Prošle sedmice u gradu Tianjinu u Kini održan je samit. Zapadni mediji ocijenili su ga kao trijumf kineskog predsjednika Si Đinpinga (Xi Jinpinga), koji je ugostio ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali i donedavnog rivala, indijskog premijera Narendru Modija. Upravo je odnos indijskog premijera s ova dva čelnika poslao bitnu poruku Zapadu, ali prvenstveno SAD-u.
Naime, indijski premijer prikazan je u vrlo toplom i bliskom odnosu s ruskim predsjednikom. To se tumači kao jasna poruka SAD-u, koje je Indiji uvelo nove carine s ciljem da prestane kupovati rusku naftu. Premijer Modi nije podlegao pritisku, već je otišao na samit u Kinu „zagrliti“ ruskog predsjednika.
Reakcija SAD
Na odlazak indijskog premijera u Kinu stigla je očekivana reakcija SAD-a. Prema onome što se moglo vidjeti na društvenim mrežama, predsjednik Trump reagirao je prilično burno.
Kritizirao je Indiju zbog „neravnomjernog“ trgovinskog odnosa. Poenta njegove kritike bila je da je Indija imala povlašteniji status u tom odnosu, što je američki predsjednik odlučio promijeniti novim carinama. Trump je dodatno naglasio da Indija većinu svoje nafte i vojne tehnike kupuje od Rusije, a „gotovo ništa“ od SAD-a.
Iz zapadnih medija se u posljednje vrijeme moglo iščitati da je, i prije samita, odnos indijskog premijera i američkog predsjednika pogoršan. Navodno premijer Modi više ne odgovara na pozive iz Washingtona. Odlazak u Kinu još je jedan pokazatelj narušavanja tog odnosa.
Putinova izjava
Osim Indije, samitu je prisustvovala i ruska delegacija, predvođena predsjednikom Putinom. Tokom samita govorio je o susretu s američkim predsjednikom na Aljasci, gdje je, prema njegovim riječima, postignuto razumijevanje koje otvara put miru. No, kao problem naveo je da se moraju ukloniti „temeljni uzroci krize“ i vratiti „ravnoteža u sigurnosnoj sferi“.
Pomoćnik predsjednika Putina, Ušakov, dodao je da je ruski predsjednik o sastanku u Anchorageu razgovarao s kineskim predsjednikom i indijskim premijerom. S druge strane, deklaracija samita uopće ne spominje Ukrajinu, već se usredotočila na Bliski istok i jačanje multipolarnosti.
Kineska inicijativa
Pažnju je privukla i izjava Si Đinpinga o „globalnom upravljanju“. Govorio je o saradnji sa svim zemljama kako bi se izgradio „pravedniji i ravnopravniji“ sistem globalnog upravljanja. Pozvao je na proširenje opsega saradnje i podjelu odgovornosti za promociju regionalnog mira, stabilnosti i prosperiteta.
Prema pisanju zapadnih medija, Kina je pozvala Rusiju i druge zemlje da „izazovu“ Zapad i pokažu se kao stup globalnog upravljanja nasuprot onom kojim dominira SAD. Kao ključni instrument navodi se razvojna banka.
Prema Si Đinpingu, takva banka potrebna je da bi se ojačala saradnja država u oblasti sigurnosti i ekonomije, s naglaskom na stvaranje nove finansijske platforme nezavisne od dolara.
Tramp nije uspio
Nakon samita, postalo je jasno da predsjednik Trump ne uspijeva, poput „novog Nixona“, razdvojiti Rusiju od Kine. Iako je pokušao „namamiti“ Putina vjerovatno nudeći mu ustupke, teško je vjerovati da će u tome uspjeti.
Čini se da ustupak Moskvi u isto vrijeme znači i ustupak Pekingu. Uvrijeđeni ton predsjednika Trumpa to i potvrđuje. Umjesto da razdvoji Rusiju i Kinu, Trump se svojim potezima približio objema.
Nove prijetnje sankcijama i carinskim ratom postaju sve manje vjerodostojne, a tržišta na njih više i ne reaguju.
Možda i najteži udarac za SAD jeste gubitak važnog diplomatskog postignuća posljednjih godina – saradnje s Indijom. Partnerstvo dviju „najvećih demokratija svijeta“ činilo se prirodnim, naročito imajući u vidu da je Indija glavni rival Kini u Aziji.
No sada se čini da je Indija bliža Moskvi i Pekingu nego Washingtonu. Ključnu ulogu odigrao je ruski predsjednik, koji je prvo posredovao između Indije i Kine na samitu BRICS-a u Kazanju prošlog ljeta. Posjeta premijera Modija Kini djeluje kao „kruna“ tog diplomatskog otopljavanja.
To ne znači da će Indija potpuno prekinuti saradnju sa SAD-om, ali je jasno da ideja velikog saveza protiv Kine nije moguća. Indija će nastaviti balansirati kako bi izvukla maksimum od oba bloka, bez otvorenog svrstavanja.
Njena veličina, broj stanovnika i geografski položaj omogućavaju joj takvu politiku. Promjena kursa indijske vanjske politike mogla bi doći tek u slučaju velikih geopolitičkih potresa.
Trampovi udari u zid
Predsjednik Tramp i SAD nakon svakog pokušaja „resetiranja“ međunarodnog poretka nailaze na zid. Svi naprasni pokušaji američke administracije da vrate odnose na sebi prihvatljivo stanje završavali su tenzijama ili nepovoljnim scenarijem.
Odnos s EU to najbolje pokazuje. SAD je decenijama imao EU u „svom krilu“, ali je u manje od godinu dana antagonizirao taj odnos do mjere da EU sada preispituje svaki kontakt s Washingtonom.
Takva dinamika najbolja je lekcija Indiji i Rusiji o tome kako se SAD može ponašati i prema njima ako situacija postane nepovoljna. U tom smislu, iako ni Putin ni Modi nisu oduševljeni Pekingom kao partnerom, jasno je da Washington ne mogu izabrati – barem ne u mjeri u kojoj to od njih traži američka administracija.
