Ako pitate umjetnu inteligenciju po čemu je poznat Igor Štimac, dojučerašnji trener Zrinjskog, nećete sigurno dobiti odgovor da se radi o velikom fudbalskom stručnjaku, a ni struka baš neće reći kako je to fudbalski mag.

Prije će vam se objasniti kako se taj čovjek uglavnom stalno i iznova s nekim svađa. Od svog Hajduka, svoje Hrvatske, navijača Torcide, Indije, pa do Bosne i Hercegovine, taj čovjek je uvijek bjesomučno laprdao, pun samopouzdanja u nebulozama koje izgovara, kao onomad kada se istakao izbacivanjem iz kafane jedne hrvatske pjevačice.

Taj čovjek ne staje i toliko je naporan da se više niko ne boji onoga što priča. Sve više njegovi javni konflikti s navijačima drugih ekipa, sudijama, medijima i sportskim protivnicima, liče za posao za neke stručne službe iz sfere medicine.

Sada kada je dobio otkaz u Zrinjskom pokazao je i nepoštovanje prema tom klubu. Toliko busanje u prsa, ljubav prema Zrinjskom, nacionalizam, koji je potencirao s grbom Zrinjskog na grudima, odjednom se svelo na ništa.

Odjednom Zrinjski više nije ponosni hrvatski klub, nego je to klub koji je njemu dao otkaz kako bi se dodvorio Bošnjacima.

Nije baš objasnio kako je to Zrinjski „hrvatskiji“ kada je on trener i po čemu je on to poseban da ne može dobiti otkaz. Nije možda ni pomislio da klub želi krenuti u malo drugačijem smjeru, nemati na klupi „trenera slučaj“ koji će stalno biti pod nekim istragama ili imati trenera koji će se baviti svojim timom, a ne brojati krvna zrnca protivničkih igrača (možda i svojih).

Vjerovatno neće nikada, ali bilo bi ipak dobro da čovjek njegovih godina, porazmisli zrelo i shvati kako vrijeme jednostavno zna gaziti, a njega je, vjerovatno su to u Zrinjskom shvatili, poodavno pregazilo.