Tučnjava na Sarajevskom sajmu knjige u dvorani „Mirza Delibašić” u Skenderiji pokazala je da ništa nije sveto, da smo dotakli moralno dno, pa i ovaj događaj, koji je naizgled trebao biti posvećen kulturi, znanju i dijalogu pretvorio se u leglo primitivizma.
Umjesto „lijepe riječi”, na štandu „Lijepa riječ” viđeni su udarci. Simbolika jača od scenarija, na mjestu koje bi trebalo biti prostor ideja, dogodio se fizički obračun više osoba.
U tučnjavi su učestvovale starije osobe, što cijeli događaj čini još poraznijim, jer se radi o prostoru u koji roditelji dovode djecu s uvjerenjem da je siguran, kulturan i kontrolisan i gdje ne bi trebali imati ama baš nikakvu brigu za njih.
Fizički obračun se dogodio iznenada, usred najveće gužve, što je izazvalo paniku i nevjericu među brojnim posjetiocima koji su se u tom trenutku zatekli u dvorani.
Posvađane strane su smirivali prisebni posjetioci, koji su razdvajali učesnike tučnjave, kako bi spriječili teže posljedice i omogućili nastavak manifestacije.
Ovakav prizor predstavlja direktan udar na reputaciju manifestacije koja bi trebala biti jedan od najvažnijih kulturnih događaja u Sarajevu. Kada se na sajmu knjige dogodi tučnjava, problem više nije samo u akterima incidenta, nego u atmosferi i društvenom ambijentu koji dopušta da se kultura pretvori u pozornicu za nasilje.
Događaj koji slavi riječ i misao, zasjenjen je šakama i impulsivnošću, uz moto: Ko tebe Hegelom, ti njega Kantom.
