U Mostaru je nekidan predstavljena knjiga “Škripari – Hrvatski pokret otpora u BiH od 1945. do 1951.” Ator je Ivo Lučić, nekad visokopozicionirani obavještajac Hrvatske, ratni general HVO-a, savjetnik u Predsjedništvu BiH. Ovom knjigom se historičar Lučić pokušava etablirati i kao profesionalni relativizator i revizor historije. Nema sumnje da su jugoslavenske vlasti u godinama nakon Drugog svjetskog rata progonile i ubijale škripare gdje su stigli i kako su mogli.
Zlonamjerno je, najblaže rečeno, govoriti o škriparima a ne spomenti da je riječ o ostacima najzloglasnijih ustaških jedinica, koji su znali šta je adekvatna kazna za ono što su radili prethodnih godina. Nisu imali sreću pobjeći u Argentinu ili Španiju, pa su se morali kriti po hercegovačkim škripama - kraškim rupama i pećinama. A znali su ih dobro, jer su prethodnih pet godina proveli puneći ih preklanim civilima. Tako su u avgustu 1941. godine budući škripari, pod komandom Ivana Jovanovića "Crnog", odveli kolonu od oko 500 žena i djece do jame u Šurmancima kod Međugorja. Tu su ih žive ili preklane bacili u jamu duboku gotovo 60 metara. Od približno 1.000 stanovnika Prebilovaca, tu su budući škripari ubili njih 826. Zna to dobro i „historičar“ Lučić.
Zločin je, naime, zabilježio Alesandro Luzano (Alessandro), general italijanske fašističke vojske. Zgroženi fašista je o tome pisao Musoliniju, nazvavši svirepost ustaša prema djeci i ženama u Prebilovcima, "vrhuncem ljudskog beščašća". Od gotovo 3.000 ustaša Jovanovićeve „Samostrijelne bojne“, osuđeno je njih 14, od čega šest na smrt, i to 16 godina nakon rata. Ostali su ili izbjegli kaznu ili se odmetnuli u škripare. Ukupno je u ljeto 1941. godine ubijeno 4.000 Srba u ovom kraju, te bačeno u jame Šurmanci, Bivolje Brdo, Kukauša i druge.
Zato šminkati škripare i odijevati im kostime pokreta otpora već u naslovu knjige, jasno pokazuje da je to tek bijedan pokušaj prekrajanja istine i historije, te tužno mjaukanje nad sudbinom ratnih zločinaca. Još je bjednije, ali i opasnije, što iza Lučićeve knjiga stoje Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru i Hrvatski institut za povijest iz Zagreba. Smrt fašizmu – sloboda narodu.
