Na jednoj od posljednjih sjednica Vlade FBiH, Ministarstvo prometa i komunikacija zaduženo je da pripremi izmjene i dopune Zakona o cestovnom prijevozu, kojima bi se ukinulo starosno ograničenje za profesionalne vozače D kategorije.
Na ovaj način bi se djelimično nadomjestio nedostatak radne snage, nakon što je hiljade profesionalnih vozača proteklih godina napustilo BiH, ali i uskladila zakonska regulativa s onom na državnom nivou, jer državni Zakon o prevozu putnika u međuentitskom i međunarodnom saobraćaju takvo ograničenje ne poznaje.
Dobar vid
Ipak, praksa po kojoj bi autobusima mogli upravljati i penzioneri stariji od 65 godina života pali sigurnosne alarme. Stalni sudski vještak saobraćajne struke Mirzet Sarajlić upozorava da je ovakve inicijative potrebno razmotriti prvenstveno kroz prizmu sigurnosti u saobraćaju, a tek onda tržište rada i nedostatak kadra.
- Zanimanje profesionalnog vozača, a posebno vozača autobusa, nije samo sjedenje za volanom, već izuzetno složen psihofizički posao, koji zahtijeva visok nivo koncentracije, brzinu donošenja odluka, koordinaciju pokreta, dobar vid, sluh, orijentaciju u prostoru i sposobnost reagovanja u stresnim i nepredvidivim situacijama. Vozač autobusa svakodnevno nosi direktnu odgovornost za sigurnost desetina putnika, ali i svih ostalih učesnika u saobraćaju – kaže Sarajlić.
Dodaje da brojna istraživanja i praksa pokazuju da je prosječno vrijeme reakcije mlađeg, fizički i mentalno aktivnog vozača značajno kraće u odnosu na vozača starije životne dobi, pa mlađi vozač reagira za skoro jednu sekundu, dok se kod starijih vozača to vrijeme produžava, što u naseljenom mjestu, pri brzini od 50 kilometara na sat, može predstavljati razliku između izbjegnute nezgode i teških posljedica.
Svi učesnici
Starenje, prirodno, narušava vid, sluh, motoričke sposobnosti, pa nije slučajno što je u većini zemalja treća životna dob predviđena za penziju. Sarajlić ukazuje da se ova tema ne tiče samo profesionalnih vozača, već svih učesnika u saobraćaju koji s vozačima autobusa svakodnevno dijele saobraćajne površine.
Najlakši put
- Nesporno je da su profesionalni vozači deficitaran kadar, ali rješenje ne bi smjelo biti jednostavno administrativno produžavanje radnog vijeka. To jeste najlakši put, ali istovremeno i potencijalno rizičan. Umjesto toga, potrebno je dugoročno i sistemski djelovati - motivisati mlade ljude da se odluče za ovo zanimanje kroz informativne kampanje, finansijske poticaje, stipendiranje, bolje uslove rada i društveno priznanje profesije – ističe Sarajlić.
