Bol opraštanja od vlastitog djeteta i spuštanja u kabur mogu razumjeti samo oni koji su to, nažalost, doživjeli. Kako su stariji uvijek govorili, samo da je po redu.
Još kad ti dijete otrgnu iz ruku, ne dajući ni naslutiti da si ga baš taj dan posljednji put vidio, ne dozvoljavajući da ga zagrliš i poljubiš makar još jednom, onako kako samo roditelj to zna. S tim žive i Adela i Edin Suljić, roditelji ubijene Alme, mlade doktorice koja je u martu prošle godine izgubila život, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom Azrom Spahić. I to dok su bezbrižno prelazile cestu na pješačkom prijelazu, uz zeleno svjetlo. Onako kako su ih roditelji i naučili.
Adela i Edin Suljić prisustvuju svakom suđenju ubici Arminu Berberoviću, koji je automobilom udario mlade doktorice, koje su skoro tek trebale početi svoje živote. Bio je pijan, drogiran i bez vozačke dozvole.
Iznova se suočavaju s tragedijom i bolom, a sve ne bi li barem njihova Alma i njena Azra dobile mrvu pravde, roditelji utjehe, a Berberović bio osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu.
U istoj nesreći povrijeđena je i Almina sestra Edina. Sreća, bez većih fizičkih posljedica. Upravo ona će na sljedećem ročištu svjedočiti o užasima. A Edin i Adela opet će, vjerujemo, sjediti i pokušavati preživjeti nepodnošljivu bol.
Sjetite se slučajeva ubijenih Dženana Memića i Davida Dragičevića. Njihovi očevi Muriz i Davor simbol su roditelja koji se bore za pravdu svoje djece.
