Zeničanin Semir Šerić Šera više od 40 godina bavi se plesom. Još kao 13-godišnji dječak, gledajući filmove, zainteresirao se za ples. Od tada je to njegova velika ljubav.
U interesantnom i otvorenom razgovoru za "Dnevni avaz" otkrio je kako mu uspijeva da već 26 godina, bez ičije pomoći, vodi svoj klub, kroz koji je prošlo više od 15.000 ljudi iz cijele BiH, koje je upravo on naučio da plešu.
Prva škola
Otkud interesiranje za ples?
- Poprilično dugo sam u plesu, od djetinjstva sam u plesnim školama, prošao sam brojne radionice. Na mene su na počecima najviše utjecali filmovi poput “Briljantina”. Inspirirali su me da upišem prvu školu.
Sigurno su brojna takmičenja iza Vas?
- Nastupao sam na stotinama takmičenja. Tada su, međutim, bila revijalna, jer nije postojao Savez sportskih klubova BiH, koji se osnovao tek 1994. Meni su, međutim, i ta revijalna takmičenja značajna.
Koji ples favorizirate?
- Najviše volim latinoameričke plesove, ali nije mi stran ni tango, koji potječe iz Argentine, pa je nekako slično. Volim ih, jer su živi, a to je nama nekako u krvi. Ali, u posljednje vrijeme dosta vremena posvećujem i kubanskim plesovima.
Koliko su Vam vještine sa podija pomogle da šarmirate pripadnice ljepšeg spola?
- Uporedo s plesom, trenirao sam košarku. Prijatelji iz kluba znali su me zezati, jer volim ples. Ali, kad smo jednom otišli na plesnu večer, oni nisu smjeli prići djevojkama, dok je to meni bilo kao dobar dan. Pozvao bih ih na ples i stvar je bila gotova.
Ima li danas predrasuda prema muškarcima koji se bave plesom?
- Ima ih, ali smo uspjeli promijeniti svijest ljudi. Mi još živimo u sredini gdje se na to drugačije gleda. Kad se rodi muško, za njega je već odlučeno da igra nogomet. Ali, imam 150 članova u klubu i sve to govori koliko smo uspjeli promijeniti to stanje.
Bolje vrijeme
Otkud ideja da osnujete svoj klub “Shadows”?
- Bio sam u Sloveniji na nekim seminarima i bio na raskrsnici da li da se gore ostvarim u plesu i krenem na takmičenja ili da se vratim u BiH i osnujem svoj klub. Onda sam odlučio da je bolje biti mlad primjer nego star plesač. Vratio sam se u Zenicu i osnovao svoj klub, koji uspješno egzistira već 26. godinu.
Može li se živjeti od plesa?
- Teško se može živjeti od bilo čega u našoj zemlji, a da je to legalan posao. Bilo je trenutaka kad sam pomislio da ugasim klub i povučem se, ali opstao sam. Također, neke naznake koje dobivam da bi klub mogao dobiti podršku, daju nadu da će doći bolje vrijeme. Nije lako, ali ljubav prema plesu nadjača i olakša da se prevaziđu svi ti izazovi.
Posebna strast
- Mislim da čovjek, kad pleše, ima najviše uključenih čula. Ples je, kažu, druga najjača neverbalna komunikacija na svijetu. Ne trebate ništa pričati da bi vas partner razumio, naprosto uživate oboje i doživljavate posebnu strast – govori Šerić.
600 medalja
- U 25 godina, u grad smo donijeli najmanje 600 medalja, a to su samo rezultati s državnih takmičenja. Dosta ih je više, ali evo, zadržat ćemo se samo na državnim takmičenjima – govori Šera.
