Reformska agenda je najčešće spominjani, a vjerovatno najomraženiji pojam u medijskom prostoru u BiH, a svako novo slovo o ovom dokumentu izaziva mučninu i kod novinara koji već mjesecima prate pokušaje bh. vlasti da ga … usaglase. Iako medijski možda i nije atraktivno, agendu ili program reformi BiH potrebno je svakodnevno spominjati, kao dokaz nesposobnosti, bahatosti, nebrige vlasti, u konkretnom slučaju ministara iz RS, za dobrobit ove zemlje i svih njenih entiteta i građana.
Ni iz trećeg pokušaja u posljednjih par sedmica, Vijeće ministara nije uspjelo usvojiti ovaj dokument, od kojeg ovisi sudbina značajnih sredstava iz Plana rasta za BiH, a na neki način i cijelog evropskog puta ove zemlje. Nakon jedne hitne, pa redovne, ni na novoj telefonskoj sjednici, koja je održana jučer, nije bilo kvoruma za pozitivnu odluku.
Uzaludni su pozivi evropskih parlamentaraca, apeli evropske komesarke za proširenje Marte Kos, pa ni obećanja da će se s kolegama iz BiH popeti na Maglić … Učešće i glasanje ministara Srđana Amidžića i Staše Košarca ponovo je izostalo. Nije bilo čak ni objašnjenja, niti izvinjenja, pa čak ni obavještenja kolegama da na njihovo izjašnjavanje ne trebaju čekati od 15 do 19 sati, jer ga neće biti.
S ovakvima nećemo ni u Brisel, ni na Maglić, već u provaliju i duboku izolaciju, okruženi zemljama koje već koriste sredstva iz Brisela. BiH će, s istekom septembra, ostati bez ukupno 400 miliona KM zbog neshvatljive politike SNSD-a, a Reformska agenda počinje da liči na spomenik jednoj propaloj koaliciji, koja je puno obećavala.
