Od svakodnevnog rasta cijena građanima BiH je već odavno muka. Od hrane, struje, vode, sve je poskupjelo, a u mnogim sredinama najavljuju i više cijene odvoza smeća. I, kao da sva ta silna poskupljenja nisu dovoljna, ekonomski analitičari i stručnjaci najavljuju nova poskupljenja. Izgleda da je neizbježno to da će nas zapljusnuti novi val poskupljenja.
Tako su neki trgovci već potvrdili nove cijene pojedinih proizvoda, dok drugi izražavaju bojazan da će po skorašnjem isteku ugovora njihovi dobavljači usljed inflacije korigirati, jasno, naviše cijene svojih proizvoda.
Dok je sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu dosegla iznos od 3.166 KM, dotle je prosječna plaća iznosila 1.546 KM, a minimalna 1.000 KM. A, tih nešto više od 3.000 KM su samo minimalni troškovi jedne porodice koji u poređenju s plaćama oslikavaju, zapravo, potrošačku nemoć.
Sve ono što građani dobiju kroz povećanja plaća, rast troškova života pojede kudikamo brže nego su ih osjetili na računu. Iako svako povećanje veseli, penzionerima dvadeset i kusur više koja marka od narednog mjeseca, s obzirom na crkavice kakve većina prima, neće biti dovoljno ni za lijek ni za život.
S vrtlogom poskupljenja vlasti se ne znaju ili neće da nose. Akciju ili projekt, kako god, „Zaključavamo cijene“ gotovo da više niko ne doživljava, jer cjenovni udar svega i svačega za građane je golem i, zapravo, stvarnost je potpuno drugačija.
U situaciji koja za većinu građana postaje neizdrživa, kozmetičke mjere nisu rješenje. Dok 80 posto hrane uvozimo, njive i pašnjaci sve dublje zarastaju u korov. Naši poljoprivrednici gube tržišne utakmice s onima iz regiona i mnogo dalje koji imaju dobre poticaje s jedne strane, a s druge, jer vlasti domaću proizvodnju ne štite od silnog uvoza. A, u cijeloj priči, bez suštinskih reformi i bez dugoročnih rješenja, samo će se nastaviti neslavni trend rasta cijena.
