Uoči sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira sve su glasnije poruke da domaći političari moraju preuzeti odgovornost za sudbinu ove zemlje, i da ne trebaju računati na aktivan angažman OHR-a i nametanje odluka od budućeg visokog predstavnika. Traže to od bh. vlasti predstavnici američke i evropske administracije, bivši i odlazeći visoki predstavnici, na reformama insistiraju i predsjednik Evropskog vijeća Antonio Košta (Costa) i mnoštvo međunarodnih zvaničnika, koji nikako da shvate apsurdnu situaciju u kojoj se vlast, koja ih je obećavala, danas pravi gluha i slijepa.
Dok na svaki spomen dvaju ključnih zakona i imenovanja pregovarača ošamućena padne po jedna ptica s grane, zaboravljaju međunarodni zvaničnici da su dogovor i kompromis u BiH već decenijama raritet. Politički programi se ne zasnivaju ni na unutarnjim, ni na evropskim integracijama, napretku, razvoju, boljem i lakšem životu građana, već na neostvarenim ciljevima iz prošlosti i staroj izreci „nek' komšiji crkne krava“, koje nam stalno lebdi iznad glava. Politički uspjesi ovdje se ne mjere usaglašenim zakonima i njihovim efektima, već podmetanjem klipova pod točkove autobusa u kojem skupa putujemo, a ne znamo ni pravac, ni odredište, već samo to da svako malo završavamo u kanalu. Da smo skloni dogovorima, zar bi nam i za jedinstvenu valutu, koju danas svi volimo imati u džepu, trebala odluka OHR-a?! Za jedan pasoš, registarske tablice, zastavu, Graničnu policiju, Izborni zakon i pola himne također. Zar bismo se brukali tako dugo, pa da se s jednim iz Evrope decenijama fotografiraju tri naša predsjednika?!
Kabadahijama koje su okolnosti u kojima živimo, usavršen sistem izbornih krađa i uplašeni, ucijenjeni i kupljeni birači, promovirali u političke elite, članstvo u EU ne izgleda kao šansa, već predstavlja opasnost. Zato ni dvije milijarde razloga iz Plana rasta nisu dovoljan motiv da se pokrenu i isporuče rezultat. Ni stotine hiljada građana koji odlaze iz BiH, jer na njihov dogovor više ne mogu čekati. Ni činjenica da smo godinama među evropskim prvacima u siromaštvu i korupciji. Evropsko dno je idealan ambijent za one koji nas drže tu, svjesni da njima nigdje drugdje, nikada nije i neće biti bolje. Svoje su pozicije, vidjeli smo to, spremni braniti svim sredstvima, a na građanima je, a ovih dana i na ambasadorima PIC-a, koliko će ih svojim odlukama u tome ohrabriti, jer odgovornost se može očekivati samo od odgovornih ljudi.