Izmjene Izbornog zakona BiH godinama opterećuju političke odnose u BiH, a sudeći prema posljednjim izjavama predsjednika HDZ-a Dragana Čovića i dalje su jedan od ključnih prioriteta ove stranke.

Brisel i Vašington

Čović sada kao uvjet nastavku evropskog puta BiH postavlja osiguravanje “legitimnog predstavljanja” u Predsjedništvu BiH i domovima naroda, podržava preispitivanje Dejtonskog sporazuma i najavljuje da će izmjene Izbornog zakona biti teme susreta koje će delegacija HDZ-a u martu imati u Briselu i Vašingtonu.

Dok Dodik i SNSD nastavljaju sa zagovaranjem revizije Dejtonskog sporazuma i secesije RS i s ukidanjem američkih sankcija ubiru prve plodove dugogodišnjeg lobiranja u SAD, dok najveća stranka kod Hrvata pojačava aktivnosti ka ispunjenju svojih, legitimnih političkih ciljeva, zvaničnici bh. stranaka sa sjedištem u Sarajevu djeluju ošamućeno i dezorijentirano. I ovaj put su u defanzivi, izostaju čak i reakcije na poteze koalicionih partnera u državnoj vlasti.

Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i politički analitičar Enver Kazaz smatra da Čović posljednjim izjavama najviše ide naruku Dodiku, te da bi “raspakivanjem” Dejtonskog sporazuma izgubili svi u BiH.

- Takve izjave mogu samo iritirati Bošnjake, koji glasaju za hrvatskog člana Predsjedništva, da se homogeniziraju i nastave s tom praksom. Rješenje je bilo vrlo jednostavno – promijeniti Izborni zakon, ne na osnovama koje nudi HDZ, koje ipak podrazumijevaju neku novu teritorijalnu jedinicu. Postojalo je bezbroj varijanti, ali ni Izetbegović, ni Nikšić, ni Ćudić, ni Konaković, niko od lidera građanskih ili bošnjačkih partija nije shvatio u kakvoj se poziciji nalazi. Kandidatura nekredibilnog Slavena Kovačevića, a mislim na njegove manipulacije nacionalnim izjašnjavanjem, DF BiH u dovodi u vrlo nezgodan položaj - komentira Kazaz za “Avaz”.

Dodaje da je takva kandidatura legitimna, ali da BiH kao država na instanci člana Predsjedništva ne dobija mnogo. Kazaz upozorava da ne shvatamo složenost konsocijacijskog modela u BiH, koji je rigidan i pun blokada, pa umjesto da se on liberalizira, pojedine stranke vode besmislene bitke u kojoj država gubi na međunarodnom, a posebno na unutrašnjem planu.

Komšićeva uloga

- Odnosi hrvatske i bošnjačke politike su u najvećem mogućem sukobu. Na to upozoravam od 2010. i strašno mi je žao što se to ne shvata. Niko nije ojačao Čovićevu poziciju u hrvatskom političkom tijelu, kao što je to uradio gospodin Komšić. Čović koristi ozbiljne instrumente vlasti, dok Komšić figurira na vlasti, bez stvarne moći. Bošnjaci kao građani BiH su uhvaćeni u mentalnu zamku u kojoj se član Predsjedništva vidi kao neka svemoćna, važna simbolička figura. Zbog toga i nema ozbiljnih inicijativa iz probosanskih stranaka da se naprave promjene Izbornog zakona. Jedna od njih mogla bi biti elektorska, druga može biti izbor članova Predsjedništva u Parlamentu BiH, ali umjesto toga primjećujemo kratkovidost bošnjačke politike, sličnu onoj koju smo imali pri obaranju Aprilskog paketa 2006. godine. Propuštena politička prilika se nikad ne vraća, a lažni patriotizam nas vodi u najtežu institucionalnu i političku krizu – ističe profesor Kazaz.