<p>U svijetu gdje svi negdje žure i rijetko ko ima vremena da te zaista sasluša, jedna stolica je postala modernija verzija ispovjedaonice. Dok se makaze kreću, a fen zuji, barijere polako padaju. </p><p>Svako ko je ikada sjeo kod frizera zna da taj termin nije samo popravljanje frizure, nego često i popravljanje raspoloženja. Frizeri su postali ljudi kojima povjeravamo stvari koje nekad ne kažemo ni najbližima, a sve to uz kafu i miris laka za kosu.</p><h2>Između dvije profesije</h2><p>Zanimljivo je kako se čovjek lako otvori u tom salonu. Možda je do onog opuštanja dok ti peru kosu, a možda i do toga što se ne gledate direktno u oči, nego kroz ogledalo, što nekako olakšava da kažeš ono što ti je na duši. </p><p>Frizer tu prestaje biti samo majstor svog zanata i postaje neko ko te poznaje godinama, ko zna kad si mijenjao posao, kad si se zaljubio, a kad si bio toliko loše da si htio sve ošišati "na keca" samo da nešto promijeniš.</p><p>Dobar frizer ima tu neku urođenu sposobnost da osjeti kakav ti je dan čim kročiš unutra. On zna kad treba da šuti i pusti te da odmoriš, a kad treba da te nasmije ili ti da onaj narodni, zdravorazumski savjet koji ti je u tom trenutku falio. </p><p>Oni su čuvari tajni koji svakodnevno slušaju o porodičnim dramama, ljubomornim scenama i velikim životnim planovima, a opet, sve to ostaje u ona četiri zida. Na kraju dana, iz salona ne izlazimo samo sa boljom bojom ili kraćim vrhovima, izlazimo lakši za onih par rečenica koje smo izbacili iz sebe.</p><p>Amela Muzurović je jedan od tih čuvara tajni. U frizerski salon ušla je 1984. godine, a već dvije godine kasnije počela je samostalno raditi, u ona lijepa postolimpijska vremena. </p><p>Prve mušterije se i danas sjeća, premda joj je ime izmaknulo sjećanju. </p><p>- Moj majstor je doveo gospođu jako duge kose i rekao da je ošišam na kratko da vidi šta sam naučila, a ako je pokvarim on će ispravljati. Čitav život mi je ta slika pred očima - prisjeća se.</p><p>Put do zanata nije bio slučajan. Amelinu mamu je kod svog frizera Šefketa, jednog od najboljih u tadašnjem Sarajevu, odvela upravo majka. </p><p>- Krenula sam da radim kod njega, prije i poslije škole, svaki dan praksa - svaki dan škola. </p><p>Shvatila sam da se samo tako mogu izgraditi kao frizer, jer u to vrijeme četverogodišnje obrazovanje frizera dalo je puno teorijskog ali malo praktičnog obrazovanja.</p><p>Njen prvi samostalni salon otvoren je u posebnim okolnostima, 1992. godine, na početku rata. </p><p>Dok su svi bježali, Amela je ostala i, sa svega 23 godine, uzela u kiriju radnju svog šefa. Lokacija je bila na Baščaršiji.</p><p>- Tu se sve vrtilo. Morao si se izboriti, dokazati se i pokazati nešto drugačije - da li je to rad, ljepši osmijeh ili jednostavno pratnja tadašnjeg trenda, morao si se dokazati., govori Amela.</p><p>Kada se prisjeti osamdesetih, Amela se smiješi. Najtraženiji su bili minival i jako bijeli pramenovi, a radili su ih po deset do petnaest dnevno. </p><p>- Danas ćete rijetko negdje to naći. Tad je bilo i manje frizera, malo su drugačija bila vremena. Bila su ljepša vremena i za struku i općenito. Opuštenija. Ljudi su imali više vremena da ulažu u izgled, nisi nam se morao mjesec dana ranije najaviti.</p><h2>Na vratima ću napisati PSIHOLOG umjesto FRIZER</h2><p>Više od četiri decenije slušanja tuđih priča ostavilo je traga. </p><p>- Vrlo često znam reći da ću na vratima napisati PSIHOLOG umjesto FRIZER - kaže Amela kroz blagi osmijeh, odmah dodajući da sve što se priča u njenoj radnji tu i ostaje. </p><p>- To je čisto profesionalno, saslušati nekoga da mi se povjeri. Neko izađe iz kuće, dođe kod mene i izbaci to iz sebe. Puno je tu lijepih priča, ali mnogo i tužnih. Plakala sam, mnogo puta, s mušterijama, ali sam se više smijala kada smo dijelili neke sretne priče.</p><p>Što se tiče toga ko se više otvori,  muškarci ili žene, Amela kaže da zavisi od teme. Ako je porodična situacija u pitanju, djeca, muž ili svekrva, žene su tu bez premca. </p><p>A mladi momci dolaze s ljubavnim dilemama i traže savjet šta da kupe djevojci.</p><p>- Ali, puno lakše su muške mušterije, lakši za raditi, lakši za komunikaciju. Nekako su došli, rekli šta su htjeli i završili. Nema nikakve kalkulacije. Pogotovo ovi današnji mladi, super su!</p><p>Ipak, nije uvijek lako biti na kraju tuđih emocija. </p><p>- Ima stvari, zaista, kad Vas mušterija optereti. Kad ne možete to amortizovati u sebi. Mušterija se osjeća rahatnije, opuštenije, ona je ostvarila cilj, ispraznila se, izbacila negativnu energiju. Do nas frizera je kako to kanališemo, rekla je Amela</p><p>Posebno joj je ostala u sjećanju jedna gospođa koja joj je ispričala vrlo tešku priču. Kada ju je Amela upitala zašto joj je to rekla, odgovor je bio jednostavan: </p><p>- Znate, Vi ne znate aktere, ne možete nikome prepričati, a meni je lakše - ja sam iz sebe izbacila. </p><p>Od tada je naučila da tuđu negativnu energiju kanališe, ali ne dopusti da dopre do srca.</p><p>- Ni slučajno nositi kući priče drugih ljudi - ponavlja ona</p><p>Najteže je kada priče dotaknu djecu. </p><p>- Kad mi mušterija dođe i kaže da mu dijete mora na operaciju srca, ne možete tu ostati ravnodušni. Nemoguće je. </p><p>Da bi se sama "resetovala", Amela se okreće porodici i traži ono lijepo oko sebe. </p><p>- Hvatate se za neke slamke da se izvučete od razmišljanja ružnih tema. Shvatim da je to ostalo u radnji i ne smijem to kući nositi.</p><h2>Trema pred novim licem</h2><p>Nakon više od trideset godina, kaže, to je "kao da popijete čašu vode". </p><p>Jedino što ostaje bitno jeste uspostaviti dobar kontakt od prvog trenutka. </p><p>- Nema posla bez dogovora. Moram znati šta klijent želi. Mušterija je tu da joj ispunimo želju - njeno viđenje svoje frizure.</p><p>Ta veza između frizera i klijenta posebna je vrsta prijateljstva. </p><p>Plaćaš šišanje, a gratis dobijaš nekoga ko te razumije, ko te ne osuđuje i ko će učiniti da se osjećaš bolje - kako spolja, tako i iznutra.</p>

Znate, Vi ne znate aktere, ne možete nikome prepričati, a meni je lakše - ja sam iz sebe izbacila, rekla je jedna 

Frizer u ulozi psihologa: "Bilo je suza, bilo je i smijeha, ali na kraju dana, najbitniji je odnos koji napravim s klijentom"

<p>U veličanstvenom ambijentu sarajevske Vijećnice večeras je počeo koncert Damira Imamovića, čime su zvanično otvorene 19. Majske muzičke svečanosti.</p><p>Imamović, jedan od najznačajnijih savremenih interpretatora i istraživača sevdalinke, otvorio je festival nastupom koji predstavlja spoj tradicije i savremenog muzičkog izraza.</p><p>Koncert u Vijećnici Sarajevo odvija se u prostoru gdje se historija i umjetnost prirodno prepliću, stvarajući poseban ugođaj za publiku.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DYFlVlGtxxX/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DYFlVlGtxxX/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">Pogledajte ovu objavu na Instagramu.</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DYFlVlGtxxX/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">Objavu dijeli Dnevni avaz (@dnevniavaz)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>Ovaj događaj označava početak jubilarnog muzičkog mjeseca koji okuplja domaće i strane umjetnike i promoviše najviše umjetničke standarde.</p><p>Atmosfera u Vijećnici je dostojanstvena i emotivna, u duhu savremenog pristupa sevdahu koji se često opisuje kao “novi sevdah”.</p><p>Majske muzičke svečanosti već skoro dvije decenije zauzimaju važno mjesto u kulturnom životu Sarajeva, spajajući akademski pristup i umjetničku slobodu.</p>

U veličanstvenom ambijentu sarajevske Vijećnice večeras je počeo koncert Damira Imamovića, čime su zvanično otvorene 19. Majske muzičke svečanosti

Video / Damir Imamović otvorio Majske muzičke svečanosti

<p>Večeras u 19:30, veličanstveni ambijent sarajevske Vijećnice postat će centar muzičke umjetnosti. Nastupom Damira Imamovića, jednog od najznačajnijih savremenih interpretatora i istraživača sevdalinke, zvanično će biti otvoren 19. festival Majske muzičke svečanosti.</p><h2>Šta očekivati?</h2><p>Ovaj koncert nije samo muzički nastup, već putovanje kroz bogatu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Damir Imamović je poznat po tome što sevdahu pristupa sa dubokim poštovanjem prema prošlosti, ali mu istovremeno udahnjuje novi život kroz inovativne aranžmane.</p>

<p>U Gradskoj vijećnici Sarajevo, mjestu gdje se historija i umjetnost savršeno prepliću.</p><p>Povod je otvaranje jubilarnog mjeseca muzike koji slavi vrhunska dostignuća domaćih i stranih umjetnika.</p><p>Atmosfera če biti, dostojanstvena i protkana emocijom koja je karakteristična za "novi sevdah".</p><h2>O festivalu</h2><p>Majske muzičke svečanosti već skoro dvije decenije predstavljaju jedan od najvažnijih stubova muzičkog života u Sarajevu. Kroz spoj akademske discipline i umjetničke slobode, festival nastavlja tradiciju promovisanja visokih estetskih vrijednosti.</p><p>Sevdah je način života, a Damir Imamović njegov najglasniji savremeni eho.</p>

Ovaj koncert nije samo muzički nastup, već putovanje kroz bogatu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine

Damir Imamović otvara 19. Majske muzičke svečanosti u sarajevskoj Vijećnici

<p>U Galeriji Preporod u Sarajevu večeras je otvorena samostalna izložba "Ognjište" bosanskohercegovačkog umjetnika Smaila Bostandžića, koja je privukla veliku pažnju likovne publike i ljubitelja umjetnosti.</p>

<p>Izložba pod nazivom "Ognjište" nosi snažnu simboliku koja nadilazi doslovno značenje, predstavljajući metaforu identiteta, tradicije i duhovnog utočišta. Kroz izložene radove Bostandžić istražuje motive duboko ukorijenjene u bosanskohercegovački pejzaž i arhitekturu, prenoseći atmosferu prošlih vremena u savremeni likovni izraz.</p><p>Postavka donosi prepoznatljiv umjetnički rukopis autora, u kojem se pažljivo uspostavlja balans između svjetla i sjene. Svako djelo nosi emotivnu priču o pripadanju, sjećanju i opstanku, dok tehnička izvedba potvrđuje visok nivo majstorstva i kontinuitet kvaliteta u njegovom stvaralaštvu.</p><p>Smail Bostandžić je umjetnik čiji je opus decenijama prepoznat po dosljednosti, iskrenosti i posvećenosti detalju. Njegova djela nalaze se u brojnim privatnim i institucionalnim kolekcijama širom regiona i Evrope, a ova izložba se već na samom otvaranju izdvojila kao značajan trenutak njegove umjetničke karijere.</p>

<p>- Nekada, davno, baš davno, bili su neki važni ljudi. I onda su oni rekli, mi se nećemo smiriti dok se svako ne vrati na svoja ognjišta. I onda je prošlo puno godina. Ja sam počeo da zamišljam te ljude. Njih troje hodaju ulicama Čapljine, nose nekakav spisak. Gledaju iz kojeg dimnjaka izlazi dim i štrihiraju. E, pošto sam živio u stanu, nisam imao dimnjaka, pa nisam imao šta naložiti, i onda su oni mene prekrižili. Uglavnom tamo mene više nema. Ali ima logike. Ne možemo biti tamo kad smo ovdje. Tako sam počeo slikati slike ognjišta - rekao je Bostandžić za "Avaz".</p><p>- Ja nemam nikakvu ideju kad počnem slikati. Nekad jednostavno pričam s praznim platnom, pustim i gledam gdje će da me odvede. Pokušavam pratiti ideju. ali ono što mi je najdraže to iznova opet preslikam - dodao je.</p>

Izložba pod nazivom "Ognjište" nosi snažnu simboliku koja nadilazi doslovno značenje, predstavljajući metaforu identiteta i tradicije

U Sarajevu otvorena izložba "Ognjište" Smaila Bostandžića

<p>Kamerni teatar 55 u Sarajevu danas je bio domaćin press konferencije povodom festivala Ruta, regionalnog pozorišnog festivala koji okuplja umjetnike i institucije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.&nbsp;</p><p>Medijima su se obratili ministar kulture i sporta Kenan Magoda, direktor Kamernog teatra 55 Vedran Fajković i Jasmin Zulčić.</p><h2>Strateški značaj festivala</h2><p>Ministar Magoda naglasio je kulturni i strateški značaj festivala Ruta za čitav region.</p><p>- Veliki broj medija govori o važnosti Ruta Film festivala. Ovaj događaj nije samo spoj kultura između Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH, ovo je most zajedničke saradnje. Sigurno će svi ljudi kulturne scene, pozorišne, imati priliku da razmjenjuju iskustva, svoje izazove koji se dešavaju na globalnoj sceni, kako privući gledaoca na scenu. Kako dolazi i vještačka inteligencija, to će biti jedan od glavnih izazova. Kako sačuvati teatar, moramo pričati o njemu stalno - rekao je Magoda.</p><p>Osvrnuo se i na podršku javnih institucija te privatnog sektora: </p><p>- Ponosan sam da je ministarstvo kulture i sporta već sada tradicionalno prepoznalo festival kroz budžet Kantona Sarajevo i to je jedna stavka iz koje više nema izlaza. Ponosan sam što naš Kamerni teatar predstavlja BiH na tako važnom događaju. Raduje me činjenica da pored institucionalne podrške imamo i podršku iz privatnog sektora, koja pokazuje da kultura može biti zanimljiva i kao komercijalni promotor, ali i kao očuvanje našeg kulturno-historijskog naslijeđa. Drago mi je da su Vedran i ekipa Kamernog teatra ponovno pozicionirali Sarajevo tamo gdje pripada.</p><h2>Institucionalno prepoznavanje</h2><p>Vedran Fajković govorio je o sve širem institucionalnom prepoznavanju Rute u regionu.</p><p>- Ruta kao festival koji djeluje na području regiona doživljava sve veće institucionalno prepoznavanje. Grad Beograd je Rutu uvrstio u gradski budžet i time zacementirao festival u tom gradu. U Ljubljani je također prepoznat kao festival od značaja, a pozorište koje je predstavnik Slovenije dobilo je institucionalnu podršku, što samo govori koliki odjek i značaj ovaj festival ima u regionu. </p><p>U Tivtu, našem crnogorskom partneru, ista stvar se počinje dešavati gdje institucije i država uviđaju značaj regionalne kulturne povezanosti - istakao je Fajković.</p><p>Naglasio je i posebnost Rute kao festivala: </p><p>- Ruta već sedmu godinu postoji i opstaje. Radi se o zaista skupom festivalu koji se odvija tokom cijele godine,  šest puta godišnje ima gostovanja u gradovima članicama. Jedinstven je u regionu po tome što je uvijek prisutan negdje. Hvala ministarstvu što je Ruta ove godine napokon ušla u budžet Kantona, tako da smo mirni da će festival naići na plodno tlo i razumijevanje institucija. Na taj način otvaramo sigurnija i šira vrata. Veliko hvala i Jasminu, koji dolazi iz privatnog sektora i koji je prepoznao da kultura, kao neprofitabilna grana društva donosi i može doprinijeti zajednici. Privatni sektor ima i itekako može imati koristi od ovakvih promocija i festivala."</p><h2>Partner Ruta festivala</h2><p>Jasmin Zulčić, biznis servis lider udruženja ABSL, objasnio je na koji način je ova organizacija postala partner festivala Ruta.</p><p>- Naša asocijacija je dio globalne mreže ABSL koja djeluje u tridesetak zemalja. Postoje ogranci u kojima djeluje festival Ruta, iz kojih je potekao i gdje se dešava. U BiH smo, zajedno s prijateljima i partnerima iz regije, osnovali asocijaciju ABSL Zapadni Balkan  i odatle dolazi naša veza s Ruta festivalom. A veza kulture i umjetnosti dolazi iz kreativnosti, bitna je i umjetnost. Zahvaljujem se Kamernom teatru 55 na ovom partnerstvu koje je nama značajno. Zadovoljstvo je raditi sa i za Kamerni 55 - zaključio je Zulčić.</p>

Ruta kao festival koji djeluje na području regiona doživljava sve veće institucionalno prepoznavanje, rekao je Fajković

Kultura i privatni sektor zajedno za festival koji je ujedinio region

<p>Španac Ivan Zahinos Ruiz jedan je od onih hrabrih i doživotnih prijatelja Sarajeva i Bosne i Hercegovine, koji nisu rođeni ovdje, ali su ljude i grad zavoljeli i istinitu priču o herojskoj borbi od agresije prenosili svijetom. Zahinos, od ove sedmice i počasni građanin Sarajeva, bio je pokretač pomoći za ratom razoreni glavni grad BiH i projekte koje je Barselona organizirala u Sarajevu. U Sarajevo je stigao 1998. godine kao član grupe optičara iz Španije koja je pružala zdravstvenu uslugu i isporučivala naočale građanima Sarajeva, a pisao je i putopisne hronike o Sarajevu za španske listove.</p><p>Snimio je i dokumentarni film o Sarajevu – „Maldita - A Love Song to Sarajevo“ kojim je odao počast glavnom gradu BiH. Njegova filmska priča o Sarajevu i Barseloni osvojila je 2023. godine prestižnu nagradu Goya, španski pandan američkom Oskaru, za najbolji kratkometražni film.</p><p>- Možeš biti drugačiji, ali ako iskreno voliš Sarajevo, ti si naša stvarnost i vrijednost – glavna je poruka dokumentarca koji je nastao prema ideji ovog zaljubljenika u Sarajevo. Filmom je ovjekovječio Sarajevo kao grad univerzalnih vrijednosti i građana otvorenog srca za sve dobronamjerne ljude koji u svom srcu nose ovaj grad. Ivan se i danas vraća Sarajevu za koje je vezan još od perioda agresije.</p>

Za glavni grad BiH vezan je još od rata

Ivan Zahinos Ruiz: Španac sa srcem Sarajlije

<p>U gradu koji nikada potpuno ne spava, postoji jedno mjesto gdje vrijeme nema isto značenje kao vani. Tamo noći traju duže, a dani prolaze neprimjetno. Tamo rade ljudi koji su naučili da vlastiti umor stave po strani.</p><p>Njihova humanost ne počinje u ordinaciji, niti završava izlaskom iz smjene. Ona je tiha, uporna i često nevidljiva. U trenutku kada većina nas zatvara vrata svojih domova, oni ih tek otvaraju — ulazeći u još jednu neizvjesnu noć, među nepoznate sudbine i tuđe boli.</p><h2>Ovo je poziv, a ne profesija</h2><p>Biti doktor nije samo zanimanje. To je stalno stanje spremnosti da tuđi život staviš ispred vlastitog. To znači prekinuti porodični ručak zbog hitnog poziva. Zaboraviti rođendane, godišnjice, praznike. Naučiti živjeti sa pogledima koji traže nadu čak i kada je teško pronaći prave riječi.</p><p>Njihova požrtvovanost mjeri se sitnicama koje drugi ne vide — u šoljici hladne kafe koja nikada nije popijena do kraja, u porukama koje ostaju neodgovorene, u umoru koji se ne priznaje naglas. I u tišini nakon teškog dana, kada konačno ostanu sami sa mislima koje ne mogu jednostavno isključiti.</p><p>Iza bijelog mantila ne stoji samo znanje — stoji čovjek. Čovjek koji osjeća, koji se veže, koji pamti lica pacijenata i njihove priče. O tome šta zapravo znači nositi taj mantil, razgovarali smo sa abdominalnim hirurgom Adijem Mulabdićem.</p><p>Kada ga pitamo čega se morao odreći na putu do mjesta na kojem se danas nalazi, Mulabdić ne odgovara odmah velikim riječima. Umjesto toga, kreće od onoga što mnogi zaboravljaju.</p><p>—	Niko nije prošao svoj put, a da bar malo nije hodao po trnju. Medicinski fakultet, a kasnije i specijalizacija za hirurga, zahtijevaju odricanja koja nose posebnu težinu. U moje vrijeme, medicina je trajala dvije godine duže od ostalih fakulteta, što je samo po sebi značilo da čovjek mora dati više sebe nauci - kaže nam dr. Mulabdić.</p><p>Ali odmah zatim dolazi rečenica koja otkriva koliko duboko sjedi njegova ljubav prema pozivu.</p><p>—	Kada nešto želite, volite i radite srcem, ništa nije "preteško". Postoje teške stvari, ali granica zavisi od toga koliko ste spremni uložiti: razumijevanja, slobodnog vremena, sna. U konačnici, život to poravna i sve dođe na svoje - rekao je.</p><h2>Arhitektura jednog radnog dana</h2><p>Bolnički dan ima svoju strogu logiku. Mulabdić je opisuje precizno, kao čovjek koji zna da kaos može doći u svakom trenutku, pa red mora biti čvrst dok traje.</p><p>—	Postoje dva stuba medicine: hijerarhija i plan. Planiramo sve što se može planirati, na dnevnom, sedmičnom i mjesečnom nivou.</p><p>Standardni dan počinje jutarnjim sastankom i stručnim kolegijem, reevaluacijom prethodne smjene, izvještajem o pacijentima. Slijedi vizita, provjera nalaza, korekcija terapije. Tek nakon toga počinje realizacija operativnog programa, odgovara dr. Mulabdić.</p><p>—	Hirurg većinu dana provodi u sali, ali su jednako važne i ambulante, gdje se uspostavlja prvi kontakt, postavlja dijagnoza i gradi povjerenje - dodaje on.</p><p>Ipak, sav taj red ima svoju suprotnost, hitne slučajeve, koji funkcionišu po sasvim drugačijim pravilima.</p><p>—	Tu su odluke i reakcije munjevite. Posebno su izazovna noćna dežurstva koja crpu ogromnu energiju, ali to je cijena koju svaki kardiohirurg svjesno plaća - rekao je.</p><h2>Između skalpela i molitve</h2><p>Mnogi imaju predrasude o tome šta hirurg misli dok drži skalpel. Mulabdić se tog pitanja prihvata bez oklijevanja.</p><p>—	U tim trenucima, naša koncentracija i snaga su na vrhuncu. Vodim se zlatnim mottom svojih učitelja: "Zamisli da je na stolu tvoja majka, otac ili brat. Radi im onako kako bi radio svojima i ne boj se ničega."</p><p>Strah, kaže, s vremenom nestane. Ali oprez nikada.</p><p>—	Ne vjerujem u "rutinu". Onog momenta kada hirurg pomisli da je nešto rutina, on se opušta, prestaje misliti i pravi grešku. Svaki pacijent je priča za sebe - kazao je Mulabdić za "Avaz".</p><p>Svoju ljubav prema hirurgiji, Mulabdić pamti od prve prakse na grudnoj hirurgiji, kada ga je jedna ekipa uvela u salu po prvi put.</p><p>—	Taj osjećaj me ne pušta ni danas.</p><p>Ali postoje i trenuci koje ne pamti s radošću. Situacije u kojima medicina, uprkos svemu, nema više šta ponuditi.</p><p>—	Gledati te borbe je teško, jer dio je do nas, a dio do Boga.</p><h2>Najteže vijesti i tišina koja ih prati</h2><p>Saopštavanje loših vijesti opisuje kao najosjetljiviji dio posla. I tu se vidi čovjek iza titule.</p><p>—	Niko nije hladan na ljudsku patnju, pa ni ja. Uvijek biram najsmireniju osobu iz porodice i vijesti saopštavam polako, s taktom, bez davanja paušalnih procjena o trajanju života.</p><p>Bilo je i teških trenutaka, nerazumijevanja, pa i prijetnji. Ali Mulabdić iz toga izvlači pouku, a ne gorčinu.</p><p>—	Pacijenti moraju vjerovati doktorima, a mi moramo raditi na boljoj komunikaciji. Ljudi će vam oprostiti sve, ali neljubaznost nikada.</p><h2>Porodica koja pristaje na žrtvu</h2><p>Na kraju razgovora, Mulabdić dolazi do teme koja se provlači kroz sve ostalo, a najrjeđe se izgovara naglas. To je porodica.</p><p>—	Ovo nije posao od 8 do 4. To su dežure, komplikacije, iznenadni pozivi. Često ustanem sa porodičnog okupljanja i odem u salu. Bez obostranog uvažavanja i porodice koja pristaje na tu žrtvu, nemoguće je graditi ovakvu karijeru.</p><p> </p><p>I upravo tu, u toj rečenici, krije se možda najpotpuniji opis onoga što znači biti hirurg. Ne u sali, ne uz skalpel, nego za porodičnim stolom, s jednom nogom uvijek prema izlazu.</p><p>Na kraju, mladima koji razmišljaju o medicini, Mulabdić ostavlja jednu misao.</p><p>—	Idite samo srcem, pa dušom, pa tek onda mozgom. Ako želite posvetiti život tome da nečiji život učinite boljim — onda je ovo poziv za vas - zaključio je.</p>

Saopštavanje loših vijesti opisuje kao najosjetljiviji dio posla

Hirurg Adi Mulabdić za "Avaz": Zamisli da su na stolu tvoja majka, otac ili brat, radi im onako kako bi radio svojima i ne boj se ničega

<p>Pijaca je oduvijek bila više od mjesta razmjene robe, to je prostor susreta, pregovora i svakodnevnih priča koje oslikavaju život jednog grada. U Sarajevu, pijace i buvljaci imaju posebnu težinu. </p><p>Između tezgi prepunih voća, povrća i raznovrsne robe, odvija se živa ekonomija koja mnogima predstavlja jedini izvor prihoda. Dok veliki trgovački lanci nude uniformisanost, pijaca nudi lični kontakt i kulturu pregovora koja polako iščezava.</p><h2>Decenije truda </h2><p>Za mnoge trgovce, ovo nije samo posao već sudbina. Jedna od njih je i naša sagovornica koja se trgovinom bavi već tri decenije, a koju smo zatekli na jednoj od sarajevskih pijaca. Njene riječi najbolje oslikavaju transformaciju ove profesije.</p><p>- Na pijaci radim 30 godina. Trideset godina razlika koje se iz dana u dan mijenjaju. Ovo danas nije ni blizu nekadašnjeg - započinje svoju priču, dodajući da su uslovi rada često na granici izdržljivosti. </p><p>Dok se mladi okreću modernijim zanimanjima, Ešefa ističe da joj je ovo primarni posao, te da živi od pijace.</p>

<p>Pitanje održivosti pijace danas je kompleksnije nego ikad. Trgovci se nalaze u svojevrsnim "makazama" između nabavnih cijena i kupovne moći građana. Naša sagovornica ističe nevjerovatan nesrazmjer koji direktno udara na njihovu zaradu:</p><p>- Nabavne cijene se povećavaju gotovo svakodnevno, a tu je i solidarnost s kupcima, trgovci često zadržavaju stare cijene kako bi zadržali mušterije. I na kraju da je cijena nabavke danas neuporediva s prijašnjim cijenama - navodi sagovornica.</p><h2>Povjerenje kao valuta</h2><p>Ipak, u moru ekonomske neizvjesnosti i konkurencije supermarketa, pijacu u životu drži ljudski faktor. To nije samo trgovina robom, već trgovina povjerenjem.</p><p>- Imam stalne mušterije. Stekla sam stalne klijente - kaže nam Ešefa, naglašavajući da se odnosi grade godinama. Zanimljiv je i njen osvrt na kolege, u svijetu gdje se svi bore za marku više, na sarajevskoj pijaci još uvijek vlada duh zajedništva.</p><p>- Konkurencija je zdrava. Svi smo mi tu da radimo - zaključuje ona.</p><p>Iako pijaca ostaje važan segment lokalne ekonomije i kulture, naša sagovornica je realna kada je u pitanju budućnost ovog poziva. Težina rada, vremenske nepogode i nesigurno tržište čine ovaj posao neprivlačnim za nove generacije.</p><p>- Ne preporučujem djeci i mladima ovaj posao - iskrena je naša sagovornica.</p><p>Na kraju dana, kada se tezga prekrije i računi svedu, ostaje samo nada u ono osnovno što čovjeka drži u pokretu. Njena poruka za kraj je kratka, ali suštinska za svakog ko hljeb zarađuje pod vedrim nebom:</p><p>-Bože zdravlja.</p>

Imam stalne mušterije. Stekla sam stalne klijente, kaže nam Ešefa

Od kacige, tanjira, pribora za nargilu do alata, sve na pijaci: "Za 30 godina se mnogo promijenilo, mladima ovo ne preporučujem"

<p>U sarajevskom naselju Dobrinja Tarik Prusac je ubio svoju bivšu suprugu, nakon čega je sa sobom odveo njihovu petogodišnju kćerku.</p>

<p>Prema ranijim informacijama koje je objavio "Avaz", Prusac je bio razveden od žene koju je usmrtio, ali joj je u više navrata ranije upućivao prijetnje.</p>

<p>Zločin se dogodio u stanu u ulici Omladinskih radnih brigada, gdje je žena živjela kao podstanar nakon razvoda.</p><p>Prema nezvaničnim informacijama, osumnjičeni je naoružan i nalazi se na području Darive.</p><p>Reporter "Avaza" javlja da je na Darivi u toku opsežna policijska potraga za osumnjičenim, a policija vraća građane iz tog područja dok traje akcija.</p>

U sarajevskom naselju Dobrinja Tarik Prusac je ubio svoju bivšu suprugu nakon čega je sa sobom odveo njihovu kćerku

Policija vraća ljude s Darive i traga za ubicom: Monstrum Tarik Prusac ubio bivšu suprugu, pa odveo sa sobom djevojčicu

<p>Kako i nalaže dugogodišnja tradicija, brojne Sarajlije prvomajske praznike provele su na izletištima u okolini grada. Jedno od najposjećenijih mjesta bio je Stojčevac, gdje su građani dan ispunili druženjem, odmorom i dobrom atmosferom.</p>

<p>Tokom dana, Stojčevac je bio prepun posjetilaca koji su razbibrigu pronašli uz roštilj, muziku i druženje s porodicom i prijateljima. </p><p>Prostor izletišta bio je ispunjen grajom, smijehom i mirisom hrane s roštilja, dok su mnoge porodice iskoristile praznik kako bi vrijeme provele zajedno, daleko od svakodnevnih obaveza.</p><p>Osim uživanja u hrani i druženju, građani su se zabavljali i kroz razne aktivnosti, posebno igre s loptom, koje su dodatno doprinijele prazničnom ugođaju.</p>

Kako i nalaže dugogodišnja tradicija, brojne Sarajlije prvomajske praznike provele su na izletištima u okolini grada

Prvi maj na Stojčevcu: Sarajlije uživale uz roštilj, muziku i porodično druženje

<p>Za razliku od drugih izletišta, na Vrelu Bosne se danas nije mogao osjetiti miris roštilja.</p>

<p>Razlog je jednostavan, to je zabranjeno raditi jer je riječ o spomeniku prirode. Iako nema roštilja, mnogi su iskoristili priliku za šetnju i Vrelo Bosne je bilo dobro ispunjeno.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DXy9V5eN9gm/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DXy9V5eN9gm/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DXy9V5eN9gm/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Dnevni avaz (@dnevniavaz)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>Jedna djevojka porijeklom iz BiH, koja živi u inostranstvu, rekla je da fenomenalna atmosfera te da joj je drago jer je sunčano.</p><p>Dražen je sa suprugom došao iz Velike Britanije u Sarajevo, a kod njih je danas duplo slavlje, s obzirom da obilježavaju i godišnjicu braka.</p><p>Kod skretanja za Vrelo Bosne zabilježili smo i policijske patrole koja obezbjeđuju ulaz.</p>

Dražen je sa suprugom došao iz Velike Britanije u Sarajevo, a kod njih je danas duplo slavlje, s obzirom da obilježavaju i godišnjicu braka

Video / Sarajlije i turisti uživaju u šetnji na Vrelu Bosne

<p>Dokumentarna predstava „U ime oca“, premijerno prikazana u Narodnom pozorištu Tuzla, otvorila je pitanje o kojem je društvo u Bosni i Hercegovini predugo šutjelo, a riječ je o temi koja se odnosi na djecu rođenu kao posljedica ratnog silovanja. </p><p>Kroz autentične ispovijesti, ansambl predstave donosi glasove potisnutih na marginu, noseći teret trauma koje su im obilježile živote.</p><p>Jednu od uloga u ovom projektu ostvario je glumac Alen Konjicija koji je za "Dnevni avaz" govorio o utjecaju ove teme na publiku, ali i njega lično.</p><h2>Dokument vremena i pokreta</h2><p>Pozorište često služi kao bijeg od stvarnosti, ali „U ime oca“ radi upravo suprotno, prisiljava nas da tu stvarnost pogledamo direktno u oči, navodi Konjicija.</p><p>Za ansambl, ovo nije bila klasična drama, već proces koji je zahtijevao poseban etički senzibilitet.</p><p>O utiscima nakon premijere predstave, ali i reakcijama publike, Alen kaže da mu je ovo bio jedan od unikatnijih procesa u karijeri, govori i o podizanju svijesti o djeci nastaloj kao posljedica ratnog silovanja.</p><p>- Dokumentarna je predstava koja se radi kroz pokret. Nekako mi je sve to bilo nespojivo i pitao sam se kako će to sve izgledati, kako će se to sve spojiti, ali nakon nekog vremena kada smo krenuli da radimo na predstavi, sve je dobilo smisao - ističe Konjicija.</p><p>Glede publike, Alen dodaje da je bila vrlo emotivna jer je na ove scene nemoguće ostati ravnodušan.</p>

<h2>Glasovi nevidljive djece</h2><p>Predstava postavlja bolna pitanja o ljudskoj odgovornosti i stigmi u društvu koje lakše osuđuje nego što prihvata.</p><p>- Dokumentarni pristup briše granicu između scene i gledališta, pretvarajući publiku iz posmatrača u svjedoke. Sama tema je jako emotivna i publika kada gleda tu priču ne može ostati ravnodušna - ispričao je Konjicija.</p><p>Također, kroz proces stvaranja glumci su prvi put u karijeri upoznali likove koje tumače, odnosne one o kojima pričaju priču. Time i naglašava da ovakva tematika nije vezana samo za Bosnu i Hercegovinu već i za cijeli svijet, nastavlja Alen, i podsjeća na trenutni sukob na Bliskom istoku.</p><h2>Katarza koju smo dugovali</h2><p>„U ime oca“ je teška, potresna i nepodnošljivo iskrena predstava. Ona je glas onih koji su utišani, a rad na takvom materijalu ostavlja duboke tragove i na same izvođače.</p><p>O očuvanju sopstvenog mira, Konjicija ističe da je izuzetno teško zadržati mir nakon ovakve teme.</p><p>- Meni je gluma profesionalni poziv, i uvijek nalazim neku distrakciju od svega, nešto gdje ću odmoriti misli i mozak. Meni je to teretana, tačnije fizičke aktivnosti - ispričao je Konjicija.</p><h2>Aplauz nije nagrada</h2><p>Nakon spuštanja zavjese u Tuzli, aplauz nije bio samo nagrada za dobro odigranu ulogu, bilo je to obećanje da priče ratne djece nikad više neće biti prepuštene zaboravu</p>

Dokumentarna je predstava koja se radi kroz pokret. Nekako mi je sve to bilo nespojivo i pitao sam se kako će to sve izgledati, kaže Konjicija

Konjicija: Ovo mi je bio jedan od unikatnijih procesa u karijeri

Alen Konjicija za "Avaz" o predstavi "U ime oca": Djeca rođena iz ratnog silovanja ne smiju biti zaboravljena

<p>Dok Bosna gubi zanate jedan po jedan, majstor Mirza Goro ostaje pri čekiću. Jedanaest godina bakra, znoja i ljubavi prema onome što ne može preživjeti bez čovjeka koji ga voli.</p><p>Bakar pamti ruku. Svaki majstor ostavlja potpis koji strojevi ne mogu kopirati - kazandžijska izreka.</p>

<h2>Petsto godina bakra i ognja</h2><p>Zanat su u Bosnu donijeli osmanski majstori još u 15. vijeku, i brzo su ga usvojili lokalni esnafi koji su prepoznali vrijednost bakra: metal koji se lako oblikuje, dugo traje, i koji - jedinstven među metalima postaje ljepši što ga više koristiš.</p><p>Sve počinje od bakarne ploče. Kazandžija bira materijal po debljini, čistoći i temperamentu, jer bakar, vjeruju majstori, ima temperament.</p><p>Previše tanak puca pod čekićem, previše debeo odbija da se savije. Pravi odnos je intuitivan, i gradi se godinama.</p><p>Tradicionalno se koristio isključivo čisti elektrolit bakar, danas se javlja i bronza i mesing za ukrasne predmete, ali za funkcionalne proizvode vrijedi samo staro pravilo: što čistiji bakar, to bolji produkt.</p><h2>Kovanje i oblikovanje</h2><p>Proces kovanja je meditacija pod pritiskom. Majstor zagrijava metal do tačke gdje postaje plastičan, ali ne pretopao, jer bakar koji se pretjera zagrije počinje pucati iznutra, nevidljivo. Potom slijede sati udaranja, okretanja, ponovnog zagrijavanja.</p><p>Svaki centimetar posude je namjeran. Karakteristična tehnika kazandžija je planiranje krivulje, majstor ne radi ravno prema nacrtu, već čita metal dok ga kuje.</p><p>To je razlog zašto dva proizvoda iz iste radionice nikad nisu identična, i zašto kolekcionari za to i plaćaju.</p><h2>Lemljenje i spajanje</h2><p>Spajanje dijelova je najtajnovitiji dio zanata. Svaki majstor ima svoju smjesu za lem, kombinaciju kalaja i bakra u omjerima koji se ne zapisuju nego pamte.</p><p>Dobro zalemljeni šav je neprimjetan, gladak, i čvrst kao sam metal. Loš šav pukne pod prvim kuhanjem.</p><h2>Kositrenje / kalajisanje</h2><p>Unutrašnjost proizvoda se kositri/kalajiše prevlači slojem kalaja koji sprečava reakciju bakra s hranom. Ovo je i zdravstvena mjera i estetski ritual.</p><p>Kalajisanje se u tradicionalnim radionicama radi ručno, uz posebnu vatru i poseban kazan za taljenje kalaja. Završena kalaj obloga se polira dok ne zasja poput ogledala.</p><h2>Ovo je inat i zanat</h2><p>Za naš portal govorio je majstor Mirza Goro, trenutno jedan od najmlađih majstora na bakarnoj sceni u Bosni i Hercegovini, čovjek čiji razgovor podsjeća da nije sve u diplomi, nego da ima i u rukama, u vještini i u prepoznavanju dobrog proizvoda.</p><p><b>Kako ste ušli u ovaj posao i šta Vas je privuklo kazandžiluku?</b></p><p>Mirza kaže da se ovim zanatom bavi već 11 godina, a privukla ga je ljubav prema očuvanju starih zanata. Gledajući svoje prijatelje kako rade, htio je biti jedan od onih koji će ovaj zanat časno čuvati i očuvati.</p><p><b>Koliko majstora zapravo radi autentičan, ručni rad?</b></p><p>Na to pitanje Goro odgovara kratko i jasno: malo ih radi ovaj plemeniti zanat. Čak, dodaje, da su i škole ukinule stare zanate, pa se zanat može naučiti samo od starijih kolega, prijatelja ili porodice. Dok su još živi.</p><p><b>Koliko Vam je trebalo da savladate gravuru i stil?</b></p><p>- Da bi se čovjek bavio gravurom, čovjek to jednostavno treba voljeti. Treba imati volju. Meni je trebalo mentorstvo. Prenio mi ga je moj prijatelj Eldin, kazandžija koji je u tom poslu već 35 godina. On je jedan od ako ne i zadnji graver što je ostao u BiH što gravira ručno. Treba vremena, nema sile, ako voliš - radiš. Ovo je inat i zanat.</p><p><b>Kanite li prenositi zanat na djecu?</b></p><p>- Imaju indicije, pogotovo mlađi sin, ima želju i volju, počeo je raditi samostalno, pored škole i posla.</p><p>- Ovo je meni sporedni posao ali prelazi u primarni, lagano. Vjerovatno će i mlađi preuzeti ovaj posao, još nije gravuru počeo ali dosta je samostalan, kaže majstor Goro.</p><p><b>Nudite li neku vrstu obuke za zainteresirane?</b></p><p>Uvijek to stoji, ali, kaže Goro, nema podrške. Država je ukinula zanate u školi gdje se zanat i treba izučavati. Mlađa populacija nije zainteresovana.</p><p>- Ne može tako. Šta kasnije? Nema podsticaj, nema podršku. Kako ću ga zaposlit kod sebe kad je teško podnošljivo dvoje ljudi prijaviti, dodaje on.</p><h2>Kazandžiluk u digitalno doba</h2><p>Paradoks savremenog kazandžiluka je ovaj: nikad ranije zanat nije bio popularniji i nikad ranije nije bio ugroženiji.</p><p>Mladi koji provode sate na YouTube kanalima o "slow living" i "ručnoj izradi" traže autentičan bakar. Turisti u Baščaršiji fotografišu radionice i kupuju džezve kao suvenire. Na Instagramu profili s videima kovanja broje stotine hiljada pregleda.</p><p>Ali popularnost na ekranu ne plaća struju u radionici.</p><p>Savremeni kazandžija se suočava s trostrukim problemom: troškovi materijala su višestruko porasli, tržište je preplavljeno jeftinim kineskim imitacijama, a nasljednici ne dolaze.</p><p>Djeca majstora idu na fakultete, pa u kancelarije, pa u gradove gdje nema radionice. Zanat ne traži diplomu ali traži strpljenje koje se sve teže usklađuje s tempom modernog života.</p><h2>Zašto ovo nije samo nostalgija</h2><p>Bilo bi lako prikazati kazandžiluk kao romantičnu relikviju prošlosti, lijepu, ali nebitnu. To bi bio pogrešan zaključak. Ručna izrada metalnih predmeta traži znanje koje nema ekvivalent u digitalnom prostoru: razumijevanje materijala kroz tjelesni kontakt, razvijanje preciznosti kroz ponavljanje, i možda najvažnije, sposobnost da se greška prepozna i ispravi u realnom vremenu.</p><p>Zanati su nosači identiteta zajednice. Dok je sarajevski kazandžiluk živ, živa je i priča o gradu koji zna ko je bio i zna ko želi biti. Kad zadnji majstor ugasi vatru, gasi se i dio kolektivne memorije koji se ne može digitalizovati.</p><h2>Zaključak koji i nije zaključak</h2><p>Priče o zanatu ne završavaju ni s pobjedom ni s porazom. Završavaju s čovjekom koji ujutro dolazi u radionicu, pali vatru, i uzima čekić.</p><p>To je i politički čin i intimni ritual. Odluka da nastaviš ono što je neko započeo prije tebe, bez garancije da će neko nastaviti za tobom.</p><p>Majstor Mirza Goro to zna. I nastavlja da kuje.</p><p><a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/featured">Besplatno se pretplatite na YouTube kanal Avaz TV.</a></p>

Gledajući svoje prijatelje kako rade, htio je biti jedan od onih koji će ovaj zanat časno čuvati i očuvati

Inat i zanat: Čekić koji prkosi digitalnom dobu

<p>Petnaest godina je dug period za bilo koji medijski projekt, a „Njuz Net“ je u tom vremenu prošao kroz temeljitu transformaciju. Ono što je počelo kao redakcija fokusirana na pisane vijesti, danas je prije svega produkcijska kuća koja stoji iza niza emisija, „Njuz podkasta“, „POPkasta“, kviza i najnovijeg formata VGV, s kojim ekipa po prvi put dolazi u Sarajevo.</p><p>Proces nastanka sadržaja teško je opisati standardnim medijskim rječnikom. Improvizacija, međusobne prozivke, debate i smijanje, to su alati kojima „Njuz Net“ gradi svoje emisije. </p><p>Dio te redakcijske atmosfere tim namjerava prenijeti i sarajevskoj publici, nagovještavajući da se ne radi o klasičnom scenskom nastupu nego o nečemu što ostaje propusno za reakcije iz sale.</p><p>Novi format VGV (Vlada, Grafa i Viktor) posebna je priča. Ideja dolazi od Grafe, člana ekipe poznatog po idejama koje djeluju neizvodivo, a za koji vrijedi simptomatična opservacija, čim neki projekt postane uspješan, Grafa ga ugasi. </p><p>Projekti Suflermen, Almost original i Ilustrihovi već su prošli taj put. Da VGV idalje postoji, tumači se kao dokaz da format još nije dostigao uspjeh, što je, u logici „Njuz Neta“, možda i kompliment. Pitanje odnosa satire i stvarnosti ekipa rješava bez ambicija prema nadmetanju s vijestima. „Njuz“ vijesti namjerno idu paralelno sa stvarnim događajima, dotiču se i prepliću s njima, ali samo do mjere koja ne ugrožava mentalno zdravlje autora. U tome je, čini se, i tajna dugovječnosti. Što se tiče publike, interakcija nije samo dobro došla, ona je dio modela rada. Ekipa odgovara na komentare, učestvuje u live chatovima, ima Discord i Patreon zajednicu.</p>

<p>Uživo je, kako kažu, uvijek najbolje, pa Sarajevo mogu dočekati dobacivanja, pitanja i prozivke, a nakon nastupa i fotografisanje s publikom.</p><p><b>Kako danas izgleda proces nastanka „Njuz Net“ sadržaja, šta je prva iskra ideje i gdje najčešće zapne?</b></p><p>- 'Njuz' se dosta promijenio u posljednjih petnaestak godina, sada manje pišemo vijesti a više snimamo razne emisije, podcast 'POPkast', kviz i novu emisiju VGV sa kojom sada dolazimo u Sarajevo. U svakom slučaju proces se sastoji od mnogo improvizacije, prozivki, debata i zasmijavanja, a djelić te redakcijske atmosfere ćemo pokušati da prenesemo i publici u Sarajevu.</p><h2>Takmičenje s vijestima</h2><p><b>Koliko se granica između satire i stvarnosti pomjerila posljednjih godina, posebno u regionu gdje vijesti često već zvuče kao „Njuz“?</b></p><p>- Mi se nikada nismo takmičili sa pravim vijestima, jer smo oduvijek znali da realnost ne igra fer i da mi tu nemamo nikakve šanse. Uvijek smo se trudili da naše vijesti idu paralelno sa stvarnim i da se dodiruju i prepliću samo onoliko koliko to ne ugrožava naše mentalno zdravlje.</p><p><b>Možete li podijeliti neku „behind the scenes“ situaciju iz rada na emisiji „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ koja nikad nije došla do publike?</b></p><p>- Postoji razlog zbog kojeg te situacije nikad nisu došle do publike. To su zakulisne radnje, kovanje zavjera sa ciljem da se promeni tok historije. Naravno, sve uz mnogo nekorektnih šala koje nisu za ozbiljan list kao što je vaš.</p><p><b>Grafa često ima „lude ideje“. Da li se neka od tih naizgled neizvodivih ideja na kraju ipak realizovala i postala uspješan format?</b></p><p>- Mnoge njegove ideje su postale uspješan format, ali čim nešto postane uspješno Grafa to odmah ugasi - projekat 'Suflermen', projekat 'Almost original', projekat 'Ilustrihovi'. Za sada ovaj format VGV još postoji, što znači da još uvijek nije uspješan.</p><p><b>Koliko vam publika utječe na sadržaj danas, posebno kroz interakciju na podcastima i live nastupima?</b></p><p>- Mi najbolje funkcionišemo kroz interakciju sa publikom. Odgovaramo na komentare, učestvujemo u live chatovima, imamo i Discord i Patreon. Naravno, uživo je najbolje, tako da očekujemo da i Sarajevu bude dobacivanja, pitanja, komentara i prozivki. A poslije možemo i da se slikamo ko hoće.</p><p><b>Da li postoji tema ili ličnost o kojoj svjesno izbjegavate praviti satiru i zašto?</b></p><p>- Dešavalo se da nam neki političari dosade nakon što budu previše u medijima. Toga nema u posljednje vrijeme jer je samo jedan političar u medijima. I on nam je dosadio, tako da u ovom formatu nećemo spominjati ni njega a ni ostale političare.</p><h2>Sloboda i pritisak</h2><p><b>Kako balansirate između humora koji je „interni“ za region i onog koji bi mogao biti razumljiv globalnoj publici?</b></p><p>- Mi smišljamo onako kako jedino umijemo, pa ako to razumije i neko van regiona, super, ako ne, šta da se radi. Iskreno, nismo mislili da će ovo što pravimo biti zanimljivo i razumljivo čak ni ljudima van Srbije, ali eto iz svih država regiona prate naš rad. Ako možete da nam objasnite zašto, bili bismo vam zahvalni.</p><p><b>Podcast format („Njuz podkast“, „POPkast“, VGV) daje više slobode. Da li vam je to kreativno rasterećenje ili dodatni pritisak?</b></p><p>- Više je rasterećenje definitivno, mada je neki put tolika sloboda i pritisak jer ne znamo čime će sve Grafa da nas iznenadi.</p><p><b>Ako biste morali opisati trenutnu društveno-političku situaciju u regionu jednom „Njuz“ naslovnicom, kako bi glasila?</b></p><p>- Balkanci bijesni: Treći svjetski rat počinje bez njihove zasluge!</p><h2>Proces nastanka</h2><p>Proces nastanka sadržaja teško je opisati standardnim medijskim rječnikom. Improvizacija, međusobne prozivke, debate i smijanje, to su alati kojima „Njuz Net“ gradi svoje emisije.</p>

„Njuz“ se dosta promijenio u posljednjih petnaestak godina, sada manje pišemo vijesti a više snimamo razne emisije, istakli su

Mi se nikada nismo takmičili s pravim vijestima 

Ekipa „Njuz Neta“ o svim novitetima koji su nastali: Mi najbolje funkcionišemo kroz interakciju s publikom

<p>Projekcijom filma „Testament“, reditelja Mirze Begovića, u prestižnom SVA Theatre u njujorškom Čelziju (Chelsea) koji je smješten na zapadnoj strani Menhetna (Manhattan), južno od Helz Kičena (Hell's Kitchena) i sjeverno od Grinvič Vilidža (Greenwich Village), svečano je otvoren ovogodišnji Bosanskohercegovački filmski festival (BHFF). </p><p>Ovogodišnje izdanje, koje traje do 25. aprila, pred publiku donosi 12 ostvarenja i niz razgovora sa velikanima poput Radeta Šerbedžije i Aleksandra Hemona.</p><p>Begović, čiji su filmovi postali svojevrsni fenomen zbog povezanosti s domaćom publikom, ističe da je dolazak u Njujork velika pobjeda za bh. kinematografiju. </p><p>Tom prilikom je potvrdio i strateški važan korak za distribuciju, potpisivanje ugovora sa platformom HBO, čime će njegovi filmovi postati dostupni široj svjetskoj publici.</p><h2>Bez negativnosti</h2><p>-Željeli smo ispričati priču bez klasične negativnosti. Inspiracija je bila neko drugo, mirnije vrijeme, kada nismo imali potrebu sve komentarisati na društvenim mrežama i kada smo živjeli s manje materijalnih potreba - izjavio je Begović za „Avaz“. </p><p>Prema njegovim riječima, film je podsjetnik da je naša primarna potreba, voljeti i biti voljen.</p><p>Iako se filmovi često suočavaju s izazovima, Begović naglašava da je publika jedini pravi motor. Našu publiku treba njegovati kroz različite filmske žanrove, da se nanovo i opet zaljubimo u kina.</p><h2>Nastavak snimanja</h2><p>-Snimanje „Amaneta“ bilo je teže nego što sam očekivao, podrška je izostala tamo gdje sam joj se nadao, ali publika nas je održala. To je motiv i za treći film na kojem trenutno radimo - zaključio je reditelj.</p><p>Pored Begovićevog ostvarenja, festival u Njujorku ove godine nudi izuzetno bogat program koji istražuje različite aspekte bosanskohercegovačkog identiteta, od dokumentarnih zapisa o industrijskoj baštini do intimnih drama. </p><p>Prisustvo umjetnika poput Aleksandra Hemona dodatno naglašava težinu ovogodišnjeg BHFF, koji se, uprkos svim izazovima, profilira u jedan od najznačajnijih kulturnih mostova između BiH i svijeta.</p><h2>Inspiracija za film</h2><p>Inspiracija je bila neko drugo, mirnije vrijeme, kada nismo imali potrebu sve komentarisati na društvenim mrežama i kada smo živjeli s manje materijalnih potreba.</p>

Inspiracija je bila neko drugo, mirnije vrijeme, kada nismo imali potrebu sve komentarisati na društvenim mrežama, poručuje Begović

Njujorška premijera uz velike vijesti: Mirza Begović i "Testament" otvaraju festival u Njujorku

<p>Roditelji malene Džene Gadžun obratili su se medijima nakon izricanja presude ljekarima te su istaknuli da je dokazano ono što su govorili od početka, a to je da su osuđeni doktori odgovorni za smrt njihovog djeteta.</p><p>Dženina majka Amila Gadžun istakla je da su uspjeli u naumu da spase drugu djecu.</p><p>- Da je doživotna, nama Dženu ne može vratiti, ali sa ovom presudom možemo spasiti drugu djecu i to nam je bio cilj ove četiri godine - rekla je ona.</p><p>Dodala je da je dokazano ono šta su govorili od početka, da doktori nisu uradili svoj posao kako treba.</p><p>- Mi se u medicinske stvari ne razumijemo. Šta god da su rekli, mi bismo učinili za svoje dijete da ga spasimo. Oni su krivi što nisu uradili svoj posao kako treba - objasnila je.</p>

<p>Muris Gadžun, Dženin otac je istakao da su mu osjećanja pomješana, od tuge do sreće, ali je samo bitno da je utvrđeno da su doktori krivi za smrt njegovog djeteta.</p><p>- Drago mi je što je došlo do ovoga. Da su dali doživotnu, malo je, jer Dženu niko ne može vratiti, ali mi je srcu lakše. Ne mogu opisati koliko mi je drago. Dokazalo se da su krivi - kazao je on.</p><p>Amila je dodala da su oni kao roditelji optuživani da su zanemarivali svoje dijete što je ovom presudom odbačeno.</p><p>- Mi smo optuživani da nismo vodili računa o svom djetetu. To je bila najteža riječ koju smo čuli tokom ove četiri godine, da nismo vodili računa o djetetu - rekla je Amila.</p>

Frizer u ulozi psihologa: "Bilo je suza, bilo je i smijeha, ali na kraju dana, najbitniji je odnos koji napravim s klijentom"

Video / Damir Imamović otvorio Majske muzičke svečanosti

Damir Imamović otvara 19. Majske muzičke svečanosti u sarajevskoj Vijećnici

U Sarajevu otvorena izložba "Ognjište" Smaila Bostandžića

Kultura i privatni sektor zajedno za festival koji je ujedinio region

Ivan Zahinos Ruiz: Španac sa srcem Sarajlije

Hirurg Adi Mulabdić za "Avaz": Zamisli da su na stolu tvoja majka, otac ili brat, radi im onako kako bi radio svojima i ne boj se ničega

Od kacige, tanjira, pribora za nargilu do alata, sve na pijaci: "Za 30 godina se mnogo promijenilo, mladima ovo ne preporučujem"

Policija vraća ljude s Darive i traga za ubicom: Monstrum Tarik Prusac ubio bivšu suprugu, pa odveo sa sobom djevojčicu

Prvi maj na Stojčevcu: Sarajlije uživale uz roštilj, muziku i porodično druženje

Video / Sarajlije i turisti uživaju u šetnji na Vrelu Bosne

Alen Konjicija za "Avaz" o predstavi "U ime oca": Djeca rođena iz ratnog silovanja ne smiju biti zaboravljena

Inat i zanat: Čekić koji prkosi digitalnom dobu

Ekipa „Njuz Neta“ o svim novitetima koji su nastali: Mi najbolje funkcionišemo kroz interakciju s publikom

Njujorška premijera uz velike vijesti: Mirza Begović i "Testament" otvaraju festival u Njujorku

Amila i Muris Gadžun: Sa ovom presudom možemo spasiti drugu djecu, da su im dali doživotnu kaznu, nama Dženu ne bi vratili

Frizer u ulozi psihologa: "Bilo je suza, bilo je i smijeha, ali na kraju dana, najbitniji je odnos koji napravim s klijentom"

Video / Damir Imamović otvorio Majske muzičke svečanosti

Damir Imamović otvara 19. Majske muzičke svečanosti u sarajevskoj Vijećnici

U Sarajevu otvorena izložba "Ognjište" Smaila Bostandžića

Kultura i privatni sektor zajedno za festival koji je ujedinio region

Ivan Zahinos Ruiz: Španac sa srcem Sarajlije

Hirurg Adi Mulabdić za "Avaz": Zamisli da su na stolu tvoja majka, otac ili brat, radi im onako kako bi radio svojima i ne boj se ničega

Od kacige, tanjira, pribora za nargilu do alata, sve na pijaci: "Za 30 godina se mnogo promijenilo, mladima ovo ne preporučujem"

Policija vraća ljude s Darive i traga za ubicom: Monstrum Tarik Prusac ubio bivšu suprugu, pa odveo sa sobom djevojčicu

Prvi maj na Stojčevcu: Sarajlije uživale uz roštilj, muziku i porodično druženje

Video / Sarajlije i turisti uživaju u šetnji na Vrelu Bosne

Alen Konjicija za "Avaz" o predstavi "U ime oca": Djeca rođena iz ratnog silovanja ne smiju biti zaboravljena

Inat i zanat: Čekić koji prkosi digitalnom dobu

Ekipa „Njuz Neta“ o svim novitetima koji su nastali: Mi najbolje funkcionišemo kroz interakciju s publikom

Njujorška premijera uz velike vijesti: Mirza Begović i "Testament" otvaraju festival u Njujorku

Amila i Muris Gadžun: Sa ovom presudom možemo spasiti drugu djecu, da su im dali doživotnu kaznu, nama Dženu ne bi vratili