Izrael se suočava s novim valom mobilizacije dok desetine hiljada rezervista primaju nove pozive za povratak u aktivnu vojnu službu, u trenutku kada se društvo i sama vojska sve više suočavaju s unutrašnjim podjelama.
Izraelske odbrambene snage (IDF) su u utorak započele proces mobilizacije oko 60.000 rezervista kako bi se proširila ofanziva na pojas Gaze, posebno na grad Gazu – područje koje još uvijek nije u potpunosti pod njihovom kontrolom. Stručnjaci procjenjuju da bi, ukoliko sukob potraje više mjeseci, broj mobilisanih mogao dodatno rasti.
Među vojnicima sve je više onih koji priznaju da se nalaze pred teškim ličnim i moralnim dilemama. Dok neki ističu da više ne vide jasan vojni cilj nastavka rata, drugi upozoravaju da bi prekid sukoba mogao ostaviti Hamas djelimično netaknutim i izraelske građane izloženima budućim napadima.
- Spremni smo dati život… ali iskreno, trenutno umiremo bez stvarnog razloga. Vojno nema više šta da se postigne - izjavio je Aviad Jisraeli (Aviad Yisraeli), bolničar koji je do prošlog mjeseca bio angažovan u Gazi.
Nezadovoljstvo prema vladi
Posebno izraženo nezadovoljstvo rezervisti pokazuju prema vladi Benjamina Netanjahua (Benjamin Netanyahu), kojoj mnogi ne vjeruju. Prema anketi iz jula, tri četvrtine izraelskih građana podržava dogovor o razmjeni talaca, dok više od polovine smatra da Netanjahu loše upravlja ratom.
Rezervni sastav čini oko 70 posto ukupne vojne snage IDF-a, a u nekim borbenim jedinicama učestvuju i s više od 50 posto. Međutim, dugotrajno ratovanje ostavlja ozbiljne posljedice: sve je više svjedočanstava o raspadu porodica, gubitku poslova i pojavi psihičkih problema. Prema dostupnim podacima, oko 12 posto rezervista pokazuje simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Podjele u izraelskom društvu dodatno se produbljuju jer ultraortodoksni Jevreji u velikoj mjeri ne učestvuju u vojnim obavezama, što izaziva frustracije među onima koji mjesecima služe na frontu.
Navode razloge
Iako je vojna služba zakonski obavezna, sve više rezervista pokušava pronaći način da je izbjegne, navodeći zdravstvene ili lične razloge.
- Oficijelno je broj odbijanja mali, ali izgovori uvijek postoje. Da svi to rade, sistem bi se srušio – ali ne rade - kazao je Ariel Hajman (Ariel Heimann), bivši načelnik rezervnog sistema.
U međuvremenu, pojedini vojnici otvoreno odbacuju pozive za povratak. “Nisam pacifista. Da, bili smo napadnuti i išao sam u rat. Ali kad naredbe postanu nelegalne, dužnost svakog vojnika je da ih odbije”, rekao je Ejal Fidel (Eyal Fidel), 30-godišnji artiljerac koji je već obavijestio svoju jedinicu da se neće vratiti.
