Ako bismo tražili ljudsko utjelovljenje propadanja bh. društva, teško da bismo mogli naći bolji primjer od Zlatana Begića. Ovaj Komšićev Mulahusić zadužen je za zasipanje javnosti uvredama, provokacijama i teorijama zavjera. I u tome ne bi bilo ništa čudno, jer partije na Balkanu obiluju likovima iz "Zadruge" za paljenje i zabavljanje narodnih masa, da dotični nije, također, i doktor nauka te pride i profesor na fakultetu.

U svojoj posljednjoj neurotično-nebuloznoj analizi Begić je ustvrdio da SAD i Rusija imaju – ni manje ni više – pakt na Balkanu o podjeli interesa, podržava ih Velika Britanija, a realizator je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Prema Begićevim tvrdnjama, pakleni tajni plan ove dvije sile ostvaruje se preko prepuštanja Srbiji i Hrvatskoj da ostvare potpunu dominaciju na ovom dijelu svijeta, a preko leđa Bosne i Hercegovine, Crne Gore i prije svega Bošnjaka.
Na kakvim informacijama, dokazima i faktima uvaženi profesor temelji svoju teoriju? To nam Begić ne otkriva, jer njemu dokazi očito ne trebaju da zaključke i teorije o najzmaršenijim geopolitičkim odnosima i planovima sipa iz rukova bezbrižnije no što Komšić i njegov kabinet sebi sipaju rakiju u čaše.

Nedostajalo je samo još da Begić usklikne kako se radi o velikom križarskom planu istrebljivanja muslimana iz Evrope i da nam je spas samo u Turskoj i Iranu, pa da bude do kraja jasno da uvaženi profesor svoje intelektualno znanje crpi s anonimnih jagomirskih stranica čiji sadržaj kroje botovski degenerici SDA.

Ostalo je sve tu, samo je ostala ta mala, a teška granica koju DF nikako da prijeđe – njihovo podaništvo prema SDA, kao i spremnost da zajedno s njom idu u ambis i radikalizam neupitno je, jedino još im valja skontati kako ljubav prema kapljici i nesklonost ka džamiji pomiriti s težnjom ka islamističkim režimima i novootkrivenoj mržnji prema Zapadu. SDA barem tih ideoloških izazova nema.Do tada, ostaje nam svima da se ozbiljno zapitamo šta je to toliko truhlo u ovom društvu pa da osobe koje govore kao kočijaši, ponašaju se kao džilkoši i rezoniraju kao mulahusići u Bosni i Hercegovini hljeb mogu zarađivati kao univerzitetski profesori.

Ostaje nam svima da se ozbiljno zapitamo šta je to toliko truhlo u ovom društvu…

Nedostajalo je samo još da Begić usklikne kako se radi o velikom križarskom planu istrebljivanja muslimana iz Evrope

Komšićev Mulahusić

U poplavi loših vijesti dogodila se i jedna dobra. Cijene goriva u BiH su u značajnom padu. U odnosu na period od prije pola godine cijena dizela je niža skoro za marku. Odraz je to stanja na globalnom nivou i pada cijena sirove nafte, a vrlo je izvjesno, kako to stručnjaci iznose, da će se trend sniženja cijena nafte i naftnih derivata nastaviti.

Iako su to ohrabrujući podaci, ipak, u vremenu nezapamćene, galopirajuće inflacije građani s pravom očekuju da pad cijena goriva, posljedično, dovede do korekcije cijena hrane.
Upravo na hranu iz porodične kase se izdvaja gotovo sav novac, a sve nesnošljivija inflacija iz dana u dan pustoši novčanike.
Nema prehrambenog proizvoda koji nije drastično poskupio od početka godina, a cijene pojedinih i dalje bujaju. Također, treba li reći i da su poskupjeli svi ostali artikli, neophodni svakom domaćinstvu. 
Građani se na razne načine dovijaju da prežive, a većina će ovu godinu pamtiti po užasnim šokovima doživljenim upravo zbog silnih poskupljenja hrane. 
I sav taj kuršlus za građane bi bio manje bolan da su u skladu s poskupljenjima hrane rasle plaće i penzije i da su vladajući razumjeli da se stanje otelo kontroli i poduzeli mjere da spase građane, ali i privrednike.
Međutim, odlazeća vlast koja je u svoje budžete zbog kompletne situacije upumpala silne novce nije marila, pokazalo se, za vlastite građane koji su doživjeli nezapamćen pad životnog standarda, a mnogi su gurnuti u bijedu i siromaštvo.
To što BiH svakim danom broji sve manje građana ne čudi jer bilo gdje da odu, kupovat će jeftiniju hranu. Čak je i u susjednoj Hrvatskoj hrana jeftinija, jer su se tamošnje vlasti u odnosu na naše dobro uhvatile ukoštac s udarima krize, a građani svjedoče da i ulje koje nosi oznaku "Made in BiH" ima nižu cijenu od zemlje proizvodnje.
I, dok se čeka formiranje nove vlasti, dok plaće debelo zaostaju za inflacijom, građanima je samo jedno na umu: "Kada će više početi padati cijene hrane?"

Odlazeća vlast nije marila, pokazalo se, za vlastite građane koji su doživjeli nezapamćen pad životnog standarda

Građanima je samo jedno na umu: "Kada će više početi padati cijene hrane?"

Misliti na građane

Dino Merlin je u prestižnoj dvorani "Wiener Stadthalle" u subotu održao jedan od najznačajnijih koncerata u svojoj karijeri.

On je prvi i jedini muzičar s ovih prostora koji su ikad nastupili u najvećoj dvorani Austrije.
Merlin je tako stao uz bok najvećih svjetskih zvijezda koje su dosad nastupale na istom mjestu, kao što su "Rolling Stonesi", Elton Džon (John), "Metallica", U2, "Coldplay" i drugi.
Bh. zvijezda svakim svojim nastupom podiže ljestvicu, a spektaklom u Beču, koji je bio audio-vizuelni šou na svjetskom nivou, ljestvicu je podigao za nekoliko podioka.
Edin Dervišhalidović, alias Dino Merlin, rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. U svojoj karijeri dužoj od 30 godina ubilježio je mnoge muzičke rekorde, spektakularne koncerte i nezaboravne turneje.
U sretnom je i dugogodišnjem braku s Amelom, s kojom ima kćerku Naidu i sina Hamzu, od kojeg je dočekao i unuka.

Priredio svjetski spektakl u najvećoj dvorani Austrije

Merlin: Jedan od najznačajnijih koncerta u karijeri

Dino Merlin: Zvijezda koja podiže ljestvicu

Maroko je nastavio pisati historiju na Mundijalu u Kataru, gdje je senzacionalnom pobjedom nad Portugalom (1:0) ostvario svoj najveći uspjeh, a ujedno postao prva afrička reprezentacija koja se plasirala u polufinale SP. Junak „Lavova Atlasa“ bio je napadač Jusef En-Nesiri (Youssef En-Nesyri), čiji je nebeski skok iz 42. minute odlučio pobjednika.
On je pritom oborio rekorde kada je u pitanju visina skoka pri postizanju pogotka i visina skoka uopće, koje je držao Kristijano Ronaldo (Cristiano). U trenutku kada je udario loptu, nalazio se na visini od 2,78 metara.
Jusef En-Nesiri rođen je 1. juna 1997. godine u Fezu. Profesionalnu karijeru počeo je u timu Malage (2016.-2018.), poslije koje je igrao za Leganjes (2018.-2020.), a od 2020. godine član je Sevilje, s kojom je u sezoni 2019./20. osvojio trofej Evropske lige.
Za reprezentaciju Maroka odigrao je 55 utakmica, a sa 17 postignutih golova njen je sedmi strijelac svih vremena.

Odveo Maroko u polufinale Svjetskog prvenstva i postavio dva rekorda

Jusef En-Nesiri: Nebeski skok za historiju

Elementarna pravila lijepog ponašanja, uz barem malo ponosa i dostojanstva, svakom pojedincu nalažu da odmah, bez zadržavanja i bilo kakve rasprave, napusti društvo u kojem ga ne žele. Ovo nepisano pravilo važi za svaki oblik ljudske komunikacije i udruživanja u BiH, od komšiluka i kafane u svakom bosanskom gradu, pa do Vijeća ministara, jer šta ćeš za stolom gdje nisi poželjan, gorka je kafa kad se preko volje pije. Proteklih dana Bakir Izetbegović dobio je niz poruka iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke da ga „u raji“ ne žele, da s njim neće taman kad je nikad ne bi ni popili, te da mu u tome neće pomoći ni obećanja, ni rahatlokumi i svakojake slastice što ih u cekeru nosi. 
Ne može biti slučajno opće jedinstvo u državi da se s njim neće, a zašto je to tako, najbolje zna on sam. 
Oni koji su godinama s njim sarađivali i koalirali tvrde da obeća pa iznevjeri, potpiše pa ne ispuni, jedno priča, drugo misli, treće radi. Iz ugla običnog posmatrača, stranke koje su se varale u procjenama i koalirale sa SDA završavale bi na rubu nestanka, a država je nakon višedecenijske vladavine ove stranke na dnu Evrope po siromaštvu, korupciji i beznađu. 
Ima li racionalnog objašnjenja zašto smo, nakon ogromne finansijske, političke i svake druge pomoći svijeta, dvije i po decenije od rata prisiljeni da opet strepimo za sudbinu države, da ispraćamo svoju djecu na Zapad, prijatelje bezuspješno tražimo, a imali smo ih mnogo?! Zar rezultat višedecenijske „borbe“ SDA, kao temeljne, najjače, najpatriotskije ili kako se sve već ne predstavlja stranke, nije trebao i morao biti potpuno suprotan?
Umjesto da prihvati greške i novu političku realnost, SDA srlja u radikalizam, pokazujući da će koristiti sva sredstva da sačuva poziciju. Optužuje druge za ono što je sama radila – od pregovora u vinarijama, do saradnje s Dodikom i Čovićem koju bi i sama nastavila, dok za vlastitu sudbinu krivi sve - od Sarajeva, do Londona i Vašingtona, spremna čak i da nas konfrontira sa Zapadom i povuče u zagrljaj Istoka.

Oni koji su godinama s Izetbegovićem sarađivali i koalirali tvrde da obeća pa iznevjeri, potpiše pa ne ispuni, jedno priča, drugo misli, treće radi

Proteklih dana Bakir Izetbegović dobio je niz poruka iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke da ga „u raji“ ne žele

Zatvorena vrata

Japanski selektor Hadžime Morijasu (Hajime Moriyasu) ostaje na toj dužnosti i nakon poraza u osmini finala Svjetskog prvenstva od Hrvatske, objavili su japanski mediji. Tako će 54-godišnji Morijasu produžiti saradnju s Japanskim nogometnim savezom najmanje do 2024. godine.
Vodstvo Japanskog nogometnog saveza zadovoljno je nastupima reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru, iako je Japance eliminirala Hrvatska u osmini finala, i to poslije izvođenja jedanaesteraca.
Nakon 120 minuta rezultat je bio 1:1, međutim, Japanci su se ponosno vratili kući, a pored kvalitetnog fudbala, pokazali su i odgoj kakav rijetko ko ima.
Nakon utakmica svaki put su svlačionicu iza sebe ostavljali potpuno čistu, a nakon posljednjeg susreta ostavili su i 11 origamija, što u ovoj zemlji predstavlja simbol časti.
I navijači Japana oduševili su svjetsku javnost, iako je nekolicina njih bila u suzama nakon poraza, i tada su, kao i svaki put tokom Mundijala, pokupili smeće s tribina stadiona. 
- Naše srce je čisto, zato i tribine moraju biti takve. Sređivanje i čišćenje po odlasku je dio naše kulture - objasnio je jedan Japanac.
A čisto je srce i Morijasua, čije je fotografije nakon poraza od Hrvatske dijelio cijeli svijet. Fotografije čovjeka koji na taj način izražava poštovanje prema igračima suparničkog tima, te navijačima i cijelom svijetu drži lekciju, znače i mnogo više.
U slučaju japanskog selektora, on je želio zahvaliti za svu podršku, ali njegov gest je bio i izvinjenje zbog poraza, iako se sam dolazak u nokaut-fazu smatrao velikim uspjehom.
Morijasu je očitao moralnu lekciju mnogima koji ne znaju ostati veliki u porazu, a ni u pobjedi mnogo puta. Japan je, zahvaljujući njemu, igračima i navijačima, još jednom pokazao da postoje vrijednosti koje su i iznad rezultata na travnjaku.

Očitao je moralnu lekciju mnogima koji ne znaju ostati veliki u porazu, a ni u pobjedi mnogo puta

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Već odavno se dovodi u pitanje učinak bh. ambasadora u svijetu. Koliko ih samo imamo i u kojim sve zemljama... A kakve tek plaće primaju! Pitanje je znamo li ko su oni, možete li na prste jedne ruke barem nabrojati?
Teško...
Ali zato možemo one druge vrste – radnike iz svijeta kulture. Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Miraj Grbić, Adnan Hasković, Feđa Štukan, Aleksandar Seksan i brojni drugi najbolji su ambasadori Bosne i Hercegovine. Osim naših sportista.
Oni su zaslužniji za promociju naše zemlje u svijetu nego brojni ambasadori, predstavljaju je u najboljem smislu, i to sve za nula maraka, od države barem (ne mislimo na njihove zaslužene honorare u okviru projekata).
Na nekoj imaginarnoj listi prioriteta kojom se ''bave'' oni koji bi to trebali, jer su za to masno plaćeni, odavno se zna šta je u vrhu, a šta u dnu. Ta posljednja ''stavka'', koja je tu navedena više pro forme nego da bi joj se neko studiozno posvetio, jeste, za rubrike vjerovali ili ne – kultura. Želimo u Evropsku uniju, želimo sjediti za istim stolom s evropskim metropolama, a pri tome smo potpuno zanemarili jedan od stubova društva - ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti.
Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?! Kao nekulturni?!
Već odavno je gluma u BiH više hobi nego ozbiljno zanimanje. Ruku na srce, stanje se malo popravilo u posljednje vrijeme, ali zahvaljujući pojedincima, nikako državi.
Je li zaista neophodno da nam gosti „otvaraju oči“ govoreći da se skandalozno malo novca daje za kulturu?
Italijanski reditelj Paolo Mađeli (Magelli) nedavno je rekao da se narodom koji ima manje kulture lakše manipulira. Ne želimo biti nečije marionete, a to možemo spriječiti isključivo ulažući više u institucije kulture, projekte, obrazovanje i ljude!

Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?!

Nekulturna BiH

Nakon glasanja, krađa, brojanja, žalbi, ponovnog prebrojavanja, postizbornih sporazuma i preslagivanja na političkoj sceni izborna volja građana na kraju se svela na staklenu posudu u Centralnoj izbornoj komisiji BiH i dvije kuglice u njoj te lutriju bez dobitnika. Ne računajući SDA, koja je sada dobila priliku da blokira uspostavu nove vlasti u FBiH i radi upravo ono što je konstantno prigovarala dugogodišnjim saveznicima iz HDZ-a. Suočena s činjenicom da, osim Demokratske fronte, na političkoj sceni ne može pronaći saveznike, SDA će i Pirovu pobjedu ipak smatrati pobjedom i objeručke je nastojati iskoristiti. 
S obzirom na to da je na stolu ogroman ulog – opstanak decenijama građene strukture u institucijama i javnim preduzećima, kontrola milijardi sredstava u budžetima, pa i sudbina stranke u kojoj već godinama, a posebno danas tinja nezadovoljstvo, SDA će, poput napornog, izopćenog komšije, iako je već dobila jasan odgovor, nastojati primorati komšije da je ponovo prime u raju. 
Uostalom, takvu opciju, jedini mehanizam koji joj je omogućila ta (ne)sretna kuglica, već odavno najavljuju kadrovi ove stranke.
SDA sada jedina ima mogućnost da iz Kluba Bošnjaka Doma naroda Parlamenta FBiH predloži kandidata za potpredsjednika entiteta, a potom da s te pozicije odbije dati saglasnost za mandatara za sastav nove Vlade FBiH. U tom slučaju bi građani, nakon prethodnih osam, na poziciji federalnog premijera Fadila Novalića gledali i naredne četiri godine. Nametnutim izmjenama Izbornog zakona BiH visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) nastojao je postići upravo suprotno – ubrzati procese i spriječiti blokade.

SDA će, poput izopćenog komšije, iako je već dobila jasan odgovor, nastojati primorati komšije da je ponovo prime u raju

Šmit: Šta će uraditi visoki predstavnik

Na potezu OHR

Luis Enrike (Enrique) platio je ceh ispadanja Španije sa Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje je „Crvena furija“ zaustavljena u osmini finala od Maroka. Španci su mu uručili otkaz, čime je okončana njegova četverogodišnja avantura na klupi državne selekcije, gdje će ga naslijediti njegov imenjak Luis de la Fuente.
Enrike je na klupu Španije došao u julu 2018. godine. Uspio se dva puta plasirati na završni turnir Lige nacija te je vodio reprezentaciju do polufinala EP. Na 45 utakmica, koliko je bio selektor, zabilježio je 25 pobjeda, 11 remija i devet poraza.
Luis Enrike rođen je 8. maja 1970. godine u Hihonu. Igračku karijeru počeo je u Sportingu iz Hihona (1998.-1991.), odakle se preselio u Real Madrid (1991.-1996.), a nakon toga u Barcelonu (1996.-2004.), u kojoj je ostavio najveći trag.
Njegov trenerski put počeo je 2008. upravo u Barceloni, s kojom je osvojio devet trofeja. Osim Barcelone (2008.-2011., 2014.-2017.), vodio je ekipe Rome (2011.-2012.) i Selte iz Viga (2013.-2014.).

Španci mu uručili otkaz nakon ispadanja s Mundijala

Luis Enrike: Neslavan kraj

<a href="https://avaz.ba/tag/1659/nermin-niksic">Nermin Nikšić bit će novi premijer Federacije BiH</a>. Ovo je, nakon neformalnih informacija, i sam Nikšić potvrdio jučer poslije sastanka stranaka “osmorke” i HDZ-a u Konjicu.
Nakon jučerašnjeg sastanka na korak smo bliže formiranju novih vlasti u BiH koje možemo očekivati u narednih nekoliko sedmica.
Toga, čini se, ne žele biti svjesni jedino još u SDA. Nesretnici se još uzdaju u naučnofantastični scenarij, prema kojem će uzimanjem većine u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH izabrati bošnjačkog potpredsjednika FBiH, a putem njega blokirati imenovanje nove Vlade FBiH, budući da za sprečavanje formiranja Vijeća ministara BiH nemaju više ni naučnofantastične scenarije.
S obzirom na to da su SAD i zapadni saveznici jasno podržali političke promjene u našoj zemlji i borbu protiv korupcije, očajni Izetbegović se nada i u čudo s Istoka. Tako, posredstvom botova, mjesecima pokušava među Bošnjacima širiti antizapadno raspoloženje i najcrnji islamizam, a u jeku protesta građana Irana protiv teokratskog režima u BiH prima ministra tog istog režima. Bakir je odlučio u istom danu ispaliti i još dva metka iz prazne puške, pa se nakon Iranca sastao i s ambasadorima Turske i Pakistana u BiH.
Na njegovu žalost, ovaj smiješni pokušaj demonstriranja navodne moći putem Istoka Izetbegoviću neće previše pomoći. Denis Bećirović ga je na posljednjim izborima unizio, a 600.000 probosanskih glasača mu poslalo nedvosmisleno poruku da ga ne želi.
Tradicionalnih 250 hiljada glasova uhljeba i izmanipulirane ruralne mase ovaj put mu nije bilo dovoljno da sačuva vlast. A pravi problemi bi mogli tek uslijediti kada dio tih uhljeba izađe iz zavisničkih odnosa prema SDA, a dio Bakiru dođe s pitanjem: „A šta je s mojom egzistencijom?“
Formiranje novih većina u BiH praćeno je naglim smanjenjem nacionalističke retorike i najavom konkretnih programa. Mjeseci koji dolaze nedvojbeno će pokazati da je dobar dio tenzija, sukoba i mrzilačke retorike u ovoj zemlji dolazio upravo s Poljina. A, ako na ovim izborima nije bilo mogućnosti da se pobijede sve tri nacionalističke oligarhije u BiH, dobro je da su barem Bošnjaci, kao najbrojniji narod u BiH, počeli s rušenjem vlastite.

Dobro je da su barem Bošnjaci, kao najbrojniji narod u BiH, počeli s  rušenjem vlastite oligarhije

Bakirov počasni krug

Visoku pobjedu Portugala nad Švicarskom (6:1) u osmini finala Mundijala u Kataru obilježio je Gonzalo Ramos (Goncalo).
Mladi napadač Benfike našao se u startnoj postavi umjesto Kristijana Ronalda (Cristiano) i u potpunosti iskoristio šansu koju mu je ukazao selektor Fernando Santoš (Santos).
Tri puta je tresao protivničku mrežu i postao drugi najmlađi fudbaler koji je to napravio u jednoj utakmici nokaut-faze svjetskog prvenstva. Ispred njega je u tom statističkom segmentu jedino brazilska legenda Pele, koji je u polufinalu SP 1958. protiv Francuske postigao tri gola s nepunih 18 godina.
Gonzalo Ramos rođen je 20. juna 2001. godine u Olhau. Karijeru je počeo u Benfiki, za čiji je prvi tim na 80 utakmica postigao 28 golova.
Do juna ove godine Ramos je bio jedan od najboljih igrača portugalske reprezentacije do 21 godine. Za seniorsku selekciju debitirao je u novembru ove godine i upisao četiri nastupa

Postao drugi najmlađi fudbaler koji je u utakmici nokaut-faze postigao tri pogotka

Gonzalo Ramos: Het-trik za historiju

Teško da je iko ikad u historiji BiH bio gori ministar vanjskih poslova od Bisere Turković. Kao kadar izabran lično od bračnog para Izetbegović, u četiri godine njenog mandata položaj naše zemlje na Zapadu srozan je na historijski minimum, dok je sa svojih karikaturalnih pohoda na Istok Turković uspijevala masovno dobaciti do donacija u obliku hurmi. Ipak, posljednji skandal bit će upisan na jednu od najsramnijih stranica bh. diplomatije. Dok traju masovni protesti u Iranu protiv teokratskog režima, u kojima je ubijeno više stotina demonstranata, Turković je u Sarajevu primila iranskog ministra vanjskih poslova Huseina Abdulahiana. Da stvar bude gora, Abdulahian je iskoristio priliku da usred Sarajeva istrese salve uvreda i optužbi na račun SAD, najvažnijeg saveznika Bosne i Hercegovine.
U strahu od skorog gubitka vlasti i resursa, Bakir Izetbegović očigledno je odlučio, putem svojih kadrova, spas potražiti kod autokratskih režima na istoku, a njegova ministrica spremna je da u njegovo ime Bošnjake stavi kao živi štit ispred SDA i u svijetu označi kao saveznike režime koji masovno krše ljudska prava. Na svu sreću, Bošnjaci su na izborima takvoj politici rekli odlučno “Ne”!

Posljednji skandal bit će upisan na jednu od najsramnijih stranica bh. diplomatije

Bisera Turković: BiH na stubu srama

Nekada u direktnom prijenosu, a nekada u 15 minuta odgođenom snimku bh. građani na TV ekranima prate Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje se održava u Kataru. Sve to izgleda vrlo spektakularno, ali još jednom bez zastave naše zemlje. Mnogi će reći, gledaju s dubokim žalom što Džeko, Pjanić, Krunić i saigrači nisu istrčali na skupocjene katarske stadione. Još jedno veliko takmičenje i još jednom bez reprezentacije Bosne i Hercegovine. 
Navikli smo, a, kada se sve sagleda, čime to mi, kao reprezentacija, i zaslužujemo mjesto na Mundijalu? Igrački, možda bi se ukazao i neko gori od nas, ali sve drugo je naš duboki minus.
Nijedna reprezentacija koja se našla na ovom takmičenju nema baš idealne političke uvjete, ali barem nisu imali ono što imamo mi. Duboka nacionalna podijeljenost u svemu, osim u dijeljenju državnog plijena, još jednom se pokazalo, ne vodi nigdje. Tako i Nogometni savez, ovakav kakav je, teško da je mogao naći put do Katara. 
Kod nas odlučuju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a sportista nema nigdje, pa bi tako jedina mogućnost da se pojavimo na nekoj svjetskoj smotri bila neka puka slučajnost. Sistem kod nas vodi u drugom smjeru, onom koji ne dozvoljava napredak, a čuda se baš ne događaju svaki dan i eto nas gdje jesmo.
Navikli smo mi na ovaj pogled s dna, u mnogo čemu su nas ovi koji vladaju ostavili zakovane na začelju, pa nije ni čudno da smo sportska ili fudbalska mizerija. 
Možda imamo i sreće, u jednu ruku. Nacionalni savezi se u Kataru utrkuju koju će svoju zvijezdu postaviti u ložu tokom utakmice, a šta bismo mi? Sigurno je da ne bi nikako bilo zanimljivo gledati ložu u kojoj su neki naši članovi izvršnih odbora. Mnogi od njih nisu ni fizičko radili, a kamoli pikali loptu na fudbalskom terenu, ali barem im je ovaj put uskraćeno šepurenje o tuđem trošku.

Više se i ne može očekivati nego da nas nema na Mundijalu, jer kod nas i sportu svako vuče na svoju stranu

Nogometni savez, ovakav kakav je, teško da je mogao naći put do Katara

Pogled s dna

Ovo što ovih dana gledamo na Svjetskom prvenstvu u fudbalu u Kataru zasigurno je demonstracija onoga što je bila sama ideja osnivača ovog sporta koji je postao, ako ništa, po zaradama mnogo više od najvažnije sporedne stvari u svijetu. Gledamo igru koja je sposobna da zadrži pažnju, izazove emocije, dovede do ekstaze, iako je i pred ovo kontroverzno takmičenje bilo mnogo upitnika. No, igrači uživaju, navijači za nešto više od 90 minuta promijene cijeli spektar emocija, ruše se rekordi u gledanosti...
Nažalost, među esencijom najboljih svjetskih fudbalera, izuzev njih nekoliko koji su rođeni u našoj zemlji, a nastupaju pod zastavama druge države, nema onih iz BiH. 
Edin Džeko i Miralem Pjanić, iako vrhunski asovi, samo s tribina mogli su posmatrati dešavanja na Mundijalu. Je li im po umijeću i kvalitetu mjesto na terenu? Naravno da jeste. Zašto su onda među navijačima? Jer su iz Bosne i Hercegovine, zemlje koja obiluje talentima, ali čiji je sport, u globalu, na samom dnu evropskog kvaliteta, zemlji u kojoj niko nema obavezu da finansira sport, a još samo nekoliko entuzijasta, uprkos svim političkim ključevima, nacionalnim problemima, nedostatku novca, i dalje pokušava nešto uraditi.

Brojni su dokazi za tu tvrdnju, a od rata do danas, uz povremene, kratkotrajne bljeskove pojedinaca čiji je talent neiscrpan, suštinski se ništa ne mijenja.

Krenimo od fudbala, naši stadioni su kao oranice, pa i pompezno nazvana Premijer liga BiH igra se na terenima prigodnijim za uzgajanje neke poljoprivredne kulture nego za kotrljanje fudbalske lopte. Klubovi su daleko od evropskog prosjeka, a ulaganja ravna nuli.
Zaslužuje li ova ovakva BiH Lanu Pudar, evropsku prvakinju u plivanju kojoj je realan domet olimpijska medalja? Ne zaslužuje. Obećali su joj političari pred same izbore, kada je Lana donijela medalju, da će krenuti izgradnja, da će imati sve uvjete dostojne jedne šampionke, slikali su se Kordić i Novalić pored bagere. No, ne lezi vraže, na tom mjestu nekoliko mjeseci kasnije i dalje zjapi jedna velika rupa.
Šta je sa sankašem Nikolajevim, koji moli državu za pomoć? Apsurdno je nabrajati sve te mlade ljude, pune talenta i želje da predstavljaju svoju BiH, a koji mole političare da im pomognu.
Zakon o sportu Bosne i Hercegovine je godinama poprište političkih prepucavanja, a složena politička situacija sputala je do sada brojne koji su i htjeli nešto učiniti. Posljednji, svježi primjer je kada je košarkaška reprezentacija BiH umalo propustila nastup na Evropskom prvenstvu zbog nedostatka novca, ili primjer Razije Mujanović, koja je morala vući torbetine s opremom.
U savremenom sportu uspjesi su tek krajnji proizvod jednog vrlo, ispostavit će se, za naše političare veoma složenog procesa – ulaganja. Očigledno, kao društvo i ne zaslužujemo više od 15-minutnog kašnjenja direktnog prijenosa mečeva s Mundijala na BHRT-u.

U BiH niko nema obavezu finansirati sport, a još samo nekoliko entuzijasta i dalje pokušava nešto uraditi

Pjanić i Džeko: Umjesto na terenu, na tribinama u Kataru

Sport bez obaveza

Hrvatska je sinoć boljim izvođenjem penala (3:1) savladala Japan i plasirala se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru. Junak „Vatrenih“ bio je golman Dominik Livaković, koji je s tri odbranjena penala ponio epitet igrača utakmice.
Livaković je odbranio udarce Takumiju Minaminu, Kaoru Mitomi i Maji Jošidi (Maya Yoshida).
- Pobijedili smo kad nam je bilo najteže. Ovo je najbolja utakmica u mom životu i najdraži trenuci u mojoj karijeri - rekao je Livaković nakon meča.
Dominik Livaković rođen je 9. januara 1995. godine u Zadru. Karijeru je kao omladinac počeo u istoimenom klubu, da bi 2012. prešao u zagrebački Dinamo, čiji je član i dan-danas.
Za „Modre“ je branio na 262 utakmice i 122 puta sačuvao svoju mrežu. Pet puta je bio prvak Hrvatske i dva puta osvajač Kupa.
S hrvatskom reprezentacijom bio je srebreni u Rusiji, a za „Vatrene“ ima 37 upisanih nastupa.

Golman Hrvatske odbranio tri penala Japancima

Livaković: Odveo Hrvatsku u četvrtfinale SP

Dominik Livaković: Junak "Vatrenih"

Lionel Mesi (Messi) u utakmici osmine finala Svjetskog prvenstva protiv Australije upisao je svoj hiljaditi nastup u karijeri. U toj je utakmici zabio i pogodak za 1:0, a Argentina je pobijedila 2:1 i plasirala se u četvrtfinale. Kapiten argentinske reprezentacije po mnogima je najbolji nogometaš svih vremena, no osvajanjem naslova svjetskog prvaka sebi bi zacementirao tu titulu.
Protivnik “Gaučosa” u četvrtfinalu bit će selekcija Nizozemske, koja je savladala Sjedinjene Američke Države sa 3:1, a svi se pitaju ima li Mesi čarobni štapić kojim bi svoju Argentinu pogurao još dalje.
Mesi je rođen 24. juna 1987. godine i nogomet je počeo igrati u Rosariju u Argentini, no još kao dijete stigao je u Barcelonu, s kojom je osvojio četiri lige prvaka. Dobio je i sedam Zlatnih lopti, po čemu je rekorder u historiji nogometa. Mesi je u utakmici s Australijom stoti put istrčao kao kapiten Argentine, za koju ima 169 nastupa i 94 gola.

Komšićev Mulahusić

Misliti na građane

Dino Merlin: Zvijezda koja podiže ljestvicu

Jusef En-Nesiri: Nebeski skok za historiju

Zatvorena vrata

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Nekulturna BiH

Na potezu OHR

Luis Enrike: Neslavan kraj

Bakirov počasni krug

Gonzalo Ramos: Het-trik za historiju

Bisera Turković: BiH na stubu srama

Pogled s dna

Sport bez obaveza

Dominik Livaković: Junak "Vatrenih"

Lionel Mesi: Za jubilej produžio snove nacije

Kolumne

Komšićev Mulahusić

Misliti na građane

Dino Merlin: Zvijezda koja podiže ljestvicu

Jusef En-Nesiri: Nebeski skok za historiju

Zatvorena vrata

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Nekulturna BiH

Na potezu OHR

Luis Enrike: Neslavan kraj

Bakirov počasni krug

Gonzalo Ramos: Het-trik za historiju

Bisera Turković: BiH na stubu srama

Pogled s dna

Sport bez obaveza

Dominik Livaković: Junak "Vatrenih"

Lionel Mesi: Za jubilej produžio snove nacije