Oduvijek su osuđenici na sve načine pokušavali pobjeći iz zatvorskih ćelija, jer je sloboda slađa od svakog zatvoreničkog graha. Takvih je primjera u našoj zemlji bilo dosta, ali su rijetki slučajevi pravog bijega, poput onoga koji je s jatacima izveo Amel Sejfović, te nedavnog pokušaja bijega iz mostarskog zatvora.

Kazna za prekršaj

Poput scena iz filmova, petorica zatvorenika u pritvorskoj jedinici KPZ-a Mostarpokušala su 21. avgusta pobjeći nakon što su probušili rupu u zidu. U bijegu su ih spriječili zatvorski policajci, od kojih su dvojica i teže povrijeđena, jer je petorka razvalila krevete i naoružala se metalnim šipkama. Malo im je nedostajalo da probiju zid i pobjegnu, a prije toga su neuspješno pokušali da prepilaju rešetke.

U Bihaću se još sjećaju robijaša Ratka Pantoša iz Prijedora, koji se nalazio na odsluženju zatvorske kazne od pet godina zbog razbojništva, koji je u maju 2010. pobjegao iz bihaćkog zatvora “Luke” preskočivši zid dok se s ostalim zatvorenicima igrao na nogometnom terenu.

Većina zatvorenika, ipak, uglavnom iskoristi pogodnosti te se ne vrati s vikend-dopusta. Struka kaže da je to zloupotreba pogodnosti koje im daje već zastarjeli Zakon o izvršenju krivičnih sankcija.

Svaki bijeg zakonom se tretira kao prekršaj, a kazna je 20 dana samice i gubljenje pogodnosti. U zapadnim zemljema to je teško krivično djelo.

U posljednje vrijeme, jedini bijeg sa svim njegovim elemantima je onaj koji je 3. septembra 2017. godine iz sarajevskog zatvora izveo Amel Sejfović, koji je imao pomoć iznutra. U njegovom slučaju ne radi se o prekršaju, jer je prilikom bijega počinio više krivičnih djela, od upotrebe oružja do napada na stražare.

Poslije njegovog bijega, smijenjen je direktor, a nova Uprava KPZ-a Sarajevo, na čelu s direktorom Farukom Zupčevićem, učinila je sve da se ne ponovi slučaj “Sejfović”.

Stalni nadzor

U sarajevskom zatvoru, kaže direktor Zupčević, sada posjeduju najsavremeniji videonadzor na Balkanu sa perimetrijskom zaštitom i senzorima kojima su zaduženi svi policajaci.

- To znači da, kad sam vani, promatram sve što se dešava u zatvoru. Svake večeri se konektujem i vidim da li je stražar tokom noći obišao ćeliju od 10 do 15 puta. Prilikom obilaska ćelije, stražar gleda kroz rupu i vidi stanje u ćeliji. On može noću vidjeti šta se dešava, jer sam promijenio softver osvjetljenja tako da u ćelijama postoji latentno prigušeno svjetlo. Ljudima sam tako omogućio da u svakom momentu vide šta se dešava u ćeliji - kaže Zupčević.

 KPZ-u Sarajevo naručio je infravrvene kamere kojima zatvorski policajci neće više morati otvarati ćelije.

Dodatne mjere zaštite

U sarajevskom zatvoru, kaže Zupčević, nemoguće je da zatvorenik napadne zatvorskoj policajca. Kad policajac ulazi u ćeliju, on ulazi u dio koji je u šipkama tako da ga niko ne može napasti. Osim toga, tročlana komisija svake subote obilazi ćelije i posmatra njihove zidove, koje fotografira kako bi se utvrdilo ima li na njima promjena.

Uhvaćen ubica

Adnan Šerak, zatvorenik KPZ-a Zenica, odlučio je 11. novembra 2018. da se ne vrati s jednomjesečnog dopusta, koji mu je, i pored protivljenja Uprave zatvora, dozvolio Sud. U međuvremenu je, tačnije 25. novembra, uhapšen u Sarajevu i vraćen u zatvor. Njemu je prije godinu ukinuta presuda kojom je 2015. osuđen na sedam godina zatvora, jer je nasmrt pretukao zatvorenika Dženana Džaku.

Oteli i vozila

Iz zatvora poluotvorenog tipa u Ustikolini u martu 2009. pobjegli su: Vedad Čengić, Sanel Demirovski, Dženan Džaka, Imsad Spahić, Aldin Sokolić, Almin Mujezinović, Mahir Kurahović, Namik Durmić i Adnan Smajić. Napali su stražare, jednog ranili, oteli im automatske puške i ukrali dva vozila.

Potjera sa psima

Zatvorenik Aladin Ferhatović iz Tržačke Raštele kod Cazina dokopao se slobode, ali ipak nije imao toliko sreće. Za  njim je organizirana filmska potjera, u koju su bili uključeni i psi tragači, koji su ga i pronašli.