Neko mi mora objasniti tu patologiju neodgovaranja na mailove u Bosni i Hercegovini.
Pošalješ upit državnoj instituciji i onda krene tišina. Ne ona diplomatska tišina, nego ona duboka, birokratska, administrativna tišina u kojoj nisi siguran da li je mail uopće stigao ili je završio u nekom podrumu među registratorima iz 1987. godine.
Jednom su mi ozbiljno tražili da dokument pošaljem faxom. Faxom. U 2026. godini. U trenutku kad ljudi uz pomoć umjetne inteligencije generišu video sadržaj, prevode simultano jezike i šalju podatke na drugi kraj svijeta za dvije sekunde, kod nas još postoji čovjek koji ustane na posao i kaže: “Pošaljite na fax.”
Ne znam koriste li uz to i golubove pismonoše, dimne signale ili nekog pripravnika koji trči između kancelarija s papirom u ruci, ali ništa me više ne bi iznenadilo.
A nije ni privatni sektor puno bolji.
Pošalješ firmi konkretan upit. Hoćeš saradnju, ponudu, zakup prostora, uslugu, bilo šta. I onda opet muk. Kao da si ih pitao da ti posude bubreg, a ne da im ostaviš novac. Bog sami zna koliko hiljada maraka firme ovdje gube na sedmičnom osnovu zato što je kretenima koje zapošljavaju mrsko odgovoriti na mail.
Ili još gore - odgovore ti na upit nakon pet dana sa:
“Poštovani, može.”
Može šta? Gdje? Kada? Koliko? Po kojoj cijeni? Jesmo li sad u vezi dopisivanja ili igramo escape room pa moram sam otkrivati informacije?
Tražiš ponudu, a oni ti pošalju dvije rečenice bez cijene, bez detalja, bez potpisa, bez kontakta, bez osjećaja da iko tamo želi poslovati.
Nekad imam osjećaj da u BiH ljudi doživljavaju mail kao neželjenu pojavu, kao neku digitalnu elementarnu nepogodu koja ih je zadesila mimo njihove volje.
Poseban nivo horora su institucije koje na web stranici imaju:
“Kontaktirajte nas putem e-maila.” A taj mail vjerovatno otvara čovjek koji je posljednji put bio aktivan za vrijeme mandata Sulejmana Tihića.
I onda se svi čude zašto je ekonomija spora, zašto investicije zaobilaze zemlju i zašto ljudi odustaju od saradnje nakon dva pokušaja komunikacije.
Jer u normalnim državama odgovor na mail nije događaj. To je minimum profesionalne kulture. Kod nas je odgovor na mail skoro pa dokaz života.
