Naoružani kordoni policije na ulicama bh. gradova, limuzine pod pratnjom i glave iza govornica, mikrofona, s TV ekrana iz kojih dopiru uvrede i ucjene, glasovi podjela i prijetnji, nikoga u ovoj državi ne ostavljaju ravnodušnim. U ranjenoj zemlji, koja je od rata do danas, zbog nepravde, nebrige i nedostatka tog svjetla na kraju tunela, gotovo milion svojih stanovnika ispratila u bijeli svijet, na ulicama su ponovo ljudi s fantomkama i šljemovima na glavama i s otkočenim puškama o ramenu i u rukama.
Do jučer je tinjala ta slabašna nada da će ova, s njima ovakvima - nesretna zemlja konačno krenuti evropskim putem, prema normalnim, pravednijim, prosperitetnijim državama sretnijih i zadovoljnijih ljudi, kojima fudbalska utakmica donosi najveća uzbuđenja na kraju radne sedmice. A onda smo osvanuli u ambijentu koji više podsjeća na kvartove kojima gospodare meksički narkokarteli.
U ovakvoj situaciji poput melema na ranu stiže vijest o susretu najviših vjerskih poglavara Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Mitropolije dabrobosanske. Vječiti optimisti i u kratkom susretu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića i mitropolita Hrizostoma pronaći će motiv da i dalje vjeruju u neka bolja vremena za ovu zemlju i njene narode i građane. Tokom srdačnog susreta vjerski lideri dvaju naroda istaknuli su potrebu za unapređenjem međureligijskog dijaloga i obnavljanjem međusobnih veza. Prvi korak mogao bi biti povratak predstavnika Srpske pravoslavne crkve u Međureligijsko vijeće BiH.
U pravo vrijeme, a možda i posljednji čas, rekli bismo, Kavazović i Hrizostom potvrdili su opredijeljenost ljudi širom ove zemlje koji, u svom svijetu, izvan stranačkih kišobrana, zajedno obilježavaju praznike i žele nastaviti živjeti u miru. Dok političari ponovo pokušavaju raspiriti plamen mržnje, neko ga konačno i potpuno mora ugasiti, a glasovi mira moraju postati jači.
