<p>Njemački Bundestag je 7. maja raspravljao o produženju njemačkog učešća u vojnoj misiji EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, a raspravu za „Avaz“ analizira Adi Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost – ESI. On smatra da je rasprava u Bundestagu otkrila duboku polarizaciju same njemačke politike, ali i čvrst stav Njemačke o evropskoj i atlantskoj sudbini Bosne i Hercegovine.</p><p>Dijagnoza koju je Berlin dao ne daje previše mjesta za optimizam, jer je ocijenjeno da je BiH u političkom ćorsokaku, te da je napredak zemlje na putu euroatlanskih integracija potpuno zaustavljen.</p><h2>Jačanje radikala</h2><p>Ton debate je oslikavao rast pluralizma i polarizacije unutar samog parlamenta Njemačke, gdje su krajnja desnica (AfD) i ljevica (Die Linke) unijele širi spektar stavova, koji su često suprotstavljeni tradicionalnim pozicijama njemačke vanjske politike. To, međutim, ocjenjuje Ćerimagić, nije dovelo do promjene u kursu Njemačke prema BiH.</p>

<p>Prema njegovim riječima, za BiH su najrelevantnije bile ocjene Savezne vlade, koje nose težinu zvaničnog državnog stava. Tako je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke navelo da je BiH prošle godine bila na ivici secesije Republike Srpske. U tom kontekstu, Berlin je posebno istakao otpornost koju su državne institucije BiH demonstrirale, naglašavajući značaj provođenja sudske presude protiv bivšeg predsjednika RS, Milorada Dodika, kao dokaz funkcionalnosti pravnog poretka u BiH.</p><p>Zanimljiva je razlika koju Njemačka pravi u smislu sigurnosti. Dok se Kosovo i dalje opisuje kao sigurnosni izazov na Balkanu, BiH je ocijenjena kao zemlja bez neposredne vojne prijetnje. Glavni problemi, prema njemačkoj vladi, nisu u polju sigurnosti, već u dubokim političkim neslaganjima koja zahtijevaju isključivo kompromis.</p><h2>Splasnuo optimizam</h2><p>Međutim, optimizam povodom otvaranja pregovora sa EU u martu 2024. brzo je splasnuo, konstatovano je u Berlinu. Reforme u BiH su potpuno zaustavljene, a trenutno nema naznaka ozbiljnijih političkih rješenja, zaključeno je.</p><p>Uprkos političkom zastoju u BiH, poruka iz Berlina je ostala čvrsta i nepromijenjena: stabilizacija BiH i regije zapadnog Balkana je strateški interes Njemačke. Njemačka vlada ne namjerava povući ruku saradnje, a iz Ministarstva odbrane stigao je ključni podsjetnik – atlantska integracija BiH ostaje neupitan cilj Berlina, komentariše Ćerimagić.</p><p>U svijetu rastuće nesigurnosti, Njemačka vidi BiH kao strateško susjedstvo, koje se ne smije prepustiti slučaju, i nastavlja insistirati na dugoročnoj perspektivi članstva u EU i NATO-u, kao jedinom trajnom rješenju.</p>

Uprkos političkom zastoju, Berlin ostaje posvećen integraciji BiH i Balkana

Njemački strateški cilj je stabilizacija BiH

<p class="">Njemački Bundestag je 7. maja raspravljao o produženju njemačkog učešća u vojnoj misiji EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, a raspravu za „Avaz“ analizira Adi Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost – ESI.</p><p>On smatra da je rasprava u Bundestagu otkrila duboku polarizaciju same njemačke politike, ali i čvrst stav Njemačke o evropskoj i atlantskoj sudbini Bosne i Hercegovine. Dijagnoza koju je Berlin dao ne daje previše mjesta za optimizam, jer je ocijenjeno da je BiH u političkom ćorsokaku, te da je napredak zemlje na putu euroatlanskih integracija potpuno zaustavljen.</p><h2>Jačanje radikalnih politika u Njemačkoj </h2><p>Prema Ćerimagiću, ton debate je oslikavao rast pluralizma i polarizacije unutar samog parlamenta Njemačke, gdje su krajnja desnica (AfD) i ljevica (Die Linke) unijele širi spektar stavova, koji su često suprotstavljeni tradicionalnim pozicijama njemačke vanjske politike.</p><p>To međutim, nije dovelo do promjene u kursu Njemačke prema BiH. Za BiH su najrelevantnije bile ocjene Savezne vlade, koje nose težinu zvaničnog državnog stava. Tako je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke navelo da je BiH prošle godine bila na ivici secesije Republike Srpske. </p><p>U tom kontekstu, Berlin je posebno istakao otpornost koju su državne institucije BiH demonstrirale, naglašavajući značaj provođenja sudske presude protiv bivšeg predsjednika RS, Milorada Dodika, kao dokaz funkcionalnosti pravnog poretka u BiH.</p><h2>Sigurnosni izazov</h2><p>Zanimljiva je razlika koju Njemačka pravi u pogledu sigurnosti. Dok se Kosovo i dalje opisuje kao sigurnosni izazov na Balkanu, BiH je ocijenjena kao zemlja bez neposredne vojne prijetnje. </p><p>Glavni problemi, prema njemačkoj vladi, nisu u polju sigurnosti, već u dubokim političkim neslaganjima koja zahtijevaju isključivo kompromis. Međutim, optimizam povodom otvaranja pregovora sa EU u martu 2024. brzo je splasnuo, konstatovano je u Berlinu. Reformeu BiH su potpuno zaustavljene a trenutno nema naznaka ozbiljnijih političkih rješenja, zaključeno je.</p><p>Uprkos političkom zastoju u BiH, poruka iz Berlina je ostala čvrsta i nepromijenjena: stabilizacija BiH i regije zapadnog Balkana je strateški interes Njemačke. Njemačka vlada ne namjerava povući ruku saradnje, a iz Ministarstva odbrane stigao je ključni podsjetnik – atlantska integracija BiH ostaje neupitan cilj Berlina. </p><p>U svijetu rastuće nesigurnosti, Njemačka vidi BiH kao strateško susjedstvo, koje se ne smije prepustiti slučaju, i nastavlja insistirati na dugoročnoj perspektivi članstva u EU i NATO savezu, kao jedinom trajnom rješenju.</p>

Uprkos političkom zastoju, Njemačka ostaje posvećena integraciji BiH i Balkana

Ćerimagić: Polarizira se i njemačka politička scena

Ćerimagić za "Avaz": Strateški cilj Njemačke je BiH u EU i NATO savezu

<p>Sedam od deset građana Bosne i Hercegovine ne vjeruje da su izbori pošteni i da vjerno odražavaju ono što su zaokružili na glasačkom listiću. Ovo je porazan rezultat istraživanja „Koalicije za poštene izbore - Pod lupom“.</p><p>Od hiljadu ispitanika, svaki četvrti je naveo da je lično svjedočio kupovini glasova ili nekoj vrsti izborne prevare, pokazuje isto istraživanje iz 2024. godine. Provela ga je građanska mreža posmatrača, koja duže od decenije pomno prati izbore i upozorava da korupcija stanuje u biračkim odborima. Oni su pod direktnim utjecajem stranaka i najslabija su karika izbornog procesa.</p><p>Nova tehnologija im direktno izbija iz ruku niz alata za krađu glasova, koji su identifikovani i dokumentovani proteklih godina. Među njima su glasovi umrlih, politički neaktivnih i drugih „fantomskih birača", čiji glas je ubrojan iako nikad nisu došli na biračko mjesto.</p><p>Identifikacija otiskom prsta i skeniranjem lične karte će osigurati da jedan čovjek zaista predstavlja samo jedan glas. Prebrojavanje će biti moguće skoro u realnom vremenu, a rezultati više neće ovisiti o onima koji broje glasove. Novi sistem onemogućava manipulacije poput dopisivanja glasova u kasnim noćnim satima. Biometrija stoga nije samo tehničko pitanje, već snažan alat u borbi protiv sistemske korupcije i izbornog inženjeringa.</p><p>Zaustavljeni su ovim i beskrajni ciklusi postizbornih žalbi i sudskih procesa, koji često paralizuju državu i uspostavljanje nove vlasti mjesecima. Ogroman otpor uvođenju ovih tehnologija dolazi upravo iz krugova koji su najviše profitirali krađom glasova i lovom u mutnom izbornom sistemu.</p><p>Uprkos ogromnom otporu, Centralna izborna komisija je uspjela ono što se činilo nemoguće - uvesti izborni proces BiH u 21. vijek. Jer, bez poštenih izbora, svaka reforma je samo mrtvo slovo na papiru.</p>

Uvođenje biometrijske tehnologije i skenera glasačkih listića će ovog oktobra vratiti građanima vjeru da je njihov glas važan, a ne falsifikovan 

STOP izbornim prevarama

<p>U kojoj mjeri su i koji zaposlenici pravosudnog sistema zakazali i time bili saučesnici u mučenju i ubistvu Elme Prusac-Godinjak? To i niz drugih pitanja je otvoreno tokom jučerašnjeg ročišta, na kojem je Kantonalni sud u Sarajevu odredio jednomjesečni pritvor Tariku Pruscu, zaposleniku zaštitarske agencije SEC ONE.</p><p>On je osumnjičen da je pred djetetom mučio i službenim pištoljem ubio bivšu suprugu Elmu Prusac-Godinjak, u vrijeme dok je bio pod mjerama zabrane prilaska, koje mu je izrekao sud nakon niza prijetnji i uhođenja. </p><h2>Pitanje jedan</h2><p>Kako su nadležne institucije uopšte izdale dozvolu za obavljanje zaštitarskih poslova i nošenje službenog oružja čovjeku osuđenom za nasilje u porodici, i koji službenik je potpisao dozvolu? </p><p>Prusac je 2016. godine pravosnažno osuđen, jer je pretukao majku, a dan kasnije i svog brata, navela je tužiteljica Iva Kurilić na ročištu.</p><h2>Pitanje dva</h2><p>Zašto policija nije obavijestila Pruščevog poslodavca, zaštitarsku agenciju SEC ONE da je supruga višestruko prijavljivala njihovog naoružanog zaposlenika za uhođenje i prijetnje i koji policijski službenici nisu uradili svoj posao?</p><p>Iz ove agencije su za „Dnevni avaz“ izjavili da nikakvu službenu obavijest nisu dobili od institucija.</p><h2>Pitanje tri </h2><p>Zašto sud nije obavijestio zaštitarsku agenciju i zatražio da mu oduzme službeno oružje, nakon što je Pruscu izrekao mjere zabrane prilaska, i koji sudija je to propustio uraditi? </p><p>Iz agencije su za „Avaz“ potvrdili da nikakvu službenu obavijest nisu dobili od suda.  </p><h2>Pitanje četiri</h2><p>Kako je Prusac mogao posjedovati službeno oružje i izvan radnog vremana? On je službeno oružje ukrao od svog poslodavca dan ranije, odnosno nije ga vratio agenciji nakon radnog vremena, što je bio obavezan prema pravilima službe. </p><p>Agencija SEC ONE je obavijestila policiju odmah po saznanju da je Prusac otuđio službeni pištolj, naveli su iz ove agencije za „Dnevni avaz“, ne precizirajući kada su tačno obavijestili policiju o nestanku oružja.  </p><h2>Pitanje pet</h2><p>Zašto sistem nije reagovao na četiri ogromne crvene zastave, koje su upozoravale da je život Elme Prusac-Godinjak ugrožen, jer joj prijeti osuđenik za porodično nasilje s policijskom dozvolom za nošenje oružja?</p><h2>Izbrisane presude – Prusac nije jedini</h2><p>Ovo se uglavnom dešava zbog nedostatka komunikacije između policije i suda, objašnjava nezvanično dugogodišnji zaposlenik jedne zaštitarske agencije iz Sarajeva. Kaže da agencija po zakonu ne može provjeriti da li je neka osuda brisana iz registra osuđenih, što je zakonska rupa koju osuđenici koriste da dobiju potvrdu suda o neosuđivanosti te zaštitarski posao. To bi, međutim, mogla provjeriti policija koja izdaje dozvole zaštitarima, a i sud bi ih trebao obavijestiti kada se dese incidenti, objašnjava.&nbsp;</p><p>Navodi da se šokirao kada je nedavno u zaštitarskoj odjeći i sa službenim oružjem sreo i Denijela Džidića, koji je 2012. godine službenim pištoljem teško ranio u stomak Nihada Subašića. O tome je lično obavijestio kolege iz te agencije, kada to već nisu uradili sud i policija.&nbsp;</p>

Mnogi se provuku kroz šuplji i nezainteresovani sistem

Hapšenje Tarika Prusca nakon mučenja i ubistva Elme Prusac-Godinjak 

Prusac nije jedini osuđenik sa službenim oružjem: Sistem nasilnicima dijeli zaštitarsko oružje

<p>Početak rata je Adem Jež dočekao sa suprugom i dvoje djece, u soliterima naselja Švrakino Selo.&nbsp;</p><p>Otuđeni ostaci Jugoslovenske narodne armije (JNA) su rafalima iz kasarne Viktor Bubanj izrešetali taj stan, u kojem je pukom srećom porodica ostala neokrznuta, objašnjava za „Dnevni avaz“.</p><p>- Tog 2. maja sam bio u dijelu grada u kojem sam odrastao. Lopte smo igrali na potezu od Baščaršije do Predsjedništva BiH, i taj dio grada smo znali k'o svoj džep, što je bilo presudno. Drugari iz djetinjstva Topa (Dževad Topić), Paco (Semir Hadrović), Žan Kutijero, Vlado Pavlović. Bilo nas je još, ali je nas petnaestak bilo aktivno, ali i slabo naoružano - prisjeća se.</p><h2>Prvo oružje</h2><p>Priča da su nabavili najprije neke smješne puške, koje su od cijevi pravili majstori u fabrici Pretis, sa nekom primitivnom oprugom kao okidačem. Opasno i za onog koji puca kao i za neprijatelja, dodaje. Nekoliko automatskih pušaka smo dobili od rezervnih policajaca i otišli smo jedne noći kroz Jevrejsko groblje do četničkih položaja, priča Jež.</p><p>- Tada smo ih iznenadili i iz te akcije sam donio „osu“ (Protivoklopni ručni bacač raketa). Ona nas je spasila tog dana - sjeća se Jež. Objašnjava da nije znao kako se koristi, pa ga je obučio jedan komšija.</p>

<p>- Uvijek sam mrzio oružje, pa i danas, ali sam četnike koji su došli da nas pokolju i koji su pucali na nas i naš grad mrzio više. Osa je postala moje oružje, s kojim sam obišao sve Sarajevske linije - dodaje.</p><h2>Drugi maj</h2><p>- Pucnjava je bila strašna tog dana. Dva transportera i džip kraj pozorišta, tridesetak „niških specijalaca“, sve je bilo planirano da Sarajevo padne u njihove ruke. Mi smo imali desetak pušaka „Osu“ i tri rakete za nju - priča Jež.</p><p>Paco je, prisjeća se, predložio da se popnu na ravni krov kod zgrade ZOI 84, odakle je Jež uspio „osom“ pogoditi oba transportera smještena kod Narodnog pozorišta. To je okrenulo sve u našu korist. Pomislili su da smo naoružani do zuba. Povukli su se u zgradu UPI prekoputa.</p><h2>Rambov Magnum</h2><p>- Nakon toga je odjednom sve stalo i utišalo se. Izbacili su neku bijelu krpu iz zgrade UPI, i tražili pregovore. Izvjesni „niški specijalac“ zvani Rambo i ja smo izašli i na parkingu pregovarali o njihovoj predaji dva puta u sat vremena - kaže Jež.</p><p>- Bio je drčan i osoran, tražio je da odu u kasarnu s oružjem, prijetio da će pobiti civile koje su držali u zgradi UPI, izvadio je ručnu bombu u jednom momentu. Ja sam mjerk'o njegov Magnum (revolver) za pasom. Rekli smo da samo bez oružja mogu otići - opisuje Jež.</p><p>- Na kraju su izašli, postrojili smo ih i razoružali, uzeli uniforme. Policija ih je odvela i kasnije su pušteni. Jedino je taj Rambo pretučen, kako sam kasnije čuo - prisjeća se Jež.</p><h2>Poslije rata</h2><p>Jež je „osu“ nosio u još dosta važnih bitaka, od oslobađanja Dobrinje, Trebevića, Pofalićke bitke. Ranjen je teško u obje noge i ruku. Godine nakon rata pamti po tome što su ga poslijeratne vlasti izbacile dva puta iz stana skupa sa suprugom i djecom. Ljiljana nikad nije dobio niko iz jedinice, kaže.</p>

<p>- Klub „Jež“ koji sam uoči rata pripremao u podrumu, uz potpise svih stanara, uspio sam otvoriti tek nakon rata, ali su mi i to zatvorili. Samo jer sam dao intervju u „Oslobođenju“ nakon rata, i rekao iskreno svoje mišljenje o poslijeratnim vlastima i dijeljenju „Zlatnih ljiljana“ - otvoreno govori Jež.</p><p>Kaže da je njegovoj djeci uvijek bilo čudno što ga u prolazu ljudi hvale kao heroja, a istovremeno doživljavaju izbacivanje iz stana. Ponovio bih isto bez obzira na sve, dodaje.</p><p>- Taj instikt bi možda psiholozi bolje opisali nego ja. Nisam ja doš'o u Beograd da napadam, nego branim svoju porodicu, svoj grad i svoju domovinu - zaključuje Jež.</p>

Kako smo odbranili Sarajevo 2. maja

Adem Jež za "Avaz": "A uvijek sam mrzio oružje"

<p>Projekt Južna interkonekcija je u potpunosti usklađen s evropskim energetskim i tržišnim propisima, a Bosni i Hercegovini će donijeti veću sigurnost snabdijevanja i stabilniju energetsku tranziciju, navodi za „Dnevni avaz“ Amer Bekan, predstavnik investitora, američke kompanije AAFS.</p><p>On je ovim riječima komentarisao upozorenja koja je EU uputila vlastima BiH, da prilikom realizacije ovog projekta moraju „s dužnom pažnjom razmotriti i obaveze koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i procesa evropskih integracija“.</p><p>Bekan ističe da su kritike legitimne u demokratiji, ali je važno da se one temelje na činjenicama, a ne na pogrešnim interpretacijama. </p><h2>Usklađenost s EU</h2><p>Objašnjava da projekt gasovoda predviđa potpunu usklađenost s EU pravilima, između ostalog i o slobodnom pristupu gasovodu svim zainteresovanim stranama pod jednakim uslovima. Usvajanjem tih principa osiguravamo otvoreno i konkurentno tržište, zbog čega su neutemeljene tvrdnje o “zatvaranju kapaciteta” ili dugoročnim ekskluzivnim aranžmanima.</p><p>Projekt Južne interkonekcije je u funkciji diverzifikacije izvora snabdijevanja i jačanja energetske sigurnosti, što je jedan od ključnih prioriteta EU. Povezivanje na LNG terminal na Krku i evropsko tržište znači smanjenje ovisnosti o jednom dobavljaču, što je također u potpunosti u skladu s politikama EU, ističe on.</p><h2>Uloga gasa</h2><p>Prirodni gas je prepoznat kao tranzicijsko gorivo u procesu dekarbonizacije nekog energetskog sistema, ističe Bekan. Objašnjava da je projekt tehnički projektovan da bude kompatibilan s budućim zelenim energetskim rješenjima, poput hidrogena, te dugoročno usklađen s klimatskim ciljevima.</p><p>Južna interkonekcija je projekt koji je otvoren za međunarodne finansijske institucije poput IFC-a i EBRD-a, što dodatno osigurava visoke standarde transparentnosti, ističe on. Dodaje da se svi projektni koraci se odvijaju transparentno i kroz institucije Federacije BiH. </p><p>Investiciji će donijeti značajan rast BDP-a, zapošljavanje i industrijski razvoj, ističe Bekan i objašnjava da će planirana izgradnja modernih plinskih elektrana doprinijeti stabilnosti elektroenergetskog sistema i smanjenju zagađenja.</p>

Kreće najveći energetski projekt u BiH

Amer Bekan o Južnoj interkonekciji za "Avaz": Gasovod po EU propisima

<p>Otvaranje ratnih žarišta i nezapamćeni porast potražnje za municijom doveli su do rasta proizvodnje domaće namjenske industrije. Posljednjih dvanaest godina je proizvodnja uvećana osam puta, dostigavši 623 miliona KM. Uprkos tome, građani svjedoče gašenju kompanija u ovom sektoru, koji posljednjih godina guši domaća vlast.</p><p>Rezultati četverogodišnje Trojkine uprave su gašenje nekad perspektivne fabrike Vitezit u Srednjoj Bosni, devastacija Tehničko-remontnog zavoda u Hadžićima, te milionski gubici nekad profitabilne fabrike municije Igman u Konjicu. Teško je utvrditi da li je posrijedi tek nemar, ili je aktuelna vlast namjensku industriju stavila na listu za odstrjel, nakon što je ugasila svjetlo u metalnoj industriji? Resorni ministar nije bio dostupan da komentariše. </p><h2>Velika potražnja</h2><p>Snažan rast potražnje za municijom je velika šansa za razvoj i modernizaciju namjenske industrije, ali ovaj sektor se guši u administrativnom vakuumu i nedostatku vizije, ističe za „Dnevni avaz“ vojni ekspert Nedžad Ahatović. </p><p>Trenutno stanje je neodrživo jer legislativa ne prati tržišnu utakmicu, već političke interese i zastarjele birokratske modele. Da bi se izvezao jedan vojni proizvod ili uvezla sirovina, potrebne su dozvole ministarstava sigurnosti, odbrane, vanjskih poslova i vanjske trgovine, ističe on. </p><p>Ovakav sistem guši razvoj, modernizaciju i proizvodnju gotovih proizvoda i modernih oružja, poput dronova i raketnih sistema. Domaće haubice i dronovi ostali su pusta želja zbog šume propisa i političkih blokada, objašnjava Ahatović.</p><p>Neophodno je formirati državnu korporaciju koja bi strateški upravljala svim kompanijama namjenske industrije. Strateški bi planirala razvoj i služila fabrikama kao servis za ishodovanje svih dozvola i promovisanje industrije na globalnom tržištum, navodi on. </p><h2>Netransparentnost</h2><p>Dodaje da je privatni kapital dobrodošao, ali da Federacija mora vratiti kontrolu države nad ovim strateški važnim fabrikama, ograničavanjem privatnog kapitala na maksimalno 25 posto. Uz to, dodaje Ahatović, tehnološka modernizacija i proizvodnja modernog oružja je suštinski važna za opstanak. </p><p>Vlast u Federaciji BiH nije realizovala ništa od obećanog. Strategija razvoja ove industrije je istekla 2022. godine, ali Trojka nikad nije donijela novu, iako je najavljena kao ključni prioritet. Informacije o stanju u ovoj industriji nemaju čak ni zastupnici u Parlamentu, navodi Kenan Uzunović. Iako je član parlamentarne komisije za sigurnost, dodaje da podatke o namjenskoj industriji dobija nezvanično i iz medija, zbog čega je zatraženo održavanje tematske sjednice o ovoj temi. </p><p>Vlast Trojke je polovinom prošle godine zatražila vanrednu reviziju u svim fabrikama namjenske industrije, navodeći da sumnjaju na zloupotrebe manjinskih, privatnih suvlasnika i nezakonito izvlačenje novca. Rezultati revizije su tajna čak i za zastupnike Parlamenta FBiH, navodi Uzunović. </p><h2>Gubici i berzovna blokada</h2><p>Sumnjivu netransparentnosti oslikava podatak da je Sarajevska berza (SASE) često suspendovala trgovinu dionicama firmi Pretis, Zrak i TRZ Hadžići, jer nisu dostavljali finansijske izvještaje o poslovanju. Uprkos nezapamćenoj potražnji za oružjem, nekad najprofitabilnija fabrika Igman iz Konjica je prošlu godinu završila s gubitkom od 15 miliona KM. </p><h2>Manjak baruta i radnika</h2><p>Problemi namjenske industrije su i nedostatak baruta, modernizacije i radne snage. Ne koristimo komparativnu prednost što proizvodimo municiju i prema NATO i prema standardima istočnog bloka, što je adut za pregovore s EU i traženje strateških partnera, a ne samo pukih kupaca&nbsp;</p>

Strategija razvoja vojne industrije istekla 2022. Trojka nikad nije donijela novu, a najavljena kao ključni prioritet 

Neiskorišteni potencijal namjenske industrije

Nakon metalne, na redu i namjenska industrija: Dronovi i haubice u političkoj blokadi

<p>Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine može krenuti u punu realizaciju projekta nabavke izbornih tehnologija, nakon što je Ured za razmatranje žalbi BiH odbio i drugu ključnu žalbu, potvrđeno je za "Avaz" iz URŽ.</p><p>Kako saznajemo, nakon što je nedavno odbijena žalba banjalučke kompanije "Planet Soft", Ured za razmatranje žalbi donio je odluku i po drugom prigovoru, čime su otklonjene i posljednje formalno-pravne prepreke. Ovim je put za implementaciju skenera i moderne opreme u izborni proces u BiH širom otvoren.</p><p>Odbijanjem ove žalbe, CIK dobio je potrebne dozvole da krene u konkretnu realizaciju i implementaciju ugovora. Podsjećamo, situacija je bila neizvjesna jer su na odluku CIK-a o izboru najpovoljnijeg ponuđača, američke kompanije "Smartmatic", bile uložene tri žalbe.</p><p>Kompanija "Artco Group" iz Sarajeva je ubrzo povukla svoju žalbu, dok je žalba "Planet Softa" iz Banje Luke odbijena prošle sedmice uz obrazloženje da je CIK pravilno postupio pri diskvalifikaciji. Posljednja karika u ovom lancu bila je žalba firme "Provis" iz Bijeljine, koja je sada također riješena u korist CIK-a.</p><p>S obzirom na to da više nema zakonskih prepreka u žalbenom postupku pred Uredom, CIK sada može pristupiti potpisivanju ugovora s kompanijom "Smartmatic". Ova kompanija je globalni lider u oblasti izbornih tehnologija i bit će zadužena za isporuku opreme koja bi trebala značajno smanjiti mogućnost izbornih krađa i ubrzati proces brojanja glasova.</p><p>Uvođenje skenera i druge opreme dio je šire strategije modernizacije izbornog procesa, što je predviđeno i izmjenama Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.</p><p>Iako su određeni pilot projekti već testirani na proteklim lokalnim izborima, pravi test za ovu tehnologiju bit će Opći izbori 2026. godine. Pred CIK-om je sada ozbiljan posao – osim same nabavke i isporuke opreme, potrebno je izvršiti detaljnu obuku ljudstva i tehničko testiranje sistema kako bi na dan izbora sve funkcionisalo besprijekorno.</p>

Situacija je bila neizvjesna jer su na odluku CIK-a o izboru najpovoljnijeg ponuđača, američke kompanije "Smartmatic", bile uložene tri žalbe

CIK kreće u realizaciju projekta nabavke izbornih tehnologija: Odbijena i druga žalba

<p>Serija dojava o bombama, prijetnje atentatima na zvaničnike, ubistvima djece i terorističkim napadima, zabilježena je ovog mjeseca širom Federacije BiH. Većinu odgovornih za ove prijetnje policija identifikuje i uhvati, jer tu rade obučeni i sposobni ljudi. Ovo za „Dnevni avaz“ ističe Saša Petrović, načelnik Odsjeka za borbu protiv kompjuterskog kriminala Federalne uprave policije. Dodaje da je u zapadnoj Hercegovini 21. aprila identifikovana jedna osoba, čime se broj popeo na ukupno 30 osoba.</p><h2>Motivi prijetnji</h2><p>Trenutno policija uspješno odbija cyber-napade usmjerene ka kritičnoj infrastrukturi u Federaciji BiH. Iako nisam pravnik, smatram da često imaju obilježja cyber-terorizma i izrazivanja opšteg straha. Mislim da to zahtijeva i angažman političkog sektora, jer nerijetko napadi dolaze iz inostranstva, pa je nužno pozvati ambasadora te zemlje, jer ulazimo u domen cyber-ratovanja. Problem je što je teško reći koji su motivi, ali mi se čini da je oko 50 posto napada ima obilježja cyber-ratovanja, odnosno psihološke operacije stvaranja osjećaja opšte nesigurnosti, što svakako može biti i politički motivirano –ističe Petrović. </p><p>Trendovi ukazuju da su napadi dominantno usmjereni na Federaciju BiH, Hrvatsku i Crnu Goru, dok na području Republike Srpske nema mnogo zabilježenih slučajeva.</p>

<h2>Spremnost policije</h2><p>- Internet je jedno veliko istraživačko polje na kojem oni traže naše greške, a mi tražimo njihove greške. To je vječita igra mačke i miša - navodi on.</p><p>Ističe da je međunarodna policijska saradnja na nivou, a opremljenost i obučenost policije na zavidnom nivou. Tako domaće snage razvijaju i vlastite digitalne alate na bazi umjetne inteligencije u saradnji s domaćim i stranim fakultetima.</p><p>Policija ne može koristiti komercijalne AI platforme jer bi kompanije koje ih proizvode mogle vidjeti podatke, što bi kompromitovalo istragu, objašnjava on. Ističe da to nije jeftino, ali da je policija u BiH izuzetno dobro obučena i organizovana.</p><h2>„Rupa“ u sistemu</h2><p>Veliki je problem što u BiH ne postoji agencija koja bi regulisala internetski saobraćaj i sadržaj. Stoga je nemoguće definisati negativan internetski sadržaj, što ostavlja prostor raznim neprijateljskim službama da koriste „korisne idiote“, botove i slične alate da kreiraju javno mnijenje.</p><p>To je nekima u domenu naučne fantastike, ali je to predmet na sigurnosnim studijama. A mi nemamo mogućnost ni reći šta je to negativno, a šta pozitivno za naše građane, pa ne možemo ni krenuti ka utvrđivanju motiva.</p>

Policija koristi AI i dobro je obučena, kaže inspektor Petrović

Inspektor Saša Petrović kaže da postoje uočeni obrasci napada

Inspektor Saša Petrović za „Avaz“ otkriva: Napadaju kritičnu infrastrukturu u FBiH

<p>Međunarodno pravo je uzmaklo pred brutalnom silom. Real-politika „jači-tlači“ je umarširala na globalnu scenu u najbrutalnijem obliku. Naočigled svih se provodi genocid i entuzijastično najavljuju naredni. Mnogo veće i jače države od nas ignorišu stvarnost i prestrašeno gledaju svoja posla. Druge staju uz okupatore tuđih teritorija i suvereniteta. Globalna trka u naoružavanju je davno počela.</p><p>Suverenitet država, nesposobnih da se odbrane, više nije neupitno pravo. Postalo je roba sa sve kraćim rokom trajanja. Moralna obaveza zaštite zakona i slabijih danas ne postoji ni u tragovima. Oni su nestali kada je Bosni nametnut embargo na oružje, a Srebrenicu „štitile“ UN trupe.</p><p>Države koje nisu u stanju same garantovati sopstvenu sigurnost, vjerovatno će nestati u narednih 20 godina. Neke će i opstati, ali kao katastarska čestica sa zastavom i himnom, kao špajz u kojem će centri moći čuvati resurse. Objava na društvenim mrežama ili cyber-napad danas ruše ustavni poredak brže od divizije tenkova, a klasična diplomatija postaje nemoćna.</p><p>Samo rijetki u Bosni i Hercegovini vide širu sliku. Većina građana i predstavnika vlasti je u transu vlastitih vizija budućnosti, fokusirana na naredne izbore, otcjepljenje, treći entitet i uspjeh Reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Uvjereni su u našu međunarodnu važnost. Nesvjesni smo da suverenitet i teritornijalni integritet nikad nismo u potpunosti ni dosegli, nakon krvavih devedesetih.</p><p>Nesvjesni smo da moramo postati neophodni u globalnim lancima interesa i snabdijevanja, ako želimo preživjeti geopolitičke bure koje pušu sve jače. Neutralnost je danas luksuz koji se ne prašta. Ako nemamo šta ponuditi na sto velikim silama, vrlo brzo i lako ćemo se naći na njihovom meniju, ovako nejaki i razjedinjeni.</p><p>Suverenitet se ne brani ustavnim papirima koji u Strazburu ili Briselu sakupljaju prašinu. Brani se pametnim savezništvima i modernom namjenskom industrijom. Brani se samoodrživom ekonomijom i jakom poljoprivredom. Brani se ljudima koji žele ostati u zemlji i braniti je. Bez toga, država je tek demografska ruševina na vjetrometini historije. Jer u mračnoj šumi bez pravila, vuk ne pita janje za mišljenje, prije nego što ga pojede.</p>

Države koje nisu u stanju same garantovati sopstvenu sigurnost, vjerovatno će nestati u narednih 20 godina

Koliko smo suvereni i do kada?

<p>Politička arena u Mostaru ponovno ključa, a ovaj put u središtu hrvatsko-bošnjačkih tenzija nije samo ideologija, već institucionalna kontrola nad ključnim resursima. Predsjednik Gradskog vijeća, Đani Rahimić (SDA), iznio je teške optužbe na račun gradske Službe za katastar.</p><p>Naveo je da je Služba na čak 207 parcela nezakonito promijenila posjednika, uključujući i bošnjačko mezarje – harem u naselju Vrapčići. Kao najdrastičniji primjer je naveo Hidrocentralu Salakovac na Neretvi. Nju je, navodi Salčin, Služba preknjižila sa Elektroprivrede BiH na Elektroprivredu HZHB.</p><h2>EPBiH: „Pravno nasilje“</h2><p>Rahimić upozorava da se predmeti izuzimaju i dodjeljuju pojedincima po direktnom nalogu načelnice urbanizma Dragane Parmać, što vodi u bezakonje i nove etničke podjele koje građani ne žele, niti su im potrebne. Zatražio je od Kantonalne upravne inspekcije da zaustavi, kako navodi, pravno nasilje.</p><p>Oštro je reagovalo i JP Elektroprivreda BiH, potvrđujući saznanja o promjeni nosioca prava na posjed nad Hidroelektranama na Neretvi u korist JP Elektroprivreda HZHB. Iz ovog javnog preduzeća naglašavaju da nisu bili uključeni u postupak kao stranka i posjednik, što smatraju nedopustivim. I oni su odmah podnijeli zahtjeve za inspekcijski nadzor i uvid u spis, koji im do danas nije omogućen.</p><p>- Poduzeli smo sve pravne radnje radi zaštite imovine na području Mostara i pozivamo organe uprave da bez odgađanja prekinu s nezakonitim postupanjem - poručuju iz EPBiH.</p>

<h2>„Dosta laži“</h2><p>Gradonačelnik Mario Kordić (HDZ) optužbe naziva lažnim i populističkim, tvrdeći da ga SDA „pokušava pretvoriti u neprijatelja Bošnjaka, kako bi prikrili vlastite opstrukcije“. Ističe da Služba za katastar radi isključivo po zakonu, rješavajući predmete koji su godinama stajali u ladicama.</p><p>Demantovao je navode o preknjižavanju harema u Vrapčićima, nazivajući istupe Islamske zajednice BiH i SDA medijskim mobingom nad službenicima. Rahimićeva upozorenja na nezakonitosti i štetu po grad naziva licemjernim, dok se godinama šuti o uzurpaciji gradske imovine u Blagaju, ne spominjući o kojoj je imovini riječ.</p><h2>Selektivna imenovanja</h2><p>Osim katastra, sukob dviju stranaka je vidljiv i u kadrovskoj politici. Rahimić optužuje gradonačelnika da na pozicije koje su obnašali Bošnjaci sada imenuje Hrvate, kao u slučaju JP Komunalno. Kordić uzvraća pozivima na otpor „nepotizmu i kaosu“ koji proizvodi SDA.</p><p>Mostar tako ponovno postaje talac stranačkih sukoba SDA i HDZ-a, u kojem se svaka administrativna odluka mjeri prvenstveno etničkim aršinima.</p><h2>Problem preknjižavanja</h2><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Potpredsjednik SBB-a Nermin Džindić upozorio je da Trojka mora reagovati jer ćemo, kao i Novu Željezaru, dobiti i „Novu Elektroprivredu BiH“ vrlo brzo. Energetski sektor nije prostor za političke eksperimente već temelj ekonomske i institucionalne sigurnosti države. Imovina Elektroprivrede BiH je pitanje od strateškog značaja za državu, istakao je.</span></p><p>- Svaki pokušaj njenog preknjižavanja na Elektroprivredu HZHB mora biti pravno utemeljen i institucionalno provjeren. U suprotnom, otvara se opasan presedan koji može imati dugoročne posljedice po stabilnost energetskog sistema i upravljanje državnom imovinom. Pozvao je institucije da reaguju brzo, jasno i u skladu sa zakonom, jer šutnja u ovakvim situacijama proizvodi nesigurnost i dodatne podjele.</p>

U Mostaru eskalira sukob HDZ-a i SDA

Katastarska kriza: Stranački sukob oko resursa i(li) političke dominacije

<p>Budžeti deset kantona Federacije BiH zborno premašuju 4,5 milijarde KM, ali slika infrastrukture na terenu odaje dojam daleko siromašnijeg društva, podijeljenog velikim ekonomskim razlikama.</p><p>Budžeti se kreću od 60-tak miliona u Posavskom kantonu pa do gotovo milijardu i po u Kantonu Sarajevo. Tako se Tuzlanski kanton hvali nagomilanim budžetskim viškom većim od 100 miliona KM, dok brojni važni, razvojni projekti nisu ni u povojima.</p><p>S druge strane lepeze su siromašni kantoni, hronično ovisni o pomoći federalnog budžeta. Zajedničko svima njima je da većina budžeta ne odlazi na razvojne i infrastrukturne projekte, već na glomaznu i neefikasnu administraciju, te nezakonitu kupovinu naklonosti glasača. </p><h2>Budžet kao bankomat</h2><p>Famozna „budžetska rezerva“ je jedna od najbolnijih stavki sistema, navodi za „Dnevni avaz“ Adna Zilić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Ovaj Centar već dvije decenije dokumentuje mehanizme kojima vlast otima novac građana. </p><p>Budžetska rezerva je zakonom rezervisana isključivo za hitne i nepredviđene slučajeve, poput pomoći žrtvama poplava ili požara, u praksi je pretvoren u bankomat funkcionera koji ga po diskreciji koristi kao bankomat, navodi ona. </p><p>- Cijeli sistem je napravljen tako da odgovara onima koji su na pozicijama. Oni imaju odriješene ruke da s javnim novcem raspolažu kako žele i da ga daju onima koje sami odaberu, bez ikakve odgovornosti i kriterija – upozorava Zilić. Naglašava da se novac dijeli udruženjima i pojedincima koji znaju koga pitati i kada pitati, dok stvarni nevoljnici ovise o donacijama.</p><h2>Kupovina glasova </h2><p>Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH navodi da je ova organizacija identifikovala stotine pojedinaca koji su bez kriterija dobijali budžetski novac kao čelnici udruženja građana, dok su istovremeno bili kandidati na izbornim listama onih koji su im taj novac davali.</p><p>- Imamo prelijevanje javnih sredstava u privatne ruke bez mjerljivih kriterija i izvještavanja o utrošku – kaže Traljić. </p><p>Ističe da se javne nabavke i grantovi također često koriste kao poligon za korupciju, dok nepostojanje zakona o sukobu interesa u Federaciji omogućava da se milioni maraka iz budžeta kanališu u privatne džepove bez sankcija.</p><h2>Rast administracije</h2><p>Nevladine organizacije poput CPI i CCI podsjećaju da više od 70 posto budžeta u većini kantona i dalje guta administracija. Viškovi miliona na kraju budžetske godine se najčešće akumuliraju zbog nesposobnosti vlasti da ih uloži u razvoj. </p><p>Revizorski izvještaji godinama dokumentuju bahatu rasipnost poput nabavki luksuznog namještaja u kabinetima i limuzina, ali njihove nalaze i parlamenti i tužilaštva tretiraju kao neobaveznu literaturu. </p><p>Rezultat je sistem u kojem je budžet instrument za očuvanje socijalnog mira i stranačke infrastrukture, dok razvojni projekti ostaju na dnu ladice, čekajući neka „bolja vremena“ koja, sudeći po statistikama, nikako da stignu.</p>

Uigrani načini krađe javnog novca

Budžetski paradoksi u Federaciji BiH: Milijarde u opticaju - mrvice za razvoj

<p>U javnosti se u posljednje vrijeme pojavljuju neosnovane kritike i netačne informacije, zbog nerazumijevanja kompleksnosti projekta Južna interkonekcija, navodi u intervjuu za „Dnevni avaz“ Amer Bekan, direktor sarajevskog ogranka američkog investitora AAFS-a. Gasovod je razvojna infrastruktura, koja donosi ekonomsku korist i energetsku sigurnost Bosni i Hercegovini. Ovo je najveći energetski infrastrukturni projekt u historiji BiH, koji ne uzima resurse već stvara ekonomsku, infrastrukturnu i energetsku vrijednost za BiH, ističe on.</p><p> </p><h2>Najveći projekt</h2><p>Planirana je izgradnja više od 200 kilometara magistralnog gasovoda, čiji kapacitet će moći zadovoljiti rast industrije i potražnje za energijom, navodi Bekan. Studije pokazuju da će gasovod, elektrane i prateću infrastrukturu graditi više od 5.000 radnika. Investitor ulaže vlastita sredstva u izgradnju gasovoda, ali će nakon koncesionog perioda od 30 godina taj gasovod ostati državi, kaže on.</p><p>Osnovna vrijednost projekta je u smanjenju zavisnosti BiH od jednog pravca snabdijevanja, što snižava cijenu i povećava sigurnost isporuke gasa. Cilj nije da gas bude najjeftiniji, već je cilj da bude stabilniji, dugoročno konkurentniji i dostupniji industriji i građanima, navodi Bekan. Gasifikacijom će općine i gradovi moći razviti sisteme daljinskog grijanja s nižim emisijama, stabilan i dugoročan izvor energije za privredu, a lokalne zajednice će postati atraktivnije za investitore. Stabilan dotok energije je preduslov za dolazak investitora i rast industrije. </p><p>Zato projekt otvara prostor za nove proizvodne pogone i širenje postojećih industrijskih zona. Time će rasti i obim nabavke gasa, što će omogućiti povoljnije dugoročne ugovore, količinske popuste, veću konkurenciju među dobavljačima, a time i bolju krajnju cijenu.</p>

<h2>Interes investitora</h2><p>Povrat ulaganja u gasovod investitor očekuje od naplate transportnih tarifa, dugoročnih ugovora s industrijom i energetskim sektorom, razvoju novih potrošačkih kapaciteta i gasnih elektrana. Konkurentnost energenta na domaćem tržištu investitor planira kroz stabilniju cijenu, zahvaljujući većim količinama, visokoj efikasnosti proizvodnje električne energije, integraciji s industrijom i sistemima daljinskog grijanja.</p><p>S druge strane, na evropskom tržištu gasne elektrane imaju ulogu pouzdanog i fleksibilnog kapaciteta za proizvodnju električne energije i balansiranje mreže kada su uslovi nepovoljni za solare, vjetro i hidroelektrane, a ne nužno najjeftinijeg baznog izvora energije, objašnjava Bekan.</p><p>Moderne gasne elektrane su mnogo efikasnije od onih na ugalj, a gas je značajno čistiji i fleksibilniji energent od uglja, sa znatno nižim emisijama ugljendioksida, navodi Bekan. Gas je berzanska roba, čija cijena zavisi od globalnih tržišnih kretanja i geopolitičkih faktora.</p><p>U kontekstu evropskog poreza na emisije karbona (Carbon Border Adjustment Mechanism - CBAM) gas je tranziciono rješenje koje omogućava smanjenje emisija i očuvanje konkurentnosti industrije. On omogućava postepeno smanjenje upotrebe uglja, a time i emisija ugljendioksida. Gasovod će moći transportovati i hidrogen u budućnosti i druge dekarbonizovane gasove.</p><h2>Kapacitet novog gasovoda</h2><p>Kapacitet novog gasovoda je višestruko veći od potreba BiH, koja godišnje troši približno 225 miliona metara kubnih. To omogućava razvoj domaće privrede, ali i potencijalni tranzit gasa prema potrošačima izvan BiH. Gas je prelazna faza ka dekarbonizaciji.</p>

Gas je most za prelazak od uglja ka čistijoj industriji BiH, kaže direktor sarajevskog ogranka AAFS-a

Amer Bekan, predstavnik američkih investitora u BiH

Amer Bekan, direktor firme koja nosi projekt: Južnu interkonekciju gradit će više od 5.000 radnika

<p>Snježana Kopruner je diplomirana inžinjerka mašinstva i magistra ekonomije iz Zadra. Radila je tokom rata u Njemačkoj, a u Bosnu i Hercegovinu je došla 2004. godine, i tu ostala. Donijela je viziju, radne navike, te zarazan entuzijazam i motivaciju, postavši autentična liderka metalne industrije.</p><p>Kada je privatizovala zastarjele pogone posrnule fabrike GS-TMT u srednjoj Bosni, u njoj je radilo pedesetak demotivisanih radnika, od čega 11 portira. Prihodi su jedva postojali. Danas zapošljava 500 radnika i izvozi širom Evrope. Pokrenula je tu i proizvodnju prvog bosanskohercegovačkog električnog bicikla (The Ruffian), koji je postao svjetski hit.</p><p>Izgradila je još jednu, modernu fabriku u Prozoru. Tu gradi i stanove za svoje radnike, kako bi ih motivisala na ostanak uprkos vlastima i nepravdi. Gradi fotonaponske ćelije i baterije na fabrikama, kako bi amortizovala energetski udar, uzrokovan nesposobnošću domaće vlasti. Radi i na dizanju nivoa stručnog obrazovanja, jer je država i tu omanula.</p><p>Ponovo je posljednjih dana u fokusu javnosti kao glas razuma, koji ukazuje na sistemske greške vlasti, ali i građana i privrednika. Čini to činjenicama i bez gorčine, manirima čelične dame koja tačno zna o čemu govori. Dok radi u pogonima svojih fabrika, Kopruner usput dijeli lekcije, upozorenja i savjete.</p><p>Ukazuje na važnost motivacije, daje putokaze za ekonomski opstanak, govori o nužnosti energetske efikasnosti i modernizaciji industrijske proizvodnje. Nikad s visoka, nikad grubim riječima, već argumentovano, dobronamjerno, strpljivo, u maniru dobre majke ili učiteljice. Kopruner nije samo glas privrede, već i glas razuma i integriteta. Učinila je za ovu zemlju više od bataljona političara u skupim kabinetima i limuzinama.&nbsp;&nbsp;</p>

Rijedak spoj poslovne oštrine i građanske hrabrosti

Snježana Kopruner: Privrednica koja nudi 'vodič za bolji život'

<p>Domaća privreda gubi trku i konkurentnost na globalnom tržištu. Vlast ne pomaže, već predstavlja dodatni kamen oko vrata i guši preostalu industrijsku bazu. Naročito je ugrožen metalni sektor, koji čini 35 posto izvoza Bosne i Hercegovine.</p><h2>Energetsko siromaštvo</h2><p>Izvještaj Vanjskotrgovinske komore biH (VTK) BiH za prošlu godinu je "hladan tuš". Bilježimo  snažan rast uvoza čelika po dampinškim cijenama, dok udio domaćih proizvođača na našem tržištu pada ispod 50 posto. Važni klijentu u Njemačkoj i Austriji su smanjili narudžbe za 15 posto, zbog trogodišnje recesije.  </p><p>Evropa je u teškoj situaciji jer plaća četiri puta skuplje energente nego Amerika, navodi Snježana Kopruner, vlasnica fabrika metalne industrije „GS-TMT“ u travniku i Prozoru. Ističe da je energetska efikasnost "vodič za preživljavanje" privrede, koji država godinama ignoriše.</p>

<p>Situaciju usložnjava i energetska nesigurnost i uvođenje CBAM poreza na industrijske emisije ugljendioksida (CO2). Ovaj evropski porez rigorozno oporezuje svu robu proizvedenu korištenjem prljave struje iz uglja, pa ona postaje nekonkurentna.</p><h2>Državna „odmoć“</h2><p>Kopruner navodi da njene fabrike imaju instalirane fotonaponske ćelije, iz kojih dobijaju od 20 do 30 posto potrebne struje. Apsurdno je da ih ljeti moraju gasiti zbog prekomjerne proizvodnje, koju kompanija ne može vratiti nazad u mrežu</p><p>- To bi, naravno, bilo idealno. I Zakon postoji, ali država još nije donijela podzakonske akte, koji bi nam omogućili da viškove struje vratimo u mrežu - objašnjava Kopruner.</p><p>Stoga je kompanija pokrenula projekt ugradnje skupih baterija, za skladištenje viškova energije.</p><p>Kopruner upozorava da i Evropa gubi korak s Kinom, te da su kineski strojevi za metalnu industriju postali sinonim za kvalitet i dobru servisnu mrežu, dok mala preduzeća u BiH i dalje koriste mašine stare više od dvije decenije, a stanje nije mnogo bolje ni u EU.</p><p>Međutim, dodaje ona, EU daje poticaje, pa konkurentne kompanije u Hrvatskoj dobijaju povrati i do 50 posto novca koje investira u modernizaciju proizvodnje. Domaće firme su prepuštene same sebi, ili dobiju sitna sredstva za zapošljavanja, navodi Kopruner.</p><h2>Zaštita tržišta</h2><p>VTK insistira da je neophodno da državna vlast počne što prije koristiti mehanizme za zaštitu domaće industrije. Umjesto da iskoristimo geografske i druge prednosti za privlačenje investicija u proizvodnju, BiH polako klizi u energetski i ekonomski mrak.</p>

Bh. privreda u procjepu između Kine, Evrope i domaće vlasti

Privrednica Snježana Kopruner na sajmu AHK u Sarajevu 17. aprila

Kopruner: Gubimo utrku s "kineskim zmajem"

<p>Domaće vlasti već decenijama nezakonito privatizuju energetski sektor i rasprodaju energetski suverenitet Bosne i Hercegovine. Građane oba entiteta čeka drastičan rast cijena struje, a na vrata nam kucaju i redukcije.</p><p>Rudnici su urnisani korupcijskim aferama upravnih i nadzornih odbora. Uglja više nema dovoljno, pa ga elektroprivrede kupuju od domaćih kompanija, koje pokazuju da rudarenje može biti unosan biznis. Međutim, i bez toga je era jeftine struje iz uglja završena. Evropa je uvela CBAM porez na emisije CO2, pa je struja iz uglja neisplativa u evropskim zemljama.</p><p>Nespremni smo i bez alternative dok nam izdišu stari, zapušteni blokovi termoelektrana, iz kojih dobijamo najviše struje. Prošle godine je 40 neplaniranih kvarova i havarija u termoelektranama u kombinaciji s hroničnim nedostatkom uglja, oborilo proizvodnju. EPBiH je kupovala struju po cijeni i do tri puta višoj od cijene proizvodnje u vlastitim pogonima, i završila s gubitkom od više od 52 miliona KM. Slično stanje je i u Republici Srpskoj.</p><p>Tri javne elektroprivrede su nekad izvozile trećinu viškova proizvedene struje. Prošle godine nisu mogle pokriti čak petinu domaćih potreba. Svjetlo još gori zahvaljujući infuzijama skupe uvozne struje i proizvodnji u postrojenjima privatnih investitora, poput Vuka Hamovića. Oni su posljednjih godina preuzeli posao izvoza struje od državnih elektroprivreda.</p><p>Istovremeno, distributivna elektroenergetska mreža je zapuštena, i postala je "usko grlo" koje ne može da primi nove investicije u solarne i vjetroelektrane. Računi „Elektroprenosa BiH“, u čijoj je nadležnosti održavanje i širenje mreže, pucaju po šavovima od neiskorištenih miliona, ali za obnovu nema političke volje. Privatne kompanije se snalaze same i instaliraju fotonaposke solare. Ljeti ih moraju gasiti, jer im vlast ne dozvoljava da viškove vrate u mrežu. Fali vam još jedan papir, poručuje im vlast gaseći svjetlo.&nbsp;</p>

Njemački strateški cilj je stabilizacija BiH

Ćerimagić za "Avaz": Strateški cilj Njemačke je BiH u EU i NATO savezu

STOP izbornim prevarama

Prusac nije jedini osuđenik sa službenim oružjem: Sistem nasilnicima dijeli zaštitarsko oružje

Adem Jež za "Avaz": "A uvijek sam mrzio oružje"

Amer Bekan o Južnoj interkonekciji za "Avaz": Gasovod po EU propisima

Nakon metalne, na redu i namjenska industrija: Dronovi i haubice u političkoj blokadi

CIK kreće u realizaciju projekta nabavke izbornih tehnologija: Odbijena i druga žalba

Inspektor Saša Petrović za „Avaz“ otkriva: Napadaju kritičnu infrastrukturu u FBiH

Koliko smo suvereni i do kada?

Katastarska kriza: Stranački sukob oko resursa i(li) političke dominacije

Budžetski paradoksi u Federaciji BiH: Milijarde u opticaju - mrvice za razvoj

Amer Bekan, direktor firme koja nosi projekt: Južnu interkonekciju gradit će više od 5.000 radnika

Snježana Kopruner: Privrednica koja nudi 'vodič za bolji život'

Kopruner: Gubimo utrku s "kineskim zmajem"

Energetski suverenitet BiH

Njemački strateški cilj je stabilizacija BiH

Ćerimagić za "Avaz": Strateški cilj Njemačke je BiH u EU i NATO savezu

STOP izbornim prevarama

Prusac nije jedini osuđenik sa službenim oružjem: Sistem nasilnicima dijeli zaštitarsko oružje

Adem Jež za "Avaz": "A uvijek sam mrzio oružje"

Amer Bekan o Južnoj interkonekciji za "Avaz": Gasovod po EU propisima

Nakon metalne, na redu i namjenska industrija: Dronovi i haubice u političkoj blokadi

CIK kreće u realizaciju projekta nabavke izbornih tehnologija: Odbijena i druga žalba

Inspektor Saša Petrović za „Avaz“ otkriva: Napadaju kritičnu infrastrukturu u FBiH

Koliko smo suvereni i do kada?

Katastarska kriza: Stranački sukob oko resursa i(li) političke dominacije

Budžetski paradoksi u Federaciji BiH: Milijarde u opticaju - mrvice za razvoj

Amer Bekan, direktor firme koja nosi projekt: Južnu interkonekciju gradit će više od 5.000 radnika

Snježana Kopruner: Privrednica koja nudi 'vodič za bolji život'

Kopruner: Gubimo utrku s "kineskim zmajem"

Energetski suverenitet BiH