Otišao je najveći na ovim prostorima – Halid Bešlić. On je uspio da okupi kompletan region na jednom mjestu, čovjek bez ijedne kontroverze, kojeg su jednako voljeli i u Srbiji, i u Hrvatskoj, i u Crnoj Gori, ali i u Mostaru, i u Sarajevu i u Banjoj Luci.

Poznatih muzičara koji su punili dvorane širom regiona je mnogo, ali Halid je sigurno jedini kojeg nisu provlačili kroz političko i nacionalističko blato, kojem nisu osporavali izjave, ali i to je s razlogom.

Kada u isto vrijeme reaguju i vlast i opozicija, kada izraz sućuti izraze Denis Bećirović, Željko Komšić, Nermin Nikšić, Fahrudin Radončić, Dragan Čović, Semir Efendić, Milorad Dodik i njegov prijatelj koji mu je ranije spasio život Vlado Đajić, to je golemo.

Ako tome dodamo i Ivicu Dačića, srbijanskog ministra, koji je, iako često poznat po rigidnim stavovima, o Halidu imao samo riječi hvale.

I ne samo političari, nego i svi slojevi društva. Iako ni sam nisam neko ko često uživa u zvukovima narodnjaka, Halid je bio iznad svih.

Zavređivao je poštovanje i rokera i repera i narodnjaka. Od Alke Vuice, Hanke Paldum, kompletnog „Granda“, Ede Maajke, „Zabranjenog pušenja“ do „Crvene jabuke“.

Bio je to čovjek koji je mogao sa svima – od običnih ljudi, kakav se trudio i on da bude sve vrijeme, do intelektualaca.

Takvih primjera sigurno nećemo više nigdje naći. Hvala ti što si nas uveseljavao sve ove decenije, a tvoje naslijeđe će najbolje svjedočiti o tome kakva si bio gromada, prije svega od čovjeka, a onda i od muzičara. Počivaj u miru, legendo!