U Bosni i Hercegovini se već više od decenije govori o potrebi za fiskalnom reformom, no nje, prema svemu sudeći, neće biti ni u mandatu ove Vlade. Barem u njenoj opsežnijoj formi. Iako ekonomska struka gotovo jednoglasno upozorava da je sistem opterećenja rada neodrživ, politička odluka se uporno odgađa. Razlozi za to, kako tvrde sagovornici, leže u kombinaciji propuštenih prilika i straha od promjena.
Propuštena 2022.
Ekonomista Faruk Hadžić smatra da je 2022. godina bila presudni trenutak koji je propušten.
- Slažem se sa stanovištem struke da je 2022. godina bila ključna godina kada se fiskalna reforma mogla i trebala provesti, bez ikakvih većih fiskalnih rizika, pa čak i bez zaduživanja - kaže Hadžić u razgovoru za "Dnevni avaz".
Objašnjava da je riječ o periodu neposredno nakon postpandemijskog oporavka, kada su inflatorni efekti doveli do rasta cijena, a samim tim i do značajno većih prihoda od indirektnih poreza, prije svega PDV-a.
- Budžeti su tada bili izrazito likvidni, s prihodima većim od planiranih. Taj novac se mogao bez problema iskoristiti za smanjenje doprinosa, što struka godinama zagovara - ističe Hadžić.
Prema njegovim riječima, takva mjera bi proširila obuhvat formalnog zapošljavanja i dugoročno povećala broj onih koji uplaćuju doprinose, posebno u Federaciji BiH.
Danas je, međutim, situacija bitno drugačija. Hadžić upozorava da se BiH nalazi u nepovoljnom geopolitičkom i ekonomskom okruženju, uz slaba kretanja u Njemačkoj i Francuskoj, te povećana izdvajanja EU za Ukrajinu.
- Ove godine ćemo imati vrlo skromnu stopu ekonomskog rasta, a uz to imamo snažne unutrašnje pritiske, prije svega rast izdataka za penzije. U takvom okruženju, prava fiskalna reforma bi kratkoročno dovela do budžetskih minusa - kaže Hadžić.
Posebno problematičnim smatra odnos broja zaposlenih i penzionera. Pozivajući se na podatke Porezne uprave FBiH, navodi da je između aprila 2019. i novembra 2025. broj zaposlenih porastao za oko 15.000, dok je broj penzionera u istom periodu povećan za više od 47.000.
„To jasno pokazuje da je fiskalni sistem došao do svojih granica. U ovakvom okviru ne može se očekivati novo zapošljavanje“, upozorava Hadžić.
Zbog toga smatra da je malo vjerovatno da će 2026. godina donijeti ozbiljnu fiskalnu reformu.
- To je izborna godina, imamo rast izdataka za penzije i realno je očekivati da će eventualni dodatni prihodi, poput onih od fiskalizacije, ići prije svega na pokrivanje tih obaveza - dodaje on.
Put do otpada
Sličnu dijagnozu, ali znatno oštrijim jezikom, iznosi i delegat u Domu naroda FBiH Albin Zuhrić. Politiku povećanja minimalne plaće bez rasterećenja doprinosa opisuje kao ekonomsku nedosljednost.
- Ne može se jednu godinu kupovati Maybach, a već sljedeće tražiti auto s otpada - kaže Zuhrić, aludirajući na nagla i kontradiktorna fiskalna rješenja.
Prema njegovim riječima, prošlogodišnje naglo povećanje minimalne plaće ozbiljno je opteretilo privredu, dok je ovogodišnje povećanje od svega 27 KM pokazalo da ne postoji jasna strategija.
- Zdravije bi bilo da se teret rasporedio kroz više godina, da su ljudi imali vremena da se prilagode. Ovako smo dobili šok, pa improvizaciju - navodi Zuhrić.
Fiskalna reforma, kako zaključuju, odavno nije pitanje znanja – već pitanje političke hrabrosti.
Realan put naprijed
Kao realan put naprijed, Zuhrić vidi postepeni model rasterećenja.
- Ako hoćemo da rasteretimo privredu za 10 posto, hajde da to uradimo tako da svake godine smanjimo doprinose za 2,5 posto. To se može i zakonski definisati i na to se svi mogu pripremiti - kaže on.
