Majevičko selo Podgora na putu prema Tuzli zanimljivo je po tome što je kroz historiju tri puta mijenjalo ime. Nekad se zvalo Dobrić, nakon toga Zlo Selo da bi između 1957. i 1958. godine konačno dobilo današnji naziv Podgora. Kako nam pričaju mještani, djevojke se neko vrijeme nisu htjele udavati u selo ružnog naziva.

Leglo orlova

Penzioner Srbo Jovanović (67), kojeg znaju i po nadimku Orlovac, dobro poznaje ovaj dio Majevice i selo u kojem je rođen.

- Naš prvi predak ovdje se doselio nekad davno. Tu su bili samo hrastovi, nepregledna šuma i orlovi su se legli. Ispod kuće je potok, koji zovemo Rječica i on se uliva u Janju. Šume su odavno iskrčene, ljudi se naseliše. Nekad su se dva brata Jovan i Spasoje ovdje doselili. Dobili smo prezime po Jovanu. Mnogo se stanovništva iz Hercegovine doselilo u ove krajeve - govori Jovanović.

Priča da je nekad i glavni karavanski put od Tuzle ka Bijeljini išao preko Busije. Oduvijek se ovdje živjelo od stočarstva i poljoprivrede i ono malo šume što se imalo.

- Moja supruga Darinka i ja sada smo najmlađi u Podgori. Imali smo prije rata 170 domaćinstava, a sada u Podgori nema ni stotinu stanovnika. Dosta je praznih kuća - kaže Jovanović.

Zrak i voda

Prije šezdesetak godina, kaže Jovanović, u Podgori je bilo 110 đaka. Već dvije ili tri godine škola je zatvorena.

Dragica Jovanović, koja ispred kuće ima malu prodavnicu, pokazuje nam put za Kozji Do, gdje se nalazi lovačka kuća. Ona kaže da je priroda ispod Majevice, u Podgori, izuzetno lijepa, ali je sve manje stanovnika, jer svi bježe iz krajeva gdje su samo zrak i voda na glasu. Plaši se, kaže, da će sve ovo jednog dana opustjeti i postati jedan veliki nacionalni park, gdje će se viđati samo ptice i divljač.

Organizirali referendum

Prepričavajući legende o nazivu sela, Srbo Jovanović kaže da je potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća, dok je nosilo naziv Zlo Selo, organiziran i referendum o nazivu.

- Tada se predlagalo da se selo ponovo nazove Dobrić ili Podgora. Prevagnuo je jedan glas – govori Jovanović.