Godine 1984. Sarajevo je bilo centar svijeta – Zimske olimpijske igre donijele su gradu svjetlost, modernizaciju i osjećaj ponosa. I dok su se olimpijski plamen i uspomene na Bjelašnicu i Trebević još nisu ugasili, godinu kasnije Željezničar je nastavio taj niz i Sarajevu poklonio novu sportsku bajku.

Atmosfera u gradu tih godina bila je posebna: moderni tramvaji, novi hoteli, olimpijski objekti i – fudbalski klub koji igra protiv evropskih velikana. Dolazak Craiove ili Dinama iz Minska na Grbavicu bio je nastavak olimpijskog duha – Sarajevo je i dalje disalo kao evropska metropola.

Put do polufinala

Željezničar je krenuo od bugarskog Slivena (ukupno 5:2), potom izbacio švicarski Sion (3:2), pa rumunsku Craiovu, nakon čudesnog preokreta na Grbavici (0:2 u gostima, 4:0 kod kuće). U četvrtfinalu su pali i Sovjeti – Dinamo Minsk je savladan sa 2:0 i 1:1. Grbavica je gorjela, Sarajevo je slavilo – Plavi su ušli među četiri najbolja u Evropi.

U polufinalu ih je čekao Videoton. Prvi meč u Mađarskoj Željo je izgubio 3:1, a u uzvratu na Grbavici, pred 30.000 ljudi, vodili su 2:0 i držali kartu za finale u rukama. Ali, kobni pogodak Mađara u finišu srušio je san – ukupnih 4:3 značilo je kraj evropske bajke.

 Neizbrisiv trag

Iako nisu stigli do finala, Željezničar je ostavio neizbrisiv trag. Bio je to dokaz da i klubovi izvan jugoslavenske „velike četvorke“ mogu parirati najvećima. Taj uspjeh ostaje simbol jedne generacije – Sarajeva na vrhuncu i sportskog duha grada koji je u samo dvije godine dobio i Olimpijadu i polufinale Kupa UEFA.