<p>Bosnu i Hercegovinu danima trese nezapamćena fudbalska groznica.&nbsp;</p><p>Historijski plasman reprezentacije na Svjetsko prvenstvo pokrenuo je val euforije širom zemlje, a najemotivnije i najglasnije čestitke stižu od naših najmlađih.</p><p>Da se za Zmajeve navija svim srcem pokazali su danas i učenici sarajevske Osnovne škole "Osman Nuri Hadžić".</p><p>U dvorištu i hodnicima škole odjekivale su navijačke pjesme, a stotine mališana, opremljenih dresovima, šalovima i zastavama Bosne i Hercegovine, poslali su spektakularnu video-poruku podrške našim reprezentativcima.</p><p>Dok se uveliko kuju planovi za predstojeće prvenstvo, jedno je sigurno, fudbaleri Bosne i Hercegovine na Mundijalu imat će najvjerniju armiju navijača iza sebe.</p><p>Bravo za male "Zmajeve" iz OŠ "Osman Nuri Hadžić".</p><p>Video pogledajte <a href="https://www.facebook.com/reel/1013637797826909">OVDJE</a>.</p>

Mališani u dresovima i sa zastavama Bosne i Hercegovine napravili su spektakularnu atmosferu

Najljepša podrška za Zmajeve: Stotine mališana iz OŠ "Osman Nuri Hadžić" poslalo glasnu poruku cijelom svijetu

<p>U Alipašinoj ulici broj 19, tamo gdje Sarajevo usporava korak, postoji mjesto koje se odupire zaboravu. Iza teških vrata Kinoteke Bosne i Hercegovine, film se ne učitava, on se pokreće, šušti i miriše na historiju. Dok digitalne frekvencije ubrzavaju svijet, ova institucija tiho i uporno čuva ono što bismo bez nje izgubili zauvijek.</p><h2>Čuvar memorije</h2><p>Osnovana 5. juna 1963. godine, Kinoteka je prošle sedmice obilježila svoj jubilej onako kako jedino priliči: projekcijom. Prikazan je "Ničija zemlja" Danisa Tanovića, film koji je BiH donio Oscara i Zlatnu palmu, a koji i danas, više od dvije decenije kasnije, bolno i precizno govori o apsurdu rata.</p><p>Kinoteka je prostor susreta generacija. Nedavno su učenici OŠ "Šip" ovdje gledali "Pinokija", ali i opipali 35 mm filmsku traku, vidjeli staru 16 mm kameru i listali knjige snimanja. Za najmlađe, to je bio susret s magijom koji se ne zaboravlja.</p><h2>Historijske lekcije</h2><p>S druge strane, institucija se ne boji ni najtežih tema. Prošlog ljeta je, u saradnji s Historijskim muzejom BiH, prikazan dokumentarac "Šutnja razuma" Kumjane Novakove, forenzički video-esej o ženama iz logora u Foči i prvim presudama za silovanje kao ratni zločin. Razgovori u publici trajali su dugo nakon gašenja platna, potvrđujući da je Kinoteka mjesto gdje film pokreće dijalog.</p><p>Projekcije sa 35-milimetarske trake ovdje su i dalje žive. U istom redu sjede oni koji su te filmove gledali na prvim izlascima prije pola vijeka i studenti koji tek otkrivaju čari kinematografije bez specijalnih efekata. Za mlade, Kinoteka je postala analogno ostrvo – mjesto gdje film nije samo konzumacija sadržaja, već ritual.</p><h2>Srce kino-kabine</h2><p>Srce svake projekcije je kabina u kojoj radi Muhidin Berbić, najstariji aktivni kino-operater u regionu. Čovjek koji je ovom zanatu odan pune četiri decenije, i danas sa istom ljubavlju i preciznošću sastavlja filmske činove u jednu cjelinu.</p><p>O prošlosti, izazovima i budućnosti ovog neumornog stražara naše memorije, razgovarali smo s koordinatorom Kinoteke BiH Mirzom Pašićem.</p><p><b>Kinoteka ove godine slavi 63 godine postojanja. Kako gledate na kontinuitet ove institucije, koliko je zapravo važno da ona postoji?</b></p><p>- Mnogo je ljudi ovdje prošlo, prije rata, poslije rata, ali i u ratu. Bilo je mnogo direktora, smjenjivali su se: Vesko Kadić, Asaf Džanić, Ilija Radosavljević, sada Devleta Filipović. Bit će ih još, mijenjat će se direktori, koordinatori, operateri. Ali najbitnije je da ova institucija postoji. Dok god živi Bosna i Hercegovina, treba da živi i ova institucija. Ona prezentuje BiH, dio je našeg identiteta. Mnogi filmski radnici, a i porodice onih koji više nisu među živima, doniraju nam stare kamere, filmske trake, sve to Kinoteka prikuplja i čuva.</p><p><b>Šta je danas najveći izazov s kojim se Kinoteka suočava kada je riječ o fizičkom čuvanju te građe?</b></p><p>- Najbitnije je sačuvati prostor, da bude adekvatan, da imamo dobre uslove. Filmovi i filmski plakati iziskuju kvalitetan prostor za čuvanje. Ono što kinoteke u svijetu imaju, a mi nemamo, jesu posebne komore za čuvanje. Kad prikupimo filmsku građu, a nemamo gdje je adekvatno smjestiti, gubimo to. A gubimo, na neki način, i identitet. </p><p><b>Kinoteka nije nijemi arhiv, ona je živo kino. Kako privući mlađe generacije da dođu, kada streaming platforme nude sve na dohvat ruke?</b></p><p>- To je veliki izazov. I s mlađima i sa starijima, danas ljudi često sjede u fotelji i gledaju filmove na televizoru ili platformama. Međutim, doživljaj u kinu, s ljudima, taj izlazak, taj mrak, sasvim je druga priča. Emocija se mnogo bolje prenosi u kinu. Djeca međusobno komuniciraju, navijaju i gledaju zajedno. To je čar koju ekran u dnevnoj sobi ne može dati.</p><h2>Svjetska pozornica</h2><p>U svom depou čuva više od dva i po miliona metara filmske trake, od prvog bosanskohercegovačkog zvučnog kratkometražnog filma "Ljubav u Sarajevu" iz davne 1936. godine, preko remek-djela jugoslovenskog crnog talasa, pa sve do modernih kinematografskih uspjeha koji su došli do najprestižnijih svjetskih pozornica</p>

Dok Muhidin Berbić sklapa činove u kabini, mlađe generacije otkrivaju čari klasika te uče važnost arhivske građe za budućnost

Jubilej bh. institucije kulture: Svjedok našeg identiteta i neprolazne kinematografije

<p>U prostorijama u Alipašinoj ulici, u Kinoteci BiH, 5. juna 1963. godine, u Sarajevu održana je prva filmska projekcija onoga što danas ponosno nazivamo Kinoteka Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p><h2>Nepravedno zapostavljeni stražar</h2><p>Tačno 63 godine kasnije, ova institucija i dalje stoji kao neumorni, iako često nepravedno zapostavljeni, stražar naše kolektivne memorije i filmske trake duge preko milion kilometara.</p><p>U razgovoru za "Avaz" govorio je Mirza Pašić, koordinator Kinoteke Bosne i Hercegovine, gdje je istakao važnost postojanja i očuvanja Kinoteke BiH.&nbsp;</p><p>- Kinoteku BiH posjećuju svi. Od najmlađih do najstarijih. Ključna funkcija Kinoteke je da prikuplja i čuva materijale. Vrlo je bitno sačuvati taj materijal da bi imali šta prikazivati gledaocima.</p>

<h2>"Ljubav u Sarajevu"</h2><p>Ovaj datum se s pravom smatra jednim od najvažnijih trenutaka u razvoju filmske arhivske i kulturne djelatnosti u našoj zemlji. Kroz decenije rada, ratna razaranja i poratne finansijske borbe, Kinoteka je uspjela sačuvati neprocjenjivo blago, od prvog bh. zvučnog kratkometražnog filma "Ljubav u Sarajevu" iz 1936. godine, preko remek-djela jugoslovenskog crnog talasa, pa sve do modernih kinematografskih uspjeha.</p><p>Kako bi se na dostojanstven način obilježio ovaj rođendan, sinoć se u dvorani Kinoteke BiH (Alipašina 19) sa početkom u 19:00 sati organizovao poseban program.</p><p>Centralni događaj večeri je besplatna projekcija kultnog bosanskohercegovačkog filma "Ničija zemlja" (2001), u režiji našeg oskarovca Danisa Tanovića.</p><p>- Večeras će se prikazivati i film našeg oskarovca, Danisa Tanovića, odnosno, "Ničija Zemlja". Taj film je, osim Oscara dobio i Zlatnu Palmu i još mnogo nagrada, rekao je Pašić.</p><p>"Ničija zemlja" nije samo film koji je Bosni i Hercegovini donio najprestižniju filmsku nagradu Oscar, to je univerzalna i bolno iskrena priča koja kroz sudbine dvojice vojnika u rovu savršeno oslikava apsurd ratnog ludila.</p>

Video / Sarajevska riznica filma čuva magiju celuloida: Od prašnjavih depoa do crvenog tepiha u Kanu

<h2>Snažna simbolika</h2><p>Prikazivanje ovog filma upravo u Kinoteci nosi snažnu simboliku. To je podsjetnik na to šta bh. kinematografija jeste i šta može da postane kada se umjetnosti obezbijede uslovi za život.</p><p>U vremenu kada se filmske trake sele u digitalne oblake, a fizički arhivi širom svijeta bore za opstanak, Kinoteka BiH u Sarajevu opstaje zahvaljujući čistom entuzijazmu i ljubavi prema sedmoj umjetnosti.</p><p>Odlazak u kino u Alipašinoj 19 nije samo prilika da ponovo (ili prvi put na velikom platnu) pogledate Tanovićevo remek-djelo. To je i direktna podrška instituciji koja čuva naš identitet i dokaz da Sarajevo voli, poštuje i pamti svoju filmsku historiju.</p>

Ovaj datum se s pravom smatra jednim od najvažnijih trenutaka u razvoju filmske arhivske i kulturne djelatnosti u našoj zemlji

Prikazivanje "Ničije zemlje" u Kinoteci BiH

Video / Kinoteka BiH proslavila 63. rođendan: Na projekciji sinoć bio film Danisa Tanovića

<p>U svečanoj atmosferi Narodnog pozorišta Sarajeva, večeras je upriličena ceremonija proglašenja pobjednika takmičarskog programa petog po redu Sarajevo Photography Festivala.</p><p>Tom prilikom dodijeljene su nagrade najboljim autorima u osam kategorija, a Grand Prix je osvojila ukrajinska fotografkinja sa adresom u Berlinu, Anja Caruk (Anya Tsaruk). </p><h2>Ukrajinka osvojila nagrade</h2><p>Pored Grand Prix nagrade, Anja je osvojila i novčanu nagradu u iznosu od 2.000 eura. Ona je ujedno i prva žena koja je u dosadašnjih pet godina festivala ponijela ovu prestižnu titulu, a trijumfovala je i u kategoriji dokumentarne fotografije. Drugo mjesto ove kategorije zauzela je Nikola Murhed (Nicola Muirhead) sa Bermuda, dok je treće mesto pripalo Umbertu Dijesinovu (Umbertu Diecinoveu) iz Italije. </p><p><br></p>

<p>Posebno priznanje dobila je Valentina Sinis iz Italije.</p><p>Laureat u kategoriji pejzažne fotografije je Šaoping Lin (Xiaoping Lin) iz Kine. Drugo mesto zauzeo je Savaš Onur Sen (Savaş Onur Şen) iz Turske, dok je trećenagrađeni rad potpisao Dejvid Lambejda (David Lombeida) iz Sjedinjenih Američkih Država.</p><p>Posebno priznanje dodijeljeno je Atanajsosu Ficosu (Athanasiosu Fitsiosu) iz Grčke. Najuspješniji u kategoriji događaja (Event) bio je Ðankarlo Pageti (Giancarlo Pagetti) iz Italije.</p><p>Drugo mjesto pripalo je Milošu Kostiću iz Njemačke, a treće Žozefin Rauh (Josefine Rauch), također iz Njemačke.</p><p>Posebno priznanje žirija ponio je Sebastijan Ščepanoski (Sebastian Szczepanowski).</p><h2>Portretna fotografija</h2><p>U kategoriji portretne fotografije laureat je Anðelika Kolin (Angelica Collin) iz Sjedinjenih Američkih Država, ispred Markosa Azulaja (Marcosa Azulaya) iz Argentine, dok je trećeplasirani Vedad Divović iz Bosne i Hercegovine.</p><p>Posebno priznanje uručeno je Žozefin Rauh.</p><p>Titulu najbolje modne fotografije osvojila je Solena Ričard (Solène Richard) iz Francuske.</p><p>Među nagrađenima su i Emanuel Anor Sarfo (Emmanuel Annor Sarfo )iz Gane na drugom, te Liz Miler Kovak (Liz Miller Kovacs) iz Sjedinjenih Američkih Država na trećem mjestu.</p><p>Posebno priznanje pripalo je Olgi Zaverženec.</p><p>Najviše priznanje u kategoriji Life otišlo je u ruke Mitra Simikića iz Bosne i Hercegovine. Drugo mjesto zauzela je Sabrina Loso (Sabrina Losso) iz Italije, a treće Jaser Ala Mubarak (Yasser Alaa Mobarak) iz Egipta.</p><p>Posebno priznanje dodijeljeno je Dejanu Mijoviću iz Slovenije. Pobjednica u kategoriji dokumentarne fotografije je Anja Caruk iz Ukrajine.</p><h2>Konceptualna fotografija</h2><p>U konkurenciji konceptualne fotografije najboljom je proglašena Ludovika Limido (Ludovica Limido) iz Italije. Armin Graca iz Bosne i Hercegovine našao se na drugom mjestu, dok je treće mjesto zauzeo Igor Šiler (Igor Schiller) iz Srbije. Kada je riječ o mobilnoj fotografiji, prvo mjesto pripalo je Valentini Bunić iz Hrvatske. Olaf Vioerfurt (Olaf Wipperfürth) iz Njemačke rangiran je na drugoj poziciji, dok je među tri najbolja ušla i Tara Đukić iz Srbije.</p><p>Posebno priznanje uručeno je Nataliji Golidžbini (Nataliyi Golidžbini) iz Njemačke.</p><p>O pobjednicima i nagrađenim radovima odlučio je međunarodni žiri sastavljen od istaknutih stručnjaka iz svijeya fotografije i vizuelne unjetnosti, među kojima su Šejla Kamerić, Fernanda Prado Verčić, Marko Drobnjaković, Jonut Trandafiresku (Ionuț Trandafirescu), Simon Aconi (Simone Azzoni), Timotej Letonja, Kolina Plankon (Coline Plançon) i Tereza Frajtas (Teresa Freitas).</p><p>Prvonagrađena Anja Caruk prilikom uručenja nagrade je istakla da je ovo vrlo važno za nju i njenu domovinu.</p><p>- Moj projekat je o mojoj domovini, Ukrajini, i o mojoj porodici i prijateljima. Zato je za mene primanje ove nagrade vrlo posebno, rekla je.</p>

<h2>Svečana atmosfera</h2><p>Svečanu atmosferu gala večeri zaokružio je nastup IME, jedne od najperspektivnijih regionalnih muzičkih umjetnica, koja je publici priredila zapažen muzički performans.</p><p>Tokom svečanog uručenja nagrada i proglašenja pobjednika takmičarskog programa, direktorica i osnivačica Festivala Aida Redžepagić naglasila je daNa neki način kombinujemo politiku, umjetnost i fotografiju bez cenzure.</p>

<p>- Na neki način kombinujemo politiku, umjetnost i fotografiju bez cenzure. U ovih pet godina organizovali smo više od 30 izložbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Veoma sam ponosna. Osim toga, imali smo brojna predavanja i promocije knjiga, ponovo na temu ljudskih prava i politike, i potpuno besplatno. Sve ovo definitivno ne bi bilo moguće bez naših partnera, sponzora i svih onih koji su nas podržavali od prvog dana, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Ali, ništa od ovoga ne bi bilo ni bez tima nevjerovatnih djevojaka i nekoliko momaka, uz posebnu zahvalnost programskoj direktorici Jeleni Janković, kazala je direktorica festivala.</p><p>Predrag Puharić, zamjenik gradonačelnice Sarajeva, izjavio je da je veliko zadovoljstvo ugostiti ovaj event u ime grada Sarajeva.</p><h2>Otvorena izložba finalista</h2><p>Nakon ceremonije dodjele nagrada, u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine otvorena je izložba finalista i pobjednika Sarajevo Photography Festivala.</p><p>Postavka okuplja najistaknutije radove ovogodišnjeg izdanja, inspirisane temom „Under Pressure“, koja pritisak sagledava kao dominantno savremeno stanje, političko, društveno, emocionalno i tehnološko, a koje snažno oblikuje savremeni način života i vizuelni izraz.</p><p>Ovogodišnje izdanje festivala prate i brojne prateće izložbe koje dodatno proširuju njegov programski okvir i dijalog između različitih fotografskih pristupa.</p><p>Među njima se posebno izdvaja izložba „25 years of No Man’s Land“ bosanskohercegovačkog oskarovca Danis Tanović, zatim projekat „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ priznate španske umetnice i fotografkinje Karlote Gerero (Carlota Guerrero), kao i izložba „Home of the Perpetually Lost“ genijalnog bosanskohercegovačkog fotografa Vedada Divovića.</p><h2>Saradnja sa mnogim zemljama</h2><p>Kroz ovakve programe, Sarajevo Photography Festival, koji ove godine traje do 7. juna, izrasta u ključnu regionalnu i međunarodno priznatu kulturnu manifestaciju.&nbsp;</p><p>Saradnjom s domaćim i stranim institucijama, festival kontinuirano razvija platformu koja fotografiju afirmiše kao moćan medij za preispitivanje savremenog društva i vizuelne kulture.</p>

Moj projekat je o mojoj domovini, Ukrajini, i o mojoj porodici i prijateljima, rekla je Anja

Proglašeni pobjednici Sarajevo Photography Festivala: Grand Prix za Anju Caruk, nagrađeni i bh. fotografi

<p>At the City Cemetery Bare in Sarajevo, from early afternoon hours, family members, friends, neighbors and numerous admirers of the Bešlić family began arriving to attend the funeral prayer (dzenaza) of Sejda Bešlić, the wife of legendary singer Halid Bešlić.</p><p>Emotional scenes marked the family's arrival, and particularly moving was the moment when Dino Bešlić approached his mother's coffin, embraced it and stood silently for several moments, not hiding the pain of such a great loss.</p><p>Many present with tears in their eyes remember Sejda Bešlić as a modest, dignified and selfless woman who spent most of her life away from the spotlight, devoted to her family and loved ones.</p>

<p>As the time of the funeral prayer approaches, the number of those gathered continues to grow, and among those present there is a shared sorrow over the passing of a woman who left her mark on the life of one of the most famous musical families in Bosnia and Herzegovina.</p><p>Among those present are Dino Merlin, Osman Hadžić, Neno Murić, Fahrudin Pecikoza and many others.</p>

Many present with tears in their eyes remember Sejda Bešlić as a modest, dignified and selfless woman

Video / Sad scenes: Dino Bešlić silently embraces his mother Sejda's coffin

<p>Na Gradskom mezarju Bare u Sarajevu od ranih poslijepodnevnih sati počeli su pristizati članovi porodice, prijatelji, komšije i brojni poštovaoci porodice Bešlić kako bi prisustvovali dženazi Sejde Bešlić, supruge legendarnog pjevača Halida Bešlića.</p><p>Emotivne scene obilježile su dolazak porodice, a posebno je potresan bio trenutak kada je Dino Bešlić prišao tabutu svoje majke, zagrlio ga i nekoliko trenutaka ostao nijemo stajati, ne skrivajući bol zbog velikog gubitka.</p><p>Mnogi prisutni sa suzama u očima prisjećaju se Sejde Bešlić kao skromne, dostojanstvene i požrtvovane žene koja je veći dio života provela daleko od svjetala reflektora, posvećena porodici i najbližima.</p>

<p>Kako se približava vrijeme klanjanja dženaze, broj okupljenih je sve veći, a među prisutnima se osjeća zajednička tuga zbog odlaska žene koja je obilježila život jedne od najpoznatijih muzičkih porodica u Bosni i Hercegovini.</p><p>Među prisutnima su Dino Merlin, Osman Hadžić, Neno Murić, Fahrudin Pecikoza i mnogi drugi.</p>

Mnogi prisutni sa suzama u očima prisjećaju se Sejde Bešlić kao skromne, dostojanstvene i požrtvovane žene

Video / Tužni prizori: Dino Bešlić nijemo grli tabut svoje majke Sejde

<p>Ispred zgrade Ureda visokog predstavnika (OHR) u Sarajevu danas se okupio manji broj građana na mirnim protestima koje je organizovala Asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“.</p><p>Povod okupljanja je sjednica Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj će biti biran novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini.</p><p>Iz „Kruga 99“ upozorili su da bi svaka odluka koja bi vodila ka ukidanju, slabljenju ili izmještanju OHR-a, posebno u vrijeme duboke političke krize u BiH, mogla imati ozbiljne posljedice. Istakli su da OHR treba ostati na sadašnjem nivou ovlasti sve dok ne budu ispunjeni uslovi poznati kao 5+2, te da je njegova uloga važna za očuvanje mira, stabilnosti i demokratskog razvoja države.</p>

<p>Naglasili su da je OHR sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma te da eventualne promjene njegove uloge moraju pratiti stvarni napredak Bosne i Hercegovine na putu demokratskih reformi i evropskih integracija.</p><p>U saopćenju su pozvali na dosljedno provođenje odluka Ustavnog suda BiH, uz političku odgovornost za njihovo nepoštivanje. Također su zatražili snažniji angažman međunarodne zajednice na provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava, posebno onih koje se odnose na jednakopravnost građana u izbornom procesu i političkom predstavljanju.</p>

<p>Smatraju da novi visoki predstavnik treba dolaziti iz evropske države, imati međunarodni ugled i iskustvo, te biti sposoban pomoći BiH u prelasku iz dejtonske u evropsku fazu razvoja.</p><p>Od Vijeća za implementaciju mira i budućeg visokog predstavnika očekuju i doprinos rješavanju pitanja državne imovine, kao i nastavak podrške očuvanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.</p><p>Učesnici protesta poručili su da građani moraju štititi status suverene države stečen međunarodnim priznanjem 1992. godine, ističući da Bosna i Hercegovina nije protektorat, već država čiji je mir zasnovan na međunarodnim garancijama i vladavini prava.</p><p>Među zahtjevima koje su iznijeli nalazi se i pokretanje procesa donošenja građanskog ustava BiH, uz uspostavljanje demokratskih mehanizama koji bi spriječili blokade institucija. Također su naglasili da su jednakost i ravnopravnost svih građana, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili drugu pripadnost, ključni preduslovi za trajni mir i razvoj društva.</p><p>Na kraju su pozvali članove Vijeća za implementaciju mira da njihove stavove uzmu u obzir prilikom donošenja odluka na sjednici zakazanoj za 3. i 4. juni 2026. godine.</p>

Naglasili su da je OHR sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma te da eventualne promjene njegove uloge moraju pratiti stvarni napredak Bosne i Hercegovine na putu demokratskih reformi i evropskih integracija

Video / Mali broj ljudi ispred OHR-a: Krug 99 traži da se zadrže ovlasti visokog predstavnika

<p>Uslijed jakog nevremena, kiše i vjetra koji su pogodili dijelove naše zemlje, stalbo se obrušilo na autobuskoj stanici u Sarajevu i palo na taksi vozilo koje je bilo parkirano na štandu. </p><p>Taksista Alden Imamović koji je bio u vozilu za "Avaz" je kazao da ga je stablo moglo ubiti.</p><p>- Prije otprilike dva mjeseca smo pisali dopise da se riješe stabla koja se obrušavaju na taksi stajalište Autobuska stanica, međutim to niko nije fermao ni pet posto i došlo je do ovog. Je li treba neko da pogine da bi se nešto poduzelo - upitao je.</p>

<p>Dijelovi stabla uklonjeni su sa vozila, a može se vidjeti da je na automobilu pričinjena materijalna steta, te slomljeno staklo.</p>

Je li treba neko da pogine da bi se nešto poduzelo, upitao je

Drvo palo na taksistu na autobuskoj stanici u Sarajevu

<p>U posljednjih nekoliko godina, stanovnici Bosne i Hercegovine prošli su kroz svojevrsni respiratorni maraton. Između globalne pandemije koja je direktno ciljala plućno tkivo i decenijskog problema ekstremnog aerozagađenja, disanje u bh. gradovima prestalo je biti mehanički proces i postalo je zdravstveni rizik. Dok se tragovi koronavirusa polako povlače u medicinske anale, čestice koje udišemo svakog zimskog jutra ostaju tihi, ali postojani neprijatelj.</p><h2>Hronologija plućnih udara</h2><p>Pandemija koronavirusa postavila je Bosnu i Hercegovinu pred najveći izazov modernog doba. S jednom od najviših stopa smrtnosti u regiji, pulmolozi su svjedočili agresivnim upalama koje su ostavljale trajne ožiljke. Pluća pacijenata postala su bojno polje citotoksičnih oluja, a oporavak je za mnoge značio mjesece borbe s fibrozom i smanjenim kapacitetom. Istraživanja su počela ukazivati na opasan trend, pacijenti koji su preboljeli teži oblik COVID-19 postali su osjetljiviji na PM2.5 i PM10 čestice. Zrak zasićen teškim metalima i čađi dodatno je iritirao već oštećene alveole, usporavajući regeneraciju tkiva.</p><p>Ključno pitanje više nije samo kako izliječiti, već kako sačuvati ono što nam je preostalo. Klinička slika prosječnog građanina BiH danas je kompleksna jednačina genetike, post kovid sindroma i života u kotlini koja ne prašta.</p><p>O tome koliko su pluća, zapravo, ostarjela u proteklih pet godina i postoji li put oporavka, razgovarali smo sa doktoricom Adnom Fejzić, čija zapažanja s prve linije odbrane daju uvid u nevidljive borbe koje se svakodnevno vode u našim disajnim putevima.</p><h2>Ostale posljedice</h2><p>- Pandemija je iza nas, a njene posljedice u pulmologiji još nisu. I danas imamo pacijente koji se godinama nakon infekcije žale na zamaranje, nedostatak daha ili smanjenu fizičku kondiciju. Upravo zato je važno dugoročno praćenje - kaže dr. Fejzić.</p><p>Produžen osjećaj kratkog daha nakon koronavirusa, objašnjava dr. Fejzić, ne znači nužno da je kod svakog pacijenta razvijena trajna fibroza. Kod dijela oboljelih zaista postoje postkovid ožiljne promjene koje mogu ostaviti posljedice, naročito nakon teških pneumonija. No, kod velikog broja pacijenata radi se o kombinaciji više faktora, postvirusne iscrpljenosti, smanjene fizičke kondicije, hroničnih bolesti, ali i dugogodišnjeg utjecaja zagađenog zraka i savremenog načina života.</p><p>- Pluća danas jesu izložena većem opterećenju nego ranije, pa se posljedice respiratornih infekcija često duže osjećaju. Zato je važno svakog pacijenta posmatrati individualno i razlikovati prolazne postkovid tegobe od trajnih plućnih oštećenja - naglašava dr. Fejzić.</p><p>Da postoji razlika u oporavku između pacijenata iz ruralnih sredina i onih koji žive u zagađenim gradskim kotlinama Fejzić potvrđuje i daje lični primjer.</p><p>- Pacijenti iz ruralnih područja u prosjeku imaju manje izloženosti hroničnom zagađenju zraka, što pozitivno utječe na oporavak respiratornog sistema. S druge strane, stanovnici urbanih kotlina, gdje su koncentracije čestica i polutanata često povišene, imaju  dodatno opterećenje za pluća. Živim u ruralnijem okruženju i tokom zimskog perioda jasno primjećujem razliku u respiratornom komforu kada boravim kod kuće u odnosu na dane kada radim u zagađenijem području Ilidže. Razlika se naučno objašnjava izloženošću finim česticama PM2.5 i PM10, azotnim oksidima i produktima sagorijevanja. U zimskom periodu, u urbanim kotlinama poput Sarajeva, ove koncentracije rastu zbog temperaturnih inverzija i povećane emisije iz saobraćaja i grijanja, što dovodi do iritacije disajnih puteva i izraženijih simptoma. Ipak, individualna osjetljivost i ranija oštećenja pluća imaju jednako važnu ulogu , niko nije samo statistika.</p><h2>Šta se dešava iznutra</h2><p>PM2.5 i PM10 su mikroskopske čestice zagađenja koje svakodnevno udišemo. PM10 zadržava se uglavnom u gornjim disajnim putevima, dok PM2.5, zbog svoje izrazito male veličine, prodire duboko u pluća, sve do alveola, gdje se odvija razmjena gasova.</p><p>- Kada ih udišemo na niskim temperaturama, dolazi do dodatnog suženja disajnih puteva i usporenog prirodnog čišćenja sluznice. Hladan zrak sam po sebi iritira bronhije, a u kombinaciji s česticama zagađenja pojačava upalni odgovor. PM2.5 čestice mogu pokrenuti lokalnu upalu, oksidativni stres i oštećenje sitnih plućnih struktura, a dio njih može čak preći u krvotok i doprinijeti sistemskoj upali. Plastično rečeno, pluća u takvim uslovima rade u kombinaciji hladnog zraka i mikroskopskih iritanasa koji čine svako disanje nešto "skupljim" za organizam - objašnjava doktorica Fejzić.</p><p>U posljednjih nekoliko decenija bilježi se porast slučajeva karcinoma pluća kod osoba koje nikada nisu pušile, prepoznato i u studijama širom svijeta. Taj porast nije dramatičan u apsolutnim brojevima u odnosu na pušačku populaciju, ali je klinički značajan jer mijenja profil pacijenata.</p><p>Kao najvažniji faktori kod nepušača izdvajaju se aerozagađenje, radon, profesionalna izloženost određenim hemikalijama i genetske mutacije nepovezane s pušenjem. Svjetska zdravstvena organizacija već je klasifikovala vanjsko aerozagađenje i PM2.5 čestice kao kancerogene za ljude, grupa 1 kancerogena, što znači da postoji jasna naučna veza s razvojem karcinoma pluća.</p><p>Ipak, dr. Fejzić insistira na preciznosti, zagađenje se ne može u potpunosti izjednačiti s pušenjem. Pušenje ostaje najjači pojedinačni rizični faktor, s višestruko većim relativnim rizikom.</p><p>- Najtačnije je reći da zagađenje nije "novo pušenje" u smislu intenziteta rizika, ali jeste ozbiljan, samostalan i javnozdravstveno rastući faktor koji sve više doprinosi opterećenju karcinoma pluća u populaciji. Možda najzabrinjavajuće pitanje tiče se najmlađih. Razvoj pluća kod djece je osjetljiv proces koji traje godinama - praktično do rane odrasle dobi. Alveole nastavljaju se morfološki i funkcionalno razvijati tokom cijelog djetinjstva, i upravo zbog toga je taj period posebno ranjiv na vanjske utjecaje. Dugotrajna izloženost PM2.5 i PM10 česticama u dječijoj dobi može dovesti do hronične niskogradusne upale disajnih puteva, smanjenog razvoja plućne funkcije i povećane reaktivnosti bronhija. Klinički se to može manifestovati kao češće respiratorne infekcije, kašalj, ali i veća učestalost astme. Posebno je zabrinjavajuće što se dio tih promjena dešava "tiho", bez dramatičnih simptoma, ali s dugoročnim posljedicama na maksimalni kapacitet pluća u odrasloj dobi – kazala je.</p><p>Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a, zagađenje zraka je jedan od vodećih okolišnih faktora rizika za obolijevanje i smrtnost djece od respiratornih bolesti. Mehanizam je dobro opisan, fine čestice izazivaju hroničnu upalu disajnih puteva, oksidativni stres i poremećaj normalnog sazrijevanja imunološkog odgovora u plućima.</p><p>- Ne možemo pojednostavljeno reći da ćemo imati generacije s astmom. Ali možemo reći da postoji realan rizik da će dio djece odrastati s nižim plućnim rezervama i većom prevalencom alergijskih i astmatskih bolesti. Ono što se propusti u razvoju pluća teško se kasnije u potpunosti nadoknadi - upozorava dr. Fejzić.</p><p>Radi se o "plućnom kapitalu" koji se stvara u prvih petnaestak do dvadeset godina života. Ako je taj razvoj kompromitovan, osoba i u odrasloj dobi može imati niže rezerve plućne funkcije - čak i bez aktivne bolesti.</p><h2>Sistemska rješenja</h2><p>Na kraju, ključna poruka dr. Fejzić upućena je i donosiocima odluka i građanima podjednako, zdravlje pluća ne zavisi samo od medicine, već u velikoj mjeri od politike okoliša i svakodnevnih navika. Pluća imaju svoji "rezervni kapacitet", ali on se troši dugotrajnom izloženošću zagađenju, pušenju i ponavljanim infekcijama i ono što danas gubimo ne možemo u potpunosti vratiti. Donosiocima odluka poruka je jasna, smanjenje aerozagađenja nije ekološko, nego javno zdravstveno pitanje. Kontrola emisija iz grijanja i saobraćaja, prelazak na čistije izvore energije i urbano planiranje koje uzima u obzir ventilaciju kotlina direktno se prevode u manju učestalost respiratornih i kardiovaskularnih bolesti. To su mjere s dokazivim efektom na smanjenje mortaliteta. Građanima, s druge strane, poručuje da individualne mjere imaju smisla, ali ne mogu zamijeniti sistemska rješenja. Prestanak pušenja, redovna fizička aktivnost, kontrola hroničnih bolesti i izbjegavanje izlaganja u najzagađenijim periodima dana mogu pomoći u očuvanju plućne funkcije. No, bez sistemskih promjena, individualni napori ostaju borba s vjetrenjačama.</p><p>- Pluća  ne reaguju na jedan događaj, nego na godine izloženosti. Zato je svaka mjera koja smanjuje dugoročno opterećenje zraka ujedno i mjera koja čuva zdravlje cijele populacije - zaključuje dr. Adna Fejzić.</p><h2>Pluća ne izgledaju isto</h2><p>Kada danas pogleda CT ili rendgenski snimak pluća pacijenta koji je preležao teži oblik COVID-19, jasno se vide posljedice, takozvana "zamućenja" plućnog tkiva, ožiljne promjene i znaci fibroze, stanja u kojima se dio elastičnog plućnog tkiva zamjenjuje vezivnim, manje funkcionalnim tkivom, kaže doktorica Fejzić. Kod pojedinih pacijenata pluća nakon kovida jednostavno više ne izgledaju kao nekada. Ističe da nije sve tako mračno, te da kod velikog broja ljudi, naročito mlađih pacijenata, pluća imaju izuzetnu sposobnost oporavka. Tokom mjeseci dolazi do postepenog povlačenja upalnih promjena i poboljšanja plućne funkcije. Međutim, kod najtežih oblika bolesti određen stepen ožiljnih promjena može ostati trajno prisutan.</p><h2>Posljedice akumuliranog stresa</h2><p>Danas se suočavamo s posljedicama akumuliranog stresa na organizam. Doktori primjećuju porast respiratornih oboljenja čak i kod mlađe populacije, a fokus medicine pomjera se s liječenja akutnih infekcija na saniranje hroničnih upalnih procesa izazvanih okolišnim faktorima. Mikročestice više nisu samo problem zimskih mjeseci, postaju trajni faktor rizika koji ulazi direktno u krvotok građana.</p>

Pandemija je iza nas, a njene posljedice u pulmologiji još nisu, kaže dr. Fejzić

Doktorica Adna Fejzić o koronavirusu: Pluća više ne izgledaju isto, prisutne su posljedice

<p>Život profesionalnih sportista često je definisan odricanjem, ranim jutarnjim treninzima, strogoj disciplini i konstantnom pritisku da se bude najbolji.</p>

<p>Međutim, za našu uspješnu tekvandoistkinju Džejlu Makaš i olimpijca Nedžada Husića, dvorana i tatami nisu bili samo mjesto teškog rada, bili su i kulisa na kojoj se rodila jedna iskrena, snažna ljubavna priča.</p><p>Upoznavši se kroz sport koji oboje žive svim srcem, Džejla i Nedžad su brzo shvatili da ih veže mnogo više od iste discipline.</p><p>Dok su jedno drugom čuvali leđa tokom napornih priprema, bodrili se s tribina i skupa proslavljali svaku osvojenu medalju, njihovo poznanstvo je preraslo u duboku emotivnu vezu.</p><p>Kada je teško, kada tijelo izdaje od umora ili kada pritisak takmičenja postane pretežak, oni imaju jedno drugo, ne samo kao partnere, već i kao najbolje prijatelje koji tačno znaju kroz šta onaj drugi prolazi.</p><p>Šta su poručili za naš medij, pogledajte u videoprilogu na početku teksta.</p><p><a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/videos">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.</a></p>

Upoznavši se kroz sport koji oboje žive svim srcem, Džejla i Nedžad su brzo shvatili da ih veže mnogo više od iste discipline.

Video / Džejla Makaš i Nedžad Husić od sporta do ljubavi: Čuvamo jedno drugom leđa i u životu i na borilištu

<p>Profesor Karađoz-begove medrese u Mostaru Meadin Mrndžić od svojih je učenika i njihovih roditelja dobio poklon putovanje, rijedak primjer odnosa učenika i profesora u vrijeme kada nastavno osoblje u mnogim školama nerijetko doživljava poniženja kako od učenika, tako i od roditelja i opterećeno obimnim programima nema vremena da se posveti učenicima. Ovaj profesor smatra učenike koje je izveo do kraja školovanja, maturante 381. generacije IV C razreda, generacijom s kojom je izgrađen poseban odnos kroz nastavu, internatski život, novinarsku sekciju, hor Karađoz-begove medrese i zajednička putovanja, uključujući i odlazak na umru.</p><p>Roditelji su naglasili da profesor Mrndžić nije bio samo predavač i razrednik, već oslonac, savjetnik i primjer mladima, čiji su trud, strpljenje i ljudskost ostavili dubok trag među učenicima. Maturanti poručuju da iza poklona stoji iskrena zahvalnost za godine podrške, razumijevanja i nesebične posvećenosti. Profesor Mrndžić primjer je nastavnika kakvi bi svi trebali biti, oni koji ostavljaju neizbrisiv trag u životima i podsjetnik su svima nama da se iskren rad, pažnja i predanost ipak prepoznaju i pamte.</p>

Svi koji rade s djecom trebali bi biti poput profesora iz Mostara

Meadin Mrndžić: Profesor za primjer

<p>Na graničnom prelazu Izačić – Ličko Petrovo Selo danas je došlo do potpunog kolapsa saobraćaja zbog pada novog evropskog sistema kontrole ulaska i izlaska (EES).</p><p>Kako javljaju čitatelji portala "Avaza" sa lica mjesta, prelazak granice je praktično paralizovan. Formirane su kilometarske kolone automobila, a nestrpljenje među vozačima i putnicima raste iz minuta u minut.</p>

Granice „spojene“ kolonama vozila: Je li maltretiranje djece neophodno?

<p>- Nama je došao policajac i rekao da je sistem pao i da ne znaju kad će se popraviti. Može biti za sat, dva, tri ili pet. Uopće nemaju nikakvu informaciju. Nas ovdje na suncu na 30 stepeni drže sa malom djecom. Ljudi guraju kolica i pitaju da pređu granicu a ne mogu. Baš je užasna i jako teška situacija, mnogo je male djece. Radi se o GP Izačić - Petrovo Selo - kazao je Elvedin Mujagić za portal "Avaza".</p><p>Zbog novonastale situacije i dugih zadržavanja, apeluje se na sve vozače koji planiraju putovanje prema Republici Hrvatskoj i Evropskoj uniji da, ukoliko je moguće, odgode put ili koriste zamjenske granične prelaze.</p>

Gužve i stroge kontrole napravile haos: Hoće li Hrvatska poput Grčke suspendovati mjere na granici?

<p>Podsjećamo, EES (Entry/Exit System) je digitalni sistem koji je Evropska unija uvela za praćenje ulaska i izlaska državljana trećih zemalja, a koji podrazumijeva uzimanje biometrijskih podataka.</p><p>Svaki tehnički problem s ovim sistemom direktno uzrokuje ogromne zastoje na vanjskim granicama Šengena.</p>

Kako javljaju čitatelji portala Avaza sa lica mjesta, prelazak granice je praktično paralizovan

Pao EES sistem na graničnom prijelazu Izačić: Vozači i putnici ogorčeni, stoje tri sata u koloni na visokim temperaturama

<p>Historijski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu ugostit će međunarodnu naučnu konferenciju „Partizansko spomen-groblje u Mostaru“, prvu konferenciju te vrste monografski posvećenu Bogdanovićevim spomenicima. </p><h2>Svjetska baština</h2><p>Skup su organizovali Historijski muzej BiH i Centar za istraživanje i valorizaciju graditeljskog naslijeđa VAM, a održat će se u trenutku kada BiH aktivno priprema nominaciju Bogdanovićevih spomenika za UNESCO Listu svjetske baštine.</p><p>- Partizansko spomen-groblje predstavlja ne samo najugroženiji i najdevastiraniji Bogdanovićev spomenik, već i jedan od sedam najugroženijih u Evropi prema listi Europe Nostre – rekla je Mare Janakova Grujić iz Centra VAM, objašnjavajući zašto je upravo mostarski spomenik izabran kao prva tema. </p><p>Primarni cilj konferencije bio je, navodi Janakova Grujić, okupljanje naučnih i stručnih eksperata kako bi se znanje utvrdilo na jednom mjestu.</p><p>- Stručnjaci, znanje i namjere postoje već odavno, ali su do sada na teritoriji BiH bili na nivou građanskih inicijativa – kazala je Janakova Grujić.</p><p>Centar VAM je u posljednjih nekoliko godina organizovao pet izložbi, dva zbornika radova, dvije monografije i edukovao više od 1.500 djece i mladih o Bogdanovićevim spomenicima.</p><p>Posebno je istaknula rad Minje Pješčić, mostarke koja živi u Kanadi, koja je pokrenula sajt&nbsp;partizanska.info&nbsp;i za nekoliko godina, kako kaže, „uradila ono što u svijetu rade multidisciplinarni timovi od dvadeset stručnjaka“.</p>

<h2>Borba protiv fašizma</h2><p>Kada se suočio s Mostarom i gradom koji je gotovo čitavu svoju mladost dao u borbi protiv fašizma, Bogdanović je odlučio da poginulima pokloni čitav kameni grad. Rozete na mostarskom akronekropolisu nisu puka ornamentika „to su kosmički satovi, planete i sazvježđa“, koji uspostavljaju vezu između palih boraca i vječnog kruženja materije, kazala je Pješčić.</p><p>Iz ugla muzejske struke govorila je Elma Fišić, kustosica Historijskog muzeja BiH koji već godinama sistematski istražuje i interpretira naslijeđe socijalističkog perioda. Prema njenim riječima, međunarodna stručna podrška nije važna samo zbog same UNESCO nominacije.</p><p>- Pitanje Partizanskog spomen-groblja odavno prevazilazi okvir lokalne ili nacionalne baštine – navodi Fišić, dodajući da je riječ o memorijalnom kompleksu koji zauzima važno mjesto unutar evropske memorijalne arhitekture.</p>

<p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Partizansko spomen-groblje opisuje kao „gotovo paradigmatičan primjer složenog odnosa postjugoslavenskih društava prema naslijeđu“. Dugotrajna fizička degradacija, vandalizam i izostanak sistemske zaštite nisu, ističe, samo konzervatorski problem.</span></p><p>- Oni govore o duboko ambivalentnom odnosu prema antifašističkom naslijeđu i kulturama sjećanja koje taj prostor artikuliše – kazala je Fišić.</p>

<h2>Simbolička prisutnost</h2><p>Ipak, naglašava da spomenik nikada nije potpuno izgubio svoju simboličku prisutnost. Posljednjih godina vidljiv je rast interesa istraživača, kulturnih institucija i međunarodnih organizacija što, prema njenim riječima, pokazuje da se ovaj kompleks sve više prepoznaje „ne samo kao mjesto pamćenja, nego i kao aktivan prostor savremenog društvenog i kulturnog dijaloga“.</p><p>Konferencija predstavlja nastavak višegodišnjih aktivnosti obje institucije i jedan od glavnih koraka u pripremi nominacionog dosjea.</p><p>- Zahvaljujući političkoj spremnosti Bosne i Hercegovine, uz podršku državnih struktura, nastupa trenutak da se to i ostvari – zaključila je Janakova Grujić.</p><h2>Odnos prema kulturi</h2><p>Inicijativu za nominaciju Bogdanovićevih bosanskohercegovačkih memorijala pokrenuli su političari, a u Skupštini BiH naišla je na ogromno prihvatanje dva puta. Vijeće ministara BiH također je podržalo nominaciju. Za Partizansko spomen-groblje, UNESCO status konkretno znači zaštitu spomen-područja, obnovu i, kako Janakova Grujić kaže, „povratak iz jedne krajnje neizvjesne sudbine u okrilje grada“.</p>

Konferencija predstavlja nastavak višegodišnjih aktivnosti obje institucije i jedan od glavnih koraka u pripremi nominacionog dosjea

Između ruševina i svjetskog priznanja: Partizansko spomen-groblje čeka UNESCO

<p>U vremenu kada mladi najveći dio dana provode pred ekranima, devetnaestogodišnji sarajlija Dženan Hajdarević sate i dane provodi stvarajući minijaturne svjetove od drveta.&nbsp;</p><h2>Umjetnik i konstruktor</h2><p>Na njegovom radnom stolu nastaju detaljno izrađene vodenice, stare bosanske kuće, rustične vikendice, džamije, vjetrenjače i makete koje djeluju kao umanjeni kadrovi nekog zaboravljenog filmskog seta. Svaki prozor, stepenica, dimnjak ili drvena greda prolaze kroz sate ručnog rada, preciznosti i strpljenja koje se danas rijetko viđa čak i kod mnogo starijih i profesionalno formiranih autora.</p>

<p>I upravo u tome leži posebnost Dženanovog talenta. U Bosni i Hercegovini gotovo da ne postoji razvijena scena mladih maketara i kreatora minijaturne arhitekture, posebno ne među generacijama koje tek ulaze u svijet visokog obrazovanja i profesije. Zbog toga Dženanov rad djeluje kao rijetko prepoznatljiv potencijal budućeg dizajnera, konstruktora i umjetnika primijenjene estetike.</p><p>- Moji radovi već su ocijenjeni da privlače pažnju ne samo zbog vizuelnog dojma, nego i zbog osjećaja atmosfere koji nose. U njima postoji toplina starih kuća, nostalgija tradicionalne arhitekture, a ja se trudim da radovi imaju i preciznost ozbiljnih maketarskih studija i radionica. Naći ću način da svoj hobi usavršim i više ponudim BiH, priča nam mladi Dženan.</p><p>Posebno je zanimljivo da Dženan sve modele izrađuje ručno, kombinirajući drvo, sitne konstrukcijske elemente, bojenje, graviranje i detaljnu obradu površina. Njegovi radovi nastaju kroz proces koji traži izuzetnu koncentraciju, osjećaj za prostor i gotovo arhitektonsku preciznost.</p><p>Iako ima tek 19 godina, već sada pokazuje senzibilitet koji bi mogao biti ozbiljna osnova za profesionalni razvoj u oblasti drvne industrije, maketarstva, produkt-dizajna i konstrukcije. </p><h2>Upisuje Mašinstvo</h2><p>- Upravo zbog toga moj naredni korak je upis na Mašinski fakultet, Smjer obrada drveta. To je  logičan nastavak, a nadam se uskoro i ozbiljnijem angažmanu u ovom atraktivnom sektoru, priča nam Hajdarević, pokazujući radove u svojoj radionici. </p><p>Priče poput Dženanove podsjećaju da je BiH zaista zemlja ogromnih talenata i da iza zatvorenih vrata dječijih soba širom države nastaju budući dizajneri, inžinjeri i kreativci čiji bi rad, uz malo podrške i prilike, mogao prerasti lokalne okvire. </p><h2>Prati ritam generacije</h2><p>Ovaj vrijedni mladić, kaže nam, druži se s rajom, izlazi, prati ritam i navike svoje generacije, ali se od svojih vršnjaka razlikuje po neobičnoj strasti prema stvaranju minijatura.</p><p>Dok većina njegovih vršnjaka slobodno vrijeme provodi uz sadržaj na ekranima, Dženan sate pretvara u male drvene svjetove nastale iz preciznosti i strpljenja.</p>

Kroz maketarstvo i ručnu izradu minijatura već gradi put prema Mašinskom fakultetu i ozbiljnoj karijeri 

Video / Devetnaestogodišnjak iz Sarajeva sate provodi u radionici: Mladi Dženan ručno izrađuje minijaturne svjetove od drveta

<p>Mladi inovator iz Goražda Ahmed Gušo, učenik Srednje tehničke škole „Hasib Hadžović“, ostvario je veliki međunarodni uspjeh, osvojivši prvo mjesto na prestižnom takmičenju Codeavour 7.0 koje je održano u Jakarti u Indoneziji, čime je još jednom potvrđeno da se znanje i inovacije mladih iz Bosne i Hercegovine prepoznaju i na svjetskoj sceni. Gušo je u seniorskoj kategoriji, u izuzetno jakoj konkurenciji od više od 300.000 učesnika, predstavio svoj inovativni projekt „Panda Solar Club“, koji kombinuje tehnologiju, ekologiju i održiva energetska rješenja.</p><p>Ovaj mladi Goraždanin pokazao je da su mladi u Bosni i Hercegovini izuzetno uspješni, uprkos maloj podršci vlasti koju bi trebali imati. Njegov uspjeh posebno je značajan jer dolazi iz male sredine, a još jednom je pokazao da talenti iz BiH mogu parirati vršnjacima iz cijelog svijeta. U vrijeme kada mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine trebali bi obratiti pažnju na talente koje imamo poput ovog mladog inovatora i podržati ih u svakom pogledu. Ne samo riječima podrške, nego konkretnim koracima, stipendijama, otvaranjem radnih mjesta, pružanjem uslova za život kakve imaju zemlje Evropske unije.</p>

Goraždanin pokazao da u BiH imamo svjetske talente

Goraždanski programer Ahmed Gušo briljirao u Indoneziji 

Ahmed Gušo, mladi inovator: Svjetski uspjeh

<p>Dok svijet slavi revolucionarna dostignuća vještačke inteligencije (AI), jedno ključno pitanje često ostaje u sjenci – kako ova tehnologija utiče na naše najmlađe?</p><p>AI više nije naučna fantastika. Ona je dio igračaka s kojima se djeca igraju, aplikacija koje koriste za zadaću i algoritama koji im serviraju sadržaj na YouTube i TikTok. Susrećemo je svakodnevno, i mi i djeca, kroz društvene mreže koje imaju algoritme koji uče o nama, preporučuju nam sadržaj na osnovu onoga što smo lajkali, komentarisali, dijelili ili pretraživali. Iza toga, djeca se susreću sa AI u igricama, internet pretraživačima, filterima na kamerama, chatbotovima...</p><h2>Ozbiljne opasnosti</h2><p>Iako donosi mnoge prednosti, AI sa sobom nosi i ozbiljne opasnosti po dječiju sigurnost, privatnost i psihološki razvoj. IT stručnjak, odnosno sajber sigurnosni inženjer (cyber security engineer) Damir Avdić, koji redovno edukuje škole i roditelje o ovoj temi, napominje da generacijski jaz nikada nije bio veći.</p><p>- Naši roditelji su živjeli u analognom dobu, mi smo bili prelaz iz analognog u digitalno, a današnja djeca žive u potpuno digitalnom dobu. Mi smo imali jednu loptu i bili presretni s njom, a današnja djeca imaju dosta toga na dlanu i opet im fali "nešto".</p><h2>Pametne igračke i krađa privatnosti</h2><p>Moderne igračke opremljene AI tehnologijom, lutke i roboti koji "razgovaraju" s djecom, konstantno snimaju dječije glasove, navike i odgovore. Ovi podaci se često šalju na servere kompanija bez adekvatne zaštite. Ako hakeri pristupe tim podacima, mogu saznati ime djeteta, gdje živi, šta voli, pa čak i kako mu zvuči glas, što otvara vrata za krađu identiteta ili uhođenje.</p><h2>Algoritamska zavisnost</h2><p>Algoritmi preporuka na društvenim mrežama i video platformama, vođeni vještačkom inteligencijom, imaju jedan jedini cilj, zadržati dijete ispred ekrana što duže. AI analizira dječije slabosti i servira im sadržaj koji izaziva zavisnost. Još opasnije je što dijete koje jednom pogleda, recimo, video o dijetama, AI može preplaviti ekstremnim sadržajem o anoreksiji, samopovređivanju ili nasilju, jer algoritam ne razlikuje "zdravo" od "štetnog", već samo "zanimljivo" od "dosadnog".</p><h2>Deepfake tehnologija i vršnjačko nasilje</h2><p>Sa pojavom besplatnih AI alata za generisanje slika i videa, kreiranje lažnog sadržaja postalo je dostupno svima, pa i djeci. Sve je češći trend u školama gdje učenici koriste AI kako bi montirali lica svojih vršnjaka na eksplicitan ili ponižavajući sadržaj. Ovakav vid vršnjačkog nasilja ostavlja teške psihičke posljedice na žrtve, a širi se internetom u sekundi.</p><p>Avdić, koji je nedavno o ovoj temi govorio u Osnovnoj školi "Osman Nakaš", upozorava na ovaj problem.</p><p>- Deepfake je napredovao toliko da je i nama iz IT ponekad teško razlikovati, na prvo gledanje ili slušanje, da li je nešto realno ili ne. Djecu treba edukovati šta je deepfake i da mogu snositi ozbiljne pravne posljedice za kreiranje takvog sadržaja koji će našteti nekome.</p><h2>Gubitak kritičkog mišljenja i "AI halucinacije"</h2><p>Djeca sve više koriste AI botove poput ChatGPT za pisanje domaćih zadaća i učenje. Problem je što AI često "halucinira", generiše netačne informacije koje zvuče potpuno uvjerljivo. Ako se djeca slijepo oslone na AI, gube sposobnost kritičkog razmišljanja, istraživanja i provjere činjenica.</p>

<p>- Ovo nije problem samo vještačke inteligencije, ovo je problem obrazovanja otkada sam ja školu završavao ističe Avdić.</p><p>- Reforma obrazovanja je prijeko potrebna da djeca počnu kritički pristupati onome što uče. AI je to samo "pogoršala" jer je i ono malo kritičke misli što smo imali sada dostupno u vidu jednog upita na chatbot. I nije da samo djeca ne provjeravaju informacije, ni odrasli nisu na nekom zavidnom nivou."</p><h2>Emocionalna zamjena za stvarne prijatelje</h2><p>AI chatboti su dizajnirani da budu ultra-ljubazni, uvijek dostupni i da se prilagođavaju željama korisnika. Djeca koja su usamljena ili socijalno anksiozna mogu razviti duboke emocionalne veze sa AI botovima. Međutim, AI nema stvarnu empatiju. To može dovesti do izolacije od stvarnog svijeta, jer je komunikacija sa "savršenim" botom lakša nego rješavanje konflikata sa stvarnim vršnjacima u školi.</p><p>Šta možemo učiniti?</p><h2>Vještačku inteligenciju ne možemo, niti trebamo potpuno zabraniti. </h2><p>Avdić je jasan: </p><p>- Ja nikada nisam bio za bilo kakve striktne zabrane. U digitalnom dobu nije dobro zabraniti alate koji olakšavaju nešto, ali treba edukacija kako te alate iskoristiti u prave svrhe. Treba naučiti djecu da je AI alat koji može biti super koristan ako mu pristupimo kako treba.</p><p>Ključ zaštite leži u nekoliko stubova:</p><p>1. Edukacija roditelja i nastavnika. Odrasli moraju razumjeti kako AI funkcioniše da bi mogli usmjeriti djecu. </p><p>- Često kada pričam sa roditeljima, čujem rečenicu: "Ma on/a to bolje zna od mene". To može postati ogroman problem jer djecu prepuštamo samim sebi, a nerijetko i digitalnim predatorima - upozorava Avdić.</p><p>2. Nadzor i regulacija. Kompanije moraju zakonski odgovarati za kreiranje algoritama koji ciljaju i eksploatišu djecu. Nadzor treba da postoji da zaštiti djecu od malicioznog utjecaja, ne tehnologije kao tehnologije, već čovjeka koji zloupotrebljava tehnologiju.</p><p>3. Digitalna higijena. Razvijanje kritičkog mišljenja kod djece, učenje da sve što vide na ekranu može biti laž, čak i ako izgleda savršeno stvarno.</p><p>- Edukacija, komunikacija i primjena naučenog je ključ zdrave i realne sajber sredine. Moramo krenuti od toga, moramo početi edukovati roditelje da bi imali još jedan obruč zaštite za našu najvrjedniju imovinu, našu djecu - zaključuje Avdić.</p><p>AI mijenja svijet nevjerovatnom brzinom. Ali dječije potrebe za stvarnom igrom, ljudskom toplinom i sigurnim odrastanjem ostaju nepromijenjene. Naša je dužnost da im to obezbijedimo i u digitalnom dobu.</p>

Najljepša podrška za Zmajeve: Stotine mališana iz OŠ "Osman Nuri Hadžić" poslalo glasnu poruku cijelom svijetu

Jubilej bh. institucije kulture: Svjedok našeg identiteta i neprolazne kinematografije

Video / Kinoteka BiH proslavila 63. rođendan: Na projekciji sinoć bio film Danisa Tanovića

Proglašeni pobjednici Sarajevo Photography Festivala: Grand Prix za Anju Caruk, nagrađeni i bh. fotografi

Video / Sad scenes: Dino Bešlić silently embraces his mother Sejda's coffin

Video / Tužni prizori: Dino Bešlić nijemo grli tabut svoje majke Sejde

Video / Mali broj ljudi ispred OHR-a: Krug 99 traži da se zadrže ovlasti visokog predstavnika

Drvo palo na taksistu na autobuskoj stanici u Sarajevu

Doktorica Adna Fejzić o koronavirusu: Pluća više ne izgledaju isto, prisutne su posljedice

Video / Džejla Makaš i Nedžad Husić od sporta do ljubavi: Čuvamo jedno drugom leđa i u životu i na borilištu

Meadin Mrndžić: Profesor za primjer

Pao EES sistem na graničnom prijelazu Izačić: Vozači i putnici ogorčeni, stoje tri sata u koloni na visokim temperaturama

Između ruševina i svjetskog priznanja: Partizansko spomen-groblje čeka UNESCO

Video / Devetnaestogodišnjak iz Sarajeva sate provodi u radionici: Mladi Dženan ručno izrađuje minijaturne svjetove od drveta

Ahmed Gušo, mladi inovator: Svjetski uspjeh

Opasnosti vještačke inteligencije po djecu: Nevidljive zamke digitalnog doba

Najljepša podrška za Zmajeve: Stotine mališana iz OŠ "Osman Nuri Hadžić" poslalo glasnu poruku cijelom svijetu

Jubilej bh. institucije kulture: Svjedok našeg identiteta i neprolazne kinematografije

Video / Kinoteka BiH proslavila 63. rođendan: Na projekciji sinoć bio film Danisa Tanovića

Proglašeni pobjednici Sarajevo Photography Festivala: Grand Prix za Anju Caruk, nagrađeni i bh. fotografi

Video / Sad scenes: Dino Bešlić silently embraces his mother Sejda's coffin

Video / Tužni prizori: Dino Bešlić nijemo grli tabut svoje majke Sejde

Video / Mali broj ljudi ispred OHR-a: Krug 99 traži da se zadrže ovlasti visokog predstavnika

Drvo palo na taksistu na autobuskoj stanici u Sarajevu

Doktorica Adna Fejzić o koronavirusu: Pluća više ne izgledaju isto, prisutne su posljedice

Video / Džejla Makaš i Nedžad Husić od sporta do ljubavi: Čuvamo jedno drugom leđa i u životu i na borilištu

Meadin Mrndžić: Profesor za primjer

Pao EES sistem na graničnom prijelazu Izačić: Vozači i putnici ogorčeni, stoje tri sata u koloni na visokim temperaturama

Između ruševina i svjetskog priznanja: Partizansko spomen-groblje čeka UNESCO

Video / Devetnaestogodišnjak iz Sarajeva sate provodi u radionici: Mladi Dženan ručno izrađuje minijaturne svjetove od drveta

Ahmed Gušo, mladi inovator: Svjetski uspjeh

Opasnosti vještačke inteligencije po djecu: Nevidljive zamke digitalnog doba