Smjena Dragana Miokovića (Naša stranka) s mjesta predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH otvorila je mnogo šira politička pitanja od samog personalnog razrješenja. Glasanje u kojem je 58 zastupnika podržalo smjenu, 15 bilo protiv, a 12 suzdržano, pokazalo je da se političke linije u Federaciji ubrzano pomjeraju. Najznačajniji signal poslao je upravo SDP, koji nije podržao svog koalicionog partnera iz Trojke. Njihovi zastupnici ostali su uglavnom suzdržani, čime su jasno pokazali nezadovoljstvo trenutnim odnosima unutar vladajuće koalicije.

Poruka SDP-a

Iako njihov glas protiv ne bi mogao spasiti Miokovića, suzdržano glasanje nosi snažnu političku simboliku. U političkim krugovima ovakav potez se tumači kao jasna poruka Našoj stranci i NiP-u, posebno nakon turbulencija u Kantonu Sarajevo.

Podsjetimo, nedavna ostavka premijera KS Nihada Uka izazvala je ozbiljno nezadovoljstvo u SDP-u, jer je donesena bez šire konsultacije s partnerima u koaliciji. Uz to, dio nezadovoljstva javnosti i demonstranata prelio se i na ministra saobraćaja Adnana Štetu, jednog od najistaknutijih kadrova SDP-a.

U takvoj atmosferi mnogi u SDP-u smatraju da su političku cijenu krize počeli plaćati upravo njihovi kadrovi. Za razliku od SDP-a, lider NiP-a Elmedin Konaković nastavio je braniti Miokovića i projekt Trojke. Politički opstanak Konakovića, koji se od početka nameće kao neformalni lider cijelog projekta Trojke, direktno zavisi od opstanka Trojke. Naime, jasno je da unutar SDA, SBiH i DF-a nepovjerenje prema Konakoviću mnogo veće nego prema SDP-u te da se, posebno od njegove bivše stranke, Konaković tretira kao svojevrsni „izdajnik“.

Sigurni u vlast

Istovremeno, opozicija predvođena SDA, uz DF i Stranku za BiH, već računa na izvjesnost formiranja nove parlamentarne većine u Federaciji. Ipak, pitanje je kako bi takva vlast izgledala. Prema nezvaničnim informacijama iz političkih krugova, čak i ako bi osigurali potrebnu većinu s HDZ-om, iz ove „druge Trojke“ voljeli bi da u toj kombinaciji vide i SDP. Takav scenarij bi značio formiranje svojevrsne velike koalicije u Federaciji, dok bi NiP i Naša stranka ostali praktično usamljeni u opoziciji. Time bi Trojka bila i zvanično razbijena, a politički udarac za NiP bio bi izuzetno snažan. Za SDP je situacija posebno osjetljiva. Nakon četiri godine slasti vlasti, mnogi njihovi kadrovi bi zasigurno bili zainteresirani da ostane u vladajućim strukturama, pa i po cijenu koaliranja sa SDA. Međutim, ulazak u vlast sa SDA nosio bi ozbiljan politički rizik, jer bi dio birača takav potez mogao doživjeti kao gaženje svih principa, a sigurno je da bi i ogromni broj članova SDP-a bio protiv toga.

Upravo zbog toga naredni period mogao bi odlučiti, ne samo sudbinu federalne vlasti, nego i političku budućnost cijelog projekta Trojke. A pitanje koje sada lebdi nad političkom scenom nije više hoće li se odnosi unutar koalicije promijeniti – nego hoće li Trojka uopće politički preživjeti.

Borba za novu većinu

Političke stranke u Federaciji već kalkulišu s mogućim novim rasporedom snaga. Iako još nema formalnih pregovora, jasno je da se u političkim krugovima intenzivno razgovara o mogućim kombinacijama koje bi mogle promijeniti postojeći odnos snaga u vlasti.