr. Salajmeh.Nažalost, više od pet desetljeća traje okupacija Zapadne obale i Gaze i pet miliona Palestinaca koji žive na tom području. Zgražavali smo se nad kršenjem ljudskih prava, ubistvima civila, djece, novinara, nasiljem, siromaštvom...Sve je to vodilo ka radikalizaciji, ali i rađanju ekstremizma s druge strane, koji se, jasno, ničim ne može opravdati.Stoga, konačno zaustavljanje tog gorkog i beskonačnog sukoba, zasigurno, trebao bi biti interes cijelog svijeta. Jer, nasilje uvijek rađa nasilje, a decenijama ginu stotine hiljada nevinih, dok generacije odrastaju u jadu i čemeru.&nbsp;

Interes cijelog svijeta bi trebao biti zaustavljanje tog gorkog i beskonačnog sukoba

Novi rat

Mančester junajted je bio pred novom blamažom. Gubio je na svom Old Trafordu od, uz dužno poštovanje, slabašnog Brentforda. Navijači na stadionu su se držali za glavu dok su se prisjećali nekih boljih vremena.Ranije je bilo teško i zamisliti da neko uzima bodove na „Teatru snova“, a kamoli da čini da Junajted izgleda toliko loše. Sve je slutilo na novo razočarenje za navijače i novi kiks izabranika Erika Ten Haga.Nizozemac je povukao potez očajnika i, kada je istrošio sve napadačke opcije, u igru poslao Skota Mektomineja (Scott McTominay) kako bi tim „bunario“ – fudbalskim rječnikom slao visoke lopte u šesnaesterac jer ekipa nije mogla ništa drugo napraviti.I bio je to ludi rolerkoster „Đavola“ – od vrha do dna za četiri minute. Škotski veznjak je u sudijskoj nadoknadi i u razmaku od svega četiri minute postigao dva gola. Dijete Junajteda je donijelo erupciju oduševljenja na Old Trafordu, a produžio je i „život“ Ten Hagu u Engleskoj.Zanimljivo, Mektomineja je u tim uveo Žoze Murinjo (Jose Mourinho), a na njega je Portugalcu „išaretio“ i legendarni Sir Aleks Ferguson (Alex) nakon pobjede u Komjuniti šildu 2017. godine.Skot Mektominej je rođen 8. decembra 1966. godine u Lančesteru. Odigrao je 149 mečeva za Junajted i dao 14 golova. Za reprezentaciju Škotske je sakupio 43 utakmice, a sedam puta se upisao u strijelce.

Dijete Junajteda postiglo dva gola u nadoknadi za veliki preokret

Skot Mektominej: Spriječio novu blamažu

Već danima niko razuman ne može da shvati potez Bakira Izetbegovića da iz borbe za predsjednika SDA izbaci Šemsudina Mehmedovića, čovjeka koji je donio najviše glasova za Predstavnički dom PSBiH od kandidata iz svih izbornih jedinica u FBiH.No, time je Izetbegović jedino napravio štetu stranci, koju je, kako sam kaže, „naslijedio od babe“.Mehmedović je najavio osnivanje nečega što je nazvao “nadstranačkim pokretom” te najavio da ipak i dalje ostaje u SDA, no izvjesno je da za istupanje čeka samo Kongres i to da se objelodani da je Izetbegović po četvrti put “izabran” za predsjednika stranke.- I dalje ostajem u okvirima SDA i, kada se javno obznani da je SDA postala privatna stranka, onda ćemo vidjeti kako dalje - rekao je Mehmedović prije nekoliko dana.Sam njegov izlazak bi značio praktično gašenje SDA u jednoj od najjačih baza Tešnju. Iako je Izetbegović postavio sebi bliske poltrone u susjednim općinama poput Maglaja, Žepča, Teslića i Doboja na čela organizacija, Mehmedović u njima ima veliku podršku među građanima.

Tako bi Mehmedović samo na vlastitu moć mogao biti parlamentaran na svim nivoima vlasti, i to direktno na štetu SDA, a već praktično i jeste. Naime, on kontrolira vijećnike i načelnika SDA u Tešnju, odbornika u Doboju, a iz Tešnja ima po jednog zastupnika u Skupštini ZDK i Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.Osim toga, čeka se i Kongres, gdje će se još jednom potvrditi da je SDA stranka jednog lica kada će Izetbegović, osim aklamacije za svoj izbor, izdiktirati i imena potpredsjednika stranaka, gdje će očistiti stranku od bilo kakvog slobodnog mišljenja.Izvjesno je da će time prouzrokovati brojna nezadovoljstva te daljnje osipanje kadrova. Prvi kandidati za napuštanje SDA bit će svakako Adil Osmanović i Safet Softić, posljednji ljudi Sulejmana Tihića, koji će, izvjesno je, izvisiti za funkcije. Nakon toga će se to nastaviti prilikom izbora Glavnog odbora SDA, kantonalnih, regionalnih, gradskih i općinskih organizacija.Time će se SDA nastaviti raspadati, a, osim gubitka glasova, sasvim je sigurno, imat će još jednu stranku koja neće htjeti s njima formirati bilo kakve koalicije.

Izvjesno je da Mehmedović samo čeka Kongres i potvrdu da je SDA stranka jednog lica kako bi prestao biti njen član

Šemsudin Mehmedović i Bakir Izetbegović

Šemso "gasi" Bakira

Ima nečeg truhlog na političkoj sceni BiH i u ljudima koje ona privlači. Čini se da ona privlači one najgore i da ovo “pravilo”, gotovo bez izuzetka, vlada među svim političkim opcijama. Proces smjene SDA s vlasti, koji je započeo nakon općih izbora 2022. godine, sasvim očekivano, prate vijesti o spektakularnim uhljebljenjima.I pored činjenice da im novca baš i ne fali, našlo se tu mnogo pozicija za familiju Isak, kao i za supruge, kćerke, sinove, rođake i prijatelje brojnih drugih političkih funkcionera koji su sada u prilici da uhljebljuju. O postavljanju i zapošljavanju stranačkog članstva, da ne govorimo. Nastavak je to stare dobre prakse u kojoj su SDA, HDZ i SNSD izgradili čitave familijarne političko-poslovne imperije zapošljavanjem na budžet.Doći do zaposlenja u državnom sektoru čini se da je postao svojevrsni sveti gral prosječnom stanovniku u BiH, zbog kojeg će, ako treba, prodati dušu, pogaziti sve principe, podići partijsku knjižicu, ako treba – i platiti. A stranke su postali svojevrsni biroi za zapošljavanje koji primaju i zapošljavaju u državni sektor one koje niko drugi nije htio.

Ako analizirate CV-e rukovodilaca političkih stranaka u BiH, ne samo da u njima nećete naći mnogo uspješnih poduzetnika, vrhunskih menadžera ili ozbiljnih intelektualaca, nego ćete uvidjeti da najviši procent njih čine upravo ljudi koji mimo budžeta u svojim životima nisu radili doslovno ništa, kamoli izgradili neku karijeru u privatnom sektoru.Kako je moguće i zašto se – čast rijetkim izuzecima – politikom ovdje bave uglavnom ljudi koji bi bez budžeta i partijske knjižice u realnom sektoru vjerovatno bili osuđeni na prevrtanje pljeskavica?Je li sposobni i uspješni ljudi generalno zaziru od politike, je li im ne daje niko priliku ili oni naprosto ne mogu doći do izražaja u stranačkim žabokrečinama u kojima haraju mediokriteti, neradnici i ulizice?Šta god da bio odgovor, teško je očekivati da vam puteve, mostove, digitalizaciju, pruge, stadione, obrazovanje, ekonomiju i zdravstvo kvalitetno izgrade ljudi koji u životu nisu napravili ni šibicu.

Zašto smo osuđeni na kadrove koji bi bez budžeta i partijske knjižice prevrtali pljeskavice

Vladavina uhljeba

Stameni stoper Njukasla Den Brn (Dan Burn) ispunio je životni san postigavši gol u Ligi prvaka za svoj dječački klub.Odrastao je navijajući za „Svrake“, a sudbina je htjela da on bude strijelac jednog od četiri gola protiv PSG-a (4:1) u prvoj utakmici Njukasla na Sent Džejms Parku po povratku u Ligu prvaka.Njukasl 20 godina nije igrao najjače evropsko klupsko takmičenje, a sada svi pričaju o „Svrakama“ i lokalnom dječaku. Rođen je u gradiću Blijt, odmah do Njukasla. U ovom klubu je i počeo trenirati fudbal, ali nije zadovoljio trenere, pa je dobio ispisnicu s 11 godina.Prošao je trnovit put do zvijezda. Igrao je za trećeligaše Jeovil, Vigan i Birmingem, da bi se prošlo ljeto iz Brajtona vratio u Njukasl.Prošle godine su fanovi saznali da je preživio nesreću u djetinjstvu kada je ostao bez prsta, no ni to ga nije spriječilo da se bavi onim što voli najviše – fudbalom.Idol mu je tokom cijele karijere bio Alan Širer (Shearer), a fudbal je počeo pratiti kada je Njukasl s klupe vodio legendarni Sir Bobi Robson (Bobby).- To je razlog zbog kojeg sam zavolio fudbal, ali i klub. To su bila slavna vremena, vremena u kojima su se igrale noći Lige prvaka - rekao je svojevremeno Brn.Često je div od dva metra bio ismijavan zbog nezgrapne građe, ali je on ispunio svoj san. Nastupio je za svoj Njukasl u Ligi prvaka pred domaćom publikom, a čak se upisao i u strijelce. Nije moglo bolje.

Odrastao navijajući za Njukasl, a protiv PSG-a je postigao gol

Brn: Sanjao je meč Lige prvaka u dresu omiljenog kluba

Džanan Musa: Najbolji u septembru

Bakir nek’ zatvori vrata

Komšićev primitivizam

Farsa od Kongresa

Rikardo Muti: Računajte na mene

Nek’ Holivud štrajkuje

Eden Azar: Odlazak majstora

Dodikov strah

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Kuda idu Bošnjaci

Simon Rožman: Snažno Sarajevo

Novi rat

Skot Mektominej: Spriječio novu blamažu

Šemso "gasi" Bakira

Vladavina uhljeba

Den Brn: Div ispunio san

Kolumne

Džanan Musa: Najbolji u septembru

Bakir nek’ zatvori vrata

Komšićev primitivizam

Farsa od Kongresa

Rikardo Muti: Računajte na mene

Nek’ Holivud štrajkuje

Eden Azar: Odlazak majstora

Dodikov strah

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Kuda idu Bošnjaci

Simon Rožman: Snažno Sarajevo

Novi rat

Skot Mektominej: Spriječio novu blamažu

Šemso "gasi" Bakira

Vladavina uhljeba

Den Brn: Div ispunio san