Dok region uveliko broji i investira desetine miliona iz evropskih fondova, Bosna i Hercegovina i Kosovo ostaju na nuli.
Evropska unija je kroz Plan rasta Bosni i Hercegovini na raspolaganje stavila nešto manje od miljardu eura. Jedna trećina tog iznosa su bespovratna sredstva, dok je plan da se ostatak plasira kroz povoljne kredite. Sve što Bosna i Hercegovina treba da uradi kako bi dobila ovaj novac jeste usvojiti nekoliko zakona, dokumenata koje trebamo usvojiti bez bilo kakvih finansijskih podsticaja Brisela, ali čini se da je za one kojima je to zadatak mnogo lakše mudrovati, politizirati i opstruirati nego bilo šta učiniti.
I tako smo ostali bez izgleda da do kraja mandata sadašnje vlasti ostvarimo bitan napredak na putu ka Evropskoj uniji. Šanse za povlačenje planiranih sredstava ili, što je još važnije, da uhvatimo korak s ostalim zemljama kandidatima za članstvu, minimalne su. Posljednji bitan iskorak na putu ka članstvu u EU BiH je ostvarila u martu 2024. godine, kada je Evropsko vijeće dalo uslovnu saglasnost za otvaranje pristupnih pregovora. Od BiH se očekivalo da nakon toga usvoji zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i zakon o Sudu BiH, te da imenuje glavnog pregovarača, ali su takvi pokušaji blokirani, pa neispunjene obaveze više niko i ne spominje.
Dok zakoni ostaju “zaglavljeni” u Državnom parlamentu, svjedočimo novim diplomatskim turnejama bh. zvaničnika i slušamo hvalospjeve o ostvarenim rezultatima koje malo ko vidi u praksi. Tako će i sredstva iz Plana rasta za Zapadni Balkan biti podijeljena drugima, pametnijima i sposobnijima od nas. Dok se predizborna kampanja zahuktava, članstvo u Evropskoj uniji je sve dalje, a redovi u kojima ispred ambasada stoje nove generacije mladih ljudi postaju sve duži.
