Elmedin Konaković je prije neku noć svečano i ponosno isključio četvoricu vijećnika iz Naroda i pravde. Problem je samo jedan: oni su njega tog jutra već pretekli.
Edis Trumić, Sead Alibašić, Asmir Trumić i Adis Bajrić napustili su NiP i prešli u SBB, što je predsjednik te stranke Fahrudin Radončić i javno objavio. Nekoliko sati kasnije uslijedila je reakcija Naroda i pravde koja je odlučila saopćiti da ih isključuje iz stranke.
Suština problema
Upravo u toj epizodi sadržana je suština političkog problema koji već mjesecima prati Elmedina Konakovića. Ljudi mu masovno odlaze, a rukovodstvo stranke se ponaša kao da ih je ono otjeralo. Politički porazi se predstavljaju kao disciplinske pobjede, a osipanje kadrova kao navodno čišćenje redova. Ne treba to čuditi od Konakovića. U silnom očaju, laganje mu je u posljednje vrijeme postalo jedno od glavnih političkih oružja, poput izjave da siva lista MONEYVAL-a na koji je BiH dospjela i nije tako loše, jer smo navodno mogli dospjeti na crnu na kojoj se nalaze svega četiri države.
No, problem za Konakovića je što se više ne radi o izolovanim slučajevima. Narod i pravdu prethodno su napustili državna zastupnica Mija Karamehić-Abazović, zastupnik u Skupštini Unsko-sanskog kantona Šuhret Fazlić, član Predsjedništva NiP-a i jedan od osnivača stranke u Kalesiji Mujo Mujkić, a potom i cijeli niz istaknutih kadrova.
Posebno je indikativno ono što se dešava u Kantonu Sarajevo. Jasmin Ademović, Rusmir Pobrić, Emina Džano, Enis Bogilović, Dženan Mulić, Nermin Kapo, Emina Hasanović i Salko Salkić su također napustili Narod i pravdu.
Naknadno otišao je i Kemal Ademović, jedan od osnivača stranke i čovjek koji je godinama važio za njenog možda čak i najmoćnijeg čovjeka. Kada stranku počnu napuštati njeni osnivači, članovi Predsjedništva, zastupnici, vijećnici i ljudi koji su stvarali njenu infrastrukturu, onda se više ne može govoriti o individualnim neslaganjima ili slučajnim incidentima.
Zajednički imenitelj
Tada se postavlja mnogo jednostavnije pitanje: šta je zajednički imenitelj svih tih odlazaka? Konaković već mjesecima pokušava uvjeriti javnost da su problem svi koji odlaze. Jedni su izdajnici, drugi su interesdžije, treći su navodno imali skrivene motive. Međutim, kada se lista ljudi koji odlaze iz dana u dan produžava, a među njima se nalaze osnivači, dugogodišnji saradnici i ljudi koji su godinama bili najbliži vrhu stranke, takvo objašnjenje postaje sve manje uvjerljivo.
Stranke ne propadaju kada ih napuste pojedinci. Stranke počinju propadati kada ljudi sistematski gube povjerenje u način na koji se vode. Upravo zato odlasci iz NiP-a predstavljaju mnogo više od još jednog kadrovskog potresa. Oni pokazuju da Narod i pravda, suočeni s katastrofalnim rezultatima u vlasti, brojnim aferama, kriminalnim kadrovskim rješenjima i sumnjama u veze s narkokartelima, ulazi u izbornu kampanju kao jedna sve praznija ljuštura.
Konaković može nastaviti isključivati ljude koji su ga već napustili i predstavljati svaki odlazak kao vlastitu pobjedu. Može objavljivati saopćenja o jedinstvu i stabilnosti. Ali politička stvarnost je neumoljiva. Bliži se kraj.
Traženje izlaza
Stranka iz koje odlaze osnivači, članovi Predsjedništva, zastupnici i vijećnici ne izgleda kao politička organizacija u usponu. Izgleda kao organizacija iz koje sve više ljudi traži izlaz. A kada gotovo svi putevi odlaska vode do istog zaključka, onda problem možda nije u onima koji odlaze. Možda je problem u onome koji ostaje.
