Na 27. radnoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj 16. decembra 2025. godine, pod tačkama 19. i 20. dnevnog reda bilo je predviđeno razmatranje Bilansa energetskih potreba Kantona Sarajevo za 2024. i 2025. godinu.
Materijal, međutim, nije razmatran.
Realno je sada očekivati da se o energetskim potrebama za 2024. i 2025. raspravlja – u 2026. godini. Drugim riječima, planiramo prošlost. Apsurd je tim veći jer ni samo skupštinsko rukovodstvo, prema dostupnim informacijama, ovaj dokument ne smatra naročito smislenim, budući da dolazi nakon isteka perioda na koji se odnosi.
Logično se nameće pitanje: da li ovakvi dokumenti uopće imaju ikakvu praktičnu vrijednost ili su tek formalna vježba bez ikakvog utjecaja na politiku zaštite okoliša?
Šta govore brojke
Ako se umjesto administrativne forme pogledaju konkretni podaci iz ranijih bilansa energetskih potreba Kantona Sarajevo i izvještaja „Sarajevogasa“, slika postaje prilično jasna – i zabrinjavajuća.
Potrošnja čvrstih goriva u KS:
2010: 91.191 tona
2011: 95.329 tona
2023: 176.910 tona
2024: 169.251 tona
Za petnaest godina – rast od gotovo 90 posto.
Potrošnja prirodnog gasa:
2010: 147,9 miliona Sm³
2011: 151,9 miliona Sm³
2023: 129,2 miliona Sm³
2024: 132,6 miliona Sm³
Gas bilježi pad u odnosu na period kada je zrak u Sarajevu bio osjetno čistiji.
Potrošnja električne energije:
2010: 1.198.396 MWh
2011: 1.222.333 MWh
2023: 1.363.640 MWh
2024: 1.410.169 MWh
Električna energija ima umjeren rast, ali bez dramatičnih skokova.
Gasni paradoks
Posebno zanimljiv – i nelogičan – dio priče tiče se prirodnog gasa.
Godine 2010. u Kantonu Sarajevo je bilo 57.620 kupaca s registrovanom potrošnjom gasa.
Godine 2024. taj broj iznosi 58.099.
Istovremeno, „Sarajevogas“ na svojoj zvaničnoj internet-stranici navodi da u KS postoji gotovo 89.000 gasnih priključaka.
Drugim riječima: blizu 30.000 priključaka postoji – bez realne potrošnje.
Ako se ovi podaci saberu bez političkih floskula, zaključak je prilično jednostavan. Zrak u Kantonu Sarajevo je zagađen prvenstveno zbog:
1. drastičnog rasta upotrebe čvrstih goriva,
2. pada potrošnje prirodnog gasa,
3. velikog broja gasnih priključaka koji se ne koriste,
4. dodatno – porasta broja vozila, kojih danas ima otprilike 170.000, pri čemu većina spada u EURO 4 standard i niže.
Simbolika umjesto mjere
Šta, s druge strane, nudi Vlada Kantona Sarajevo?
- Kreditno zaduženje od 22,7 miliona eura, kojim se subvencionira zamjena grijanja za blizu 4.500 objekata, u kantonu gdje se procjenjuje da 45.000 domaćinstava koristi čvrsta goriva.
- Procjene govore da bi potpuna tranzicija na ekološki prihvatljive energente koštala gotovo 500 miliona KM.
- Utopljavanje se provodi na svega 17 objekata, dok desetine hiljada zgrada ne zadovoljavaju ni osnovne energetske standarde.
- Nabavka 60–70 vozila javnog prevoza u gradu sa 170.000 automobila.
- Pranje ulica – mjera koja više liči na psihološku terapiju nego na ozbiljnu ekološku politiku.
Prirodni gas je u Sarajevo doveden upravo zbog zaštite okoliša. Danas imamo situaciju u kojoj je broj priključaka porastao, potrošnja pala, a čvrsta goriva eksplodirala.
Ako je zrak 2010. i 2011. bio čistiji nego danas, onda rješenje već poznajemo.
Problem nije u tome što nemamo strategije, bilanse i dokumente – nego u tome što se ne bavimo ključnim uzrokom.
Birokratski alibi
Rasprava u Skupštini KS treba biti o 90-postotnom rastu upotrebe čvrstih goriva u posljednjih 15 godina, a ne o retroaktivnim bilansima energetskih potreba koji dolaze nakon što je šteta već napravljena. Sve ostalo je birokratski alibi.
