Budžeti deset kantona Federacije BiH zborno premašuju 4,5 milijarde KM, ali slika infrastrukture na terenu odaje dojam daleko siromašnijeg društva, podijeljenog velikim ekonomskim razlikama.
Budžeti se kreću od 60-tak miliona u Posavskom kantonu pa do gotovo milijardu i po u Kantonu Sarajevo. Tako se Tuzlanski kanton hvali nagomilanim budžetskim viškom većim od 100 miliona KM, dok brojni važni, razvojni projekti nisu ni u povojima.
S druge strane lepeze su siromašni kantoni, hronično ovisni o pomoći federalnog budžeta. Zajedničko svima njima je da većina budžeta ne odlazi na razvojne i infrastrukturne projekte, već na glomaznu i neefikasnu administraciju, te nezakonitu kupovinu naklonosti glasača.
Budžet kao bankomat
Famozna „budžetska rezerva“ je jedna od najbolnijih stavki sistema, navodi za „Dnevni avaz“ Adna Zilić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Ovaj Centar već dvije decenije dokumentuje mehanizme kojima vlast otima novac građana.
Budžetska rezerva je zakonom rezervisana isključivo za hitne i nepredviđene slučajeve, poput pomoći žrtvama poplava ili požara, u praksi je pretvoren u bankomat funkcionera koji ga po diskreciji koristi kao bankomat, navodi ona.
- Cijeli sistem je napravljen tako da odgovara onima koji su na pozicijama. Oni imaju odriješene ruke da s javnim novcem raspolažu kako žele i da ga daju onima koje sami odaberu, bez ikakve odgovornosti i kriterija – upozorava Zilić. Naglašava da se novac dijeli udruženjima i pojedincima koji znaju koga pitati i kada pitati, dok stvarni nevoljnici ovise o donacijama.
Kupovina glasova
Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH navodi da je ova organizacija identifikovala stotine pojedinaca koji su bez kriterija dobijali budžetski novac kao čelnici udruženja građana, dok su istovremeno bili kandidati na izbornim listama onih koji su im taj novac davali.
- Imamo prelijevanje javnih sredstava u privatne ruke bez mjerljivih kriterija i izvještavanja o utrošku – kaže Traljić.
Ističe da se javne nabavke i grantovi također često koriste kao poligon za korupciju, dok nepostojanje zakona o sukobu interesa u Federaciji omogućava da se milioni maraka iz budžeta kanališu u privatne džepove bez sankcija.
Rast administracije
Nevladine organizacije poput CPI i CCI podsjećaju da više od 70 posto budžeta u većini kantona i dalje guta administracija. Viškovi miliona na kraju budžetske godine se najčešće akumuliraju zbog nesposobnosti vlasti da ih uloži u razvoj.
Revizorski izvještaji godinama dokumentuju bahatu rasipnost poput nabavki luksuznog namještaja u kabinetima i limuzina, ali njihove nalaze i parlamenti i tužilaštva tretiraju kao neobaveznu literaturu.
Rezultat je sistem u kojem je budžet instrument za očuvanje socijalnog mira i stranačke infrastrukture, dok razvojni projekti ostaju na dnu ladice, čekajući neka „bolja vremena“ koja, sudeći po statistikama, nikako da stignu.
