Niko do sada nije pokazao da je Željko Komšić, vršeći dužnost člana Predsjedništva BiH, zastupao mišljenja ili vukao poteze koji bi dovodili u pitanje hrvatske interese u BiH, ali je veoma lako dokazati da današnji predstavnik hrvatskog naroda Dragan Čović u Predsjedništvu vuče poteze koji ozbiljno dovode u pitanje interese, prije svega, bošnjačkog naroda. 

Pritom, posebno favorizirajući interese i političke stavove Milorada Dodika, s kojim veoma uspješno sarađuje bez obzira na činjenicu da ovaj otvoreno vodi politiku i čak akciju pretvaranja entiteta Republika Srpska u državu i njenog izdvajanja iz Bosne i Hercegovine i priključenja Srbiji.  

Niska propaganda

Predstavnici Hrvata u BiH okupljeni u HDZ-u i Hrvatskom narodnom saboru žele ne samo da ostvare monopol na hrvatstvo nego istovremeno žele i da stvaranjem posebnih izbornih jedinica za Hrvate kaparišu teritoriju za obnovu one tvorevine udruženog zločinačkog poduhvata koji se zove „Herceg-Bosna”.

Ako je ponašanje predstavnika HDZ-a i njima pridruženih Hrvata u Bosni antibosansko u suštini, začuđujuće je da ih u tome podržava državna politika Hrvatske i političko vodstvo HDZ-a.

Osobito se u nastojanjima da se Hrvatima pomogne tako da se oni i politički i moralno i na svaki drugi način izoliraju od ostalih naroda i ljudi i da izazovu zbivanja s nesagledivim posljedicama ističe sadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.

Ta osoba već je u više navrata pokazala težnju da na sve moguće načine difamira Bosnu i Hercegovinu, i to ne samo u kontekstu odnosa između Bošnjaka i Hrvata unutar Bosne, a zatim u odnosu Bosne i Hercegovine i Hrvatske nego i u okviru evropske politike, pa čak i transatlantskim relacijama, a u najnovijem slučaju i njenom izletu u Ankaru i azijskom prostoru.

Svugdje je ona, zastupajući interese navodno ugroženih Hrvata, vršila propagandu najnižeg tipa stvarajući famu o tome kako je Bosna zbog činjenice da je njeno većinsko stanovništvo muslimanske vjere opasnost za Evropu i svijet i da je izvor nasilja. 

To je suprotno cjelokupnom historijskom iskustvu koje balkanski prostor i Evropa imaju s Hrvatima, ne samo kao udarnim odredom “Antemurale Christianitatis“ nego i kao najaktivnijim saradnikom njemačkog fašizma kroz period ustaške strahovlade i genocida koji su ustaše izvršile nad Srbima i svim ostalim demokratima u zemlji. Uz to, Međunarodni sud u Hagu, stvoren od Ujedinjenih nacija, u slučaju „Herceg-Bosne” jasno je utvrdio o kakvom se udruženom zločinačkom poduhvatu radilo u posljednjem ratu u BiH.

Siguran promašaj

Međutim, kada neko precjenjuje sebe i svoj utjecaj na svjetskoj političkoj areni te misli da može svojom akcijom pokretati značajne faktore međunarodne političke scene i angažirati ih za svojevrsne pritiske na BiH, tada je takvoj osobi promašaj siguran.

Bosna i Hercegovina kao teritorija i kao država je u kontekstu strateških relacija u Evropi i svijetu daleko značajnija od Hrvatske, a kako se iz međunarodne politike vidi, Hrvatska uglavnom stvara problem Evropskoj uniji.

Evropska unija želi Bosnu i Hercegovinu kao ključnu zemlju Balkana u svom sastavu, a Bošnjaci takvu orijentaciju EU najsnažnije i s konkretnim ponašanjem i odlukama podržavaju. Bošnjaci su mnogo privrženiji ideji priključenja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju nego bosanski Hrvati ili Srbi.

Zbog toga gospođa Grabar-Kitarović ne bi trebala uzaludno trošiti vrijeme i novac hrvatske države na svoja uzaludna putovanja, nego bi prije svega trebala da se izvini Bošnjacima, a time i Bosni i Hercegovini, za svoje izjave o tome kako su bosanski muslimani leglo ekstremizma i opasnost za Evropu.

Poštivati diplomatske principe

Hrvatska predsjednica, također, treba da prestane voditi akcije po Bosni i Hercegovini ne konsultirajući se i ne sarađujući s Predsjedništvom i Vijećem ministara BiH.

Budući da je gospođa Grabar-Kitarović bila učesnica u međunarodnom diplomatskom životu, valjda je naučila da se ne može na osnovu nekakve apstraktne mogućnosti i prava na brigu o stanju bosanskih Hrvata ostvarivati nikakvo direktno djelovanje na tlu Bosne i Hercegovine, a bez saradnje s vladajućim institucijama te države.

Svako bi mogao naći razloga da okolo hoda i žali se na ponašanje svoga susjeda i to je uobičajno u našim prilikama i komšijskim ponašanjima, ali je isključeno sa stajališta pravila i principa diplomatske djelatnosti uopće, a i uloge Evropske unije, kojoj pripada i Republika Hrvatska.