Dragoljub Kunarac je odslužio 28 godina zatvora nakon haške presude za ratne zločine. Po povratku su ga u Bosni i Hercegovini dočekale optužbe i za ratne zločine počinjene u Foči. Ali Sud BiH mu je odbio odrediti pritvor, smatrajući da to nije neophodno u ovoj fazi postupka.

Umjesto pritvora, Kunarcu su određene mjere zabrane, što su najoštrije osudili članovi Udruženja žrtava i svjedoka genocida. Neprihvatljivo je, kažu oni, da se među povratnicima u Foči šeta osuđeni za najmonstruoznije zločine silovanja i porobljavanja, protiv koga je podignuta nova optužnica.

Ovaj put Kunarac je optužen za ubistva i progon civilnog stanovništva, a sud mu je odredio mjere zabrane napuštanja boravišta, putovanja i sastajanja s određenim osobama.

Ne bi iznenadilo da se Kunarac uskoro nađe u susjednoj Srbiji ili nekoj drugoj zemlji, slijedeći utabanu stazu više od 100 ratnih zločinaca koji su sud i kaznu izbjegli prelazeći Drinu.

Granica je šuplja kao švajcarski sir, mnogi optuženi i osuđeni su pobjegli, a Sud BiH i dalje smatra da su mjere zabrane dovoljne da spriječe optužene da zemlju napuste bez pasoša.

Postavlja se pitanje kako su vlasti i institucije države BiH omogućile optuženicima za ratne zločine da se brane sa slobode i da tokom suđenja krše mjere zabrane bez ikakve odgovornosti i sankcija.

Ako Kunarac nestane iz zemlje, bila bi to već viđena vijest. Njegovo ime bilo bi samo još jedno ime u nizu bjegunaca od bh. pravosuđa koji su optuženi za ratne zločine, a koji već godinama žive bezbrižno u okolnim zemljama.

Milomir Savčić, Miodrag Mitrašinović, Milenko Živanović, Marko Radić, Duško Kornjača, Tomo Kovač, Novak Stjepanović, Milorad Pelemiš, Luban Ećim, Višnja Aćimović samo su neki od njih.

Neki su u međuvremenu i preminuli, pa s obzirom na to da ih nije stigla ovozemaljska pravda, nadamo se da će biti adekvatno kažnjeni tamo gdje su sada.