Bivši predsjednički kandidat Republikanske stranke Mit Romni (Mitt Romney) objavio je autorski tekst u New York Timesu u kojem upozorava da se Sjedinjene Američke Države nalaze pred ozbiljnom fiskalnom i socijalnom krizom, te da bez kombinacije reforme socijalnih davanja i većeg poreskog opterećenja najbogatijih zemlja ide ka „ekonomskoj litici“. Tekst prenosimo u cjelosti u nastavku.
Piše: Mitt Romney
Godine 2012. političke reklame sugerirale su da bi neki od mojih prijedloga politika, ako bi bili usvojeni, značili guranje bake s litice. U stvarnosti, moji prijedlozi bili su zamišljeni upravo da spriječe takav ishod.
Danas, svi mi - uključujući i naše bake - zaista idemo prema litici. Ako se, kako se projicira, Fond socijalnog osiguranja isprazni u fiskalnoj 2034. godini, penzije će biti smanjene za oko 23 posto. Vladi će trebati bilioni dolara da nadoknadi taj manjak. Kada zajmodavci odbiju dati novac osim uz znatno veće kamatne stope, ekonomska katastrofa gotovo sigurno slijedi. Alternativno, vlada bi mogla štampati novac, izazivajući hiperinflaciju koja bi obezvrijedila državni dug — zajedno s vašom štednjom.
Obično demokrate insistiraju na višim porezima, a republikanci na manjoj potrošnji. No, s obzirom na razmjere nacionalnog duga i blizinu litice, potrebne su obje mjere. DOGE je primijenio pristup „sve posjeći i spaliti“ u rezanju budžeta i doživio spektakularan neuspjeh. Evropa pokazuje da pretjerani porezi bez obuzdavanja potrošnje guše ekonomsku vitalnost i time ubrzavaju dolazak do litice.
Na strani smanjenja potrošnje, jedino bi reforma socijalnih davanja imala značajan učinak, jer programi poput socijalnog osiguranja i Medicarea čine većinu državnih izdataka. Niko ozbiljno ne razmatra smanjenje beneficija za sadašnje ili skorošnje penzionere. Ali beneficije socijalnog osiguranja i Medicarea za buduće penzionere trebale bi biti imovinski testirane - dakle, zasnovane na potrebi - a početna dob za isplatu trebala bi biti vezana za očekivani životni vijek u SAD-u.
A na poreskom planu - vrijeme je da bogati ljudi poput mene plate više.
Naša prosječna carinska stopa od oko 17 posto već pomaže prihodovnoj računici. Njeno udvostručenje - što je djelovalo moguće ubrzo nakon „Dana oslobođenja“ - dodatno bi opteretilo porodice s nižim i srednjim primanjima i imalo ozbiljne posljedice po tržišta.
Dugo sam se protivio povećanju dohotka na koji se primjenjuju FICA doprinosi (ove godine gornja granica je 176.100 dolara). Više ne - posljedice litice promijenile su mi mišljenje.
Najveći izvor dodatnih poreskih prihoda vjerovatno je i najuvjerljiviji u smislu pravednosti i društvene stabilnosti. Neki to zovu zatvaranjem poreskih „rupa“, ali taj izraz ozbiljno potcjenjuje njihove razmjere. „Pećine“ ili „kaverne“ bile bi prikladnije.
Razmotrimo, na primjer, kaverne u tretmanu poreza na kapitalnu dobit pri smrti kod enormnih imetaka. Uzmimo hipotetički primjer s Elonom Muskom kao ilustracijom. Da je on kupio dionice Tesle za, recimo, milijardu dolara i držao ih do smrti, a da tada vrijede 500 milijardi dolara, nikada ne bi platio saveznu stopu poreza na kapitalnu dobit od 24 posto na profit od 499 milijardi dolara. Zašto? Zato što se prema poreskom zakoniku kapitalna dobit ne oporezuje u trenutku smrti. Odredba poznata kao „povećanje osnovice“ znači da se Muskovim nasljednicima dionice tretiraju kao da su kupljene za 500 milijardi dolara. Tako se porez na kapitalnu dobit od 499 milijardi dolara ne plati - nikada.
Ova neobična odredba ima smisla kada se radi o očuvanju porodičnih farmi. Ali danas je koriste milijarderi kako bi izbjegli porez na kapitalnu dobit. Kako bi se prikupilo više prihoda, ovu kaver nu treba zatvoriti za mega-imanja veća od 100 miliona dolara.
Zatvaranje kaverni u sektoru nekretnina također bi donijelo dodatne prihode: takozvane 1031 razmjene omogućavaju investitorima u nekretnine da odgode, a ponekad i potpuno izbjegnu, plaćanje poreza na kapitalnu dobit prilikom prodaje profitabilne nekretnine. Amortizacija kupovne cijene zgrade, uključujući dug, dodatno štiti prihode od oporezivanja. Kao i u prethodnim primjerima, izuzetno profitabilne nekretnine koje se drže do smrti nisu predmet poreza na kapitalnu dobit. Pretpostavljam da su ove odredbe prvobitno bile zamišljene da potaknu razvoj sektora nekretnina. Danas one štite multimilijardere.
Postoje i druge rupe i kaverne koje treba istražiti i zatvoriti za najbogatije, uključujući odbitke za državne i lokalne poreze, poreski tretman „carried interesta“ i ograničenja na dobrotvorne olakšice kod najvećih imanja pri smrti. Nije riječ o tome da bogati varaju državu - oni igraju po pravilima. Ali s obzirom na prijeteću opasnost, moramo se držati pravila Willieja Suttona: idi tamo gdje je novac.
Vjerujem u slobodno poduzetništvo i vjerujem da svi Amerikanci trebaju imati priliku da teže finansijskom uspjehu. Ali došli smo do tačke u kojoj će svaki realan paket rješenja za ekonomske probleme naše zemlje zahtijevati da najbogatiji Amerikanci doprinesu više.
Naravno, mnogo brži ekonomski rast mogao bi nas spasiti od dužničke litice. Ova istina dugo je služila kao izgovor političarima da ne djeluju: brži rast, obećan kroz smanjenje poreza, uvijek je „iza ugla“, ali taj ugao nikada ne dolazi.
Da, porezi mogu usporiti rast. Ali većina mjera koje predlažem imala bi relativno mali utjecaj na ekonomski rast. Ako moja stranka želi biti ona koja radničkoj i srednjoj klasi pruža veće prilike - stranka koja pokušava obnoviti povjerenje u kapitalistički sistem - ovo bi bio dobar početak.
To bi nam pomoglo da izbjegnemo liticu koja je pred nama i možda utišalo dio bijesa koji će sigurno rasti dok nezaposleni fakultetski obrazovani mladi ljudi gledaju kako poreski povlašteni multimilijarderi plove u jahtama dugim 300 stopa.
