Da prosječnog stanovnika upitate je li 1. marta 1992. očekivao ovakvu Bosnu i Hercegovinu kakva je danas, rijetko ko bi dao potvrdan odgovor.Previše je krvi proliveno za ovu zemlju da bi ona bila ovjekovječena krajnje nepravednim mirom, a potom i siromaštvom, korupcijom i nepravdom koji haraju u njenoj postdejtonskoj fazi. Ipak, ne treba očajavati.Država nam možda nije najfunkcionalnija, vlast nam možda jeste od najkorumpiranijih... Ali država radi. I državu imamo. Uprkos svim tim silnim prijetnjama o otcjepljenjima i ratovima, političke glavešine na kraju se nekako uvijek dogovore. Još nikada se nije desilo da poslije nekih izbora državna vlast ne bude formirana. A čak i u Evropi, najbogatijem kontinentu na svijetu, nekoliko zemalja je siromašnije od nas.Najmanja usluga koja se može napraviti svima onima koja su dali živote za našu slobodu i nezavisnost je&nbsp;da ne dozvolimo&nbsp;da nam nadu u zemlju i vrijednost borbe za nju unište razni&nbsp;hohštapleri, ratni profiteri, kriminalci, hijene, nitkovi, podrumaši i beskrupulozni predatori koji su preuzeli kontrolu nad državom i našim životima.

Najveći poklon našim neprijateljima bit će ako, utapajući se u letargiju, dozvolimo da nepravda, siromaštvo i beznađe koji su nas snašli ubiju u nama nadu da se vrijedi boriti za ovu državu.Zato je neophodno, danas više nego ikad, ponovo obnoviti bosansku državnu utopiju, vratiti onaj osjećaj entuzijazma, ponosa i nade u svoju zemlju kakav je iskazan 1. marta 1992. godine. Nama trebaju nova nada i vizija države koja će jasno poručiti da je evropska Bosna i Hercegovina, kao država ravnopravnih građana, komšijskih odnosa, mira, udobnog života i sretnih ljudi – moguća.Kriza s kojom se danas suočavamo ne zahtijeva od nas onu vrstu žrtve kakvu je podnijelo toliko hiljada naših mladića koji su za nju živote dali. Ona, ipak, zahtijeva naše najbolje napore i našu spremnost da vjerujemo u sebe i vjerujemo u sposobnost da učinimo velika djela; da vjerujemo da zajedno možemo riješiti nepravde koje nas trenutno opsjedaju.Sretan Dan nezavisnosti!

Evropska BiH, kao država ravnopravnih građana, komšijskih odnosa, mira, udobnog života i sretnih ljudi – moguća je

Bosanska utopija

Šveđanin Armand Duplantis (23) postavio je novi svjetski rekord u skoku motkom nakon što je preskočio 6,22 metra na dvoranskom takmičenju u francuskom Klermon Feranu. Tako je za jedan centimetar popravio svoj najbolji skok s prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva na otvorenom. Olimpijski pobjednik iz Tokija Duplantis preskočio je 6,22 metra u trećem, posljednjem pokušaju na „All-Star“ mitingu u Klermon Feranu, koji organizira tamošnja zvijezda skoka motkom Reno Lavileni (Renaud Lavillenie), i impresionirao 4.000 gledalaca u dvorani.- Izvrsno iskustvo. Kada imate ovakve trenutke, kada je energija na tako visokom nivou i kada poletite prema letvici, kao da lebdite. Nekako mi se čini da moje tijelo nije ni sletjelo na strunjaču nakon tog skoka - objasnio je Šveđanin i dodao:- Malo mi se sve to čini previše. Stvarno mislim da je to zbog Rene jer on mi puno znači. Od prvih atletskih koraka bio je moj najveći idol - rekao je Duplantis, koji je prvi put oborio svjetski rekord u poljskom Torunu prije gotovo tri godine – 6,17 metara. Armand Duplantis rođen je 10. novembra u Lafejetu – Luizijana (SAD). Otac mu je Amerikanac porijeklom iz Francuske, a majka Šveđanka. Otac mu je, također, bio odličan motkaš, s ličnim rekordom 5,80, a njegova majka se bavila sedmobojom i rukometom.Prvi svjetsko rekord oborio je 2020. godine, a otad je još pet puta pomjerao granicu, svaki put po jedan centimetar.

U trećem pokušaju preskočio 6,22 metra

Duplantis: Impresionirao 4.000 gledalaca u dvorani

Armand Duplantis: Šesti put oborio svjetski rekord

Hrvatsku već danima potresa skandal nakon što je gradonačelnik Pule zabranio koncert na kojem su narednog mjeseca trebali pjevati Duško Kuliš,&nbsp;Dragan Kojić,&nbsp;Ana Bekuta&nbsp;i&nbsp;Zorana Mićanović. Filip Zoričić&nbsp;obrazložio je svoj potez riječima da "želi čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule“. Pokušaj da se koncert preseli u Osijek nije uspio. Iz sličnih razloga.U polemiku vezanu za ovaj slučaj nema ko se nije uključio – od pjevača, do političara, novinara... Dakle, da li je moguće da se zabrane ovakve vrste dešavaju u zemlji članici Evropske unije, gdje pravo izbora ne bi smjelo biti dovedeno u pitanje? Da li neko u 21. stoljeću uopće može povjerovati da se zabranama nešto može postići? Obično kad bi djevojci ili mladiću branili vezu, njihova ljubav bivala bi jača.U nemoći da se mijenjaju suštinske stvari, poseže se za zabranom koncerta koji ne bi nanio nikakvu štetu, ali ni napravio dobro ni onima koji slušaju tu vrstu muzike, ni bilo kome drugom. Ne dešavaju se ovakve apsurdne stvari samo u Hrvatskoj. Naprotiv, cijeli region je nevjerovatan rasadnik nepotrebnih, nesuvislih, zašto ne reći, glupih poteza i sve neodoljivo podsjeća na atmosferu iz autobusa u kultnom filmu „Ko to tamo peva“. A djelo Slobodana Šijana i Dušana Kovačevića je alegorija&nbsp;o&nbsp;malograđanskom&nbsp;licemjerju koje na ovim prostorima sija u punom sjaju. A sve se dešavalo u osvit Drugog svjetskog rata. Gluho bilo.&nbsp;

Da li neko u 21. stoljeću uopće može povjerovati da se zabranama, pa i koncerata, nešto može postići

Ko to tamo (ne) pjeva

U petak je obilježena prva godišnjica brutalne agresije Rusije na nedužnu Ukrajinu. U godini strahovitog rata stradalo je na hiljade ljudi, a još je teško i predvidjeti kada će rat, koji je promijenio cijeli svijet, biti okončan. Hrabri Ukrajinci, s Volodimirom Zelenskim na čelu, ne predaju se diktatoru Vladimiru Putinu i njegovoj hordi plaćenika, koji su za godinu skoro pa sravnili Ukrajinu i raselili milione Ukrajinaca.Istina, Putin i njegovi slijepi sljedbenici mislili su da će, poput Karadžića i Mladića u BiH, skoro bez ispaljenog metka osvojiti zemlju, ali strašno su se prevarili jer su potcijenili hrabre Ukrajince.Rat traje već godinu, ali Putin ne posustaje, Ukrajinci se ne predaju. No, ključna je uloga Zapada, stranih sila, prije svega SAD. Napori da ludilo stane moraju se utrostručiti.Pomoć Ukrajincima je nužna. Bez jake vojne pomoći broj žrtava bit će katastrofalan, a, osokoljen pobjedom, Putin bi mogao ugroziti cijelu Evropu i svijet.Ruska čizma mogla bi napasti Poljsku i ostale zemlje. Svijet bi tek onda bio u rasulu i neviđenom haosu. Treći svjetski rat bi postao realnost, kao i nuklearni sukob.No, ujedinjena Evropa, uz pomoć NATO saveznika i SAD, jedina može pobijediti Putinove horde. Vremena je sve manje, ali nada postoji da će Ukrajina izaći kao pobjednik, a Putin otići u historiju kao kasapin i zločinac odgovoran za desetine hiljada žrtava.Historija će ga pamtiti kao čovjeka koji je nad Ukrajincima izvršio ratni zločin.&nbsp;

Hrabri Ukrajinci, sa Zelenskim na čelu, ne predaju se diktatoru Putinu i njegovoj hordi plaćenika

Krvavi Putin

Napadač mlade bh. reprezentacije Admir Bristrić je u utakmici 23. kola Prve lige Slovenije protiv Gorice prvi put nastupio kao starter za Olimpiju te je u pobjedi svoje ekipe rezultatom 4:3 postigao dva gola. Bristriću su to bili prvi golovi za tim iz Ljubljane, u koji je stigao ove zime iz Rijeke i upisao tri nastupa.- Vjerovao sam u sebe. Do sada nisam imao trenera koji me ovako podržavao. S Albertom Rijerom (Riera) počeo sam se razvijati. On mi vjeruje. Puno znači imati trenera koji te bodri i gura naprijed - rekao je Bristrić.Admir Bristrić rođen je 28. aprila 2003. godine u Tuzli. Karijeru je počeo u Željezničaru iz Slavonskog Broda, a nastavio u mlađim kategorijama Zrinjskog, Slobode i Rijeke.Jednu polusezonu je kao posuđeni igrač Rijeke proveo u Hrvatskom Dragovoljcu, a s Rujevice je u januaru ove godine stigao u Olimpiju.Bristrić je za naš U-21 tim odigrao tri utakmice i postigao dva gola. Prethodno je nastupao za U-17 i U-19 selekcije.

Mladi „Zmaj“ dvostruki strijelac za Olimpiju

Bristrić: Pogađao u pobjedi nad Goricom

Admir Bristrić: Početak iz snova u Sloveniji

Bakir Izetbegović u gostovanju na N1 u emisiji Amira Zukića djelovao je kao putnik na “Titanicu”. Pred potop! Uistinu, nikad gore nije izgledao. Fizički pomalo izobličen, nervozan, sve vrijeme je lupkao ručicom po stolu i nervozno reagirao na nimalo ugodna pitanja koja mu je voditelj postavljao. Ponavljao je floskule da nema vlasti bez SDA, govorio da je on za građansku državu, pa onda se ponovo pozivao na bošnjački legitimitet preko kluba u Domu narodu, poručujući da on ne ferma što je uspostavljena natpolovična i građanska i troetnička većina. Druge je optuživao za prodaju državnih interesa, pa ih onda opet kumio za koaliciju, i tako ukrug. Otkrio nam je Izetbegović i vlastitu viziju države, više je puta poredeći s firmom, parcelom i zgradom. Za uspostavu vlasti doslovno je kazao: “Hajmo dogovoriti da podijelimo te fotelje.” I to je tačno pokazatelj onoga šta je država u tom neofeudalnom mozgu: firma, zgrada, vlasništvo, privatni zemljišni posjed koji se po interesnoj potrebi rastaljuje.Kazao je i da je on penzioner koji nema ni automobil te da su Izetbegovići ne samo poštena nego i skromna porodica. Proces izbacivanja SDA iz vlasti uporedio je s nekim ko pravi problem blokiranjem ulice svojim automobilom. No, blokiranje ulice automobilom upravo je ono što je njegova žena napravila kada je skupocjeni Mercedes parkirala nasred Titove u Sarajevu kako bi mogla šopingovati. Na njoj redovno viđamo odjeću čija se vrijednost mjeri u hiljadama eura. Svojoj kćerki su priredili “skromno” vjenčanje u Sarajevu, blokiravši centar grada, a koja je, prema procjenama, koštala skromnih milion maraka.Elem, ako nam Izetbegović, pored svega toga što smo svojim očima godinama gledali, može pričati o svojoj skromnosti i siromaštvu, zamislite koliko mu tek možemo vjerovati na riječ kad nam priča o svojim borbama za državu, reviziji presude za genocid, odnosima s partnerima, euroatlantskom putu ili učešću u odbrani BiH.

Kako nam Izetbegović, pored svega što smo svojim očima godinama gledali, može pričati o svojoj skromnosti

Pravi siromah

Građani Bosne i Hercegovine su gladni. Ne svi, očigledno. Ne oni koji žive na državnim jaslicama, ni oni koji kupuju Mercedese od 315.000 KM. Već oni najugroženiji, stariji ljudi. Zamislite svoje nane/nene/bake ili djedove kako rove po kontejnerima ne bi li pronašli nešto ili vrijedno za prodaju, pa makar i za koju marku, ili nešto za jelo.Zamislite majku ili oca kako posljednji zalogaj daje djetetu kako ono ne bi bilo gladno. Živjeli i preživjeli smo to u ratom razorenoj Bosni i Hercegovini. Zar opet danas moramo? Potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosi nešto manje od 3.000 KM. Bez ikakvog luksuza! S druge strane, prosječna plaća, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, iznosi 1.190 KM.Stanovnici Bosne i Hercegovine pravi su mađioničari preživljavanja. To već godinama govorimo, a sa svakom novom dolaze nova poskupljenja, kao da nas neko testira gdje nam je granica i koliko je možemo/moramo pomjerati iznova.Odluka da li danas platiti jedan od nagomilanih računa ili kupiti hranu jeste ona koju ne želite donijeti. Ako već niste morali. Pomislite na baku Milku, koja je korisnica Udruženja “Pomozi.ba” i preživljava od njihovih obroka. A ista baka Milka među prvima je donirala 10 KM za građane Turske i Sirije nakon razornih zemljotresa. I onda kažu da narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje. E, pa baka Milka ovakvu ne zaslužuje. Narod BiH zaslužuje puno više, a zadovoljit će se i dostojanstvenim životom. Ovo danas se tako ne može nazvati.Skuplja od potrošačke korpe sigurno jeste smrt. Možda se zato toliko borimo da preživimo.

Odluka da li danas platiti jedan od nagomilanih računa ili kupiti hranu jeste ona koju ne želite donijeti

Zamislite majku ili oca kako posljednji zalogaj daje djetetu kako ono ne bi bilo gladno

Mađioničari preživljavanja

Real Madrid još jednom je pokazao zašto je najveći evropski klub. „Kraljevi“ su u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka protiv Liverpula na Enfildu gubili 2:0, a na kraju spektakularnim preokretom došli do uvjerljive pobjede rezultatom 2:5.Nešto slično napravili su i u prošlogodišnjem polufinalu protiv Mančester sitija, kada je, također, presudan bio trenerski rukopis Karla Anćelotija (Carlo Ancelotti).Italijan je po ko zna koji put potvrdio kako je stručnjak za velike utakmice, a da je Liga prvaka u njegovom DNK.- Kada smo gubili 2:0, pomislio sam na preokret protiv Sitija. Ovaj tim je navikao na to. Nikad ne gubimo kontrolu - rekao je Anćeloti nakon trijumfa na Enfildu, koji je njegov tim približio četvrtfinalu.Karlo Anćeloti rođen je 10. juna 1959. godine u Ređiolu. Vodio je brojne velikane poput Parme, Juventusa, Milana, Čelzija, PSG-a, Real Madrida, Bajern Minhena, Napolija i Evertona.U bogatoj trenerskoj karijeri, koja traje od 1996. godine, osvojio je 25 trofeja.Jedini je trener koji je osvajao Ligu prvaka četiri puta, a ujedno i prvi s osvojenim titulama u pet najjačih evropskih liga.

Predvodio Real do novog velikog podviga u Ligi prvaka

Karlo Anćeloti: Pobjednički DNK

Strepili smo, tugovali, brinuli, ali bili i ponosni proteklih dana što se ime ove zemlje i njenih dijelova po dobru spominje u svijetu. Gledajući prizore decenijama građenih, a u trenu srušenih turskih i sirijskih gradova, gledajući crne vijesti o broju poginulih, povrijeđenih i ljudi koji su u hladnom februaru ostali bez doma, barem nakratko smo shvatali da se sve osim života nekako i može nadoknaditi. Tokom katastrofe u Turskoj i Siriji naši heroji bili su ljudi koji to najbolje znaju i koji takav epitet zaista zaslužuju.Umorni, iscrpljeni, još u šoku zbog onog što su doživjeli, ali sretni zbog spašenih života i činjenice da je jedna mala zemlja učinila više i od mnogo većih, spasioci iz BiH vratili su se svojim porodicama. Sada je na testu ponovo – a ko drugi do vlast – da im osigura status koji zaslužuju i koji godinama bezuspješno traže. Važni su znaci pažnje, dočeci i prijemi, tapšanja po ramenu, pa i najavljene novčane nagrade učesnicima spasilačke misije u Turskoj, ali samo ako oni nisu priređeni zbog zvaničnika koji se s njima smještaju u zajedničku fotografiju na kraju. Da su spasioci zaista heroji, važni i prije i poslije zemljotresa, poplave i lavine, jednostavno je dokazati. Zakon o gorskom spašavanju omogućio bi adekvatno opremanje i obuku spasilačkih klubova, regulirao način njihove mobilizacije, ali i finansiranja. Gorske službe spašavanja u BiH ne bi bile prepuštene milosti donatora, lobiranju i samofinansiranju, a na misije ne bi putovali čak i u unajmljenim vozilima, razmišljajući i o tome kako da opravdaju dane izostanka s posla.&nbsp;

Sada je na testu ponovo – a ko drugi do vlast – da im osigura status koji zaslužuju i koji godinama bezuspješno traže

Spasioci iz BiH vratili su se svojim porodicama

Tapšanje po ramenu

Godinu kasnije Kijev opstaje, izjavio je američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) nakon sastanka sa Zelenskim u ukrajinskoj predsjedničkoj palači. - I Ukrajina opstaje. Demokratija opstaje. Amerikanci stoje uz vas, a svijet je uz vas - rekao je američki predsjednik.Posvećenost Džoa Bajdena (Joe Biden) Ukrajini jedan je od glavnih razloga što se zemlja još bori, s obzirom na to da su SAD dale uvjerljivo najveću pomoć Ukrajinu, a jučer je Bajden najavio i dodatnu u iznosu od 500 miliona dolara.Govoreći u Kijevu, Bajden je rekao da je Vladimir Putin bio iznenađen razmjerom jedinstva Zapada.- Mislio je da nas može nadživjeti. Mislim da trenutno ne razmišlja o tome - poručio je Bajden.Ukrajinci se nadaju da će posjeta Bajdena više emotivno vezati za njihov cilj. No, to je bila i prilika za Ukrajince da pokažu koliko cijene američkog predsjednika. Bajden je u eri autokratskih silnika pokazao da demokratski vođa, također, može biti jak.Džozef Robinet Bajden Jr. (Joseph Robinette) rođen je 20. novembra 1942. u Pensilvaniji, SAD. Davne 1972. postao je peti najmlađi senator u historiji SAD. Za predsjednika SAD izabran je 2020., a na dužnost je stupio u januaru 2021. godine.

I Ukrajina opstaje. Demokratija opstaje. Amerikanci stoje uz vas, poručio je Bajden Ukrajincima

Džo Bajden: Demokrata s mišićima

Holivudski gigant Met Dejmon (Matt Damon, 52) jedan je od producenata dokumentarnog filma o Sarajevu i grupi U2 „Kiss the Future“, koji je preksinoć imao svjetsku premijeru na prestižnom festivalu sedme umjetnosti Berlinale. Zajedno s Benom Aflekom (Affleck) i uz podršku Bona Voksa (Vox) te reditelja Nenada Čičina Šaina, ispričana je još jedna priča iz vremena brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu.U sinopsisu dokumentarni film opisuju kao „istraživanje opasnosti nacionalizma i uloge umjetnosti kao oružja otpora i aktivizma“ i sadrži snimke historijskog koncerta benda U2 u Sarajevu 1997. godine.Dejmon je američki glumac, scenarista, producent i dobitnik Oskara, koji ima sluha za dešavanja dalje od sjaja i glamura Holivuda.

Dokumentarac "Kiss the Future" imao premijeru na Berlinaleu

Met Dejmon: Priča o Sarajevu

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom za decembar 2022. godine u Federaciji BiH iznosila je 1.180 KM. U manjem bh. entitetu prosječna neto plaća isplaćena u posljednjem mjesecu 2022. iznosila je 1.217 KM. I to pokazuju podaci statističkih entitetskih zavoda. I dok bi, prema statistici, prosječna neto plaća trebala zadovoljiti osnovne ljudske potrebe, u praksi to nije slučaj.Tako se, prema posljednjem izračunu Saveza samostalnih sindikata, potrošačka korpa primakla iznosu od 3.000 KM. Inflacijski udar sve je nesnosniji, a cijene namirnica vrtoglavo rastu iz dana u dan. Nažalost, brojni građani, među kojima prednjače penzioneri sa svojim mizernim primanjima, odriču se mesa, povrća, voća, a redovi pred javnim kuhinjama, kojima se ne zna ni broj u ovoj državi, sve su duži.Da bi opstali i, u najkraćem, preživjeli, građani se sve više zadužuju. Porazna je činjenica da su građani BiH kod komercijalnih banaka zaduženi gotovo 11 milijardi maraka, a od toga 70 posto se odnosi na nenamjenske potrošačke kredite.A ne tako davno, tokom posljednje predizborne kampanje, građanima ove zemlje obećavale su se više plaće, razne reforme, investicijski zamah, zaustavljanje iseljavanja... BiH se predstavljala kao zemlja koja će doživjeti svojevrsni procvat. Naravno, nije prvi put da se takve priče plasiraju, to se građanima BiH u svakoj kampanji servira. Ali, dok su građani godinama vjerovali i priželjkivali da će biti bolje, da će moći pristojno živjeti od svojih plaća, dotle, kako vrijeme odmiče, sve više njih gubi nadu u bolje sutra u ovoj zemlji, jer od šarenih obećanja se ne živi. Nije građanima dozlogrdilo samo sivilo besparice. Politička agonija, nacionalističke politike koje su zemlju dovele skoro do ambisa, nezadovoljstvo ukupnom društvenom situacijom nije ono što ljudi ove zemlje mogu beskonačno podnositi. To bi političari koji kroje vlast trebali napokon shvatiti. Ljudi žele samo normalan život. Krajnje je vrijeme da im on bude omogućen.

Nezadovoljstvo ukupnom društvenom situacijom nije ono što ljudi ove zemlje mogu beskonačno podnositi

Da bi preživjeli, građani se sve više zadužuju

Normalan život

Refik Lendo najavio je da neće dozvoliti formiranje vlasti u kojoj neće biti SDA. Refik Lendo na svoju ruku odredio je i ko u vlasti treba da bude: SDA, HDZ i SDP. Možda neće oni, ali hoće Lendo.&nbsp;I ne samo da najavljuje da neće podržati formiranje nove Vlade FBiH bez SDA, nego je Lendo spriječio i izbor novog predsjednika FBiH tako što se jednostavno nije pojavio na glasanju, zajedno s druga dva člana rukovodstva FBiH. I to čak u dva navrata. - Prvo puštanje SDA u vlast, pa predsjednik Federacije BiH - poručuje Lendo.Do prije nekoliko dana, samo oni najposvećeniji pratioci političkih zbivanja u BiH su znali ko je uopće Lendo. Sad je Lendo pak postao glavna politička sila u većem entitetu koja nam poručuje da je spreman čitav entitet držati kao taoca. Ništa rezultati izbora, volja naroda, osigurana demokratska većina od preko 50 posto... Lendo je taj koji će odlučiti ko će vlast biti i hoće li je uopće biti.

Ima nešto u nakaradnosti samog izbornog sistema koji, pored brojnih kočnica, ima i onu da bez saglasnosti oba potpredsjednika i predsjednika FBiH ne može biti imenovana nova Vlada FBiH.A ima nešto i u banditizmu SDA koja je najprije postizbornom kupovinom i manipulacijama došla do natpolovične većine u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH, a onda preko Lende odlučila da blokira čitav entitet, iako je u demokratskim državama potvrđivanje novog mandatara od predsjednika, nakon što osigura parlamentarnu većinu, stvar formalnosti.Koja je cijena ili ucjena da neko u poznim godinama sebe izlaže takvom cirkusu i riziku, zna Lendo, no cijena koju bi platili građani daljnjom blokadom zasigurno bi bila mnogo veća. Marinko Čavara je zbog sličnih blokada završio na crnoj listi SAD, ali je Fadil ipak više od četiri godine proveo u tehničkom mandatu.Nove četiri godine Fadila izdržati ne možemo, a pravnom nasilju lenda se ovaj put mora stati ukraj puno brže, efektnije i rigoroznije.

Lendo je taj koji će odlučiti ko će vlast biti i hoće li je uopće biti

Lendo poručuje: Prvo puštanje SDA u vlast, pa predsjednik Federacije BiH

Kamo dalje, Lendo?

Adnan Ćatić ponovo je završio meč uzdignute ruke. Borac koji je prije 11 mjeseci još jednom bio prežaljen, našao je snage da se uzdigne i da se vrati na pobjedničke staze. Nije bilo lako, ali je očigledno da Ćatić nije ni birao lako, nego baš onako kako je tekla cijela njegova bokserska karijera. Izašao je i pošteno se borio protiv turskog borca koji nikako nije za potcjenjivanje.A zaslužio je Ćatić (za mnoge otpisani) da se raduje. Čovjek koji je prošao kroz sudski proces, a mnogi će reći - tek nakon što je napustio veliku njemačku menadžersku kuću i krenuo od nule.Godinama je Ćatić bio poput krave muzare za njemačke promotore, a onda se odlučio krenuti sam. Ima li taj njegov „bijeg“ veze s kasnijim progonom, sada možda nije ni bitno, ali je jasno da je on i danas čovjek koji je spreman ući u ring i bukvalno se pobiti na 10 rundi, pa i u ovim godinama.I neka tako potraje, jer Ćatić je, očigledno, sada našao novi motiv. Slobodan, svoj i bosanskohercegovački, traži put do nekog novog pojasa, a BiH se i ne može baš pohvaliti ozbiljnim titulama u profesionalnom boksu još od Marijana Beneša iz vremena bivše države. Zašto ne, neka nam je Ćatić donese.Adnan Ćatić rođen je u Leverkuzenu 31. januara 1979. godine. Godinama je nastupao kao Nijemac pod imenom Feliks Šturm (Felix Sturm), a uspio je čak pet puta biti legitimni prvak svijeta.

Iako su mnogi pomislili kako je rekao posljednju riječ u boksu, još jednom ih je razuvjerio

Ćatić: Savladao sudijskom odlukom turskog borca

Adnan Ćatić: Povratak otpisanog

Kakva je to vlast koja bez ikakvih emocija, a kamoli želje da reagira, već godinama mirno posmatra kolone bosanske mladosti pred stranim ambasadama i na autobuskim stanicama, koja se ne oglasi ni kad u jednoj noći Tuzlu napusti oko 400 mladih ljudi, koja ne sazove hitne sjednice i ne formira sve moguće krizne štabove nakon već konstantnih upozorenja da ostajemo bez stanovništva? Nesposobna, samoj sebi dovoljna, pohlepna i izdajnička!Dok domaće građevinare mijenjaju radnici iz Turske, Bangladeša, Kine, Indije i drugih zemalja, statističke izvještaje više ne moramo ni čekati kako bismo se uvjerili u zabrinjavajući trend. Da nas je sve manje, vidimo i golim okom dok u bilo kojem bh. gradu pokušavamo pronaći keramičara, vodoinstalatera, zidara...

Odlazak iz države kakvu su skrojili oni što je brane davno se pretvorio u bijeg od siromaštva, nepravde, stalnih konflikata, iz društva podijeljenog na povlaštene i obespravljene, budžetlije i ostale. Ubrzavaju ga i lakši uvjeti odlaska u zemlje koje vape za kvalitetnom radnom snagom, ali i iskustva onih što nakon nekoliko mjeseci shvate kako izgleda država u kojoj se radnik cijeni, gdje zna i za odmor, restoran i pozorište, a ne mora – vidi čuda! – razmišljati kako da preživi do prvog u mjesecu.A pri tome, što je možda i važnije, ne gledaju kockaste glave koje se „bore“ za njihove nacionalne interese i ne razmišljaju dokle li je svaka od njih spremna ići kako bi sačuvala vlastite pozicije i privilegije, koje nigdje i nikada ne bi mogli imati. Osim u BiH, gdje, prema posljednjim informacijama, nedostaje i grobara.Dok traje bespoštedna borba za vlast onih što su nastoje ukopati svaku nadu, pljušte i optužbe o izdaji, ali iz dana u dan postaje jasnije da veće izdaje od gubitka mladosti, šanse i budućnosti, na kraju i države za koju su date desetine hiljada života – nema.

Nema veće izdaje od gubitka mladosti, šanse i budućnosti, na kraju i države za koju su date desetine hiljada života

Grobari naše budućnosti

Bosna i Hercegovina dobila je novog fudbalskog reprezentativca. Talentirani veznjak Rome Benjamin Tahirović odlučio je u budućnosti nastupati za naš državni tim. Iako je imao ponudu rodne Švedske, izabrao je zemlju svog porijekla.Benjamin Tahirović rođen je 3. marta 2003. godine u švedskom gradu Spangi. Karijeru je počeo u omladinskim kategorijama Vasalunda, odakle je na zimu 2021. godine stigao u U-19 tim Rome.Ukupno je za Romine juniore odigrao 44 utakmice i postigao tri gola, uz četiri asistencije.Debi za prvi tim upisao je u prošlogodišnjem duelu protiv Torina, odigranom 13. novembra, kada je ušao u 69. minuti.Do sada je za Romu upisao sedam nastupa, pet u Seriji A i dva u Kupu Italije.Trener Rome Žoze Murinjo (Jose Mourinho) je više puta isticao njegove kvalitete i nema sumnje u to da je BiH u Tahiroviću dobila igrača za budućnost.

Bosanska utopija

Armand Duplantis: Šesti put oborio svjetski rekord

Ko to tamo (ne) pjeva

Krvavi Putin

Admir Bristrić: Početak iz snova u Sloveniji

Pravi siromah

Mađioničari preživljavanja

Karlo Anćeloti: Pobjednički DNK

Tapšanje po ramenu

Džo Bajden: Demokrata s mišićima

Met Dejmon: Priča o Sarajevu

Normalan život

Kamo dalje, Lendo?

Adnan Ćatić: Povratak otpisanog

Grobari naše budućnosti

Benjamin Tahirović: Novi "Zmaj"

Kolumne

Bosanska utopija

Armand Duplantis: Šesti put oborio svjetski rekord

Ko to tamo (ne) pjeva

Krvavi Putin

Admir Bristrić: Početak iz snova u Sloveniji

Pravi siromah

Mađioničari preživljavanja

Karlo Anćeloti: Pobjednički DNK

Tapšanje po ramenu

Džo Bajden: Demokrata s mišićima

Met Dejmon: Priča o Sarajevu

Normalan život

Kamo dalje, Lendo?

Adnan Ćatić: Povratak otpisanog

Grobari naše budućnosti

Benjamin Tahirović: Novi "Zmaj"