Pomalo neopaženo prošao je istup <a href="https://avaz.ba/tag/26301/anto-domazet">Ante Domazeta</a>, člana Predsjedništva SDP-a BiH koji je u programu jedne regionalne televizije indirektno podržao skandalozne prijedloge zakona o porezu na dohodak i zakona o doprinosima, koje predlaže premijer FBiH u tehničkom mandatu <a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Fadil Novalić</a>.
 
Ubrzo je saopćenjem reagirao SDP BiH konstatirajući kako su „Novalićevi porezni zakoni udari na džepove građana“. Zašto član Predsjedništva i SDP BiH imaju kontradiktorne stavove, nije pitanje za milion maraka. Naprotiv!
U Sarajevu se priča kako su Novalić ili njegovi bliski saradnici angažirali agenciju za propagandne usluge kako bi nas, k'o biva, uvjerili da su predložena zakonska rješenja dobra i korisna za građane. No, treba razlučiti još jednu važnu stvar. 
Porez na dohodak uglavnom ide u budžete općina i kantona i zarad toga Novalić ima podršku pojedinih koalicionih partnera za svoje vratolomije. Čak ima podršku i člana Predsjedništva SDP-a kao tobožnje opozicije. 
Mnogo je nelogičnosti u predloženim zakonskim okvirima. Međutim, ono što mnogima bode oči su ugovori o djelu za „digitalne nomade“ iliti frilensere. Od njih se uzima porez na zdravstveno osiguranje, ali im se ne osigurava zdravstvena zaštita. To je samo jedan od paradoksa, a ima ih više.
Zato, valjda, Svetlana Cenić i spominje Estoniju kao zemlju koja je eldorado za „digitalne nomade“. Novac koji zarade u inozemstvu frilenseri troše u Bosni i Hercegovini, ali taj podatak Novalića ne zanima. 
Priča o Novalićevim zakonima datira još iz 2014. godine. Potom je retuširana 2016., a na dnevni red je došla potkraj 2021. godine, i to u doba pandemije koronavirusa, kada su poslodavci/privrednici uzdrmani i kada je doveden u pitanje njihov o(p)stanak. Ne mare Fadil Novalić i njegova klika za to. Umjesto da federalnoj populaciji olakša težak život, Novalić sprema novi namet na vilajet.

Umjesto da federalnoj populaciji olakša težak život, Novalić sprema novi harač

Namet na vilajet

Aplauzi na kraju utakmice s Finskom, a nije ih nedostajalo ni nakon ogleda protiv Ukrajine. U oba susreta u Zenici izgubila je <a href="https://sport.avaz.ba/tag/5300/fudbalska-reprezentacija-bih">fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine</a>, a u oba je na klupi sjedio bugarski stručnjak <a href="https://sport.avaz.ba/tag/104410/ivaylo-petev">Ivajlo Petev (Ivaylo)</a>.

Može se analizirati koji su igrači zakazali, može se i pričati o snazi protivnika, ali Petev je dobio aplauze, upravo onaj čovjek koji je na volšeban način postavljen za selektora. Onomad kada je javnost bila za Sergeja Barbareza, Petev je dobio prednost.
Ako sve te događaje s imenovanjem zaboravimo, ostaje nam teren. A teren ne laže. Rezultat je katastrofalan. Četvrti smo u grupi, pogled na tabelu i broj bodova izazivaju stid.
Posljednje utakmice pokazale su ponešto i što nije vezano za sport ili fudbal. Pitanje je, zašto hiljade, uglavnom kokuza, koji od usta odvajaju da kupe ulaznicu za utakmicu reprezentacije, kliču selektoru koji svakog mjeseca u džep stavi 30 hiljada KM. 
I hajde što stavi, jer nije to veliki novac u svijetu fudbala, ali je problem i 10 maraka plaćati nekoga ako nije produktivan. Petev to, definitivno, nije, opet rezultati potvrđuju.
Istina, uspio je sav gnjev navući na igrače poput <a href="https://sport.avaz.ba/tag/640/miralem-pjanic">Pjanića</a>, sebe nekako skloniti u stranu i na tome mu svaka čast, ali to nikome kome je reprezentacija BiH u srcu neće pomoći. 
Ivajlo Petev ima jednu pobjedu u kvalifikacijama, a imao je osam prilika u zvaničnim utakmicama. Nije mu se poklopila neka Andora, to je, istina, otežavajuće. 
Međutim, kada se sve sabere, donio nam je ništa, a ništa je premalo za 30.000 KM mjesečno ili, kako se to na ulici kaže - „tranjciku“.

Četvrti smo u grupi, stid izaziva pogled na tabelu i broj bodova

Premalo za „tranjciku“

Ruku na srce, <a href="https://avaz.ba/tag/640/miralem-pjanic">Miralem Pjanić nije odigrao spektakularno protiv Finske za reprezentaciju BiH</a> kada smo poraženi u Zenici, ali ko jeste? Cijeli tim je zakazao, a za one koji to još ne shvataju, fudbal je kolektivni sport. Ipak, sve je palo na njegova pleća i sada imamo epilog. Miralem Pjanić vjerovatno je odigrao posljednji susret za reprezentaciju BiH i jasno je svima koji se razumiju u ovaj sport, ali i u kvalitet naše reprezentacije da će to biti veliki gubitak za tim u budućnosti. 
Igre su slabije ili bolje, dešava se u fudbalu, ali tvrditi da imamo takvih igrača za reprezentaciju poprilično je laički. Na kraju krajeva, barem se treba priznati da se čovjek nadimka „Mali princ“ uvijek rado odazivao reprezentaciji i da je na svakom koraku govorio o Bosni i Hercegovini.
Miralem Pjanić rođen je 2. aprila 1990. godine u Tuzli. Kao dijete je s porodicom bio u izbjeglištvu u Luksemburgu. Nosio je dres Meca, Liona, Juventusa, Barcelone, a trenutno je član Bešiktaša. Za reprezentaciju BiH odigrao je 101 utakmicu i postigao 16 golova.

Uvijek bio na raspolaganju reprezentaciji, a sada naišao na velika osporavanja

Miralem Pjanić: Odlazak "Malog princa"

O situaciji u Bosni i Hercegovini u ponedjeljak se razgovaralo na sastanku šefova diplomatija država Evropske unije. Iako su konkretne mjere izostale, na sastanku se otvoreno raspravljalo i o mogućnosti uvođenja sankcija članu Predsjedništva BiH <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Miloradu Dodiku</a>.

Njemačka je trenutno glavni zagovornik da se uime Evropske unije uvedu sankcije Miloradu Dodiku, na što je otvoreno pozvao i ministar vanjskih poslova Njemačke Hajko Mas (Heiko Maas).
Osim Njemačke, ovakvo rješenje otvoreno su podržale i vlade još četiri članice: Nizozemske, Belgije, Luksemburga te Češke Republike, dok je većina ostalih članica za sada neodlučna.&nbsp;Ipak, Dodik nije bez saveznika u Evropskoj uniji. &nbsp;
Lidera SNSD-a potpuno otvoreno podržava mađarska vlada Viktora Orbana (Victor), koji je nedavno bio i u posjeti Banjoj Luci. Osim toga, simpatije za njegovu politiku ima i slovenski premijer Janez Janša, koji se, također, nedavno susreo s Dodikom, a podršci se nada i od aktuelne poljske vlasti predvođene desničarskom strankom Pravo i pravda, iako su Poljaci nešto rezerviraniji po ovom pitanju zbog njegovog odnosa s Rusima. 
Također, sankcije Dodiku nije voljna podržati ni Hrvatska, jer im, u jeku insistiranja na promjeni Izbornog zakona u BiH, svakako nije u interesu „osakatiti“ onoga koga percipiraju kao saveznika iz nužde protiv navodnog bošnjačkog unitarizma.
Uzimajući sve u obzir, jasno je da u EU ne postoji jedinstvo po pitanju uvođenja sankcija Dodiku.
No, sama činjenica da je BiH, nakon posljednjih blokada institucija i Dodikovih otvorenih najava preuzimanja nadležnosti države i udara na dejtonski poredak, postala tema među najvišim zvaničnicima Evropske unije pokazuje da je kap prelila čašu te da vlada ozbiljna zabrinutost zbog situacije u našoj zemlji. Sve to najavljuje i konkretnije političke pritiske Dodiku, kako od SAD tako i EU, što će mu, u najgorem slučaju, bitno ograničiti prostor za destruktivnost.

Jasno je da u EU ne postoji jedinstvo u vezi s uvođenjem sankcija Dodiku

Za i protiv Dodika

Svaki uspjeh bh. mladosti rasplamsava nadu da će budućnost ove države biti bolja nego što to u ovim teškim vremenima možemo pretpostaviti. Vijest da je <a href="https://avaz.ba/tag/21641/armin-halilovic">Armin Halilović</a> proglašen najboljim stranim polaznikom na Kopnenoj vojnoj akademiji Republike Turske, a uz podatak da se u ovoj instituciji školuje oko 5.000 kadeta iz 25 država svijeta, najavljuje i daljnje jačanje Oružanih snaga BiH. 

Pogotovo ako se ima u vidu da je 12 kadeta iz BiH, devet na Kopnenoj i tri na Zrakoplovnoj vojnoj akademiji, ove godine u Turskoj promovirano u prvi oficirski čin potporučnika.
- Čast je služiti državi i narodu i ponosno nositi zastavu BiH, ma gdje da se nalazimo u svijetu - poručio je Halilović.
Iako je na školovanju u Turskoj proveo pet godina, pa i sada je u Ankari na specijalizaciji i usavršavanju, Arminove misli su u domovini, s porodicom iz Goražda koja mu je bila stalna podrška, ali i kolegama iz OSBiH, čije će redove stečenim znanjem ojačati.&nbsp;

Proglašen najboljim stranim polaznikom na Kopnenoj vojnoj akademiji Turske

Armin Halilović: U službi države

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=fo%C4%8De&amp;">Ubistvo devetogodišnjeg dječaka u sumanutom, ničim izazvanom pohodu Borivoja Tešovića iz Zavaita kod Foče</a> novi je signal za uzbunu i duboko preispitivanje svakoga u nizu onih koji su možda mogli nešto učiniti da ovakva tragedija bude izbjegnuta. Oni koji su poznavali ovog 54-godišnjaka kažu da se radilo o čovjeku sa psihičkim problemima, koji je zbog toga bio i hospitaliziran, te da je, pogotovo u posljednje vrijeme, ispoljavao agresivno ponašanje prema okolini.
Da, nešto ili neko ponovo je zakazalo u državi u kojoj ljudski životi, izgleda, najmanje vrijede, u kojoj zbog naših grešaka stradaju oni koji su za sve najmanje krivi i u kojoj se, tek nakon što se suočimo s tako strašnom viješću - ubijeno je dijete (!), zamislimo može li, mora li sve biti drugačije.
Nije nepoznata činjenica da mnogi u ovoj zemlji ne mogu izdržati teret poraća koje predugo traje, koji je pretežak i kao da svakim danom postaje sve teži. Ambijent u kojem živimo, brojni problemi s kojima se suočavamo, tunel kroz koji bauljamo već 26 godina, a nikako da ugledamo to svjetlo na izlazu, najveća su prijetnja zdravlju stanovnika ove zemlje. Veća i od koronavirusa.
Za mnoge, ako se nekako i snađu za zalogaj hljeba, taj psihički pritisak postaje neizdrživ.
Međutim, slučaj iz okoline Foče, osim na potrebu pokazivanja veće brige za građane narušenog zdravlja, posebno one koji mogu predstavljati opasnost po okolinu, ukazuje i na drugi, veliki problem, čije se prisustvo tolerira.
Do kada će kuće, štale i trapovi biti skladišta naoružanja? Jesu li desetine hiljada stanovnika ove zemlje kojima se oružje davno trebalo ogaditi zaista lovci ili posjeduju naoružanje iz nekog vlastitog hira, straha i potrebe? Kako je moguće da se u domovima širom BiH još nalazi i potpuno zabranjeno automatsko naoružanje, ručne bombe i ko zna šta još?
U jednoj tragediji ponovo je sažeto mnogo davno postavljenih pitanja. Od odgovora na njih, od reakcije nadležnih institucija, ali i svakog od nas pojedinačno, zavisi hoćemo li sutra, ponovo, svjedočiti sličnom zločinu i žaliti za prerano ugašenom mladošću.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Da, nešto ili neko ponovo je zakazalo  u državi u kojoj ljudski životi, izgleda, najmanje vrijede

PU Foča: U potragu bile uključene jake policijske snage

Ubijeno je dijete!

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=lOJO&amp;">Predvođena selektorom Goranom Lojom</a>, ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine uspješno je započela nastup u kvalifikacijama za Eurobasket 2023. godine, gdje je na startu upisala dvije pobjede.
„Zmajice“ su prvo pred domaćim navijačima nadigrale favoriziranu Belgiju (87:81), a potom su opravdale status favorita i u gostima uvjerljivo savladale Sjevernu Makedoniju (64:80).
Tako su se, već nakon dvije odigrane utakmice, izdvojile na čelu grupe A, s maksimalna četiri boda, za što velike zasluge pripadaju upravo Loji.
Lojo je nastavio tamo gdje je stao u prošlim kvalifikacijama, kada je, poslije 22 godine, odveo „Zmajice“ na Eurobasket, gdje je s našim timom osvojio historijsko peto mjesto.
Goran Lojo rođen je 2. avgusta 1976. godine u Sarajevu. Za selektora ženske seniorske reprezentacije BiH izabran je 28. septembra 2017. godine. Do tada je uspješno vodio žensku juniorsku reprezentaciju BiH, s kojom je izborio plasman u A-diviziju. To je bio historijski uspjeh za žensku omladinsku košarku u našoj zemlji. Također je bio trener prvaka BiH, sarajevskog Play Offa, s kojim je osvojio i prvenstvo i Kup BiH.
Od 26. februara, uporedo s našim državnim timom, trenira i Flipo Baskets iz Getingena.&nbsp;

Pod njegovim vodstvom „Zmajice“  uspješno započele kvalifikacije

Lojo: Radi odličan posao s našim košarkašicama

Goran Lojo: Nastavio gdje je stao

U trenucima dok i međunarodna zajednica i domaća javnost pozdravljaju okupljanje probosanske opozicije i dok se pokazuje historijska odgovornost čelnika vlasti i opozicije da zemlja ne uđe u ratne turbulencije, Bakir Alispahić, čovjek s američke crne liste, putem svog portala već duže vrijeme pokazuje radikalno lice - koje nije novo.Radi se o osobi koja se zbog svojih poslova našla i još je na zvaničnoj američkoj crnoj listi.Također, riječ je o bivšem ministru unutrašnjih poslova Republike BiH koji je više mjeseci proveo u pritvoru nakon što su polovinom februara 1996. tadašnje jedinice IFOR-a i NATO-a za Evropu izvršile desant na teroristički kamp na Igmanu. Tom prilikom kamp je prestao s radom, a o kakvoj se jedinici radilo, najbolje potvrđuju dokazi da su pucanje u mete vježbali na fotografijama akademika Muhameda Filipovića i tadašnjeg predsjednika SDP-a Nijaza Durakovića.Nakon rata Alispahić se preodjenuo u plašt biznismena i velikog interesanta i lobiste u namjenskoj industriji. I dok je on bio siva eminencija te strateške ekonomske oblasti, i to preko svog pouzdanog igrača, bivšeg KOS-ovca Envera Mujezinovića, bilježene su stotine miliona KM gubitaka.Tek preuzimanjem te oblasti i njenim stavljanjem u ruke Vlade FBiH, odnosno u ruke resornog federalnog ministra energije, rudarstva i industrije Nermina Džindića, ta industrija počela je bilježiti oporavak i dobit višu od 100 miliona KM!
To je bolna tačka zbog koje Alispahićev portal Patria (NAP) udara po Fahrudinu Radončiću i SBB-u, a ne nikakav tobožnji patriotizam nepoznatih novinara.
Alispahić je, u duhu svog poznatog poslovanja, te portale registrirao na ime svojih vozača, misleći da će to pasti u zaborav. Pokušaj unošenja smutnje među sve ujedinjeniju opoziciju i pokušaj slabljenja kompromisa na način da se Izetbegoviću ne slabi pregovaračka pozicija naspram Dodika i Čovića, očigledno smetaju radikalu koji je poznat po svojim proiranskim opredjeljenjima i radikalnoj „halki“, koja je već nanijela previše štete bošnjačkom političkom faktoru.
Očigledno je da su se neki, poput ratnog ministra Alispahića, uželjeli novog rata u kojem bi ratno profiterstvo i politička ubistva opet došla u njihov posjed, kao i njihov lažni patriotizam, gdje bi svi oni koji žele mir bili navodni izdajnici, a oni junačine na tuđoj nesreći i tuđem životu.

U trenucima dok se zvanični Vašington i Brisel, uz pomoć domaćih političara, trude da pomognu BiH, radikali podižu glavu

Alispahić: Siva eminencija niskotiražnih portala

Bakir Alispahić: Podmetanja crne liste

Ponovo smo poletjeli, a prizemljenje je bilo više nego brutalno. Ruku na srce, ovog puta se nismo dočekali ni na ruke, nego smo tresnuli stražnjicom. Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine priredila je novo razočarenje sportskoj javnosti.Poraz od Finske u Zenici znači kraj nadanjima da se kroz baraž možemo dokopati Mundijala u Kataru.Još jednom smo morali pogledati realnosti u oči i shvatiti kako imamo nedoraslu reprezentaciju, nedoraslo vodstvo reprezentacije i kako smo tek prosječni, a prosječnima definitivno nije mjesto na svjetskim prvenstvima.Sada smo svi na nogama, svalit ćemo krivicu na Miralema Pjanića, koji, eto, nije napravio čudo protiv Finske. Valjda ih je trebao sam pobijediti.Suština priče je da se kvalifikacije igraju mnogo duže od jedne utakmice protiv Finske, a mi smo u ovim kvalifikacijama ostvarili tek jednu pobjedu. I toliko smo drski da smo se nečemu nadali, a prijeti nam konačan bilans, u kojem će ovo biti najgore kvalifikacije u historiji reprezentacije.Treba li sve svaliti i na selektora Ivajla Peteva (Ivaylo) - nikako. On je želio najbolje. Zna li najbolje - nije dokazao, ali zakazao je tim, bez ijednog izuzetka.Možda bi bilo najbolje da se počnemo privikavati da mi više nemamo reprezentaciju koja može do bilo čega velikog. Povrijeđeni Edin Džeko značio je predaju, jer nam je on sve, priznali mi to ili ne. Ne samo da nam nedostaju njegovi golovi nego i njegova pojava na travnjaku. Uzme li se u obzir da je i on u poznim godinama, budućnost nije svijetla.Nego - treba krenuti od temelja, pa šta nam Bog da.

Finci su nas u Zenici ponovo vratili u realnost, nakon što smo  pomislili da možemo do baraža

Pad na stražnjicu

Ženska košarkaška reprezentacija BiH rutinski je u četvrtak pobijedila Belgiju, trećeplasiranu reprezentaciju s Eurobasketa.Još jednu veličanstvenu partiju pružila je naša&nbsp;Džonkel Džons&nbsp;(Jonquel Jones), koja je imala brutalan učinak od 44 poena i uhvatila 22 skoka, što je ujedno i rekord naše reprezentacije.Ljubitelji košarke u BiH pamte poslijeratne, možda ne slavne, ali svakako obećavajuće dane bh. basketa, kada je naša zemlja rušila selekcije poput Litvanije ili Hrvatske, a KK Bosna u prepunoj Skenderiji pobjeđivala Zvezdu i Partizan. No, onda je košarka, zajedno s većinom ostalih segmenata bh. društva, krenula u strmoglavi pad - reprezentacija u marginalizaciju, a KK Bosna prema propasti.Donedavno je rijetko ko mogao očekivati da će košarkaške radosti u ovoj zemlji oživiti žene.Reprezentacija, koju su tiho i predano gradili selektor Goran Lojo i legendarna Razija Mujanović, na Eurobasketu ove godine pružila je izvanredne partije, osvojivši odlično peto mjesto, što je najbolji uspjeh bilo koje košarkaške selekcije BiH.Isti dan kada su naše sjajne košarkašice potvrdile da su u samom evropskom vrhu, gradonačelnica Sarajeva sastala se s predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom (Emmanuel Macron), koji ju je primio u Jelisejskoj palači. Poređenja radi, član Predsjedništva BiH Željko Komšić jedini „susret“ s Makronom uspio je imati 2019. tako što ga je, tokom pariskog samita, presreo u nekom hodniku.Osim Makrona, Karić učestalo ima susrete s mnogim važnim ličnostima u svijetu. Kada je Karić imenovana za gradonačelnicu, rijetko ko u BiH je uopće znao za nju. No, njene mnogobrojne aktivnosti u kratkom vremenu pokazuju kako na najbolji način voditi i predstavljati Sarajevo. Da ne spominjemo da po pitanju diplomatije kao gradonačelnica uspijeva imati veću dobrodošlicu kod uglednih lidera nego muškarci koji nam sjede u Predsjedništvu.Zaključak ove priče je jasan - možda je vrijeme da žene pustimo da povedu. Guramo ih u stranu, ne vidimo ih, a prave čuda kada im se da šansa. Da ne spominjem koliko ih je tek prijatnije gledati i slušati nego Skaku.

Da ne spominjem koliko ih je tek prijatnije gledati i slušati nego Skaku

Žene vraćaju nadu

<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Kako se pojačavaju Dodikova secesionistička retorika i djelovanje, tako se mijenja i njegov narativ o Bošnjacima</a>. U svojim javnim nastupima i intervjuima on sve češće izbjegava izgovoriti njihovo nacionalno ime, a kad ih spomene, naziva ih samo „muslimanima“.

Naravno, ovdje nije u pitanju nikakav lapsus. Dodik to radi programirano i s umišljajem. U biti, srpski član Predsjedništva BiH namjerava jednim metkom ubiti dva zeca. 
Svodeći Bošnjake samo na njihovu vjersku dimenziju, Dodik im želi negirati nacionalnu samosvojnost, a slijedom toga - i pravo i sposobnost da imaju državu i da su politički faktor.
Druga, također opasna Dodikova poruka namijenjena je islamofobičnim i ultradesničarskim krugovima u Evropi, kojih nije malo i koji nisu bez utjecaja.
Muslimani su “u njihovim ušima” dehumanizirana skupina, opasna po kršćanstvo i evropsku budućnost, te su, kao takvi, nepoželjni i treba ih protjerati s evropskog tla.
Prema istim, zločinačkim taktovima, nekada su „svirali“ i haški osuđenici Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a sve je naslonjeno na tradicionalnu srpsku nacionalističku i šovinističku mantru o „Turcima“ koje treba pobiti i osvetiti im se za poraz na Kosovu i „petovjekovnu okupaciju“.
Priču o Srbima kao braniteljima kršćanske Evrope od islama, u nešto drugačijem pakovanju, sada je, vidimo, preuzeo Karadžićev i Mladićev poštovalac i politički nasljednik Milorad Dodik.
Na Zapadu ta podla prevara prije 30 godina nije prošla, a teško da će i danas proći, ma koliko se Dodik upinjao da opet pokuša nekome u Evropi prodati zločinački rog pod svijeću slobode.&nbsp;

Dodik je krenuo utabanim stazama svojih uzora, haških osuđenika Karadžića i Mladića

Dodik: Poštovalac i politički nasljednik Karadžića i Mladića

Dodik "puca" na muslimane

Snimci bh. grupe "<a href="https://avaz.ba/tag/6449/dubioza-kolektiv">Dubioza kolektiv</a>" iz Strazbura, gdje je svirala i pjevala u Vijeću Evrope u okviru Svjetskog foruma demokratije, obišli su Stari kontinent.

Uz veselu atmosferu, frontmen <a href="https://avaz.ba/tag/15414/brano-jakubovic">Brano Jakubović</a> iskoristio je priliku i održao lekciju birokratima u Evropi.
- U posljednjih nekoliko godina 20 posto ljudi napustilo je Bosnu i Hercegovinu. Moramo uraditi nešto u vezi s tim. Vi nam možete pomoći, Forum za demokratiju može pomoći... Možete nam pomoći da dobijemo radne dozvole, pa da nas sedmorica (članovi "Dubioze", op. a.) možemo otići iz zemlje i ostati ovdje. Možda u Strazburu, naprimjer - poručio je Jakubović u svom stilu.
Mada su njegove riječi naišle na salvu smijeha, poruka je bila mnogo ozbiljnija - jer poražavajuće brojke jasno govore o neviđenom neradu naših političara, dok troma birokratija u Evropi ne može naći način da pomogne domovini Brane Jakubovića.
Brano Jakubović jedna je od najharizmatičnijih i najoriginalnijih ličnosti na muzičkoj sceni regiona. Motorna je snaga „Dubioze kolektiva“, bh. grupe koja je ostvarila zavidnu internacionalnu karijeru. Rođen je 8. jula 1978. godine u Sarajevu. Oženjen je i ima dvoje djece.

Grupa “Dubioza kolektiv" u Strazburu svirala i pjevala u Vijeću Evrope, Jakubović je onda poslao poruku

Brano Jakubović: Lekcija političarima

Mirnog okupljanja majki i žena Srebrenice i Podrinja na Trgu slobode u Tuzli danas neće biti. <a href="https://avaz.ba/tag/8865/hajra-catic">Hajra Ćatić, majka Nihada Nine Ćatića, ratnog reportera</a> koji je iz opkoljene Srebrenice poslao posljednji vapaj savremenom svijetu prije početka genocida, preselila je na bolji svijet.Na ovome nije dočekala pravdu, nije uspjela pronaći barem jednu Nininu koščicu, iako je u višedecenijskoj potrazi zalazila i u minska polja.Otišla je mirno i tiho, kako je i živjela, ali s neispunjenom posljednjom željom.Majka Hajra je, kao i mnoge druge srebreničke majke, imala samo jednu želju - vidjeti mezar svoga sina!Svi koji su poznavali majku Hajru dobro znaju koliko je bila posvećena potrazi za kostima bošnjačkih žrtava genocida u Srebrenici. Godinama je bila na čelu najtužnije kolone majki svakog 11. u mjesecu, tražeći da se zločinci kazne, a posmrtni ostaci pronađu.U jednom od naših posljednjih razgovora na Trgu slobode priznala mi je kako je najviše boli to što zločince svakodnevno sreće u Srebrenici i diljem Podrinja.Nije ih se plašila. Naprotiv! U javnim istupima je bila direktna u prozivanju onih koji su organizirali i izvršili genocid prvi put na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.Hatidža, Nura, Zumra, Šida, Hasiba, Sabaheta, Hajra… Zauvijek odlaze srebreničke majke, ali… Ostat će sjećanje na njih i amanet koji su nam ostavile. Naša je obaveza da nastavimo potragu za posmrtnim ostacima njihove djece i da ih dostojanstveno ukopamo.Njima je ovozemaljski život bio teži od smrti. I nama će biti sve teži ako skrenemo s njihovog puta i dozvolimo da izblijedi sjećanje na žrtve genocida. Bošnjaci su mnogo puta kroz historiju svoju zaboravnost krvlju platili. Zbog majki Srebrenice i njihove nepronađene djece, ovoga puta pravo na zaborav nemamo jer zaborav je put u novi genocid. Majci Hajri neka je vječni rahmet, a nama obaveza da pronađemo kosti Nine Ćatića i drugih žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Otišla je mirno i tiho, kako je i živjela, ali s neispunjenom posljednjom željom

Majka Hajra

U Beogradu već danima traju tenzije zbog murala posvećenog osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.U utorak su aktivistkinje Aida Ćorović i Jelena Jaćimović uhapšene jer su mural posvećen ratnom zločincu gađale jajima. Nakon toga policija Srbije izašla je na lice mjesta da štiti mural. Tokom noći nekoliko stotina građana Beograda okupilo se da protestira protiv sramnog murala, ali su na teren, također, izašli i desničari da iskažu svoju podršku ratnom zločincu.Ipak, jučer je Đorđo Žujović, član Socijaldemokratske partije, odlučio učiniti ono što vlast nije željela te je mural posvećen ratnom zločincu polio bijelim krečom. Žujović je kazao za „Avaz“ da to što&nbsp;je učinio ne smatra hrabrim činom, nego izrazom normalnosti.- Duboko vjerujem da u Srbiji ima više normalnih ljudi nego onih koji su skrenuli s pameti - rekao je.Žujović je otkrio i da je ispred murala zatekao čovjeka za kojeg pretpostavlja da je pripadnik jedne desničarske organizacije te da mu je prijetio, govoreći da zna ko je i da će ga pronaći.Žujović je, kako prenose srbijanski mediji, i ranije imao sukobe s desničarima u Srbiji, između ostalog i sa Šešeljevim radikalima.

Zalio krečom mural s likom ratnog zločinca Ratka Mladića

Đorđo Žujović: Obraz Srbije

<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a> jučer se sastao s predsjednikom Turske <a href="https://avaz.ba/tag/30/recep-tayyip-erdogan">Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan)</a>. Iza leđa Dodika nalazila se zastava Bosne i Hercegovine, njemu omražena, ali ipak zastava države koju predstavlja.Erdoan je to poštovao. Nekoliko dana prije toga Erdoan se sastao s Bakirom Izetbegovićem. Tada nije bilo zastave BiH. Iza Izetbegovićevih leđa nalazila se zastava Turske.Erdoan nije vidio potrebu ispoštovati gosta i zastavu države iz koje je došao, a i zašto bi kada je isti taj Izetbegović izjavljivao da mu je Erdoan ocu Aliji ostavio Bosnu u amanet, svađao se s Merkel zbog njega onda kada je trebao lobirati za interese BiH, hapsio neustavno turske državljane po BiH zbog Erdoanovih optužbi ili urlao da je Erdoana sam Bog poslao i da je on njegov lider?Pa, kada je već Erdoan njegov lider, zbog čega bi Erdoan isticao zastavu svog vazala? Za Milorada Dodika, šta god neko mislio, a svaki pristojan čovjek misli sve najgore, ne može se negirati da je sebi zacrtao jasan cilj političkog jačanja RS do njene nezavisnosti i za taj poduhvat našao i podršku desničara i radikalnih nacionalista širom zapadnog svijeta, Rusiju da ne spominjemo.Bošnjački lideri, vođeni idejom da im čitav svijet nešto duguje, kroz sve godine vodili su infantilnu politiku čekanja da im neko sa strane izgradi i državu po njihovoj mjeri. No, onda je Izetbegović otišao i korak dalje i sebe potpuno podredio interesima i hirovima na Zapadu neomiljenog turskog predsjednika.Bošnjaci su u međunarodnoj politici tako postali objekt, a ne subjekt. Činjenica da svjetski državnici, s istoka na zapad, i pored sve njegove huškačke retorike i rušilačkih politika, puno više poštovanja ukazuju Dodiku nego probosanskim političarima pokazuje ko tu zapravo diktira igru i s kim se posao rješava. A to, kako god na kraju da završava, ne obećava da će biti pozitivno po Bošnjake.

Pa, kada je već Erdoan njegov lider, zbog čega bi Erdoan isticao zastavu svog vazala

Erdoanovi vazali

Novo priznanje stiglo je za <a href="https://avaz.ba/tag/21149/jasmila-zbanic">bh. rediteljicu Jasmilu Žbanić i film „Quo vadis, Aida?“</a>. Evropska filmska akademija objavila je nominacije za najviša dostignuća evropske kinematografije u 2020. i 2021. godini.„Quo vadis, Aida?“ nominiran je u četiri od pet najvažnijih kategorija: najbolji evropski film 2021. godine rediteljice Jasmile Žbanić i producenta Damira Ibrahimovića, Jasmila Žbanić za najbolju evropsku rediteljicu, Jasna Đuričić za najbolju evropsku glumicu te Jasmila Žbanić za najbolju evropsku scenaristicu.Hoće li Žbanić i njeno djelo biti nagrađeni, znat će se 11. decembra u Berlinskoj areni. No, sam ishod nije više toliko bitan. Jer filma koji je bio na korak do Oskara i koji je tokom 2020. i 2021. požnjeo nagrade širom svijeta ostvario je svoju najvažniju misiju. Hrabra rediteljica na platno je prenijela priču o Srebrenici i najvećem genocidu nakon Drugog svjetskog rata i samim tim je pobjednik nad zlom, nad fašizmom, nepravdom...Žbanić je rođena u Sarajevu 1974. godine. Za svoj rad dobila je prestižne svjetske nagrade. U braku je s producentom Damirom Ibrahimovićem i imaju kćerku.

Namet na vilajet

Premalo za „tranjciku“

Miralem Pjanić: Odlazak "Malog princa"

Za i protiv Dodika

Armin Halilović: U službi države

Ubijeno je dijete!

Goran Lojo: Nastavio gdje je stao

Bakir Alispahić: Podmetanja crne liste

Pad na stražnjicu

Žene vraćaju nadu

Dodik "puca" na muslimane

Brano Jakubović: Lekcija političarima

Majka Hajra

Đorđo Žujović: Obraz Srbije

Erdoanovi vazali

Jasmila Žbanić: Rediteljica za pobjede

Kolumne

Namet na vilajet

Premalo za „tranjciku“

Miralem Pjanić: Odlazak "Malog princa"

Za i protiv Dodika

Armin Halilović: U službi države

Ubijeno je dijete!

Goran Lojo: Nastavio gdje je stao

Bakir Alispahić: Podmetanja crne liste

Pad na stražnjicu

Žene vraćaju nadu

Dodik "puca" na muslimane

Brano Jakubović: Lekcija političarima

Majka Hajra

Đorđo Žujović: Obraz Srbije

Erdoanovi vazali

Jasmila Žbanić: Rediteljica za pobjede