„Srpski svet“ prijetnja je miru i stabilnosti na zapadnom Balkanu, saglasni su brojni stručnjaci.Koliko god se Srbija pravdala da neće silom ujedinjavati Srbe u jednu državu, ova priča zvuči bolno poznato. Generacije naših roditelja se dobro sjećaju retorike s početka 90-tih godina prošlog stoljeća. Ideja „velike Srbije“, izgleda, preživjela je turbulentni period i prilagođena je novom, poratnom periodu, a nazvana je - „srpski svet“.Prekrajanje granica na Balkanu je uvijek izazivalo krvoproliće, jer mentalitet ovdašnjih naroda ne dozvoljava da se ovakvi procesi događaju drugačije. O ovoj činjenici svjedoče brojne masovne grobnice i logori koji se mogu naći širom regiona, a neki od njih datiraju iz Drugog svjetskog rata.Ne doprinosi ni mantra Srbije da se naoružava radi odbrane, a pritom milione troši na kinesko i rusko naoružanje koje može pogađati mete praktično u svim državama regiona.Ministar unutrašnjih poslova Srbije <a href="https://avaz.ba/tag/5434/aleksandar-vulin">Aleksandar Vulin</a>, prema uzoru na fašističku Njemačku, ideju „srpskog sveta“ pravda ugroženošću Srba. Istu ideju promovirao je i ratni zločinac Slobodan Milošević govoreći o ugroženosti Srba u bivšoj Jugoslaviji. Staljin je tvrdio da su žrtve bili komunisti kad se pridružio nacistima u invaziji na Poljsku.Viktimizacija u ovom slučaju služi samo kao opravdanje za nasilje, a nadamo se da do njega ipak neće doći. Nadamo se da će Srbija odustati od ideje prekrajanja granica i okrenuti se ideji ukidanja granica unutar zajedničkih političkih i vojnih projekata kao što su Evropska unije i NATO savez.

U protivnom, riskiramo da i narednu generaciju mladih ljudi „pokvarimo“ teretom rata i raspravom o ugroženosti naroda. Nadamo se da će mladi ljudi preuzeti procese u državama regiona te jednom i zauvijek eliminirati ideje o velikoj Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji... Konačno je vrijeme da se politika na Balkanu prestane shvatati u onom makijavelističkom stilu - da cilj opravdava sredstvo. Nije bitan cilj, bitni su ljudi, njihova djeca i njihovi životi, a ne neke granice i teritorije.

„Srpski svet“ prijetnja je miru i  stabilnosti na zapadnom Balkanu,  saglasni su brojni stručnjaci

Vulin, prema uzoru na fašističku Njemačku, ideju „srpskog sveta“ pravda ugroženošću Srba

Cilj ne opravdava sredstvo

Jučer je obilježena 13. godišnjica hapšenja osnivača Republike Srpske (RS) i ratnog zločinca <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Radovana%20Karad%C5%BEi%C4%87a&amp;">Radovana Karadžića</a>.&nbsp;Pravomoćno je 2019. osuđen na doživotnu kaznu zatvora.&nbsp;Također je ove godine na doživotnu kaznu zatvora pravomoćno osuđen i prvi čovjek VRS Ratko Mladić, a na višedecenijskim robijama za najstrašnije zločine završilo je i gotovo kompletno političko i vojno ratno rukovodstvo Republike Srpske.Najviša međunarodna sudska instanca jasno je presudila da je RS stvarana na zločinu. Laik bi na prvu rekao da je pravda zadovoljena. No, đavo je u detaljima, odnosno u tome što njihov zločin i dalje živi. Ne samo da je Republika Srpska danas entitet u Bosni i Hercegovini, ugrađen u Ustav i međunarodni Dejtonski sporazum, nego je RS upravo onakva kakvom su je Karadžić i ostali tvorci zamišljali.
Na ovom području Bošnjaci i Hrvati danas su na nivou statističke greške. Gradove širom RS krase murali Mladića, rjeđe Karadžića. Neprikosnoveni lider ovog entiteta smatra ih herojima i koristi istu onu zapaljivu, huškačku i mrzilačku retoriku, na kojoj su njih dvojica klala. Opozicija se protiv toga ne buni.
Možda bi poraz Karadžićeve politike predstavljala neka drugačija Republika Srpska, liberalna, kosmopolitska i multietnička. No, Republika Srpska je upravo ono što je Karadžić i zamišljao, komadić etnički čiste teritorije na kojem i dalje haraju zapaljivi nacionalizam, zatucani svetosavski konzervativizam i paranoja prema ostatku svijeta, posebnom onom civiliziranom.
S te strane se otvara ozbiljno pitanje - jesu li haške presude uistinu i poraz Karadžićeve politike. Jer cijena provođenja ostatka života u zatvoru, u zamjenu za Republiku Srpsku, uistinu je mala u odnosu na cijenu života 20.000 srpskih mladića koji su pali za tu Republiku Srpsku, da ne spominjemo hiljade hrvatskih te desetine i desetine hiljada bošnjačkih žrtava koje su ubijene da bi ta RS mogla postojati.
Danas gotovo ista kao i 1992.

Cijena provođenja ostatka života u  zatvoru, u zamjenu za postojanje  Republike Srpske, uistinu je mala

Karadžićeva pobjeda

“Uči, čitaj uime Gospodara tvoga”, prve su riječi kur'anske objave, a prvih pet ajeta svete knjige muslimana posvećeno je nauci i čitanju kao načinu stjecanja znanja. <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=gora%C5%BEdanin&amp;">Goraždanin Faruk Obuća</a> itekako je svjestan zašto je nauka na prvom mjestu u knjizi čiji sadržaj zna napamet, pa je poruci koju smo kao društvo uglavnom zapostavili posvetio godine svog života.
Prije četiri godine, a imao je tada samo 20, Obuća je postao najmlađi hafiz u Podrinju i jedan od najmlađih u državi. I još je, ali je uporedo s dužnošću jednog od više od 500 „čuvara Kur'ana“ u BiH nastavio čitati i učiti. Diplomirao je, a zatim i magistrirao kliničku psihologiju i objavio nekoliko naučnih radova.
Primijenivši poruke Kur'ana Časnog u vlastitom životu, mladi Goraždanin postao je i predavač na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu i već samouvjereno korača ka novim uspjesima.
Poručuje da veliki uspjesi traže požrtvovanost i da samo predanom žrtvom i pravilnim postavljanjem prioriteta možemo izgraditi domovinu po mjeri svih nas. Faruk Obuća rođen je 30. avgusta 1996. godine u Goraždu, gdje je završio osnovnu školu. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu okončao je s odličnim uspjehom.

S 20 godina postao hafiz, magistrirao  kliničku psihologiju

Obuća: Veliki uspjesi traže požrtvovanost

Faruk Obuća: Nauka na prvom mjestu

Nemoguće je osjećati radost <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Bajrama&amp;">Bajrama</a> pred tabutima žrtava bačenih s Korićanskih stijena, pa su s licima prijedorskih i kozaračkih Bošnjaka, prisutnih na dženazi u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu, ozbiljna i tužna bila i lica djece koja bi se Bajramu trebala najviše radovati.
Ko zna koliko će generacija u ovoj zemlji odrasti bez osmijeha zbog zla čije je sjeme, prije 29 godina, posijano u Bosanskoj krajini, Podrinju, Hercegovini i drugim dijelovima države!?
Radost Bajrama već decenijama je prigušena teškim bremenom uspomena na zatočene, ubijene, u jame pobacane civile - od Tomašice, do Piljka i Sokoca, od Prijedora do Srebrenice, jer dani ovog velikog blagdana isprepliću se s godišnjicama progona i zločina u gradovima širom države. Radost svih naših praznika pomućena je sjećanjem na zločine.
Kako biti istinski sretan u državi u kojoj ni tri decenije nakon rata nije okončana potraga za tijelima žrtava, brojni ratni zločinci su još nekažnjeni, a o zločinima se sve zna, a šuti i negira, pa čak i veliča i slavi!?

Sve je nekako teže uz spoznaju da je BiH zakovana u devedesetim godinama, u raspravama oko već sudski dokazanih istina, suočena s osporavanjima tuđeg imena, jezika, prava na običan bilbord s čestitkom povodom praznika, čak i novim prijetnjama o njenoj podjeli i nestanku.

Od žrtava se opraštamo u neizvjesnosti hoće li barem njihovi potomci u ovoj zemlji živjeti slobodno. I u nadi da će novo vrijeme roditi i nove političare koji će promijeniti ambijent u kojem davno završeni rat još traje.

Radost Bajrama je već decenijama prigušena teškim bremenom uspomena na zatočene, ubijene, u jame pobacane civile

Bajram bez osmijeha

Tuzla City je prvi put uspio odnijeti tri boda protiv Sarajeva na Koševu. Za to im je trebalo malo sreće, loša ekipa domaćeg tima, ali i <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Husref%20Musemi%C4%87&amp;">Husref Musemić</a>. Čovjek koji je najveće stvari napravio upravo na klupi Sarajeva sada vodi Tuzlake i još jednom je pokazao da je, jednostavno, trenerski majstor.
Uočio je na poluvremenu promjenu u formaciji Sarajeva, stvari postavio drugačije i njegov tim je čekao priliku koju je na kraju dočekao.
Nije možda utakmica za tri boda u našoj ligi najvredniji mogući domet, ali svakako ova pobjeda za Musemića ima poseban značaj. Nakon utakmice je dostojanstveno govorio i o Sarajevu, iz kojeg je primoran bio otići u suzama.
Bilo je i manjih čarki, ali većina prisutnih je skandirala ono što će navijačima Sarajeva zauvijek ostati u srcu: „On voli Sarajevo, pravo je ’hordaš’, Husref Musemić jedan je od nas!“ Teško će neko uvijek i u svakom trenutku moći računati na ovacije navijača bivšeg kluba.
Rođen je u Janji 4. juna 1961. godine. Bio je napadač šampionske generacije FK Sarajevo 1985., a kasnije je branio boje Crvene zvezde, Hartsa i Tventea.
Sa Sarajevom je kao trener osvojio tri titule prvaka i dva trofeja Kupa BiH.

Još jednom se vratio na Koševo i ovog puta odnio tri boda

Husref Musemić: Jednostavno - majstor

Sa susjednom Republikom Hrvatskom posljednjih godina uglavnom imamo tenzične odnose. HDZ, stranka koja partokratski vlada ovom državom veći dio historije od 1990., kontinuirano trpa nos u unutrašnje stvari <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=tomislav%20Toma%C5%A1evi%C4%87&amp;">BiH</a> i lobira u Briselu za novi Izborni zakon, dok SDP-ov predsjednik Zoran Milanović Bosancima poručuje da uzmu „sapun i parfem“, što je ništa manje ponižavajuće od njegovog špaciranja po Bosni uz zaobilaženje državnih institucija.
I dok su tradicionalne politike u Hrvatskoj, kao i u većem dijelu bivše Jugoslavije, takve kakve jesu, nacionalističke, bahate i zlonamjerne, upravo u toj susjednoj zemlji pojavilo se svjetlo koje može biti nada za čitav region.
Nakon dvodecenijske neprikosnovene vladavine pokojnog Milana Bandića, čiji su maniri i obrazovanje bili obrnuto proporcionalni korumpiranosti, na čelo Zagreba došli su Platforma Možemo! i gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je u startu prešao na djela: pokrenuo je hapšenje zbog korupcije više od 20 Bandićevih saradnika, a u punom jeku su i reforma uprave i smanjenje broja administracije za čak oko 40 posto!
Dolasku Možemo! na vlast prethodilo je više od 15 godina aktivnosti tokom kojih su temeljno prostudirali mehanizme korumpirane gradske vlasti i razvili jasnu strategiju za obračun s tim praksama. Sada provode svoj plan.

U drugom najvećem hrvatskom gradu Splitu, koji je godinama mnoge zgražao svojim nacionalističkim skretanjem i pojavama poput Željka Keruma, sada je gradonačelnik Ivica Puljak, svjetski priznati fizičar koji je učestvovao u otkriću Higgsovog bozona, liberal s jasnim planom dovođenja u red javne uprave, privlačenja velikih investicija i pretvaranja Splita u tolerantni i progresivni centar regiona.

Novi pobjednici u Hrvatskoj, u najznačajnijim gradovima, na velika vrata najavljuju dolazak politika utemeljenih na potpuno drugačijim principima od dosadašnjeg sivila nacionalizma, klijentizma te koruptivne pljačke kao devastirajuće posljedice svega.
Puljak i Tomašević živi su dokaz da su drugačije politike u regionu moguće, ali kada imate prave osobe da ih iznesu. Ono što bismo možda i u BiH mogli dočekati i prije nego što se nadamo, ma koliko situacija trenutno izgledala tmurno.

Puljak i Tomašević živi su dokaz da su drugačije politike u regionu moguće, ali kada imate prave osobe da ih iznesu

Možemo! i u BiH

Izbrojali smo tri, a četvrti kuca na vrata. Govorimo o valovima <a href="https://avaz.ba/vijesti/kolumne/667247/spas-u-susjedstvu">koronavirusa</a>. Zemlje u našem okruženju, Evropi i cijelom svijetu na korona kartama se lagano boje iz zelenog u narandžasto, a one koje se grčevito bore za spas ove turističke sezone debelo strahuju od ulaska u crveno. Nerijetko se prijeti novim, oštrijim epidemiološkim mjerama, jer virus se širi i donosi nove sojeve, a pobjeda nad koronom se ne nazire.U onim zemljama koje su masovno krenule u vakcinaciju, poput Velike Britanije, trenutno je broj oboljelih sličan onom s početka godine, ali je daleko manje umrlih, što se, prema tvrdnjama tamošnjih stručnjaka, pripisuje vakcinaciji.Broj umrlih u BiH je stravičan. Od početka pandemije iznosi 9.665, a broj vakcinisanih je mizeran. Brojni ugledni stručnjaci su, narodski rečeno, „stukli zube“ apelirajući na bh. vlasti da nabave vakcine, ali, nesposobni kakvi jesu, bahati i drski, do sada nisu uspjeli.Uglavnom, sve se svelo na sadaka-vakcine i, eto, one koje su stigle putem famoznog COVAX mehanizma i EU4Health programa. I toliko ih je da nije dovoljno ni za vakcinaciju prioritetnih grupa stanovništva. Na one što su, navodno, ugovorene s kineskim proizvođačima ne treba trošiti riječi. Njih, jednostavno, nema. Šansa da otpočne masovna vakcinacija baš u ovom periodu kada se broj inficiranih drži izuzetno povoljnim je propuštena.

-Neko je sebi uzeo za luksuz i drskost pa građanima za njihove pare neće da kupi vakcinu ili im kaže da idu u komšiluk i tamo se vakcinišu - komentirao je za naš list Esad Bajtal, ugledni sociolog. A, kada smo kod komšiluka, nakon Srbije, u koju je zbog onih drskih otrčao ogroman broj bh. građana, od sada nam je za vakcinaciju dignuta rampa i u Hrvatskoj. Sada će, zasigurno, i oni koji nisu hrvatski državljani u BiH pohrliti do Metkovića, Vrgorca, Splita, Slavonskog Broda ili Osijeka. Jer čekati na one koji kolo vode u svojoj domovini, kojoj prijete novi val koronavirusa i svi mogući sojevi, ne isplati se. No, pitanje je isplati li se njima čekati da četvrti ili neki novi val pohara i ovo malo ekonomije što je o(p)stalo. Koja to vlast može finansijski zauzdati neki novi “lockdown”? Bh. vlast, sigurno, ne može.

Šansa da otpočne masovna vakcinacija baš u ovom periodu je propuštena

Spas u susjedstvu

Bivši reprezentativni golman Bosne i Hercegovine <a href="https://avaz.ba/tag/177/asmir-begovic">Asmir Begović</a> dogovorio je dvogodišnju saradnju s „Karamelama“ s Gudison parka.Iako je na zalasku karijere, iskusni 34-godišnji čuvar mreže brani na visokom nivou. U minuloj sezoni je proglašen za najboljeg golmana Čempionšipa, što je bila dobra preporuka novom treneru Evertona Rafaelu Benitezu da ga angažira i napravi konkurenciju Džordanu Pikfordu (Jordan Pickford).Begović je protekle tri godine bio pod ugovorom Bornmuta koji na kraju prošle sezone nije uspio izboriti plasman u Premijer ligu. „Trešnjice“ su zaustavljene u doigravanju, ali bh. golman će, uprkos tome, ponovo biti dio najjače fudbalske lige na svijetu.Asmir Begović rođen je 20. juna 1987. godine u Trebinju. Branio je za mladu reprezentaciju Kanade, ali je 2009. godine debitirao za „A“ selekciju Bosne i Hercegovine. Za „Zmajeve“ je sakupio 63 nastupa, a sada će, nakon Portsmuta, Stouka, Čelzija i Bornmuta, braniti gol petog premijerligaša u svojoj karijeri.

Odbačeni čuvar reprezentacije potpisao za Everton i pokazao da nije za staro gvožđe

Begović: Sa 34 godine brani na visokom nivou

Asmir Begović: Ponovo u najjačoj ligi svijeta

I tako je i moldavski Milsami postao učesnik 2. pretkola novoformirane Konferencijske lige. Prevedeno na naš jezik, to je treće po snazi evropsko takmičenje, a pokazalo se itekako teško za bh. fudbal.Prvo o Veležu. Mostarci su prošli, odbranili su čast našeg fudbala i, bez obzira na kvalitet protivnika, zaslužuju sve pohvale. Jer i takve treba proći, a Velež je to učinio prilično superiorno, ne toliko rezultatski, ali igrom svakako.Međutim, koliko god u Veležu mogu biti ponosni, postoje oni kojima bi obrazi danima trebali biti „rumeni“. <a href="https://avaz.ba/tag/233/fk-sarajevo">Sarajevo</a>, iliti „Divovi“, priuštilo je sebi bruku od koje će ih teško nešto oprati. Odavno mi nismo trebali potcjenjivati moldavski fudbal, s obzirom na prilike kod nas, pa možda ne bismo trebali biti ni iznenađeni.Hudi su ovi naši, rekli bi stari ljudi. Hudi su jadničci sa svojim smiješnim pokušajima da igraju fudbal, posebno onaj evropski. Ovo Sarajevo je, ma koliko to bilo teško čuti navijačima, bruka i sramota.

Limitirani su, zašto ne reći, tehnički, fizički, a mnogi i intelektualno, jer su takva rješenja birali na travnjaku da to graniči sa zdravim razumom. Uprave možda ne treba ni spomenuti, jer oni, na kraju krajeva, biraju igrače zajedno sa strukom, ali kada si već izabran i kada nosiš dres, očekuje se da pokažeš nešto. Pa to ti je posao. Što se tiče Širokog Brijega, možda oni nisu podbacili u drugoj utakmici kada su im u Albaniji „utrpali“ tri komada. Prije će biti da su prvu utakmicu odigrali iznad mogućnosti. Uglavnom i jedni i drugi su klubovima uskratili dobru zaradu, ali nema brige. Imaju ugovore, prije ili kasnije njima će plaće biti na računu.

Limitirani su, zašto ne reći, tehnički,  fizički, a mnogi i intelektualno

Hudi su to igrači

Košarka je bila u drugom planu dok je veliki Bosanac i Hercegovac, igrač Portland Treil Blejzersa, pokušavao pronaći način da stanovnicima svoje domovine osigura vakcine. Razočaran zbog činjenice da BiH nema dovoljno vakcina protiv koronavirusa, zbog velikog broja preminulih, među kojima su i članovi njegove porodice, <a href="https://avaz.ba/tag/240/jusuf-nurkic">Jusuf Nurkić</a> želio je kupiti potrebne količine.Urađeni su finansijski plan, način dostave, ali su se na tom putu, kao nezaobilazna prepreka, pojavili američki zakoni koji ne dozvoljavaju prodaju vakcina izvan SAD, sve dok svi stanovnici te zemlje ne budu vakcinisani.Možda na prvi pogled, pa i zbog nadimka Bosanska zvijer, slavni bh. košarkaš i ne djeluje tako, ali iza cijelog niza njegovih poteza, izjava i djela, o kojima se malo zna, stoji ljubav prema domovini. Uporedo s vlastitim iskušenjima i povredom, Nurkić pomno prati situaciju u BiH i nastoji pomoći kad god mu se ukaže prilika. Ove godine osnovao je Fondaciju za podršku mladima, pomogao Domu zdravlja u Tuzli, promovirao piramide u Visokom, zlatnoj Lani pomogao da prebrodi povredu i stigne do medalja na Svjetskom juniorskom prvenstvu...

Želio kupiti vakcine protiv koronavirusa za stanovnike svoje domovine

Nurkić: Pomaže kad god mu se ukaže prilika

Jusuf Nurkić: Veliko srce bosanskog diva

Naš nogometni reprezentativac <a href="https://avaz.ba/tag/50503/stjepan-loncar">Stjepan Lončar</a> (24) karijeru će nastaviti u mađarskom Ferencvarošu. Najskuplji i (po)najbolji igrač Rijeke prodat je Mađarima za četiri miliona eura, a transfer bi s bonusima mogao narasti i na pet miliona eura.Ispune li se svi bonusi, Lončarov transfer bit će treći najveći u historiji riječkog kluba. Rekord i dalje drži Andrej Kramarić, koji je 2015. godine prodat Lesteru za devet miliona eura, dok je Filip Bradarić 2018. otišao u Kaljari za 5,9 miliona eura.Stjepan Lončar rođen je 10. novembra 1996. godine u Mostaru. Na Rujevicu je stigao u ljeto 2018. iz Širokog Brijega. Tada je njegova vrijednost, prema njemačkom Transfermarktu, bila tek 450.000 eura, a Rijeka ga je sada prodala za praktično deset puta veći iznos. Za Riječane je u 114 utakmica postigao 12 golova. S druge strane, za naš najbolji državni tim odigrao je devet utakmica te još njih 15 za mladu i juniorsku reprezentaciju BiH.

Prodat Mađarima, s bonusima, za  pet miliona eura

Lončar: Treći najveći transfer u historiji Riječana

Stjepan Lončar: Napunio kasu Rijeke

Znate li koliko je truda i vremena potrebno da se, recimo, proizvede kilogram krompira? Niko to <a href="https://avaz.ba/tag/5729/poljoprivrednici">poljoprivrednika</a> ne pita, sve do trenutka kada krompir treba prodati.Tada se na njegovu grbaču natovari država kojoj mora vratiti do 75 posto ostvarenih prihoda. Ako ste sretnik koji uspije prodati ono što je proizveo, naredno što ćete vidjeti na bh. cestama su skupocjeni službeni automobili koji su, pogađate, plaćeni od vašeg novca - čitaj: truda i znoja. Koga više briga za poljoprivrednu proizvodnju kada pogled vlastodržaca ne dopire dalje od zatamnjenog stakla skupo plaćenog četverotočkaša.Da ih je briga, znali bi da su prinosi šljive u sredinama gdje inače uspijeva ta voćka ispod višegodišnjih prosjeka. I ono malo šljive koja je nabrana i poslana ka zemljama Evropske unije propada na graničnim prijelazima jer su zapadni susjedi odlučili da se izvoz iz BiH obavlja samo preko graničnih prijelaza Bosanska Gradiška i Bijača.

Zamislite sad proizvođača šljive iz Gradačca koji, umjesto do prijelaza u Orašju, mora svoje proizvod transportirati do Bosanske Gradiške i tamo stati u red sa stotinama drugih proizvođača. Male su šanse da će njegova šljiva dospjeti na evropsko tržište.Uz ovakve susjede/komšije, neprijatelji nam nisu potrebni.Spomenuti susjedi/komšije svoje proizvode bez problema plasiraju na tržište BiH, dok našim poljoprivrednicima uvode restrikcije kako bi ih dodatno oslabili i bacili na koljena.Država to sve mirno posmatra, a svake godine je sve manje obrađenih površina i zasađenih poljoprivrednih i voćarskih kultura.Država bez domaće proizvodnje, posebno povrtlarskih kultura, bit će oslonjena na uvoz iz susjedstva/komšiluka, što će u konačnici dovesti do visokog stupnja/stepena ovisnosti bh. potrošača o dobroj volji onih koji će nas hraniti. Ko to doživi/preživi - pričat će!

Pogled vlastodržaca ne dopire dalje od zatamnjenog stakla skupo plaćenog  četverotočkaša

Izvoz iz BiH obavlja se samo preko graničnih prijelaza Bosanska Gradiška i Bijača

Poljoprivrednik na koljenima

Za one koji negiraju genocid u Srebrenici i veličaju ratne zločince u Evropskoj uniji nema mjesta, kategoričan je visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku <a href="https://avaz.ba/tag/73307/josep-borrell">Žozep Borelj (Josep Borrell</a>). Ovakvu poruku odaslao je nakon sastanka s delegacijom BiH, uz podsjećanje da je genocid u Srebrenici velika mrlja na savjesti onih koji su ga počinili, ali i onih koji ga nisu spriječili.Otvoreno i direktno upozorenje znak je da i prilično strpljivoj, pa i nezainteresiranoj Evropi popuštaju nervi pred sve učestalijim i bezobraznijim negiranjem činjenica na kojima je zasnovana presuda najviše sudske instance u svijetu. Evropski zvaničnici shvataju da se u BiH događa nešto što u civiliziranom svijetu nije moguće, da se&nbsp;najčešće s jedne, banjalučke adrese skoro pa svakodnevno „ispaljuju“ otrovne riječi, dok na fasadama širom RS osviću likovi ratnih zločinaca.Sada je možda neće shvatiti, ali značaj ovakve poruke iskusnog španskog političara negatori genocida bit će svjesni tek naknadno. Žozep Borelj rođen je 1947. godine, a kroz više od četiri decenije političke karijere obavljao je niz važnih funkcija u španskoj vladi i evropskim institucijama.

Poručio da je genocid u Srebrenici velika mrlja na savjesti onih koji su ga počinili

Žozep Borelj: Jasno upozorenje negatorima genocida

Nije nepoznata činjenica da bh. političari već neko vrijeme nemaju kontakt s realnošću, da žive u nekom paralelnom svijetu, u kojem cijena hljeba, litra ulja, antibiotika ili benzina ne utječe previše na ukupan budžet, ali zabrinjava bahatost kojom planiraju nastavak rasipanja narodnih para na sve, osim na ono što nam treba.Posljednja informacija koja ilustrira ovakav trend stiže sa stranica nacrta budžeta <a href="https://avaz.ba/tag/21607/predjednistvo-bih">Predsjedništva BiH</a> za 2021. godinu, koja kaže da ova državna institucija planira kupiti osam limuzina iako u sadašnjem voznom parku već posjeduje 36!Planiraju se nabavka i namještaja, upošljavanje novih službenika u državnim institucijama, kao da ne živimo u godinama pandemije koja u svakom segmentu bh. ekonomije i društva ostavlja teške posljedice.Upravo su odluke o kupovini novih limuzina u različitim državnim i institucijama nižih nivoa vlasti najviše iritirale javnost.

Dok minimalne plaće i penzije stoje zamrznute, a cijene osnovnih životnih namirnica konstantno rastu, kako tumačiti činjenicu da se trend nastavlja, uprkos kritikama, a da senzibiliteta za siromašne u institucijama više skoro da i nema? Jedanput se može potkrasti greška, ali nakon što se ona ne popravi, pa se ista praksa rastrošnosti nastavi uprkos kritikama, ogorčenju i sve većem jazu između klasa političara i građana, onda to postaje bahatost. Dok stalno drže pruženu ruku za doniranim vakcinama, maskama i hurmama, krajnje je vrijeme da bh. političari zaustave ovu vrstu iživljavanja nad građanima te vlastite beneficije i luksuz počnu prilagođavati rezultatima svoga rada i općem stanju u državi.&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Predsjedništvo BiH planira kupiti osam limuzina iako u sadašnjem voznom  parku već posjeduje 36

Predsjedništvo BiH planira kupiti osam limuzina  iako u sadašnjem voznom parku već posjeduje 36

Iživljavanje nad ljudima

Srami se, državo, haram ti bilo za svaku kap moje prolivene krvi! Ova poruka, koju je putem društvenih mreža poslao goraždanski policajac <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=%C4%87amil%20pr%C5%A1e%C5%A1&amp;">Ćamil Pršeš</a>, dugo će odzvanjati. Iz čovjeka koji je tokom rata četiri puta ranjen, učesnika velikih bitaka za odbranu opkoljenog grada, progovorio je očaj, jer mu država, pored svega što joj je dao, nije u mogućnosti platiti aparat koji njegovom srcu ne bi dao da stane.
Srce demobilisanog borca, policajca koji je nakon 30 godina staža na pragu penzije, ne vrijedi ni 20.000 maraka. A Ćamil ga je, u danima kada su tenkovi bili na ulazima u grad, bio spreman dati za domovinu.
Ogorčenim ga ne čini samo njegova, već i sudbina svih bivših boraca. Ratni heroji nisu parlamentarci s pozamašnim plaćama, novopečeni bogataši ili političari s vezama u zdravstvu, već ljudi čiji život zavisi od dobrote i humanosti drugih. Iz njega progovara glas poniženih i obespravljenih boraca, koji bi sutra dobro razmislili prije nego što bi stali na liniju fronta.&nbsp;

Ogorčen je jer srce demobilisanog branioca ne vrijedi ni 20.000 maraka

Pršeš: Država mu ne da prijeko potrebni aparat za srce

Ćamil Pršeš: Glas poniženih boraca

Uz povike "Domovina i život!", što je naziv kontroverzne pjesme, ali i "Dolje diktatura!" i "Mi se ne bojimo!", desetine hiljada uglavnom mladih Kubanaca, frustriranih nakon višemjesečne krize, pandemijskih ograničenja i vladinog zanemarivanja, protestiraju na <a href="https://avaz.ba/tag/1953/kuba" style="font-weight: bold; color: rgb(255, 0, 0);">ulicama kubanskih gradova</a>&nbsp;protiv komunističke vlade.Sam protest djeluje kao svojevrsna historijska prekretnica u državi u kojoj već više od šest decenija vlada komunistička strahovlada i gdje se svaki otpor vlasti najstrožije kažnjavao.Braća Kastro (Castro) vladala su Kubom više od šest desetljeća. Uspjeli su preživjeti i val pada komunizma krajem osamdesetih. No, za razliku od kineskih komunista, nisu pretjerano mijenjali ekonomski model, zadržavajući u zemlji rigidni socijalistički sistem i time je osuđujući je na siromaštvo, oskudicu i međunarodnu izolaciju.Sigurnost koju je zavodljivo ponudio komunizam, prije svega u pogledu besplatnog obrazovanja i zdravstvene zaštite, za kubanski narod imala je cijenu u gubitku svega ostalog, najprije slobode.Međutim, promjene se spremaju. Fidel je umro 2016. godine. Raul, dugogodišnji ministar odbrane, prije nego što je naslijedio svog brata na mjestu predsjednika i šefa Komunističke partije, odstupio je prije tri godine. Iako su njegova djeca utjecajna, čini se da ga neće naslijediti.Onemoćala Komunistička partija Kube postepeno ostaje sa sve manje resursa i saveznika s kojima bi mogla i dalje održavati svoju diktaturu, a čini se da se i Kubanci sve manje boje. Američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) ima jedinstvenu historijsku priliku učiniti ono o čemu je predsjednik Kenedi maštao prije šezdeset godina - okončati komunističku eru na Kubi. I to ne zbog SAD, kojima to više ništa ne znači, nego zbog kubanskog naroda.Predsjednik Kube Migel Dijaz (Miguel Diaz) rekao je da je voljan učiniti sve da održi revoluciju živom. No, čini se da je upravo okončanje revolucije ono što je neophodno da se Kuba ponovo učini živom.

Cilj ne opravdava sredstvo

Karadžićeva pobjeda

Faruk Obuća: Nauka na prvom mjestu

Bajram bez osmijeha

Husref Musemić: Jednostavno - majstor

Možemo! i u BiH

Spas u susjedstvu

Asmir Begović: Ponovo u najjačoj ligi svijeta

Hudi su to igrači

Jusuf Nurkić: Veliko srce bosanskog diva

Stjepan Lončar: Napunio kasu Rijeke

Poljoprivrednik na koljenima

Žozep Borelj: Jasno upozorenje negatorima genocida

Iživljavanje nad ljudima

Ćamil Pršeš: Glas poniženih boraca

Gladna djeca komunizma

Kolumne

Cilj ne opravdava sredstvo

Karadžićeva pobjeda

Faruk Obuća: Nauka na prvom mjestu

Bajram bez osmijeha

Husref Musemić: Jednostavno - majstor

Možemo! i u BiH

Spas u susjedstvu

Asmir Begović: Ponovo u najjačoj ligi svijeta

Hudi su to igrači

Jusuf Nurkić: Veliko srce bosanskog diva

Stjepan Lončar: Napunio kasu Rijeke

Poljoprivrednik na koljenima

Žozep Borelj: Jasno upozorenje negatorima genocida

Iživljavanje nad ljudima

Ćamil Pršeš: Glas poniženih boraca

Gladna djeca komunizma