U Kantonu Sarajevo sve su učestaliji slučajevi obrušavanja dijelova fasada sa stambenih zgrada, pri čemu su u više navrata građani povrijeđeni, a tragedije su izbjegnute pukom srećom. Najčešće se radi o objektima starije gradnje, izgrađenim prije rata, čije fasade decenijama nisu sistemski sanirane.

Prema riječima mr.dipl.ing.el. Muhidina Omerovića, direktora OKI Upravitelja, društvo kojim rukovodi upravlja sa 1.942 ulaza, od kojih je čak 60 posto izgrađeno prije rata, što ih automatski svrstava u potencijalno rizične objekte.

- Sve te zgrade su potencijalna mjesta problema sa obrušavanjem fasada - upozorava Omerović za "Avaz".

Evidencija postoji, ali novca nema

Upravitelji, kako ističe Omerović, vode ažurnu evidenciju o tehničkom stanju objekata i postupaju po važećem Zakonu o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrade. Međutim, ključni problem nastaje kada je potrebno preći sa evidencije na konkretnu sanaciju.

- Upravnik je nalogoprimac etažnih vlasnika. Bez njihove odluke i finansijskog učešća, nemoguće je provesti veće sanacije - pojašnjava Omerović za "Avaz".

Sličan stav iznose i iz firme Heting d.o.o Sarajevo, koji potvrđuju da ne mogu dati precizan broj zgrada sa opasnim fasadama, ali da se problemi uglavnom javljaju kod starijih objekata sa malim brojem stanova, gdje su sredstva na zajedničkom računu minimalna.

Kako objašnjava Beća Lirija iz Hetinga:

- Ukoliko na računu zgrade nema sredstava, etažni vlasnici snose posljedice neodržavanja, što je zakonom jasno propisano. Upravitelji tada postupaju po zakonskim procedurama, ali bez sredstava zgrada ne može biti sanirana, objašnjava Lirija za "Avaz".

Ko snosi odgovornost kada strada prolaznik?

Zakonska odgovornost je podijeljena. U slučaju povrede prolaznika, upravitelj ima objektivnu odgovornost, ali ona ne oslobađa etažne vlasnike, ukoliko su bili upoznati sa problemom fasade, a nisu reagovali.

- Zgrade kolektivnog stanovanja su privatno (su)vlasništvo. Etažni vlasnici imaju istu odgovornost kao vlasnici tržnih centara ili poslovnih objekata - ističe Omerović za "Avaz".

Hitne intervencije, ali privremena rješenja

Kada dođe do obrušavanja fasade, upravitelji reagiraju hitno: obilježavaju lokaciju, uklanjaju viseće dijelove i sprječavaju daljnju opasnost.

- Obzirom da se otklanjanje potencijalne opasnosti tretira kao hitna popravka, odmah po prijemu informacije izlazimo na teren i vršimo sanaciju ili obezbjeđivanje lokacije, a dalje postupamo po zakonom definisanim procedurama - pojašnjava Omerović za "Avaz".

Finansijski problemi i sporost sistema

Najveća prepreka za dugotrajne sanacije fasada je nedostatak sredstava. Kompletne sanacije koštaju desetine ili stotine hiljada maraka, a prosječna mjesečna naknada za održavanje iznosi 16,80 KM po stambenoj jedinici, što nije dovoljno ni za redovno održavanje.

- Od 2002. godine Vlada KS nije povećala naknadu za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, a cijene rada i materijala u građevinarstvu su enormno porasle - upozorava Lirija za "Avaz".

Dodatni problem predstavljaju dužnici, dugotrajni sudski postupci i nezainteresovanost dijela etažnih vlasnika, koji često odbijaju i minimalno učešće u sufinansiranju sanacija.

- Dok se odgovornost prebacuje sa etažnih vlasnika na upravitelje i institucije, građani svakodnevno prolaze ispod potencijalno smrtonosnih fasada - upozoravaju Omerović i Lirija za "Avaz".

Dugoročno rješenje

Sagovornici se slažu da je dugoročno rješenje promjena svijesti etažnih vlasnika: da se radi o njihovoj imovini, te da je njihova odgovornost redovno održavanje. Također, potrebno je aktivnije uključivanje općina i kantonalnih institucija, kao i osiguranje adekvatnih sredstava za sanaciju.

- Najveći problem je što etažni vlasnici često nisu spremni učestvovati ni u minimalnom procentu investicije, zbog niske platežne moći - naglašava Lirija za "Avaz".