<p>Arktički ledenjaci, za koje se nekada smatralo da su netaknuti, sada otkrivaju tragove 13 uobičajenih sastojaka iz proizvoda za ličnu njegu, uključujući i kreme za sunčanje. To otkriće, o kojem su izvijestili Mariana D'Amiko i njene kolege s Univerziteta Ca' Foscari u Veneciji, naglašava prisutnost tih tvari u arktičkom snježnom pokrivaču na norveškom arhipelagu Svalbard.</p><h2>Zagađenje okoliša&nbsp;</h2><p>Za neke od tih hemikalija ovo je prvi put da je prijavljena njihova prisutnost u snijegu na Svalbardu, ističe D'Amico.</p><p>Ti spojevi, nazvani "Hemikalije koje izazivaju brigu o Arktiku" (engl. Chemicals of Emerging Arctic Concern ili CEACs), dio su popisa za nadzor koji su sastavili naučnici za zaštitu okoliša, koji prate zagađenje okoliša na Arktiku. Iako su CEAC-ovi prije bili pronađeni u polarnim regijama, njihovi primarni izvori i transportni procesi i dalje su slabo poznati, piše Zimo.hr.</p><p>Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science of the Total Environment, usredotočilo se na 13 sastojaka koji se obično nalaze u proizvodima za ličnu njegu, prikupljajući 25 uzoraka snijega s različitih lokacija, uključujući i ledenjake.</p><h2>Vjetar kao glavni prijenosni mehanizam</h2><p>Iznenađujuće, svi osim jednog ledenjaka pokazali su veće koncentracije UV filtera tokom zime, pri čemu su benzofenon-3 (BP3) i oktokrilen posebno prevladavali na vrhovima ledenjaka. Naučnici sumnjaju da je prijenos vjetrom vjerovatni mehanizam za te hemikalije koje upijaju UV zračenje da dospiju do udaljenih arktičkih ledenjaka. Arktička izmaglica, zagađeni sistem zračnih masa, može pridonijeti tom prijenosu jer pokriva golema područja tokom zime.</p><p>Zabrinutost ne proizlazi samo iz prisutnosti tih zagađivača već i zbog nepoznatog utjecaja na vodotoke i morski okoliš kada se snijeg otopi. D'Amico naglašava potrebu za daljnjim uzorkovanjem leda kako bi se utvrdilo približavaju li se te tvari nivoima toksičnima za okoliš.&nbsp;</p><h2>Ledena okruženja</h2><p>Hladna, ledena okruženja pokazuju drugačije hemijsko ponašanje od toplijih regija, što zahtijeva posebne polarne studije kako bi se razumjeli potencijalni utjecaji njihovog onečišćenja.</p><p>Dok neke zemlje zauzimaju stav predostrožnosti, zabranjuju određene UV filtere, globalni doseg tih zagađivača naglašava potrebu za koordiniranim međunarodnim naporima. Nova studija baca svjetlo na složeni međuodnos između ljudskih aktivnosti, atmosferskog transporta i osjetljivosti naizgled udaljenih okoliša na onečišćenje. Dok se otkrivaju otisci zagađenja pod utjecajem čovjeka na Arktiku, razumijevanje i upravljanje tim zagađivačima na njihovu izvoru postaje ključno.</p>

Arktički ledenjaci otkrivaju tragove kozmetičkih proizvoda u sebi, što potiče na globalnu akciju za očuvanje netaknutog okoliša

Hemikalije iz krema za sunčanje prvi put pronađene u arktičkom ledu, naučnici zabrinuti

<p>Indijska organizacija za svemirska istraživanja (ISRO) započela je misiju istraživanja crnih rupa pomoću novog svemirskog opservatorija.<br></p><p>Čelnik ISRO-a Sridhara Somanat (Sreedhara Somanath) objavio je u ponedjeljak da je lansiranje rakete nosača iz svemirskog centra Sriharikota bilo uspješno.</p><p>Indijski televizijski kanal NDTV izvijestio je da je proizvodnja satelita, za koji se očekuje da će imati radni vijek duži od pet godina, koštala oko 2,5 milijarde rupija (oko 27 miliona eura).</p><p>To je puno manje nego što je američka svemirska agencija NASA potrošila na satelit za sličnu misiju.</p><p>Indija ima sve ambicioznije svemirske planove. Nedavno je premijer Narendra Modi rekao da želi da njegova zemlja prvi put pošalje astronauta na Mjesec do 2040. te da će do 2035. biti postavljena indijska svemirska stanica.</p>

Indija ima sve ambicioznije svemirske planove

Indija kreće u ambiciozan pothvat istraživanja crnih rupa

<p><br></p><p>Dud Dinoša je jedinstveno murvino drvo u selu Dinoša, smještenom u Crnoj Gori.</p><p>Ovo drvo, staro između 100 i 150 godina, postalo je poznato po zanimljivom fenomenu koji se javlja nakon obilnih kiša, posebno tokom proljeća i jeseni. </p><p>Prema lokalnom vjerovanju, podzemni izvori u blizini dovode do povećanja nivoa podzemne vode tokom kišnih razdoblja.</p><p>Kada se pritisak poveća, voda izlazi iz šupljine u debelu ovog duda, dosežući visinu od otprilike 1,5 metara. Fascinantno je da se ovaj neobičan događaj bilježi jednom godišnje, a stanovnici Dinoše promatraju ga još od devedesetih godina prošlog stoljeća.</p><p><br></p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">This tree has been gushing water since the 1990&#39;s 🤯 <a href="https://t.co/qezrsFiUbl">pic.twitter.com/qezrsFiUbl</a></p>&mdash; Nature is Amazing ☘️ (@AMAZlNGNATURE) <a href="https://twitter.com/AMAZlNGNATURE/status/1741478105837895782?ref_src=twsrc%5Etfw">December 31, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Ovo područje u jugoistočnoj Crnoj Gori obiluje potocima koji se pune tokom proljetnog otapanja snijega i podzemnim izvorima. Dud Dinoša smješten je iznad akumulacija blizu rijeke, a šupljine u njegovom deblu djeluju kao prirodni ventil koji omogućuje oslobađanje pritiska podzemne vode.</p><p>Nakon intenzivnih kiša voda struji iz stabla tokom nekoliko dana dok se pritisak postepeno smanjuje kroz šupljinu u deblu.</p>

Ovaj neobičan događaj bilježi se jednom godišnje, a stanovnici Dinoše promatraju ga još od 90-tih godina prošlog stoljeća

Dud Dinoša smješten je iznad akumulacija blizu rijeke

Prirodni fenomen u Crnoj Gori: Voda izvire iz stabla, kako je to moguće

<p>Za nešto manje od godinu, NASA-ina solarna sonda „Parker“ proletjet će pored Sunca pri brzini od 195 kilometara u sekundi! Nikada do sada nijedan objekt napravljen ljudskom rukom nije išao toliko brzo niti prišao tako blizu Sunca – 6,1 milion kilometara udaljenosti.</p><p>- Skoro pa slijećemo na zvijezdu. Ovo će biti monumentalno dostignuće za čitavo čovječanstvo. Ovo je jednako slijetanju na Mjesec 1969. godine - kaže za BBC dr. Nur Ruafi (Nour Rauafi) s Univerziteta Džons Hopkins, piše RTCG.</p><p>Brzina koju će sonda „Parker“ postići dolazi od ogromne gravitacione vuče koju osjeća dok se približava Suncu. Brzina koju će postići slična je onoj kojom bi se od Njujorka do Londona stiglo za manje od 30 sekundi.</p><p>Misija sonde „Parker“ jedna je od najambicioznijih misija do sada pokrenutih.</p><p>Lansirana 2018. godine, njen cilj je da iznova i iznova, sve bliže i bliže, kruži oko Sunca. Manevar koji se planira krajem 2024. godine dovest će sondu na samo četiri posto razdaljine Zemlje od Sunca.</p><p>Izazov pred sondom je ogroman. Kada bude prolazila na najbližoj tački od Sunca, trpjet će temperaturu od 1.400 stepeni Celzijevih.</p><p>Strategija je da sonda stigne i „pobjegne“ brzo, vršeći mjerenja pomoću velikog broja instrumenata ispod njenog debelog toplotnog štita. Naučnici se nadaju podacima kojima će moći da odgonetnu neke od ključnih solarnih procesa.</p><p>Glavni od njih je da objasne koronu, odnosno vanjsku atmosferu Sunca, koja prkosi nekim fizičkim zakonima. Tako je temperatura fotosfere, površine Sunca, oko 6.000 stepeni, dok temperatura korone može da dostigne i nevjerovatnih milion stepeni.</p>

Ovo je jednako slijetanju na Mjesec 1969. godine, poručili su iz NASA-e

solarna sonda „Parker“ proletjet će pored Sunca pri brzini od 195 kilometara u sekundi

Najambicioznija svemirska misija u 2024. godini: Skoro pa slijetanje na Sunce

<p>Potres je izuzetno neugodno iskustvo jer dolazi naglo, a može imati izuzetno razorne posljedice. No, u nekim područjima uz potres često dolazi i do pojave cunamija koji može biti jednako ili čak i više razoran od samog potresa. Ali što je to tačno cunami i kako nastaje?</p><p>Sama riječ „cunami“ dolazi iz japanskog jezika i označava "val u luci". I zapravo veoma dobro opisuje šta je tačno cunami. Službeno, cunami je morski val (ili više njih) velikih amplituda, koji su uzrokovani potresom, erupcijom vulkana ili drugim atmosferskim poremećajima.</p><p>Iako se mogu pojaviti bilo gdje u svijetu, najčešće se bilježe u Tihom i Indijskom okeanu, područjima u kojima se nalazi veliki broj tektonskih rasjeda i koja su potresno veoma aktivna.</p><p>Cunamiji se mogu pojaviti u bilo koje doba godine, ali su češći tokom zime, piše Zimo.hr.</p><h2>Zašto dolazi do cunamija</h2><p>Najčešći uzrok je potres, kad dolazi do naglog pomicanja morskog tla, što pak dovodi do pojave velikih valova na površini okeana.</p><p>Baš kao i potresni valovi, cunami se širi veoma brzo. Prema naučnicima, cunami val može doseći brzinu i od 800 kilometara na sat. Na otvorenom moru, iako se mogu osjetiti, valovi cunamija često su niski, a svoju pravu snagu i veličinu pokazuju dolaskom bliže obali gdje je dubina manja. Tada dolazi do usporavanja samog vala i povećanja njegove amplitude. Što je dubina mora blizu obale manja, to je visina vala veća. Tako nije rijetkost da cunamiji dosežu visinu od nekoliko desetaka metara.</p><h2>Velika snaga, velika šteta</h2><p>Zbog svoje visine i snage mogu uzrokovati veliku štetu na infrastrukturi i građevinama, kao i ugroziti brojne ljudske živote.</p><p>Upravo su cunamiji uzrokovali neke od najgorih katastrofa u povijesti. U posljednje vrijeme najpoznatiji cunami zabilježen je u Indijskom okeanu 2004. koji je bio posljedica podmorskog potresa 26. decembra 2004. magnitude 9,15 po Rihteru, zabilježenog nedaleko od otoka Sumatre. Smatra se da je taj cunami usmrtio oko 275.000 ljudi i nanio velike štete na području od Indonezije sve do Somalije u Africi.</p><p>Nakon tog potresa pokrenuta je inicijativa za stvaranje mreže senzora koji bi upozorili cijelo to područje o nadolazećem cunamiju i na taj način barem smanjili broj ljudskih žrtava.</p><h2>Možemo li se zaštititi od cunamija</h2><p>Postoji cijeli niz načina na koje je moguće zaštititi se od cunamija.</p><p>Jedan je mreža senzora koja signalizira pojavu i približavanje cunamija nekom području, što omogućuje stanovnicima da se evakuiraju iz ugroženih na viša područja te tako smanje rizik od ljudskih žrtava.</p><p>Naučnici ispituju i mogućnost izgradnje brana na obali koje bi smanjile snagu udara cunamija i tako smanjili materijalne štete i ljudske žrtve.</p><p>No, najsigurnije je naučiti prepoznati znakove pojave cunamija.</p><h2>Kako prepoznati dolazi li cunami</h2><p>Osim službenih upozorenja koja mogu stići nakon snažnog potresa, dobro je znati prepoznati znakove potencijalnog cunamija ako niste na području koje je direktno pogođeno potresom.</p><p>Naglo povlačenje vode. Ako vidite da se voda na obali iznenada povlači, to može biti znak da se približava cunami. Pri tome ne mislimo na povlačenje kakvo viđamo prilikom izmjene plime i oseke, već naglo povlačenje vode i nekoliko desetaka metara.</p><p>Udarni val. Veliki broj onih koji su poginuli 2004. godine poginulo je jer su ostali na obali snimati veliki udarni val koji se pojavio na horizontu. Ako vidite veliki val koji se približava obali, visine i do 30 metara, to može biti cunami. Napustite obalu što prije i potražite viša područja.</p><p>Cunamiji mogu stvarati zvukove koji podsjećaju na tutnjavu ili grom. U kombinaciji s udarnim valom na horizontu, vjerovatno se radi o cunamiju.</p><p>Ako vidite bilo koji od ovih znakova, odmah se udaljite od obale i potražite sigurno mjesto.</p>

Prema naučnicima, cunami val može doseći brzinu i od 800 kilometara na sat

Kako nastaje cunami i postoji li način da se izbjegnu ljudski gubici

<p>Razumijevanje utjecaja suza na agresiju moglo bi rasvijetliti društvene hemosignale i njihovu ulogu u ljudskom ponašanju.<br></p><h2>Znak slabosti</h2><p>Ženske suze obično su se tumačile kao znak slabosti u slučajevima konfrontacije s muškarcima. No, naučnici su otkrili kako one imaju i posebnu funkciju.</p><p>U studiji objavljenoj u časopisu PLOS Biology istraživači iz Izraela otkrili su da suze žena sadrže hemikalije koje smanjuju agresivno ponašanje kod muškaraca. Osim toga, istraživači su otkrili da miris ženskih suza smanjuje aktivnost mozga povezanu s agresijom, što rezultira manje agresivnim ponašanjem muškaraca.</p><p>Istraživanje koje je vodio Šani Agron (Shani) s Weizmannovog instituta za nauku u Izraelu, grupu je muškaraca izložilo ženskim emocionalnim suzama (suzama koje su nastale u emocionalnim situacijama), dok je druga grupa bila izložena fiziološkoj otopini. Obje grupe igrale su igru koja je osmišljena da izazove agresivno ponašanje.</p><p>Analiza je pokazala da su oni muškarci koji su bili izloženi ženskim emotivnim suzama (u obliku inhalacije) bili manje osvetoljubivi, i to za čak 40 posto. </p><p>Naučnici su napravili MRI njihovih mozgova što je otkrilo smanjenu aktivnost u regijama mozga povezanim s agresijom (prefrontalnom korteksu i prednjoj insuli) kad su muškarci bili izloženi ženskim emocionalnim suzama u poređenju sa situacijama kada nisu bili izloženi suzama.</p><p>Kako ističu naučnici, ovo otkriće ukazuje na vezu između suza, promijenjene moždane aktivnosti i smanjenog agresivnog ponašanja kod muškaraca, ukazujući na ulogu društvenih hemijskih signala u ljudskoj agresiji.</p><h2>Miris suza</h2><p>Naučnici su stoga zaključili da miris ženskih suza može sadržavati hemijske signale koji mogu utjecati na ponašanje muškaraca smanjenjem agresivnih tendencija.</p><p>Inače, zanimljivo je da su prije ovog istraživanja naučnici isti učinak uočili i kod miševa, pa se nameće zaključak kako emocionalne suze nisu jedinstvene za ljude, već ih kao hemijske signale koriste i životinje.</p>

Razumijevanje utjecaja suza na agresiju moglo bi rasvijetliti društvene hemosignale i njihovu ulogu u ljudskom ponašanju

Istraživanje otkrilo nevjerovatan utjecaj koji ženske suze imaju na muškarce

<p>U borbi protiv pretilosti danas se na tržištu nude mnogi lijekovi koji navodno smanjuju potrebu za hranom i omogućuju reduciranje tjelesne težine, no niti jedan nije toliko pouzdan da bi se moglo reći da je naučno dokazano učinkovit.</p><p>Inžinjeri i naučnici s Instituta tehnologije iz Masačusetsa MIT dizajnirali su kapsulu koja se može progutati i koja vibrira u želucu, stvarajući iluzoran osjećaj sitosti i smanjujući apetit. Pilula bi mogla ponuditi minimalno invazivan, isplativ način liječenja pretilosti.</p><h2>Signali prema mozgu</h2><p>Trenutna verzija pilule osmišljena je tako da vibrira oko 30 minuta nakon što stigne u želudac, ali istraživači planiraju istražiti mogućnost prilagodbe da ostane u želucu duže vrijeme, gdje bi se mogla uključivati i isključivati bežično po potrebi.</p><p>Kada pojedete obilan obrok, vaš želudac šalje signale vašem mozgu koji stvaraju osjećaj sitosti, što vam pomaže da shvatite da je vrijeme da prestanete jesti. Želudac pun tekućine također može slati te poruke, zbog čega se osobama koje su na dijeti često savjetuje da popiju čašu vode prije jela, piše Vidi.hr.</p><p>Inžinjeri MIT-a sada su smislili novi način da iskoriste taj fenomen, s kapsulom čije vibracije aktiviraju iste receptore rastezanja koji osjećaju kada je želudac rastegnut, stvarajući iluzoran osjećaj punoće.</p><h2>Prije obroka</h2><p>Kod životinja kojima je ova tableta data 20 minuta prije jela, istraživači su otkrili da tretman ne samo da potiče otpuštanje hormona koji signaliziraju sitost već i smanjuje unos hrane za oko 40 posto. Naučnici moraju još mnogo naučiti o mehanizmima koji utječu na tjelesnu težinu čovjeka, ali ako daljnja istraživanja pokažu da bi se ova tehnologija mogla sigurno koristiti kod ljudi, takva bi pilula mogla ponuditi minimalno invazivan način liječenja pretilosti, kažu istraživači.</p><p>- Za nekoga ko želi izgubiti na težini ili kontrolirati svoj apetit, može se uzimati prije svakog obroka - kaže dr. Šrija Srinivasan (Shriya), bivša studentica MIT-a i postdoktorantica koja je sada asistentica profesora bioinžinjeringa na Univerzitetu Harvard. </p><p>- Ovo bi moglo biti stvarno zanimljivo jer bi pružilo opciju koja bi mogla minimizirati nuspojave koje vidimo kod drugih farmakoloških tretmana.</p><h2>Pilula veličine multivitamina</h2><p>Kada se želudac rasteže, specijalizirane ćelije zvane mehanoreceptori osjećaju to istezanje i šalju signale mozgu putem živca vagusa. Kao rezultat toga, mozak stimulira proizvodnju inzulina, kao i hormona kao što su C-peptid, Pyy i GLP-1. Svi ovi hormoni rade zajedno kako bi pomogli ljudima probaviti hranu, osjetiti sitost i prestati jesti. U isto vrijeme, nivoi grelina, hormona koji potiče glad, padaju.</p><p>Za ovu studiju, Srinivasan i tim istraživača dizajnirali su kapsulu veličine multivitamina, koja uključuje vibrirajući element. Kada pilula, koju napaja mala baterija srebrenog oksida, stigne u želudac, kisele želučane tekućine otapaju želatinoznu membranu koja prekriva kapsulu, zatvarajući elektronički krug koji aktivira vibrirajući motor.</p><p>U studiji na životinjama, istraživači su pratili nivoe hormona tokom razdoblja kada je uređaj vibrirao i otkrili da odražavaju obrasce otpuštanja hormona koji se vide nakon obroka, čak i kada su životinje postile.</p><h2>Novo i originalno</h2><p>Istraživači su potom testirali učinke ove stimulacije na apetit životinja. Nakon što je pilula bila aktivirana oko 20 minuta prije nego što je životinjama ponuđena hrana, one su jele 40 posto manje u prosjeku nego kada pilula nije bila aktivirana. Životinje su također sporije dobivale na težini tokom razdoblja kada su bile liječene vibrirajućom pilulom.</p><p>Hoćemo li jednog dana biti u prilici da umjesto dijetne prehrane gutamo vibrirajuće pilule, zasad je još rano reći, ali ovo je u svakom slučaju nešto novo i originalno.</p>

Trenutna verzija pilule osmišljena je tako da vibrira oko 30 minuta nakon što stigne u želudac

vibracije aktiviraju iste receptore rastezanja 

Je li pilula koja vibrira u želucu revolucija u borbi s viškom kilograma

<p>Litvanski naučnici otkrili su način da smanje troškove proizvodnje biodizela dodavanjem nusproizvoda recikliranja otpada cigareta.</p><p>Strožije ekološke norme i zagađenje fosilnim gorivima zahtijevaju čistija goriva kao što je biodizel. Ovaj dizel na bazi biljnog ulja ili životinjske masti je biorazgradiv – do 4 puta brže od naftnog dizela – i netoksičan.</p><h2>Visoka cijena&nbsp;</h2><p>Međutim, visoka cijena proizvodnje biodizela ostaje glavna prepreka njegovoj široj primjeni i, ovisno o izvoru biomase, njegovo korištenje može uzrokovati zagađenje. Prema istraživanju, dodavanjem jedinjenja triacetina mogu se riješiti oba ova problema. Nažalost, triacetin se obično proizvodi hemijski, trošeći mnogo hemikalija, što rezultira otpadom i toksičnim ostacima.</p><p>- Triacetin se koristi kao plastifikator u filteru cigareta, tako da su, naravno, opušci cigareta bogati njime - kaže Sami Jusef (Samy Yousef), glavni istraživač na Tehnološkom univerzitetu u Kaunasu, Litvanija, piše En.ktu.edu.</p><p>Zajedno sa svojim kolegama iz Litvanskog energetskog instituta (LEI), proveo je niz eksperimenata u kojima su koristili pirolizu za termičku razgradnju otpada cigareta. Eksperimenti su izvedeni u reaktoru od 200 g na različitim temperaturama reakcije (650, 700 i 750°C). Najveća količina triacetina (43 posto) sintetizirana je na 750°C.</p><p>Pušači širom svijeta kupuju otprilike 6,5 biliona cigareta svake godine. Prosječna težina opuška cigarete je 0,2 g; godišnje ih se proizvede više od 1,1 milion tona. Otpad od cigareta sadrži velike količine toksičnih hemikalija, kancerogena, mikroplastičnih vlakana i radioaktivnih elemenata kojima je potrebna posebna pažnja.</p><h2>Tri&nbsp;komponente </h2><p>- U našoj istraživačkoj grupi radimo na temama reciklaže i upravljanja otpadom, stoga smo uvijek u potrazi za otpadom koji je prisutan u ogromnim količinama i ima jedinstvenu strukturu. Cigarete se sastoje od tri komponente – duhana, papira i filtera od celulozno-acetatnih vlakana – i dobar su izvor sirovina i energije. Osim toga, opuške je lako prikupiti jer postoje mnogi sistemi i kompanije za prikupljanje ovog otpada - objašnjava Jusef.</p><p>Iako je bilo pokušaja da se otpad od cigareta reciklira za ekstrakciju sirovina, većina studija se fokusirala na ispitivanje termičke degradacije pojedinačnih komponenti. Litvanski naučnici su u svojim eksperimentima opuške cigareta tretirali kao mješavinu, a prema njima je to originalan pristup.</p><p>- Postoje studije koje, slično kao i mi, koriste pirolizu kao metodu, ali je primjenjuju samo na komponente filtera. U ovom slučaju potrebna je prethodna obrada materijala kako bi se odvojile sve komponente. Budući da je duhan otrovan otpad, njegovo odlaganje zahtijeva posebnu pažnju, a zbog tehnološki komplikovanog procesa odvajanja komponenti otpada cigareta, to nije ekonomski izvodivo - kaže Jusef.</p><h2>Ulje, ugljik i plin</h2><p>Nakon serije eksperimenata pirolize na različitim temperaturama, istraživači su uspjeli izdvojiti ulje, ugljik i plin iz otpada cigareta. Ugljeni proizvod porozne strukture bio je veoma bogat kalcijem.</p><p>- Svi proizvodi imaju stvarnu primjenu. Ugljik, koji je u našem slučaju porozan i veoma bogat kalcijem, može se koristiti za đubrivo, odnosno prečišćavanje otpadnih voda kao apsorbent i skladištenje energije. Plin se može koristiti u energetske svrhe. Posljednje, ali ne manje važno je ulje bogato triacetinom, koje se može koristiti kao dodatak biodizelu za smanjenje troškova - kaže Jusef, koji vjeruje da tehnologija ima velike mogućnosti za unapređenje.</p><p>Da bi bilo koja nova tehnologija tretmana otpada bila integrisana u sistem cirkularne ekonomije, mora postojati sistem prikupljanja otpada i strategija reciklaže, kao i infrastruktura.</p><h2>Strategija recikliranja</h2><p>Sistemi za prikupljanje opušaka, npr. metalne korpe za otpatke i pepeljare se široko koriste za njihovo sakupljanje odvojeno od čvrstog otpada. Što se tiče strategije recikliranja, istraživači predlažu korištenje tretmana pirolizom na 750°C, koji termički pretvara opušak u ugljik, plin i ulje. Plinoviti proizvodi se mogu koristiti za proizvodnju električne energije i za napajanje postrojenja za konverziju, ugljik se može koristiti kao apsorbent, dok se ulje može dodavati biogorivima u stopi do 25 posto jer je dozvoljena stopa triacetina 10 posto.</p><p>Gore opisana studija objavljena je u časopisu Journal of Analytical and Applied Pyrolysis i može joj se pristupiti <a href="https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S016523702300311X?via%3Dihub">ovdje</a>.</p>

Ovaj dizel na bazi biljnog ulja ili životinjske masti je biorazgradiv

Pušači širom svijeta kupuju otprilike 6,5 biliona cigareta svake godine

Naučnici od otpada cigareta proizveli biodizel

<p>Jeste li se ikada pitali koliko košta najskuplja tvar na Zemlji? Možda mislite da je riječ o zlatu ili rijetkom dijamantu, no niste ni blizu. Najskuplja tvar na svijetu zapravo je nešto što se zove antimaterija. Za nju ste vjerovatno svi čuli, ali teško da vam je pala na pamet.</p><p>Ovo je gotovo isto kao obična tvar, osim što ima suprotni električni naboj. Antimaterija bi mogla eksplodirati kad bi došla u kontakt s bilo čime što je napravljeno od obične tvari, a to je gotovo sve. To je zbog nespojivosti dviju suprotnih sila, dakle bila bi reakcija.</p>

<p><br></p><p>Ali dok je tvar svuda oko nas, antimaterija je izuzetno rijetka. Toliko je rijetka da se može proizvesti samo pomoću Velikog hadronskog sudarača (LHC) CERN-a, što pridonosi visokoj cijeni. Prije 24 godine (1999.) naučnici NASA-e predvidjeli su trošak proizvodnje samo jednog grama antivodika ili antimaterije.</p><p>Iznos od 56 biliona eura po gramu sigurno je puno novca za nešto tako malo. </p><p>Impresivna je cijena, pogotovo ako se uzme u obzir da je Međunarodni monetarni fond procijenio vrijednost svjetske ekonomije na oko 104 biliona dolara do kraja prošle godine.</p>

<p><br></p><p>Ako vas cijena odbija, trebali biste znati da je antimaterija izuzetno korisna tvar, iako je nestabilna. Ako se pažljivo rukuje i ne na opasan način, mogla bi biti nevjerovatan izvor energije, a neki čak smatraju da ima sposobnost pogona svemirskih putovanja između galaksija. Međutim, trenutno se koristi u medicinskoj opremi poput skenera za pozitronsku emisiju (PET).</p><p>Ovaj skener koristi se kako bi ljekari posmatrali određene funkcije poput protoka krvi. Ali korištenje na višem nivou pokazalo bi se izrazito skupo jer je CERN LHC također izuzetno skup za održavanje.</p><p>Science To Go procjenjuje da košta oko 1 milijardu dolara godišnje za rad, a dodatni troškovi električne energije iznose 23,5 miliona dolara godišnje.</p><p>S obzirom na način na koji CERN mora postići brzinu od 99,99 posto brzine svjetlosti da bi stvorio supstancu, trošak njenog održavanja je nevjerovatan. Mogao bi trošiti dovoljno električne energije za napajanje velikog grada.</p>

Ako vas cijena odbija, trebali biste znati da je antimaterija izuzetno korisna tvar, iako je nestabilna

Najskuplja tvar na svijetu košta 56 biliona eura: Evo šta je posrijedi

<p>Antarktik nije uvijek bio pusta zemlja leda i snijega, najjužniji Zemljin kontinent nekad je bio dom rijekama i šumama koje su vrvjele od života.<br></p><h2>Satelitske opservacije</h2><p>Naučnici sada, pomoću satelitskih opservacija i radarima koji prolaze kroz led, konačno dobivaju uvid u izgubljeni svijet Antarktika, o kojem, kako kažu, znamo manje nego o površini Marsa.</p><p>Prošle sedmice su istraživači rekli da su ispod ledenog pokrivača kontinenta otkrili ogroman drevni pejzaž, pun dolina i grebena, koji su očigledno oblikovale rijeke prije nego što ih je davno progutao glacijalni period, poznatiji kao ledeno doba.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">Scientists Discover Ancient River Landscape Beneath Antarctic Ice Sheet <a href="https://t.co/3ReKqA5Z7a">https://t.co/3ReKqA5Z7a</a> <a href="https://t.co/exwWHbLsjv">pic.twitter.com/exwWHbLsjv</a></p>&mdash; NDTV (@ndtv) <a href="https://twitter.com/ndtv/status/1717171518784856174?ref_src=twsrc%5Etfw">October 25, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Ovaj pejzaž, smješten u regionu Vilks lend na istoku Antarktika na granici s Indijskim okeanom, prekriva površinu otprilike veličine Belgije ili Merilenda, piše Reuters. Istraživači su rekli da djeluje da je star najmanje 14 miliona godina, a možda više od 34, kad je Antarktik ušao u period dubokog zamrzavanja.</p><h2>Polen palmi</h2><p>Ovaj pejzaž je kao slika pejzaža iz prošlosti - rekao je Stjuart Džejmison (Stuart Jamison), profesor glaciologije Univerziteta Daram i koautor studije objavljene u "Prirodi komunikacije".</p><p>- Teško je znati kako je ovaj izgubljeni svijet možda izgledao prije nego što je došao led, ali je sigurno da je tada bio topliji. Zavisno od toga koliko daleko idete u prošlost, možda ste imali klimu koja se kretala bilo gdje oko one današnje Patagonije do nečeg bliže tropskoj. Drevni polen palmi je otkriven s Antarktika, nedaleko od obale od našeg mjesta istraživanja - rekao je on.</p><p>Takva okolina, kako je istakao, vjerovatno je bila nastanjena divljim životinjama, iako je fosilni zapis u regionu previše nepotpun da bi ukazao na to koje su zvijeri tu možda živjele. Led iznad drevnog pejzaža debeo je oko 2,2-3 kilometra, prema koautoru studije Nilu Rosu, profesoru polarnih nauka i geofizike okoline Univerziteta Njukasl.</p><p>Istraživači su rekli da je zemlja ispod ovog leda manje poznata čak i od površine Marsa.</p><p>Istakli su da bi jedini način da se otključaju njegove misterije bilo da se buši kroz led i dođe do uzoraka jezgra sedimenta koji su ispod. To bi moglo osigurati dokaze koji otkrivaju drevnu floru i faunu, kao što je urađeno s uzorcima s Grenlanda starih oko dva miliona godina.</p><p>Pejzaž se dugo formirao rijekama, tektonikom i glacijacijom.</p><p>Nova studija koristila je satelitsko posmatranje ledene površine, koja je na nekim mjestima pratila konture zakopanog pejzaža, te podatke s radara koji prodire kroz led iz aviona koji je preletio lokaciju. Neke prethodne studije su na sličan način otkrila drevne pejzaže ispod antarktičkog leda, uključujući planine i visoravni, iako je pejzaž otkriven u novom istraživanju prvo ove vrste.</p><p>- Pejzaž je modificiran različitim procesima koji su bili pod utjecajem rijeka, tektonike i glacijacije tokom veoma dugog geološkog perioda - istakao je Ros.</p><p>Neposredno prije 34 miliona godina antarktički pejzaž i flora vjerovatno su podsjećali na današnje prašume Tasmanije, Novog Zelanda i južnoameričkog regiona Patagonije, rekao je Ros.</p><h2>Dio superkontinenta Gondvana</h2><p>Antarktik je nekad bio dio superkontinenta Gondvana koji je također obuhvatao današnju Afriku, Južnu Ameriku, Australiju, indijski potkontinent i Arapski poluotok, ali se na kraju odvojio i izolirao u geološkom procesu tektonike ploča.</p><p>Istraživači misle da su, kad je klima na Antarktiku bila toplija, rijeke tekle preko novootkrivenog pejzaža ka kontinentalnoj obali koja je stvorena odvajanjem ostalih kopnenih masa. Kad se klima ohladila, kako je rekao Džejmison, neki mali glečeri su se formirali na brdima pored tih rijeka, sa dolinama koje su se produbile usred glacijalne erozije.</p><p>- Tada se klima znatno ohladila i porastao je ledeni pokrivač koji je prekrio čitavi kontinent, preplavivši sve glečere koji su postojali ranije. Kad došlo do tog porasta leda, uvjeti između podnožja leda i pejzaža promijenili su se i postali veoma hladni - na taj način više nije bilo moguće erodirati naš pejzaž. Umjesto toga, on je sačuvan, vjerovatno na 34 miliona godina - rekao je Džejmison.</p>

Antarktik nije uvijek bio pusta zemlja leda i snijega

Naučnici otkrili čitav izgubljeni svijet ispod leda Antarktika: "Nekada je sve vrvjelo od života"

<p>Nekoliko studija je, tokom posljednje decenije, pokazalo da je kod ljudi s multiplom sklerozom (MS) koji su koristili antiretroviralnu terapiju za HIV došlo ili do nestajanja simptoma MS ili do usporavanja bolesti, piše Nauka.rs. To je natjeralo istraživače da se zapitaju da li HIV ili antiretrovirusi mogu da utječu na rizik od razvoja multiple skleroze.&nbsp;</p><h2>Antiretroviralni lijekovi</h2><p>Najnovija studija objavljena u Annals of Neurology vjeruje da je odgovor - da, pišu Kajla Mekej, profesorica neuroepidemiologije na Institutu Karolinska, i Elej Kingvel, istraživač sa Univerzitetskog koledža Londona, za The Conversation.</p><p>- Veoma je teško biti siguran da li na MS utječu HIV ili antiretroviralni lijekovi jer je za to potrebno pratiti velike grupe ljudi koji imaju HIV i MS tokom dužeg perioda. Tri studije su ranije pokušale da daju odgovor, ali ili su imale premalo pacijenata ili nisu imale dovoljno informacija o liječenju. Zbog toga nisu dale definitivan odgovor. Za našu studiju koristili smo podatke o osobama koje imaju i HIV i MS. To su skoro sve osobe iz Kanade i Švedske koje su imale ove bolesti od 1992. u Kanadi i 2001. u Švedskoj – navele su one.</p><p>Kako dodaju, rezultati studije ne mogu da pokažu da li rizik od razvijanja multiple skleroze smanjuje HIV ili antiretroviralna terapija, ali da postoje biološki razlozi za obje teorije.</p><h2><span style="color: rgb(51, 51, 51); font-size: 28px;">Inhibicija Epštajn-Barovog virusa</span></h2><p>- HIV dovodi do progresivnog gubitka CD4+ T ćelija, koje se povezuju sa MS, jer iniciraju događaje koji vode do zapaljenja u mozgu i kičmenoj moždini. Međutim, otkriće da je rizik od MS manji kada lijekovi potisnu HIV daju nadu da je ipak u pitanju tretman, a ne bolest. Mogući mehanizam za efikasnost u smanjenju rizika od razvijanja multipla skleroze je inhibicija Epštajn-Barovog virusa. Sve je više i više dokaza o značaju uloge Epštajn-Barovog virusa u MS – navode Mekej i Kingvel.</p><p>Antiretroviralna svojstva lijekova za HIV možda smanjuju aktivnost Epštajn-Barovog virusa, dodaju.</p><p>Kako se navodi u studiji, u istraživanju su ispitani podaci o 29.163 osobe pozitivne na HIV. Tokom višegodišnjeg praćenja, zabilježeno je 14 slučajeva MS, a očekivano je 26.</p>

okom višegodišnjeg praćenja, zabilježeno je 14 slučajeva multiple skleroze, a očekivano je 26

Obećavajuća studija naučnika: Lijek za HIV može spriječiti multiplu sklerozu?

<p>Američki naučnici s Univerziteta Rice, Teksaškog univerziteta A&amp;M i Univerziteta u Teksasu identificirali su novu metodu za borbu protiv ćelija raka. Koristeći blisko infracrveno svjetlo za stimulaciju molekula aminocijanina, naučnici su inducirali sinhronizirane vibracije, učinkovito probijajući membrane ćelija raka.</p><h2>Niske doze</h2><p>Molekule aminocijanina, koje se obično koriste u bioslikanju, pokazale su se iznimnim zbog svoje stabilnosti u vodi i sposobnosti prianjanja na vanjštinu ćelija, naročito korisnih u otkrivanju raka u niskim dozama.</p><p>- One su više od milion puta brže u svom mehaničkom kretanju od nekadašnjih Feringa motora (hemijski pokretan rotacijski molekularni motor) i mogu se aktivirati svjetlom bliskim infracrvenom, a ne vidljivim svjetlom - pojašnjava hemičar Džejms Tor (James Tour), opisujući inovaciju kao novu eru molekularnih strojeva.</p><h2>Neinvazivno liječenje sa značajnim uspjehom</h2><p>Korištenje bliskog infracrvenog svjetla ima značaj, jer omogućuje prodor duboko u tijelo, potencijalno olakšavajući nehirurško liječenje raka unutar kostiju i organa, piše Zimo.</p><p>U pokusima na uzgojenim ćelijama raka, tehnika molekularnog udarnog čekića pokazala je izvanrednih 99 posto uspjeha u uništavanju kancerogenih ćelija. Eksperimenti na miševima s tumorima melanoma rezultirali su time da je polovina ispitanika izliječila rak. Istraživanje je objavljeno u časopisu<a href="https://www.nature.com/articles/s41557-023-01383-y">  Nature Chemistry</a>.</p><p>- Ovo je prvi put da se molekularni plazmon koristi na ovaj način, da pobudi cijelu molekulu i da zapravo proizvede mehaničko djelovanje koje se koristi za postizanje određenog cilja – u ovom slučaju, kidanje membrane ćelija raka - kaže hemičar Ciceron Ajala-Orozco.</p><p>Sinhronizirane vibracije, koje pokreću plazmoni formirani od elektrona u kretanju unutar molekula, učinkovito se povezuju s membranama ćelija raka, nakon čega ih razgrađuju.</p><p>Uprkos tome što je u ranoj fazi, otkriće obećava direktan, biomehanički pristup koji bi mogao predstavljati izazov ćelijama raka da razviju otpornost. Naučnici sada istražuju druge molekule sa sličnim potencijalom.</p>

U pokusima na uzgojenim ćelijama raka, tehnika molekularnog udarnog čekića pokazala je izvanrednih 99 posto uspjeha u uništavanju kancerogenih ćelija

Otkrivena revolucionarna metoda liječenja raka: Eksperimenti pokazali odlične rezultate

<p>Naučnici prave simulacije koje pokazuju šta bi se desilo ako bi nuklearna bomba eksplodirala na kosmičkom kamenu koji juri ka Zemlji.<br></p><h2>Plan B</h2><p>Iako je NASA pokazala da može skrenuti asteroid ubicu s puta ka Zemlji, naučnici rade na planu B – koji uključuje nuklearnu bombu.</p><p>Istraživači iz Livermorske nacionalne laboratorije u Kaliforniji razvili su simulaciju koja pokazuje kakav utjecaj bi ogromni eksploziv imao prilikom detonacije na površini kosmičkog kamena.</p><p>Istraživači su upotrijebili simulaciju pomoću vještačke inteligencije kako bi vidjeli da li nuklearna bomba može zaustaviti asteroid. Model je prikazao bombu koja slijeće na asteroid, eksplodira i šalje svoju moćnu energiju kroz kosmički objekt.</p><p>Dva su scenarija: bomba bi ili skrenula asteroid sa puta ka Zemlji ili bi mogla rasturiti asteroid u male, brze fragmente koji bi također promašili planetu.</p><p>Naučnici se nadaju da će ovaj model povećati naše šanse za opstanak sa strategijom američke svemirske agencije.</p><h2>Svemirska letjelica</h2><p>NASA je 2020. godine uputila svemirsku letjelicu na asteroid i uspješno ga skrenula s putanje, pokazujući da bi mogla skrenuti asteroid koji ide ka Zemlji.</p><p>- Ako bismo imali dovoljno vremena, mogli bismo lansirati nuklearno oružje, šaljući ga milione kilometara daleko do asteroida koji ide ka Zemlji - rekla je Meri Berki, vođa istraživanja.</p><p>Ona kaže da nuklearno oružje ima najveću gustoću energije od svih tehnologija, zbog čega može biti dragocjeno sredstvo u smanjenju prijetnji od asteroida.</p><p>Međutim, predviđanje efikasnosti potencijalne misije skretanja ili razbijanja zavisi od preciznih multifizičkih simulacija deponiranja rendgenske energije u asteroid i rezultirajućeg materijalnog razaranja.</p><p>Simulacija pokriva širok spektar fizičkih faktora, što je čini složenom i kompjuterski zahtjevnom. Praćeni su fotoni koji probijaju površine materijala sličnih asteroidnom, poput kamena, željeza i leda, uračunavajući složenije procese kao što je reradijacija.</p><p>Sveobuhvatan pristup čini ovaj model primjenljivim za mnoge potencijalne asteroidne scenarije.</p><h2>Potencijalne posljedice</h2><p>U slučaju da Zemlja bude u opasnosti od asteroida ubice, simulacioni model poput ovog bit će presudan. Omogućit će silama da djeluju brzo, da znaju rizike i na kraju spase živote.</p><p>Iako je vjerovatnoća udara velikog asteroida tokom našeg života mala, potencijalne posljedice mogu biti katastrofalne, kažu istraživači, piše Telegraf.</p>

Naučnici prave simulacije koje pokazuju šta bi se desilo ako bi nuklearna bomba eksplodirala na kosmičkom kamenu koji juri ka Zemlji

Može li nas nuklearna bomba spasiti od asteroida ubice

<p>U laboratoriju u Mančesteru dobrovoljci koriste maske kako bi udisali zagađeni zrak. Izloženi su najrazličitijim zagađivačima, od ispušnih plinova do hemikalija za čišćenje kuće, a sve kako bi se bolje razumio utjecaj zagađenja na mozak, piše BBC.</p><h2>Analiziraju uzorke krvi</h2><p>Naučnici analiziraju uzorke krvi i prate rezultate kognitivnih testova rađenih prije i poslije laboratorijskih ispitivanja kako bi otkrili da li ovi otrovi u zraku mogu da im oštete mozak.<br></p><p>Iako je dobro poznato da zagađenje u zraku pogađa pluća i kardiovaskularni sistem, mnogo je manje proučavano kakav utjecaj to ima na mozak, navodi BBC.</p><p>Jedan od naučnika koji predvodi studiju je dr. Ijan Madvej, toksikolog sa Imperijalnog koledža Londona.</p><p>Četiri vrste zagađivača:</p><p>- ispušni plinovi dizel motora,</p><p>- dim od vatre,</p><p>- isparavanja od kuhanja (prženje svinskog mesa),</p><p>- kućne hemikalije.</p><h2>Sat u zračnoj komori</h2><p>- Tokom posljednjih 10 godina počeli smo da primjećujemo statističke veze između zagađenja zraka i čitavog spektra problema sa mozgom, od toga kako djeca uče, načina na koji se njihova kognicija promijenila, do mentalnog zdravlja i povećanog rizika od demencije. Ono što pokušavamo u ovoj studiji je da eksperimentima shvatimo ove veze, da otkrijemo koji su biološki mehanizmi koji povezuju zagađenje zraka i loše efekte na ljudski mozak - rekao je on za BBC.</p><p>Eksperimenti se izvode na Univerzitetu u Mančesteru, gdje istraživači koriste različito zagađenje – ispušne plinove dizel motora, dim od vatre, isparavanja prilikom kuhanja i hemikalije, a onda ih smještaju u zračnu komoru veličine sobe i daju dobrovoljcima da to udišu.</p><p>Dobrovoljci dolaze u laboratorij više puta tokom nekoliko mjeseci i onda ih po sat izlažu određenom tipu zagađenja ili čistom zraku.</p><h2>13 učesnika</h2><p>Testovi pamćenja su najbolji način da se prate kognitivne funkcije, dok biološki uzorci mogu da otkriju šta se dešava u tijelu.</p><p>- Želimo da razumijemo na koji način zagađenje pogađa mozak – rekao je prof. Gordon Mekfigans iz Centra za atmosferske studije Univerziteta u Mančesteru.</p><p>U studiji učestvuje 13 ljudi. Iako to djeluje malo, ovo je najveća studija ovog tipa.</p>

Nevjerovatan eksperiment započet je u laboratoriju Univerziteta u Mančesteru

Izloženi su najrazličitijim zagađivačima

Javili se dobrovoljci: Udišu otrov da bi naučnici provjerili da li će im oštetiti mozak

<p>Arheolozi su povezali promjene nivoa mora u Atlantskom okeanu s usponom i padom drevnih civilizacija na jugu Brazila. Istraživanje je uključilo nekoliko linija prošle arheološke evidencije i sugerira da čak i velike, otporne i saradničke obalne zajednice lako mogu nestati s plimom.</p><p>Analizirajući i datirajući niz pretpovijesnih „planina“ od školjki, poznatih kao sambaquis na lokalnom jeziku, istraživači su primijetili značajne promjene na jugozapadu Brazila prije otprilike 2.500 godina.</p><p>U to vrijeme, veličina i učestalost sambaqui lokaliteta iznenada su počele opadati, što može ukazivati na raspad gustih i stabilnih populacija koje su milenijima jele školjke.</p><h2>Utjecaj plime</h2><p>Druga istraživanja u području također su identificirala brzi pad sambaquisa oko ovog vremena, ali neki istraživači smatraju da su se ove promjene uglavnom dogodile usponom keramike i uzgojem. Upotreba ove nove tehnologije značila je da populacije nisu morale toliko ovisiti o ribi ili mekušcima, što je dovelo do smanjenja naslaga školjki.</p><p>Međutim, istraživanje objavljeno u decembru 2021. godine utvrdilo je da je pad središta od školjki započeo prije uvođenja keramike. Zašto su onda napušteni sambaqui običaji?</p><p>Odgovor bi mogao ležati u izuzetnoj plimi koja se povlačila. Ponovnim procjenjivanjem ostataka ljudi i životinja iz Bays Babitonga, doma najveće koncentracije sambaquisa u Brazilu, istraživači su predstavili novi vremenski raspored.</p><h2>Hladne fronte</h2><p>Prema više od 400 radiokarbonskih datuma, širenje keramike u Babitongi vjerovatno je započelo prije otprilike 1.200 godina. Pad aktivnosti sambaqui, s druge strane, počeo je puno ranije, oko 2.500 godina, prije nego što je došlo do "dramatičnog napuštanja" prije otprilike 2.200 godina.</p><p>U to vrijeme, poznatom kao kasni holocen, podaci o peludi, sedimentima i geohemijski podaci iz uvale pokazuju značajne promjene u obalnim i morskim ekosistemima.</p><p>Hladne fronte na jugu Brazila postajale su češće, a kako je više vode počelo prelaziti u led, nivoi mora također su se povlačili. Prije hiljadu godina, nivoi mora na jugu Brazila pali su za 1,6 metara u odnosu na svoj vrhunac prije otprilike 7.000 godina.</p><h2>Šta je dovelo do prekretnice</h2><p>To je dovelo do značajno više sušnih zemljišta i mangrovskih sistema, što je vjerovatno utjecalo na dostupnost submorskih mekušaca, ribolovnih područja i jestivih biljaka. Pretpovijesne populacije koje su se tako snažno oslanjale na ove namirnice odjednom su se morale natjecati za smanjene resurse.</p><p>- Ovaj događaj vjerojatno predstavlja prekretnicu u zajedničkom i resurs-podudarnom karakteru velikih ceremonijalnih mjesta, koje bi postale neodržive u većini područja - sugerirali su autori članka.</p><p>Kao rezultat toga, nekoliko skupina bi se vjerovatno rasulo u manje, raspršene i relativno neovisne društvene jedinice organizirane u privremena stambena i logistička naselja koja su poznata po svojoj arheološkoj vidljivosti.</p><p>Ruptura ovog društvenog tkiva dodatno je podržana povećanjem broja malih i plitkih arheoloških nalazišta od prije otprilike 2.000 godina. Ova savremenija nalazišta također su vjerovatnije sadržavala mamce za ribolov u dubljim vodama i keramiku za čuvanje hrane duže, prenosi Science Alert.</p><h2>Posljedice bi mogle biti katastrofalne</h2><p>Spajajući sve ove linije dokaza, autori sugeriraju da su postojali brojni kulturni faktori koji su pogoršali društvene promjene u južnom Brazilu prije hiljadu godina, ali da je početni okidač vjerovatno bio klimatske promjene.</p><p>Pad školjkaša zbog povlačenja mora mogao je stvoriti savršeno okruženje za uvođenje keramike i mamaca za ribolov.</p><p>Ova istraživanja pružaju današnjim društvima važnu pouku: Snažni smo samo koliko i zemlja na koju se oslanjamo, a uskoro bi veliki dio tog tla mogao nestati.</p><p>Antropogene klimatske promjene očekuje se da će do kraja stoljeća podići nivoe mora za oko 0,3 metra u poređenju s početkom stoljeća. Praktično to znači da će otprilike polovica pješčanih plaža naše planete možda nestati pod valovima.</p><p>S obzirom na to da se više od trećine trenutne globalne populacije snažno oslanja na okeane, obalu i morske resurse, posljedice za mnoge zajednice mogle bi biti katastrofalne.</p>

Posljedice za mnoge zajednice mogle bi biti katastrofalne

Arheolozi pronašli dokaze o ponavljajućim događajima koji uništavaju čitave civilizacije

<p>Godinu nakon što je njena misija Artemis 1 poletjela i vratila se s Mjeseca, NASA je podijelila nove snimke o tome kakav je osjećaj sjediti u letjelici Orion dok se vraća na Zemlju. NASA-in program Artemis koristit će letjelicu Orion za prijevoz astronauta sa Zemlje u orbitu blizu Mjeseca i zatim ih vratiti na planetu nakon što misija završi.&nbsp;</p><h2>2.760 stepeni Celzijevih</h2><p>Svemirska kapsula putuje nevjerovatnom brzinom od 25.000 milja na sat i može izdržati temperature od čak 2.760 stepeni Celzijevih tokom povratka. Ovo iskustvo, slušno i vizuelno, snimile su kamere na letjelici. Čuju se glasni udarci, koji odjekuju unutar svemirske letjelice Orion dok ubrzava kroz Zemljinu atmosferu.<br></p><p>S manje od godinu do planiranog polijetanja Artemide 2, NASA-ina posada za misiju već se počela pripremati za svoje povijesno putovanje. Program Artemis planiran je u postupnim fazama, pri čemu svaka misija ima posebne ciljeve koje NASA mora postići. Naprimjer, dok je Artemis 1 imao zadatak da Orion bez posade leti oko Mjeseca prije nego što se vrati na Zemlju, Artemis 2 je imao cilj povesti i posadu na leti oko Mjeseca u drugoj orbiti i zatim se vratiti na Zemlju, piše PC Chip.</p><p>NASA je snimila ono što se događa unutar Oriona, tokom njegovog povratka na Zemlju, a svemirska agencija podijelila je kratki videoisječak na X-u.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">One year ago today, NASA’s Orion spacecraft reentered the atmosphere after completing a 1.4 million-mile, 25.5 day <a href="https://twitter.com/hashtag/Artemis?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#Artemis</a> I mission around the Moon. View the full length video here: <a href="https://t.co/0Rn7eRETua">https://t.co/0Rn7eRETua</a> <a href="https://t.co/gX95N8Kz5J">pic.twitter.com/gX95N8Kz5J</a></p>&mdash; Orion Spacecraft (@NASA_Orion) <a href="https://twitter.com/NASA_Orion/status/1734325197145059632?ref_src=twsrc%5Etfw">December 11, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Orion je dizajniran da izdrži ekstremne brzine i sile koje svemirska letjelica mora izdržati pri povratku s Mjeseca. One su obično puno veće od onoga što doživljavaju posade na Cargo Dragons letjelici kojom SpaceX leti na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), s tim da Orion također koristi inovativni manevar ‘preskakanja’ za vožnju atmosferom i smanjenje svoje brzine.</p><h2>Pucnji i udarci</h2><p>Ovaj manevar preskakanja prati uranjanje letjelice u Zemljinu atmosferu, da bi ponovno povećala visinu. To omogućuje svemirskom brodu da poboljša svoju preciznost slijetanja, poboljša performanse toplinskog štita i smanji opterećenje G-sile koje astronauti moraju izdržati dok ulaze u Zemlju.</p><p>NASA-in duži <a href="https://images.nasa.gov/details/art001m1203451716">videoisječak 25-minutnog </a>povratka Orionovog putovanja pokazuje kako se svemirska letjelica polako orijentira za pravilno slijetanje. Dok se približava tlu, kapsula je zahvaćena plazmom, a čuje se i zvuk strujanja zraka. Ti su zvukovi popraćeni udarcima tokom cijele misije povratka, a za razliku od tipične vožnje avionom, Orion također naglo okreće svoju putanju više puta tokom spuštanja.</p><p>Čuju se i pucnji prije otvaranja sporednih padobrana, a također se ponavljaju kada se glavni padobrani otvore. Nakon što se padobrani otvore, vozilo postaje relativno ‘smirenije’ i njiše se kroz zrak prije nego što pljusne u okean.</p>

Hemikalije iz krema za sunčanje prvi put pronađene u arktičkom ledu, naučnici zabrinuti

Indija kreće u ambiciozan pothvat istraživanja crnih rupa

Prirodni fenomen u Crnoj Gori: Voda izvire iz stabla, kako je to moguće

Najambicioznija svemirska misija u 2024. godini: Skoro pa slijetanje na Sunce

Kako nastaje cunami i postoji li način da se izbjegnu ljudski gubici

Istraživanje otkrilo nevjerovatan utjecaj koji ženske suze imaju na muškarce

Je li pilula koja vibrira u želucu revolucija u borbi s viškom kilograma

Naučnici od otpada cigareta proizveli biodizel

Najskuplja tvar na svijetu košta 56 biliona eura: Evo šta je posrijedi

Naučnici otkrili čitav izgubljeni svijet ispod leda Antarktika: "Nekada je sve vrvjelo od života"

Obećavajuća studija naučnika: Lijek za HIV može spriječiti multiplu sklerozu?

Otkrivena revolucionarna metoda liječenja raka: Eksperimenti pokazali odlične rezultate

Može li nas nuklearna bomba spasiti od asteroida ubice

Javili se dobrovoljci: Udišu otrov da bi naučnici provjerili da li će im oštetiti mozak

Arheolozi pronašli dokaze o ponavljajućim događajima koji uništavaju čitave civilizacije

Pogledajte kako svemirska letjelica prolazi kroz vatru pri povratku na Zemlju

Nauka

Hemikalije iz krema za sunčanje prvi put pronađene u arktičkom ledu, naučnici zabrinuti

Indija kreće u ambiciozan pothvat istraživanja crnih rupa

Prirodni fenomen u Crnoj Gori: Voda izvire iz stabla, kako je to moguće

Najambicioznija svemirska misija u 2024. godini: Skoro pa slijetanje na Sunce

Kako nastaje cunami i postoji li način da se izbjegnu ljudski gubici

Istraživanje otkrilo nevjerovatan utjecaj koji ženske suze imaju na muškarce

Je li pilula koja vibrira u želucu revolucija u borbi s viškom kilograma

Naučnici od otpada cigareta proizveli biodizel

Najskuplja tvar na svijetu košta 56 biliona eura: Evo šta je posrijedi

Naučnici otkrili čitav izgubljeni svijet ispod leda Antarktika: "Nekada je sve vrvjelo od života"

Obećavajuća studija naučnika: Lijek za HIV može spriječiti multiplu sklerozu?

Otkrivena revolucionarna metoda liječenja raka: Eksperimenti pokazali odlične rezultate

Može li nas nuklearna bomba spasiti od asteroida ubice

Javili se dobrovoljci: Udišu otrov da bi naučnici provjerili da li će im oštetiti mozak

Arheolozi pronašli dokaze o ponavljajućim događajima koji uništavaju čitave civilizacije

Pogledajte kako svemirska letjelica prolazi kroz vatru pri povratku na Zemlju