Ekica je sarajevsko dijete. Mangup velika srca. Nema Sarajlije koji ne zna tog čovjeka. Danima, mjesecima je neumorno okupljao Sarajlije da pokrenu sarajevsku žičaru. Nije bilo osobe koja je rekla ne. Ljudi su se slikali. Slali poruke iz daleka svijeta. A Nedim zvani Ekica je te poruke objavljivao na svom Facebook profilu i pisao: „Vozimo se“.Sjećanja na najljepše izlete i druženjaKreirao je i stranicu za žičaru. Malo-pomalo broj članova je rastao, ali i istinska ideja da se taj čarobni znak raspoznavanja Sarajeva ponovo oživi. I zaista, jednog dana je sve krenulo. Žičara se polako počela buditi i oživjela. Ekica je ostao po strani gledajući kako su neki drugi ljudi počeli da rade oko žičare. Njemu je najvažnije bilo da je ponovo počeo disati punim plućima. Uz prvu godišnjicu žičarinog rođendana napisao je: „Slavimo“. E tako i bi.Sretan prvi rođendan žičari su poželjeli svi koji vole grad i njeguju sjećanja na najljepše izlete i druženja na Brusu, Dobrim vodama i Prvom šumaru. Malo zatim oživjela je i radost trebevićkog sankanja. Mali i veliki su krenuli put te male planine nadomak Grada i svi zajedno se radovali snježnim radostima baš kao i nekad uz Olimpijadu.Vučko je opet oživio i promolio svoju glavu pozdravljajući znane i neznane. Eto, ponovo je radost sišla u grad i iz grada krenula uzbrdo.A onda je počelo odbrojavanje za EYOF. Europski omladinski olimpijski festival. Stotine i stotine mladih iz cijelog svijeta susrest će se u BiH. Natjecat će se u dobru. U sportu. Zastave će se vijoriti i radovati jedna drugoj. Dan poslije nakon što je daleke 1984. počela Zimska olimpijada u Sarajevu, 9. 2. 2019. godine počet će Olimpijske igre mladih. Olimpijski stadion će biti mjesto okupljanja onih koji slave život, brišu granice i podjele. Neko će pobijediti, neko će nositi zlatne medalje oko vrata, a neko će otići iz ovog malog olimpijskog grada s uspomenama kakve samo mladost nosi u sebi.Nekad su sarajevske tinejdžerice danima uvježbavale koreografiju za Olimpijadu čvrsto uvjerene da su i same olimpijske natjecateljke. Nosile skijaške jakne brižljivo krojene za najveću svjetsku svečanost uz pletene trake oko glave plešući sve kao jedna.Prijatelji novi tu se dočekujuA danas, danas neka nova mladost rođena u stoljeću nakon Olimpijade sprema svoju ulogu za otvaranje EYOF-a i dane natjecanja. Svi kao jedan. Sretni i radosni što će biti domaćini vršnjacima iz cijelog svijeta. I opet, u nekim novim jaknama, s nekim novim akreditacijama i nekim novim obvezama. Tih dana neće ići u školu, pohađati redovno nastavu, ali će naučiti mnogo važnije lekcije od pukih definicija iz udžbenika.Naučit će raditi, gledati otvorenih očiju i vidjeti svu šarolikost svijeta. Naučit će se odgovornosti prema drugima. Naučit će lekcije koje ne pišu u udžbenicima i koje ne stoje čak ni u nepisanom gradivu. Kako biti vrijedan, odgovoran i uvažen. Kako pomoći drugima i doprinijeti svijetu oko sebe. Naučit će prepoznati čovjeka u sebi i drugima.A tih dana će se sarajevski Vučko susresti sa sarajevskim Grudvijem i zajedno će pozdraviti svoje prijatelje iz daleka svijeta. Sarajevo će ponovo biti grad spajanja, a ne razdvajanja. Vatra će ponovo gorjeti na Olimpijskom stadionu slaveći život, a ne zazivajući smrt. Neka nova mladost će skupljati uspomene za svoju djecu.Ekicu već vidimo u prvom redu kako slavi svoj grad i Vučka. A Sarajevo, Sarajevo će opet sa smiješkom gledati sve njih pjevušeći:Sa četiri strane svijeta, koraci se čuju. Prijatelji novi tu se dočekuju.Dobro nam došliStvarajmo skupa jer svi smo ovdje jedna pobjednička grupa.Zapjevaj sadNek' čuje te svak', Lijepo je biti sretan, vedar i mlad…

Nekad su sarajevske tinejdžerice danima uvježbavale koreografiju za Olimpijadu čvrsto uvjerene da su i same natjecateljke

„Promašio sam preko 9.000 šuteva u karijeri. Izgubio sam skoro 300 utakmica. Dvadeset šest puta mi je povjereno da pucam za pobjedu i promašio sam. Doživljavao sam neuspjehe iznova i iznova u životu. I zato sam uspio.“

Vučko se vratio u grad

Jedna od najvećih zabluda kojom nas truju srpski nacionalisti, predvođeni magom iluzije Miletom Veličanstvenim, jeste priča o partizanima kao ekskluzivno ili bar apsolutno većinski srpskom pokretu. Prema tom spinu, jadni Hrvati, a i ostali narodi su s rukama u džepovima mirno sačekali časne srpske partizanske jedince da ih oslobode fašističkog jarma.Komunisti ništa nisu prepustili zaboravuSvi su Hrvati bili ustaše, a svi partizani Srbi. Čak je i ustanak u Hrvatskoj, prema riječima Veličanstvenog iluzioniste, započeo u selu koje se zove Srb, pa je to krunski dokaz ove kvaziteorije. Podaci su, međutim, neumoljivi, a i uopšte nije teško doći do njih. Ako je iko, komunisti su naštampali knjiga i knjiga o ovoj temi. Ništa nisu prepustili zaboravu.Srba, mora se priznati, jeste čitav rat bilo najviše u partizanima, što je i logično, jer je riječ o najmnogoljudnijem narodu. A pogotovo ih je bilo najviše u suton rata kada su četničke jedinice, često komplet s oficirima, kuhinjama i manjirkama, prelazile u partizane. Ovaj transfer se nije dešavao, naravno, zbog ideološke bliskosti, već iz prozaičnog razloga što su partizani listom strijeljali bradonje bez velikog pardona. Opcija da se izbjegne strijeljanje bili su brijanje i petokraka na glavu.Tuga je danas vidjeti koliko Hrvati mrze Jugoslaviju, a riječ je o časnom hrvatskom projektu. Jeste, nema govora, Jugoslavija i srpska ideja, ali je i hrvatska u punom kapacitetu. Najčasniji Hrvati su se politički i vojno borili za nju.Bitka svih bitaka ovoga prostoraBitka na Sutjesci, za nas jugonostalgičare, je bitka svih bitaka ovoga prostora. Prvi put u istoriji, rame uz rame, nošeni istim idealima, skupa ginu Srbi, Hrvati, Muslimani, Crnogorci… Na Sutjesci su poginula 7.543 partizana, a više od pola od toga broja (4.150) bili su Hrvati, mahom Dalmatinci.Dok su mali gradovi iz Dalmacije dali po četverocifrene brojeve poginulih boraca, na Sutjesci gine svega 67 partizana iz Beograda. Nije zato čudo što će mnogi istoričari potvrditi da je od ljeta 1942. godine partizanski pokret opstao isključivo zahvaljujući Dalmatincima. Veličanstveni iluzionista, naravno, nema komentar na ove podatke.Nadalje, grad koji je dao najviše palih boraca u čitavom Drugom svjetskom ratu, pazi ovo, nije Beograd, nije ni Niš, ni Užice, ni Kragujevac, već je Šibenik. Šta ćemo sada, majku mu? Kako to, moj Mile, da je Šibenik dao najviše palih boraca, a partizanski pokret ekskluzivno srpski? Možda, ko će ga znati, su Srbi većinski živalj u tom Šibeniku?Što se Muslimana tiče, nećemo se folirati, jeste ih bilo u partizaniji, ali, za razliku od Hrvata, nije baš da se može reći kako su masovno i ludo trčali da se pridruže. Interesantan je podatak da u oslobođeno Sarajevo prva ulazi 16. muslimanska brigada. Tito, namazan kakav jeste bio, ne šalje brigadu s prefiksom muslimanska slučajno da prva umaršira u šeher. Drugačije je kada neku hanumu Sabahetu oslobodi neki Mustafa nego ako to uradi tamo neki Milovan.Znao je to maršal. U partizanima su ginuli svi i narušavati tu činjenicu kroz frljava nacionalistička usta je uvreda za ideale koji su ih pokretali. Ne može se novim lažima nastaviti tradicijaMada stoji činjenica da su četničke jedinice napunile Drinu muslimanskim leševima, Srbima se ne može oduzeti jak antifašistički element artikulisan kroz partizanski pokret. Dakle, postoji precizan pogled na to da su Srbi, kroz istoriju, uvijek vodili pravedne ratove. Od Balkanskih ratova, preko Prvog, a evo i Drugog svjetskog rata, gdje su činili okosnicu partizanskog pokreta.I nije zato čudo što je toliko voljena i slavljena srpska vojska. Samo u Prvom svjetskom ratu, na pravoj strani istorije, su izgubili trećinu stanovništva i čak 60 posto muške populacije. Ali ne može se novim lažima nastaviti ta časna tradicija.Sve je to tako, časno i slavno bilo dok se ne pojaviše ovi što ih Veličanstveni iluzionista danas veliča, dakle - Sloba, Radovan, Krajišnik, Biljana i drugi pametnjakovići iz haške postavke. Realno, ukenjali su i šefa i stanicu.

Prema spinu Mileta Veličanstvenog, jadni Hrvati, a i ostali narodi su s rukama u džepovima mirno sačekali časne srpske partizanske jedinice da ih oslobode fašističkog jarma

Znao je to maršal. U partizanima su ginuli svi i narušavati tu činjenicu kroz frljava nacionalistička usta je uvreda za ideale koji su ih pokretali

Sve je to tako, časno i slavno bilo dok se ne pojaviše ovi što ih Veličanstveni iluzionista danas veliča, dakle - Sloba, Radovan, Krajišnik, Biljana i drugi pametnjakovići iz haške postavke

Srpska partizanija

Segor Hadžagić jedan je od perspektivnih umjetnika kojima se Sarajevo itekako već može dičiti.&nbsp; Za predstavu „Bosnian Beauty“ (Bosanska ljepota), koju priprema Pozorište mladih u Sarajevu, Hadžagić je napisao i scenarij, potpisuje režiju i igra jednu od uloga.
Njegov angažman tim je značajniji što se „Bosnian Beauty“ svrstava u novi teatarski žanr – tehno operu. 
Hadžagić se odlučio da ne bude jedan od onih koji se žale na tešku situaciju, već da uprkos svemu radi najbolje što može. Rezultat toga je projekt čija će premijera biti krajem ovog mjeseca.
Hadžagić je rođen 25. jula 1981. u Sarajevu. Diplomirao je dramaturgiju 2009. godine na Akademiji scenskih umjetnosti.

Napisao scenarij, potpisuje režiju te igra jednu od uloga u predstavi „Bosnian Beauty“

Hadžagić: Ne žali se, već radi najbolje što može

Bosanska ljepota u tehno operi

Federacija Bosne i Hercegovine na najboljem je putu da kopira Vladu Republike Srpske iz prethodnog mandata. Koliko god odvratno nekome to moglo izgledati, tako je. Politička trgovina provodi se brutalno transparentno.&nbsp;&nbsp; Minorna firma još minornije političke figure dobila je višemilionski posao u državnoj firmi preko noći. I onda je vlasnik te firme potpisao koalicioni dogovor sa Strankom demokratske akcije. Naravno, sve ćemo to platiti mi, kroz račun za struju i nove (porezne) namete.&nbsp;„Naši“ papci izniču kao gljive ludare poslije kiše. 
U Zenici je još jedan papak, poput onih u Banjoj Luci prije četiri godine, promijenio dres i donio odlučujući mandat većini predvođenoj SDA.&nbsp; 
Po izostanku reakcija onih koji se zaklinju da su protiv SDA i njene politike vidi se da se i sami spremaju na&nbsp;„neke teške odluke“. Vlast je slast i bolest pred kojom padaju principi, ako ih je bilo, naučene lekcije odmah se zaboravljaju, a pred očima je samo plijen. Državne firme, namještenja, tenderi, udobne nove limuzine, privilegije i talovi... 
Znaju oni da u ovoj državi zakoni ne vladaju i da neće odgovarati za kriminal koji će počiniti. 
A znaju i da je biračka pamet kratka te da će oni koji će im zamjeriti, do novih izbora već biti daleko negdje na Zapadu tražeći svoje mjesto pod suncem. Ovo ovdje, koje im po rođenju pripada, zauzeli su lažovi, ljudi bez principa i morala, politički lešinari kojima su zabludjelo poklonili glas.
Kako, dakle, sada stvari stoje, pred nama su četiri propale godine koje su opet pojeli hahari iz SDA. Do nas je hoćemo li i to gledati skrštenih ruku, patološki se zabavljati nekim novim porno-skandalima, ili ćemo stvari uzeti u svoje ruke, makar to bilo i na ulici. Zarad svoje djece. Naše je već davno prošlo.

Federacija Bosne i Hercegovine na najboljem je putu da kopira Vladu Republike Srpske iz prethodnog mandata

„Naši“ papci

Propao je još jedan montirani proces u režiji Stranke demokratske akcije. Bakir Izetbegović, braća Čampara, Dragan Lukač, Semir Efendić i drugi lovci na ljudske glave doživjeli su novi poraz u sudskim klupama. Bivši potpredsjednik SDP-a Damir Hadžić oslobođen je naštimanih optužbi. Suđenje je trajalo preko dvije godine, a usput su se režimlije potrudile da Hadžića i ostale sumnjivce osvetnički pošalju i u pržun.&nbsp;&nbsp;Optuženi Nedžad Kapetanović nije dočekao pravdu. Nažalost, preminuo je početkom ove godine.
Javna kompromitacija nepodobnih uvježbana je disciplina pokvarenjaka iz Mehmeda Spahe 14. Kriminalnom zloupotrebom državnih institucija slažu se potjernice, podmeću lažni dokazi i uništavaju cijele porodice. Nakon što uhapšeni iz televizijskih skandala ipak prežive golgotu te na sudovima dokažu vlastitu nevinost, režim potpuno utihne, a glavni progonitelji razgule u mišije rupe. 
Odakle će pripremati neke buduće hajke začinjene friškim političko-propagandnim klevetama. Ukratko, to se zove diktatura!
Sa Poljina se bolje vidi da nametnuta pravna nesigurnost koju SDA sistematski kreira ne izaziva masovniju pobunu, otpor i građansku neposlušnost. Naprotiv, čak i većina opozicije zagonetno šuti. Uostalom, nisu li upravo viđeniji SDP-ovci Hadžića hinjski ostavili na cjedilu u dotičnom slučaju? Možda bi stoga ravnodušnost bila najadekvatnija dijagnoza aktuelnog stanja bh. društva. 
Jer vladajuća struktura već decenijama opstaje na širenju straha i podlim zavjerama, pa zato i ne iznenađuje tišina što sablasno odzvanja poslije svake oslobađajuće presude političkim žrtvama. 
Hadžić i ostali zaslužili su satisfakciju za doživljenu nepravdu. Međutim, šta im to vrijedi pošto su prethodno medijski izmasakrirani i etiketirani kao lopuže. Režim se, eto, svojski potrudio da nedužne strovali u pripremljenu septičku jamu. I da iznova dokaže kako nema tog suda koji je u stanju saprati fekalije iz SDA.

Nema tog suda koji je u stanju saprati fekalije iz SDA

Damir H. nije zapalio žito!

Dok većina bh. sportista traži svoj put za odlazak van granica BiH, zanimljiv potez napravila je najbolja plivačica naše države Amina Kajtaz. Iako aktivno pliva za zagrebačku Mladost, odlučila je iskoristiti mogućnost dvojne registracije, pa će ubuduće nastupati i za Orku iz Mostara, što su u klubu dočekali s velikim oduševljenjem.&nbsp;Bez sumnje da će mladi mostarski plivači dobiti priliku za dodatni napredak uz Kajtaz, koja, kao dijete Mostara, nije zaboravila svoj grad. Iz mostarskih bazena sve je krenulo, stigla je i do Olimpijskih igara, a sada je odlučila ponovo dati nešto svom gradu.
Amina Kajtaz rođena je 31. decembra 1996. Od 2014. godine nastupila je na po dva evropska i svjetska prvenstva, a BiH je predstavljala i na Olimpijadi u Brazilu. Višestruka je prvakinja BiH i Hrvatske. Inače, ona je kćerka legendarnog fudbalera Veleža Seada Kajtaza.

Iako ima klub u Hrvatskoj, odlučila plivati i za Orku

Kajtaz: Pravi primjer mladim mostarskim plivačima

Povratak mostarke

Predsjednica Ustavnog suda Federacije BiH poprilično se izjadala u „Avazu“. Aleksandra Martinović upozorava kako ova važna institucija funkcionira u lošim uvjetima usljed višegodišnje nebrige nadležnih organa. „Ustavni sud FBiH kapacitiran je sa 50 posto potrebnog kadra u odnosu na sistematizaciju radnih mjesta u stručnoj službi.&nbsp;&nbsp; O navedenom smo u više navrata informirali i putem planiranja budžetskih sredstava zahtijevali dodatna sredstva za radna mjesta u stručnoj službi, a pozitivan odgovor u tom pravcu nikad nije dobiven niti je planirani budžet koji treba biti uvršten u budžet Federacije, ikada usvojen.“
Poražavajuće je saznanje da najviša entitetska sudska adresa oskudijeva u svemu i svačemu prvenstveno zahvaljujući političkim moćnicima koji, eto, ne izvršavaju zakonom propisane obaveze. Jer federalni premijer radije će energiju potrošiti na mešetarenja u namjenskoj industriji, gdje je, šuška se okolo, prigrabio i značajan privatni kapital. 
Fadil dinamitaš Novalić već je konkretizirao vlastitu opredijeljenost ka zbrinjavanju članova najbliže familije, međutim ovo s barutom i municijom navodno je prouzrokovalo i stanovite krivičnopravne posljedice. Vidjećemo, istraga će valjda pokazati.
Uglavnom, premijer je ovih dana po nalogu svoje stranačke centrale uputio apelaciju sudu čije odluke, pokazalo se, institucionalno ne podržava. Podla namjera jeste ugrožavanje finansijske stabilnosti Kantona Sarajevo. Svakom razumnom takav je potez krajnje neodgovoran, suštinski štetan, moralno nedopustiv, ali u SDA su ipak odlučili da sumorni opozicioni status provedu ugrožavajući egzistenciju desetinama hiljada budžetskih korisnika. 
Uz parolu „Poslije nas potop“ zelembaći će se samozadovoljno kreveljiti i primitivno naslađivati iz skupštinskih klupa zbog uspješno postavljene birokratske klopke. To što će sud Novalićevu nezakonitu apelaciju odbaciti kao potpuno neutemeljenu, nerazumnici naročito ne fermaju. Govorimo, naime, o polulikovima koji se strastvenije raduju tuđoj nesreći nego vlastitom kriminalu i korupciji. U tom sumanutom igrokazu, ustavni sudovi samo su kante za odbačene otpatke sa stranačke trpeze.

Energiju će potrošiti na mešetarenja u namjenskoj industriji...

Bombaški proces

Miroslav Stevanović još je jednom prijatno iznenadio našu sportsku javnost priznanjem koje je dobio u Švicarskoj.&nbsp;&nbsp;Bivši fudbaler Borca, Željezničara i reprezentacije Bosne i Hercegovine proglašen je najboljim fudbalerom Čelendž lige, što je nagrada za sjajne partije koje pruža u dresu Serveta ove sezone. 
Servet je trenutno prvoplasirani tim u ovoj ligi sa šest bodova više od drugoplasiranog Vintertura, a Stevanović je polusezonu odigrao fantastično. Nastupio je u 16 utakmica u prvom dijelu sezone, u listu strijelaca upisao se pet puta, dok je četiri puta asistirao.
Mnogo bolji uvid u njegove igre od samog iznošenja brojki imao je žiri, koji su sačinjavali kapiteni svih klubova ove lige, treneri, selektori reprezentativnih selekcija Švicarske te novinari, a oni su odlučili da je Stevanović najbolji.
Miroslav Stevanović rođen je 29. juna 1990. godine u Zvorniku. Nastupao je za sve mlađe selekcije Bosne i Hercegovine, a za A-reprezentaciju naše zemlje odigrao je 13 utakmica i postigao jedan gol.

Fudbaler Serveta proglašen najboljim fudbalerom Čelendž lige

Priznanje u Švicarskoj

Ne vjerujem u šuhe, preventivno iz memorije brišem slutnje na nesreću. Priznajem, sanjao sam preksinoć kako se tri crne mačke kandžama hvataju na moje izranjavane ruke... Tješim se, jutro će promijeniti sve. Nakon druge kafe stiže užasna vijest - umro Zdravko Grebo! 
A tako sam se nadao novom druženju. Slučajni susret lica u tami. Stih iz omiljene pjesme s „Filigranskih pločnika“. Onaj prijateljski telefonski poziv nedavno... Dok pišem (i jedva dišem), sve manje sam svjestan da je bio posljednji. Našalio se na račun problematičnog zdravstvenog stanja. Šarmantno i zajebantski ružio je terapije jer predugo traju. „Dodijalo po osam sati dangubiti. Nego, šta ima kod tebe, inače?“ Plače mi se... 
Teško će ova zemljica namiriti Grebin odlazak. Bio je, šta da kažem, specijalno poseban! A ja, eto, nisam u stanju napisati ni primjeren omaž čovjeku kojeg sam duboko poštovao, a najčešće mu se iskreno divio. I treće (demagoški kazano - ne i najmanje važno), fakat, volio sam Grebu! 
Mogao bih odavde do odjavne špice o zajedničkim iskustvima, događajima, dilemama, očinskim i dobronamjernim savjetima, usponima, padovima... Ipak, umjesto listanja naslaganih sjećanja, adekvatnije se oprostiti uz refren našeg pjesničkog favorita. S kojim je Profa provodio dane, raspravljao stvari i kužio svijet.
To je rekvijem za moju ljubav
Za sve dane i noći
Traganje za istinom
Do koje ćemo doći
Kada umrem i odem
Da postanem sluga
Nekom drugom
Što plače za mnom
Počivaj u miru, divni Profesore...

Umjesto listanja naslaganih sjećanja, adekvatnije se oprostiti uz refren...

Grebo

Bosanac sa švedskim pasošem Mirza Kurtagić bio je jedini ambasador našeg sporta na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Danskoj i Njemačkoj, gdje je sudio šest utakmica.&nbsp; Iz rodne Vlasenice, gdje je - kako sam ponosno kaže, napravio prve korake s loptom, protjeran je kao osmogodišnjak. 
Kroz maglu se sjeća strahota koje su doživjeli njegovi roditelji i on, nakon kojih je uslijedilo školovanje i odrastanje u tuđini, a prethodne dvije sedmice dijelio je pravdu na najvećoj, svjetskoj smotri rukometa.
Osim što je uspješan rukometni djelilac pravde, Kurtagić je na Univerzitetu u Geteborgu završio studij ekonomije te posljednjih 11 godina radi kao menadžer u DHL-u. 
Mirza Kurtagić rođen je 20. maja 1984. godine u Vlasenici. Ali, agresija na BiH otjerala ga je u Švedsku, gdje je, preko Hrvatske, stigao u decembru 1992. godine. Sudijsku karijeru počeo je 2000., a od 2014. je IHF djelilac pravde...

Uspješno dijelio pravdu na smotri rukometa u Danskoj i Njemačkoj

Kurtagić: Na Univerzitetu u Geteborgu završio ekonomiju

Svjetska klasa

Pod pokroviteljstvom federalnog ministra unutrašnjih poslova prošle je sedmice upriličeno svečano umirovljenje Dragana Lukača. Doduše, prvi pendrek Stranke demokratske akcije morao je biti penzionisan još prije pet godina, međutim bremenite su društvene okolnosti nalagale da se zvanično okončani Lukačevi mandati višestruko nezakonito produžavaju. Tako su, naime, odlučili u stranačkom brlogu smještenom preko puta sjedišta MUP-a.&nbsp;Uglavnom, umjesto ručnog sata, dugogodišnjem nelegalnom direktoru Uprave policije poklonili su pištolj nepoznate marke s pripadajućom dozvolom. Potom se uz neformalni budžetski domjenak pričalo o zaslugama, neostvarenim željama i budućim planovima navodno odlazećeg uniformisanog lica. Stiskao ga je federalni premijer, milovao šef obavještajne službe, grlili podobni kantonalni komesari. Kažem, bilo je emotivno, u okviru običajnog prava i ustaljenih pravila službe. Ko bi pomislio da se skandal sprema...
A onda je kao munja iz vedra neba sijevnulo famozno rješenje o imenovanju prethodno penzionisanog direktora na funkciju glavnog inspektora u istom policijskom preduzeću. Ništa, dakle, od sumorne civilke, iščekivanja poštara svakog petog u mjesecu i ubijanja dosade partijama domina. Nadležni stranački organi ipak su procijenili da Lukač nije prispio za staro gvožđe i kadrovsko rezalište. Uz takve penzionere, kriminalci iz SDA svakako se ne trebaju brinuti za vlastitu budućnost.
Lukačeva uloga suštinski ostaje ista! I dalje će nezakonito rukovoditi i komandovati federalnom policijom, sa posebnim akcentom na progon političkih protivnika i sumnjivaca iz raznih domena. Uostalom, nebrojeno puta iskazao je posvećenost u izvršavanju naredbi iz Mehmeda Spahe 14. Jer režimu se služi do posljednje kapi vlahova, unatoč poznim godinama i nedopustivo prekucanom radnom stažu. 
Sve je moguće u nesretnoj zemlji bedaka na brdovitom Balkanu. Pa i da ovdašnja tužiteljstva, sudovi, nezavisni odbori, ohaerovi i slični klinci-palci dosljedno toleriraju brutalno silovanje zakona. Ni luka jeli, ni Lukača mirisali.

Sve je moguće u nesretnoj zemlji bedaka na brdovitom Balkanu

El Čampo i inspektor Luk

Anđelina Đoli (Angelina Jolie) još je jednom pokazala da je posvećena humanitarnim djelima. Slavna je glumica u parku za pse u Los Anđelesu na štandu sa svoje troje djece prodavala organske pseće poslastice.&nbsp;Ovaj angažman nova je kockica u bogatom mozaiku humanizma Anđeline Đoli, koja se nesebično bori za one kojima je potrebna pomoć. Ambasadorica dobre volje UNHCR-a veoma je aktivna u zemljama trećeg svijeta.
Prilikom jedne od posjeta našoj zemlji obišla je neke od izbjegličkih naselja.
Svojevremeno je prozvala Vijeće sigurnosti UN-a zbog nekažnjenog bombardiranja škola i bolnica, mučenja i silovanja i ubijanja civila na ratom zahvaćenim područjima.
Anđelina Đoli rođena je 4. juna 1975. u Los Anđelesu.

Desetljećima se bori i zalaže za one kojima je potrebna pomoć

Humanitarka velikog srca

Nekoliko stotina pristaša nevladine organizacije poznatije kao Hrvatski narodni sabor, na vikend-zasjedanju sjevernokorejskim su manirom, uz jedan zalutali suzdržani glas, Draganu Čoviću obnovili mandat velikog vođe. Iskazana podrška bila je očekivana s obzirom na to da (valjda u skladu s eurodemokratskim principima) predsjednik HDZ-a nije imao raspoloživih protukandidata. Nek' je sretno i berićetno, hairli i učinkovito! 

Ipak, kolektivna ekstaza u sabornici nastupila je tokom neponovljivog civilizacijskog sunovrata i plebiscitarnog odbacivanja pravosnažnih presuda Haškog tribunala, izrečenih vojno-političkom rukovodstvu paradržave Herceg-Bosna. Pazite, molićulijepo, kako zanesenjaci rezonuju: “Odbacujemo kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, HRHB i HVO-u.&nbsp;&nbsp; 

Takva zlonamjerna kvalifikacija se koristi za pokušaj ostvarenja ratnih ciljeva jedne od strana u ratu u BiH i eliminiranja hrvatskog naroda kao političkog subjekta.”&nbsp;
Ne treba dvaput pogađati da se u “jednu od strana u ratu” svrstavaju baštinici tekovina odbrane BiH od oružane agresije, njenog teritorijalnog čerupanja i krvoločne okupacije. Deklarativno su osumnjičeni kako u zavjereničkoj koaliciji s haškim sudijama nesretnim haenesovcima uskraćuju neotuđivo pravo na veličanje vlastitih zločinaca. Da zbilja nije tragičan, bio bi to imbecilan zaključak. U klasičnom maniru neprevaziđenog Bože Ljubića.&nbsp;
Inače, udruženi antihaški poduhvat realiziran je uz punu saglasnost zvaničnog Zagreba, čiji su predstavnici - vidi se i sa Markova trga - egzaltirano aplaudirali usvajanju sramne Deklaracije. Teško je, naime, zamisliti kakve bi posljedice uslijedile da se, naprimjer, slična svinjarija dogodila u Njemačkoj. Pa da su političari iz tamošnje vladajuće stranke jednoglasno pljunuli na presude nacističkim generalima i Hitlerovim ubicama iz prošlog velikog rata. Budite sigurni, takvu dramu ne bi preživio ni teatralni Slobodan Praljak. Umro bi od muke i zločinačke ruke...

Udruženi antihaški poduhvat realiziran je uz punu saglasnost zvaničnog Zagreba

Krivoumlje u sabornici

Novak Đoković, najbolji teniser svijeta, osvojio je na impresivan način, protiv Španca Rafaela Nadala, sedmi pehar na Australian Openu i ukupno 15. gren slem u karijeri.&nbsp; &nbsp;&nbsp;Jednostavno nadmoćno, jer Nadalu nije dozvolio ni da mu ozbiljnije zaprijeti. Veliki šampion emotivno je govorio tokom ceremonije dodjele pehara, a to što je sedmi put na istom mjestu značilo je samo još burnije osjećaje...Prije sedam godina, morali su da sjednu, iscrpljeni najdužim gren slem finalom u historiji. No, ovog januara, meč je trajao kraće skoro tri puta, ali su Đokovićeve emocije bile još jače.
Đoković je tačno prije godinu napustio Rod Lejver arenu s rukavom preko desne ruke i odlučio da, ipak, ode na operaciju lakta u nadi da mu povreda neće okončati karijeru. Kad je to obavio i, s najbližim saradnicima, pozvao Marjana Vajdu nazad u svoj tim, počelo je da se događa nešto što u januaru 2018. niko nije očekivao - Vimbldon, US Open, Australian Open...
Novak Đoković rođen je 22. maja 1987. godine u Beogradu. Na prvo mjesto&nbsp;ATP&nbsp;liste prvi put je došao 4. maja 2011., a broj jedan je bio ukupno 223 sedmice.

Osvojio sedmi pehar na Australian Openu i ukupno 15. gren slem u karijeri

Đoković: Na impresivan način pomeo Nadala

Vladar Melburna

Pitanje svih pitanja je zašto Bakir Izetbegović u dva puna mandata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine nijednom nije uputio inicijativu o promjeni imena bh. entiteta Republika Srpska.&nbsp;Već je nakon osam, očito proćerdanih godina, baš sad “otkrio” da je to ime diskriminatorsko!&nbsp; 
Da stvar bude gora, Izetbegovićeve ponude da će SDA odustati od apelacije Ustavnom sudu (koja još nije ni podnesena) o promjeni imena “srpska” i “republika” ako Dodikov SNSD i svi njegovi politički sateliti aminuju njihov udio u podjeli slasnog kolača bh. vlasti, dokazuju politički, pa i moralni patos svih tih političkih trgovaca.&nbsp;
Zar se diskriminacijom, nepristankom na kulturni, nacionalni i svaki drugi apartheid i zaštitom ljudskih prava svih građana i ne samo Bakirovih Bošnjaka može trgovati?&nbsp;

Ta mizerna ponuda razmjene interesa radi zaštite vlastitog političkog kartela odprilike znači: Evo, "nastavite diskriminirati" Bošnjake i ostale, samo nama dajte da sačuvamo ono što smo oteli.&nbsp;A to nije samo kriminal, već i politički diletantizam i amaterizam najgore vrste i samo dno dna.&nbsp;

Promjena imena entiteta ili države mnogo je ozbiljniji posao od pukog medijskog izleta, jer zahtijeva konsenzus mnogih političkih i građanskih faktora. U slučaju BiH, a kao što to pokazuje i primjer Makedonije, to je nemoguće ostvariti i bez najviše koordinacije Amerike, NATO-a, EU i UN-a.&nbsp;Taj posao, dakle, nije monopol samo jedne partije, ponajmanje SDA, koja je bez demokratske procedure i kumovala nazivu RS.&nbsp;

Kada bi ozbiljno bili postavljeni, onda bi u Vašingtonu i drugdje ti zahtjevi iz Sarajeva bili ozbiljno i shvaćeni. Ovako izazivaju podsmijeh i negativnu reakciju.

Na koncu, Izetbegoviću, čiji “pravni” hohštapleraj iz sarajevske Vijećnice, odakle je lansirao unaprijed izgubljenu reviziju tužbe protiv Srbije zbog agresije na BiH još nije zaboravljen, niko nije dao (treći) mandat, koji sebi ove, 2019., prisvaja.&nbsp;A niko nema ni pravo da prihvati institucionaliziranu diskriminaciju u RS, posebno ne u korist udruženog interesa opstanka u tamnim kuloarima profitabilne (SDA) vlasti. Jer, to je, jednostavno, izdaja.&nbsp;

Zato se ovi plitki, ali opasni Izetbegovićevi šićarđijski performansi moraju politički i legalno sankcionirati. Radi se, naime, o ozdravljenju BiH, tog sada najvećeg balkanskog bolesnika među državama!

Zašto Bakir Izetbegović u dva puna mandata u Predsjedništvu BiH nijednom nije uputio inicijativu o promjeni imena Republika Srpska

Balkanski bolesnik

Dva i po sata trajala je bitka za Melburn. Na kraju je Japanka Naomi Osaka sa 2:1 u setovima savlada Petru Kvitovu i stigla do titule pobjednice Australian Opena. Odigrano je sjajno finale, nakon kojeg je 21-godišnja Japanka postala i lider na svjetskoj WTA listi. Osaka je ovom pobjedom stigla do druge gren slem titule s obzirom na to da je prije nekoliko mjeseci slavila na US Openu.&nbsp; &nbsp; 
Tada je ispisala sportsku historiji Japana kao prva žena koja je osvojila jedan od četiri najveća turnira na svijetu, a sada na kontu ima titule sa dva od četiri najviše cijenjenih turnira.

Inače, tek je nekoliko godina živjela u Japanu, a onda se njena porodica preselila u Ameriku. Japanski jezik razumije, ali ga ne govori, ali je i pored toga postala istinska japanska heroina. Velika je ljubiteljica “Pokemona” i često se njihovim citatima služi u obraćanju medijima.

Naomi Osaka rođena je 16. oktobra 1997. godine u Osaki. Zanimljivo je je da ima samo jednu WTA titulu, a da to nije gren slem trofej. Ukupno je osvojila tri turnira u seniorskoj konkurenciji. U karijeri je od turnirskih nagrada zaradila više od 7,5 miliona dolara.

Ž8 = N. D.

Vučko se vratio u grad

Srpska partizanija

Bosanska ljepota u tehno operi

„Naši“ papci

Damir H. nije zapalio žito!

Povratak mostarke

Bombaški proces

Priznanje u Švicarskoj

Grebo

Svjetska klasa

El Čampo i inspektor Luk

Humanitarka velikog srca

Krivoumlje u sabornici

Vladar Melburna

Balkanski bolesnik

Ljubiteljica “Pokemona” na krovu svijeta

Kolumne

Vučko se vratio u grad

Srpska partizanija

Bosanska ljepota u tehno operi

„Naši“ papci

Damir H. nije zapalio žito!

Povratak mostarke

Bombaški proces

Priznanje u Švicarskoj

Grebo

Svjetska klasa

El Čampo i inspektor Luk

Humanitarka velikog srca

Krivoumlje u sabornici

Vladar Melburna

Balkanski bolesnik

Ljubiteljica “Pokemona” na krovu svijeta