Nikad u poslijeratnoj BiH nisu bili povoljniji geopolitički vjetrovi za ubrzanje euroatlantskih procesa i približavanje Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, kao proteklih godina. Nažalost, od rata nismo imali ni veće neznalice i političke štetočine na vlasti, kao u ovom mandatu.
Nakon eskalacije rata u Ukrajini, EU nas moli, nudi novac, savjete, prečice i ustupke. Kriza u Zalivu je dodatno pokazala Evropi da joj je stabilan Zapadni Balkan potreban i ekonomski i energetski i geostrateški. Međutim, domaća vlast nikad gora. Zbog političkih blokada građani BiH su nazadovali na putu ka EU, umjesto da napreduju kao ostatak Balkana.
Ostali smo bez prilike da nesmetano putujemo, da razvijamo ekonomiju otvaranjem na ogromno tržište, da kupujemo na najvećim online platformama, da vozimo modernijim cestama, školujemo djecu u modernijim školama. Ne možemo čak ni da stavimo fotonaponske ćelije na krov kuće ili firme, pa vratimo viškove struje u mrežu i postanemo dio zelene tranzicije.
Dok zemlje regije grabe stotine miliona eura iz fondova EU, nama su evropske i međunarodne banke obustavile isplatu i ranije ugovorenih kredita. Izgradanja Koridora Vc je obustavljena zbog korupcije u Autocestama FBiH, koju istražuje Tužilaštvo EU (ta neće valjda domaće.)
Sav jad i bijeda domaće vlasti je jasno oslikana u izjavi ministra finansija BiH Srđana Amidžića, koji izvali da je riječ „samo o kreditima, a ne o poklonu“ te da nije velika šteta što smo izgubili 1,1 milijardu maraka EU fonda. Ne zna štetočina u kostimu ministra da je trećina tog novca nepovratni poklon. Da su dvije trećine povoljni, razvojni krediti.
Ne zna Amidžić da propuštamo stotine poklonjenih miliona, dok se istovremeno kleptomanska vlast u oba entiteta zadužuje na berzi, po kamatama kakve se nam nekad nudili kamatari i sumnjive mikrokreditne organizacije. Smatrati, a kamoli reći naglas, da propuštanje povoljnih evropskih fondova nije velika šteta, pokazuje potpuno neznanje i političko sljepilo. Kiselo je grožđe, zaključuje Amidžić po uzoru na lisicu iz basne. Jasno je to i Evropi.
Ignorisanje ovih sredstava zapravo je direktan šamar domaćim privrednicima i građanima, jer umjesto jeftinog razvojnog kapitala, država bira srednjovjekovno blato. Umjesto svojim poslom, Amidžić se bavi prebrojavanjem krvnih zrnaca i demoniziranjem Bošnjake, Karadžićevim rječnikom iz ranih 1990-ih. Vrijeme je, dragi sugrađani, da njega i slične demone prošlosti zakopamo na smetljište historije, gdje i pripadaju. Vrijeme je da u oktobru, uz pomoć novih tehnologija, izaberemo novu, bolju vlast. Bolju neće biti previše teško izabrati.