Analiza satelitskih podataka otkrila je najveća ispuštanja metana u svijetu tokom 2025. godine, ukazujući na ozbiljan, ali često zanemaren problem klimatskih promjena. Metan, izuzetno snažan gas staklene bašte, ima ogroman utjecaj na zagrijavanje planete, a njegova nekontrolisana ispuštanja uglavnom su posljedica lošeg održavanja infrastrukture u naftnoj i gasnoj industriji.Istraživanje je pokazalo desetine tzv. "mega-curenja", pri čemu svako od njih ima klimatski učinak uporediv s radom jedne termoelektrane na ugljen. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da su takvi problemi često tehnički lako rješivi, a u nekim slučajevima i finansijski isplativi, jer se uhvaćeni metan može ponovno iskoristiti kao energent.Prema podacima projekta Stop Methane sa Univerziteta u Kaliforniji (UCLA), najveći broj ovih curenja zabilježen je u Turkmenistanu, zemlji čiji je spektar emisija već ranije opisivan kao "teško pojmljiv". Ali problem nije ograničen samo na jednu regiju. Velika ispuštanja zabilježena su i u Sjedinjenim Američkim Državama, posebno u Teksasu, kao i u Venecueli i Iranu.<h2>Jednostavna rješenja</h2>Kako piše The Guardian, naučnici naglašavaju da ovakva situacija izaziva frustraciju jer postoje jednostavna rješenja koja se ne provode u praksi. Upravo zato pozivaju na veći javni i politički pritisak kako bi se problem ozbiljno adresirao.Osim industrijskih izvora, značajan udio emisija dolazi i s odlagališta otpada, gdje se raspadanjem organskog materijala oslobađaju velike količine metana. Najproblematičnija odlagališta nalaze se širom svijeta, uključujući Tursku, Alžir, Maleziju i SAD.<h2>Zabrinjavajući rast</h2>Naučnici upozoravaju da metan danas uzrokuje oko 25 % globalnog zagrijavanja i da njegove emisije bilježe zabrinjavajući rast od 2007. godine. Takav trend povećava rizik od nepovratnih klimatskih promjena. Ipak, za razliku od ugljen-dioksida, metan se brže razgrađuje u atmosferi, što znači da smanjenje emisija može imati relativno brz pozitivan učinak. Zbog toga ga neki stručnjaci nazivaju "hitnom kočnicom" klimatske krize.Nova satelitska tehnologija omogućila je precizno lociranje izvora emisija, ali i identifikovanje odgovornih kompanija. Uprkos tome, mnoge prozvane organizacije nisu odgovorile na upite za komentar.

Kako piše The Guardian, naučnici naglašavaju da ovakva situacija izaziva frustraciju jer postoje jednostavna rješenja koja se ne provode u praksi

Satelitski podaci otkrili nešto strašno: Cijela planeta je ugrožena

Naučnici su identifikovali molekul iz krvi burmanskih pitona koji smanjuje apetit kod gojaznih miševa, što bi moglo otvoriti put razvoju novih lijekova protiv gojaznosti.Molekul nazvan pTOS pojavljuje se u krvi pitona nakon obroka, a u eksperimentima je doveo do toga da gojazni miševi jedu znatno manje i izgube oko devet posto tjelesne mase u roku od 28 dana. Istraživači navode da pritom nisu uočene nuspojave kakve su prisutne kod lijekova poput onih koji usporavaju pražnjenje želuca.<h2>Djeluje direktno na mozak</h2>Za razliku od postojećih terapija, ovaj molekul djeluje direktno na hipotalamus,&nbsp; dio mozga koji reguliše apetit. Istraživanje su proveli naučnici sa Univerziteta Stanford i Univerziteta u Koloradu.Burmanski pitoni poznati su po tome što mogu pojesti plijen težak gotovo koliko i oni sami, a zatim mjesecima ne uzimaju hranu. Tokom tog perioda njihov metabolizam se značajno ubrzava, a dolazi i do privremenog povećanja organa poput srca.<h2>Analiza krvi pitona</h2>Naučnici su analizirali metabolite u krvi mladih pitona prije i nakon obroka, pri čemu su identifikovali više od 200 molekula čiji se nivo značajno povećava. Među njima se posebno istakao pTOS, čija je koncentracija porasla više od 1.000 puta.<h2>Obećavajući rezultati, ali potreban oprez</h2>Autori studije ističu da su rezultati vrlo ohrabrujući, ali naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja prije primjene kod ljudi, posebno jer se pTOS prirodno javlja i u ljudskom organizmu.Profesor Lesli Leinvand, jedan od autora istraživanja, istakao je da se radi o supresoru apetita koji djeluje kod miševa bez neželjenih efekata karakterističnih za slične lijekove.Dodao je da proučavanje ekstremnih prilagodbi kod životinja, poput pitona, može pomoći nauci da pronađe nova rješenja za ljudske zdravstvene probleme.

Istraživanje pokazalo da spoj iz krvi burmanskog pitona može pomoći u kontroli težine, bez nuspojava karakterističnih za postojeće lijekove

Rješenje za gojaznost krije se u krvi pitona: Naučnici otkrili molekul koji smanjuje apetit

Naučnici s Instituta Ruđer Bošković otkrili su mehanizam kojim stanica ispravlja rizične pogreške u raspodjeli kromosoma tokom diobe. Tim profesorice Ive Tolić pokazao je da stanica može reorganizirati cijeli diobeni aparat kada se kromosom nađe u nepovoljnom položaju, tzv. „slijepom kutu“.Diobeni aparat se izdužuje, omogućavajući kromosomu da se premjesti u sigurniju zonu, čime se smanjuje rizik od genetskih grešaka. Ovaj proces je posebno važan jer tumorske stanice pokazuju sporije ili manje učinkovito izduživanje, što doprinosi genetskoj nestabilnosti.Istraživanje, objavljeno u Nature Communications, provedeno je u modelnim ljudskim stanicama i više tumorskih linija, uz praćenje diobe uživo i mikroskopiju visoke rezolucije. Proučavanjem proteina koji utječu na izduživanje diobenog aparata, naučnici su dokazali da učinkovitija reorganizacija ubrzava izvlačenje kromosoma iz rizične pozicije.Otkriće objašnjava kako stanice dinamično reagiraju na problematične situacije tokom diobe, čime štite genetsku stabilnost i otvara nove puteve za razumijevanje ponašanja tumorskih stanica.

Novo otkriće pokazuje kako stanice reorganiziraju diobeni aparat kako bi očuvale genetsku stabilnost 

Naučnici IRB-a otkrili kako stanice sprječavaju pogreške u raspodjeli kromosoma

Znanstvenici su otkrili da asteroid Ryugu, uzorak kojeg je prikupila japanska svemirska letjelica Hayabusa 2, sadrži svih pet ključnih nukleobaza: adenin, gvanin, citozin, timin i uracil. Ovo otkriće otvara novu perspektivu na hemijske uslove u zoru Sunčevog sistema i pokazuje da se gradivni blokovi života mogu formirati izvan Zemlje.Asteroidi poput Ryugua nastali su prije 4,6 milijardi godina, u ranim danima Sunčevog sistema, i od tada su relativno netaknuti. To ih čini pravim „fosilnim zapisima“ materijala iz najranijeg perioda formiranja planeta.<h2>Nukleobaze i njihov značaj</h2>Adenin, gvanin, citozin i timin čine prečke dvostruke spirale DNK, stvarajući specifične parove (adenin se uparuje s timinom, gvanin s citozinom). U RNK, uracil zamjenjuje timin i uparuje se s adeninom. Pronađene nukleobaze na Ryuguu ukazuju da se ove molekule mogu formirati i bez prisustva života, pružajući tragove o mogućem transportu ovih spojeva kroz Sunčev sistem.<h2>Misija Hayabusa 2 i uzorci s Ryugua</h2>Japanska svemirska agencija JAXA prikupila je uzorke s Ryugua između 2018. i 2019. godine, a na Zemlju su dopremljeni 5. decembra 2020. godine. Analiza uzoraka otkrila je prisustvo svih ključnih nukleobaza, čime se potvrđuje ranija teorija da Ryugu nekada sadrži tečnu vodu koja je mogla doprinositi hemijskoj raznolikosti.<h2>Usporedba s drugim asteroidima i meteorima</h2>Tim predvođen biogeohemičarom Toshikijem Kogom uporedio je uzorke Ryugua s asteroidima Bennu te meteorima Murchison (Australija, 1969.) i Orgueil (Francuska, 1864.). Rezultati pokazuju različite koncentracije nukleobaza, što može odražavati razlike u evolucijskoj historiji i mjestu nastanka ovih tijela. Ryugu sadrži slične količine purina (adenin i gvanin) i pirimidina (citozin, timin i uracil), dok je Murchison bogatiji purinima, a Orgueil i Bennu pirimidinima.<h2>Široka rasprostranjenost gradivnih blokova života</h2>Najvažnija implikacija ovog otkrića je da su ključni gradivni blokovi DNK i RNK vjerojatno široko rasprostranjeni po Sunčevom sistemu. Ovi nalazi pružaju snažnu podršku hipotezi da asteroidi i drugi svemirski objekti mogu biti odgovorni za transport hemijskih supstanci koje su omogućile nastanak života na Zemlji.

Kako stari svemirski kamen može rasvijetliti tajne nastanka života

Revolucionarno otkriće: Asteroid Ryugu krije gradivne blokove DNK i RNK

Na društvenim mrežama objavljena je snimka humanoidnog robota Unitree G1 koji zahvaljujući novom LATENT sistemu učenja pokreta može igrati tenis ravnopravno s ljudima, pokazujući fluidne i prirodne kretnje.LATENT sistem, razvijen od strane naučnika sa Univerziteta Tsinghua i firme Galbot, revolucionira način na koji roboti usvajaju složene fizičke vještine.&nbsp;Umjesto da se oslanja na savršeno zabilježene pokrete, sistem koristi pet sati snimaka nesavršenih ljudskih kretnji kao osnovu za treniranje, omogućavajući robotu da samostalno stvara i usavršava agilne i prirodne pokrete.Model donosi odluke unutar „latentnog prostora akcija“, što mu omogućava brzu koordinaciju cijelog tijela i reakcije u stvarnom vremenu, čak i na loptice koje se kreću brzinom preko 15 m/s.U videu objavljenom na profilu „RoboHub“, Unitree G1 se vidi kako uspješno igra forhend i bekhend te održava duge izmjene udaraca s ljudskim protivnicima.&nbsp;

<blockquote class="twitter-tweet" data-media-max-width="560">Learning Athletic Humanoid Tennis Skills from Imperfect Human Motion Data A new open source World AI Model that shows just small snippets of video motion data is needed to produce a tennis playing robot. I am testing this in a solution now and blow away on ANY motion… <a href="https://t.co/31ZJ5e0xR4">pic.twitter.com/31ZJ5e0xR4</a>&mdash; Brian Roemmele (@BrianRoemmele) <a href="https://twitter.com/BrianRoemmele/status/2033148321670516746?ref_src=twsrc%5Etfw">March 15, 2026</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Istraživači navode da je napredak bio brz: prvog dana robot nije mogao vratiti niti jedan servis, ali do kraja eksperimenta postao je neporazan.Autori projekta učinili su sav materijal javno dostupnim, uključujući naučni rad i programski kod, što pokazuje koliko brzo napreduje robotika i umjetna inteligencija. Demonstracija robota koji može savladati ljudske vještine poput tenisa otvara nove mogućnosti primjene u sportu, industriji i svakodnevnom životu.

Umjesto da se oslanja na savršeno zabilježene pokrete, sistem koristi pet sati snimaka nesavršenih ljudskih kretnji kao osnovu za treniranje

Robot zaigrao tenis: Nije mogao vratiti servis, a sad ga ne možemo pobijediti

Osmogodišnja ženka Rouzi (Rosie), koja je ranije ostavljena u divljini, pronašla je novi život kada ju je tehnološki poduzetnik iz Sidneja (Sydney), Paul Koningem (Conyngham), usvojio iz lokalnog skloništa za životinje 2019. godine.Njena sreća trajala je sve do 2024. godine, kada joj je dijagnosticiran agresivni mastocitom, oblik raka.&nbsp;<h2>Inovativne metode liječenja</h2>Koningem je tada investirao značajna sredstva u veterinarske tretmane, uključujući hemoterapiju i hirurške zahvate, koji su usporili napredovanje bolesti, ali nisu uspjeli potpuno smanjiti tumore.Međutim, tokom božićnih praznika, personalizirana mRNA vakcina protiv raka pokazala je izuzetne rezultate. Tumor na Rouzinom skočnom zglobu, veličine teniske loptice, prepolovio se, što je izazvalo interes i divljenje istraživača koji se bave terapijama raka kod ljudi, zbog potencijala ove inovativne metode.Koningem je za razvoj vakcine koristio naprednu tehnologiju i chatbot ChatGPT kako bi istražio moguće tretmane za Rouzin rak.&nbsp;<h2>Umjetna inteligencija i veterinarstvo</h2>Umjetna inteligencija mu je pomogla analizirati genetske podatke psa i dizajnirati nacrt prilagođene mRNA vakcine.Nakon toga, Koningem je angažirao vodeće australske naučnike da proizvedu vakcinu u laboratorijima Univerziteta NSW, a potom pronašao jedinog veterinarskog istraživača s etičkim odobrenjem za primjenu eksperimentalnog lijeka.&nbsp;Njegov zahtjev privukao je pažnju Centra za genomiku Ramacoti (Ramaciotti) na istom univerzitetu, gdje je planirano sekvenciranje Rouzine DNK, prema preporuci ChatGPT-a, kako bi se provela imunoterapija.Vanredni profesor Smit (Smith) objasnio je da iako centar ponekad prima neuobičajene zahtjeve, ovaj je bio poseban.&nbsp;Sekvenciranje DNK omogućava istraživačima da mapiraju tumor, identificiraju mutacije koje uzrokuju rak i dobiju jasnu sliku o mehanizmima bolesti, što je ključno za razvoj ciljane terapije.<h2>Genomsko sekvenciranje</h2>Koningem, stručnjak za umjetnu inteligenciju i inženjer elektrotehnike i računarstva, suosnivač Core Intelligence Technologies i direktor Udruženja za nauku o podacima i umjetnu inteligenciju Australije, odmah je krenuo s radom nakon što je UNSW završio genomsko sekvenciranje Rouzi, vrijedno 3.000 dolara.Uporedio je zdravu DNK iz Rouzine krvi s DNK iz tumora kako bi precizno identificirao mutacije odgovorne za rak.&nbsp;Proces je opisao kao poređenje novog automobila i motora s pređenih 300.000 kilometara, što omogućava jasno uočavanje oštećenja.&nbsp;Nakon mapiranja mutacija, podatke je obradio kroz nekoliko analitičkih procesa i koristio algoritme za prepoznavanje potencijalnih lijekova koji bi mogli ciljati bolest.Koningem je inicijalno identificirao imunoterapijski lijek od farmaceutske kompanije, ali mu je pristup odbijen, što ga je nakratko obeshrabrilo.&nbsp;Tokom razgovora s profesorom Smitom, otvorila se tema primjene mRNA vakcina.&nbsp;Koningem je istražio mogućnost korištenja ove tehnologije za Rouzi, što ga je dovelo do daljnjih eksperimenata.Tim za genomiku kontaktirao je Pala Tordarsona (Palla Thordarsona), direktora RNA instituta UNSW-a, islandski stručnjak za nanomedicinu.&nbsp;<h2>Historijski uspjeh&nbsp;</h2>Tordarson je koristio&nbsp;Koningem sažete podatke kako bi razvio prilagođenu mRNA vakcinu za Rouzi.Tordarson je istaknuo da je ovo prvi put da je personalizirana vakcina protiv raka dizajnirana posebno za psa, naglašavajući kako slučaj Rouzi pokazuje potencijal personalizirane medicine.&nbsp;Primjena mRNA tehnologije omogućila je brzu i učinkovitu intervenciju, s mogućim implikacijama za buduće tretmane kod ljudi.

Primjena mRNA tehnologije omogućila je brzu i učinkovitu intervenciju, s mogućim implikacijama za buduće tretmane kod ljudi

ChatGPT doprinio razvoju revolucionarnog tretmana za psa oboljelog od raka

Rusija planira lansiranje misije Venera-D 2036. godine, koja će obuhvatiti više svemirskih letjelica – lander, balon i orbiter. Misija je dio strategije Roscosmosa da ojača robotske istraživačke projekte na Mjesecu i Veneri.Prvi zamjenik premijera Denis Manturov ističe da Venera-D nastavlja niz uspješnih sovjetskih misija iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je SSSR jedini uspješno sletio i upravljao letjelicama na površini Venere.<h2>Historija sovjetskih misija Venera</h2>Prva uspješna misija bila je Venera 7 iz 1970. godine, koja je poslala podatke s površine Venere unatoč ekstremnoj temperaturi od 480°C i pritisku većem od 90 puta u odnosu na Zemlju.Tokom 22 godine, SSSR je lansirao više od desetak misija Venera, uključujući landere i orbitere, zaključno s Venerom 16 1983. godine.<h2>Ciljevi misije Venera-D</h2>Jedan od ključnih ciljeva misije bit će traženje mikrobnog života u oblacima Venere, posebno nakon spornih nalaza fosfina i amonijaka u atmosferi. Misija će kombinirati istraživanje površine, atmosferske strukture i klimatskih uvjeta planete.<h2>Globalna svemirska utrka</h2>Osim Rusije, i druge svemirske agencije planiraju misije na Veneru.NASA razvija projekte VERITAS i DAVINCI.ESA i Japan planiraju orbite i istraživanja.Indija priprema prvu misiju na Veneru oko 2028. godine.Privatni projekti poput Venus Life Finder (Rocket Lab i MIT) planirani su za ovu godinu.Rusija se ovim projektom želi ponovno nametnuti kao vodeća sila u istraživanju Venerine ekstremne i izazovne površine.

Novi projekt uključuje lander, balon i orbiter, s ciljem istraživanja Venerine atmosfere i tragova mikrobnog života

Rusija planira misiju Venera-D: Povratak na paklensku površinu Venere

Motiv kriohibernacije ili ledenog sna dobro je poznat u naučnoj fantastici. Kako bi putovali kroz svemir ili vrijeme, osobe prolaze proces dubokog zamrzavanja, a zatim se „bude“ u drugoj deceniji ili čak vijeku sa potpuno očuvanim mentalnim i fizičkim sposobnostima. Primjeri uključuju „Osmi putnik“, „Razbijač“, „Međuzvjezdani“, „Zvjezdane staze“.Istraživači koji proučavaju kriogeno zamrzavanje i odmrzavanje moždanog tkiva ljudi i drugih životinja već su pokazali da neuronsko tkivo može preživjeti zamrzavanje na ćelijskom nivou i donekle na funkcionalnom nivou nakon odmrzavanja. Međutim, do sada nije bilo moguće u potpunosti povratiti procese neophodne za normalno funkcionisanje mozga – nervnu aktivnost, ćelijski metabolizam i plastičnost, piše Nature.Tim u Njemačkoj demonstrirao je metodu krioprezervacije i odmrzavanja mišjih mozgova koja ostavlja dio funkcionalnosti netaknutim. Studija, objavljena u žurnalu Proceedings of the National Academy of Sciences, detaljno opisuje upotrebu metode zvane vitrifikacija, koja čuva tkivo u staklastom stanju, zajedno s procesom odmrzavanja koji zadržava živo tkivo.- Ako je funkcija mozga pojavno svojstvo njegove fizičke strukture, kako je možemo povratiti nakon potpunog gašenja? – pita se Aleksandar German, neurolog sa Univerziteta Erlangen-Nirnberg u Njemačkoj i vodeći autor studije.On navodi da nalazi nagovještavaju potencijal da se jednog dana zaštiti mozak tokom bolesti ili nakon teške povrede, uspostave banke organa, pa čak i postigne krioprezervacija cijelog tijela sisara.<h2>Unapređenje tehnike krioprezervacije</h2>Mritundžaj Kotari, stručnjak za mašinstvo na Univerzitetu Nju Hempšira u Daramu, slaže se da studija unapređuje trenutno stanje tehnike u krioprezervaciji moždanog tkiva.- Ovakav napredak postepeno pretvara naučnu fantastiku u naučnu mogućnost – kaže on.Dodaje da dugoročno skladištenje velikih organa ili cijelih sisara i dalje ostaje izvan mogućnosti ove studije.Glavni razlog zbog kojeg se mozak teško potpuno oporavlja od zamrzavanja je oštećenje uzrokovano formiranjem kristala leda. Oni pomjeraju ili probijaju delikatnu nanostrukturu tkiva, prekidajući ključne ćelijske procese.- Pored leda, moramo uzeti u obzir nekoliko faktora, uključujući osmotski stres i toksičnost izazvanu krioprotektantima – objašnjava German.On i njegove kolege okrenuli su se metodi krioprezervacije bez leda, zvanoj vitrifikacija, kako bi očuvali funkciju mozga. Vitrifikacija hladi tečnosti dovoljno brzo da zarobi molekule u staklastom, neorganizovanom stanju prije nego što formiraju kristale leda.- Željeli smo vidjeti može li se funkcija ponovo pokrenuti nakon potpunog prestanka kretanja molekula u staklastom stanju – rekao je German.<h2>Rezovi mišjeg mozga</h2>Prvo su testirali metodu na rezovima mišjeg mozga debljine 350 mikrometara, uključujući hipokampus – ključno čvorište za pamćenje i prostornu navigaciju. Rezovi su prethodno tretirani rastvorom sa hemikalijama za krioprezervaciju, zatim brzo ohlađeni tečnim azotom na minus 196 stepeni. Čuvani su u staklastom stanju u zamrzivaču na minus 150 stepeni od deset minuta do sedam dana.Nakon odmrzavanja rezova, tim je analizirao tkivo kako bi provjerio zadržanu funkcionalnu aktivnost. Mikroskopija je pokazala da su neuronske i sinaptičke membrane netaknute, a testovi mitohondrijalne aktivnosti nisu otkrili metabolička oštećenja. Električna snimanja neurona pokazala su da su odgovori neurona na stimuluse blizu normalnih, iako s umjerenim odstupanjima u odnosu na kontrolne ćelije.Neuronska kola u hipokampusu i dalje su pokazivala sinaptičko jačanje ili "dugotrajnu potencijaciju", osnovu učenja i pamćenja, ali posmatranja su bila ograničena na nekoliko sati zbog prirodne degradacije tkiva.Metodu su zatim proširili na cijeli mozak miša, držeći ga u staklastom stanju na minus 140 stepeni do osam dana, uz prilagođavanja kako bi se minimizovalo skupljanje i toksičnost krioprotektanata. Nakon odmrzavanja, rezovi su pokazali preživjele neuronske puteve uključene u pamćenje i dugotrajnu potencijaciju. Međutim, istraživači nisu mogli izmjeriti da li su sećanja životinja preživjela krioprezervaciju.<h2>Ljudsko moždano tkivo</h2>German i tim sada primjenjuju metodu i na ljudsko moždano tkivo.- Već imamo preliminarne podatke koji pokazuju održivost u ljudskom kortikalnom tkivu – rekao je on.Tim istražuje i primjenu vitrifikacije za krioprezervaciju cijelih organa, naročito srca.Kotari ističe da je stopa uspjeha niska kod protokola za cijeli mozak i da se rezultati možda neće direktno prenijeti na veće ljudske organe zbog različitih izazova.- Neki izazovi povezani su s ograničenjima prenosa toplote i većim termomehaničkim stresovima koji mogu izazvati pucanje – kaže Kotari.German dodaje da će „biti neophodni bolji rastvori za vitrifikaciju i tehnologije hlađenja i ponovnog zagrijavanja prije nego što ovi principi budu primjenjivi na velike ljudske organe“.

Tim u Njemačkoj demonstrirao je metodu krioprezervacije i odmrzavanja mišjih mozgova koja ostavlja dio funkcionalnosti netaknutim

Naučnici oživjeli djelove mozga nakon ledenog sna: "Naučna fantastika postaje moguća"

Tim fizičara otkrio je skrivenu topološku strukturu unutar jednog od najčešće korištenih izvora kvantne isprepletenosti (entanglementa).Istraživači sa University of the Witwatersrand u Južnoj Africi, u saradnji s naučnicima sa Huzhou University, identificirali su neočekivano svojstvo u široko korištenoj tehnici kvantne optike.Eksperimenti koji rutinski stvaraju isprepletene fotone u laboratorijama, čini se, sadrže skrivene topološke strukture.Tim je prijavio najviši nivo topologije ikada zabilježen u nekom fizičkom sistemu: strukture koje se protežu kroz 48 dimenzija i sadrže više od 17.000 različitih topoloških potpisa.Ovaj ogroman skup obrazaca mogao bi poslužiti kao snažan novi okvir za kodiranje kvantnih informacija na način koji ostaje stabilan čak i u prisustvu šuma.<h2>Skrivena topologija unutar kvantne svjetlosti</h2>U većini laboratorija kvantne optike isprepleteni fotoni nastaju procesom koji se naziva spontana parametarska pretvorba naniže (SPDC).&nbsp;Ova metoda prirodno generira isprepletenost u prostornim svojstvima svjetlosti. Analizirajući ove prostorne stepene slobode, istraživači su otkrili da struktura isprepletene svjetlosti sadrži ranije nezapažene visoko-dimenzionalne topologije.Ove strukture nude novi način predstavljanja i zaštite informacija u kvantnim sistemima, što bi moglo pomoći kvantnim signalima da budu otporniji na šum i smetnje.&nbsp;Tim je ove osobine demonstrirao koristeći orbitalni ugaoni moment svjetlosti (OAM), koji može postojati u dvodimenzionalnim stanjima, ali i u mnogo višedimenzionalnijim konfiguracijama.Studija, objavljena u časopisu Nature Communications, pokazuje da mjerenje orbitalnog ugaonog momenta dva isprepletena fotona otkriva topološku strukturu ugrađenu u samu isprepletenost.Budući da OAM može poprimiti neograničen raspon vrijednosti, i moguće topološke konfiguracije su praktično beskonačne.&nbsp;- U ovom radu izvještavamo o velikom napretku: za stvaranje topologije potrebna nam je samo jedna osobina svjetlosti (OAM), dok se ranije smatralo da su potrebne najmanje dvije – obično OAM i polarizacija”, rekao je profesor Endru Forbs (Andrew Forbes) sa Vits, škole fizike (Wits School of Physics).<h2>Dijagram vektora kvantne topologije na sferi</h2>Posljedica toga je da, budući da je OAM visoko-dimenzionalan, takva je i topologija, što nam je omogućilo da prijavimo najviše topologije ikada opažene.Istraživači su također otkrili da se, kada topologija pređe dvije dimenzije, više ne može opisati jednim brojem.&nbsp;Umjesto toga, potreban je niz topoloških brojeva koji odražavaju veću složenost sistema u višim dimenzijama.Univerzalni resurs u kvantnoj opticiJedan od najpraktičnijih aspekata ovog otkrića jeste to što su potrebni elementi već prisutni u mnogim postojećim laboratorijama.Eksperimentalna postavka oslanja se na resurse koji su standardni u istraživanjima kvantne optike, što znači da naučnici ne moraju razvijati specijalizirane inženjerske sisteme kako bi istraživali ove efekte.Pedro Ornelas objašnjava:&nbsp;- Topologiju dobijate praktično besplatno, iz prostorne isprepletenosti. Ona je oduvijek bila tu, samo ju je trebalo otkriti.Profesor Robert de Melo Koh (Mello Koch), glavni autor s Huzhou Univerziteta (University), dodatno pojašnjava:&nbsp;- U visokim dimenzijama nije tako očigledno gdje tražiti topologiju. Koristili smo apstraktne koncepte iz kvantne teorije polja da predvidimo gdje i šta tražiti – i pronašli smo to u eksperimentu!<h2>Praktična primjena</h2>Isprepletenost orbitalnog ugaonog momenta dugo se istražuje u brojnim kvantnim eksperimentima. Međutim, njena praktična primjena bila je ograničena jer su kvantna stanja često krhka i osjetljiva na poremećaje.&nbsp;Istraživači sada sugeriraju da proučavanje OAM isprepletenosti kroz prizmu topologije može ponuditi način da se prevaziđe to ograničenje.Fokusiranjem na ove dublje strukturne osobine, naučnici bi mogli otvoriti nove puteve ka stabilnim kvantnim tehnologijama koje bi pouzdano funkcionisale i izvan laboratorijskih uslova.

Koristili smo apstraktne koncepte iz kvantne teorije polja da predvidimo gdje i šta tražiti – i pronašli smo, kaže jedan od naučnika

Novo otkriće u kvantnoj fizici: Rekordna topologija u isprepletenim fotonima

NASA planira pokušaj lansiranja misije Artemis II 1. aprila. Ako tada ne bude moguće, agencija predviđa još nekoliko prilika između 1. i 6. aprila, ukupno oko četiri šanse za slanje rakete SLS i svemirske letjelice Orion u svemir.<h2>Pripreme i izazovi</h2>Raketa i letjelica su 25. februara vraćeni u zgradu za montažu vozila na rampi 39B radi popravki nakon generalne probe. Inženjeri zamjenjuju baterije i rješavaju tehničke prepreke prije nego što četiri astronauta krenu prema Mjesecu.<h2>Misija sa posadom</h2>Artemis II će biti prva misija sa ljudskom posadom od ranih 1970-ih, desetodnevni let oko Mjeseca i povratak na Zemlju. Ovo je ključan korak prema dugoročnom cilju NASA-e – slijetanju na Mjesec 2028. godine.

Prva posada od 50 godina kreće prema Mjesecu

NASA sprema Artemis II: Četiri šanse za lansiranje

Svemirska letjelica Van Allen Probe A, teška više od 590 kg uskoro bi trebala ponovo ući u Zemljinu atmosferu, gotovo 14 godina nakon lansiranja, saopćila je NASA.Prema procjeni Zračnih snaga Sjedinjenih Američkih Država (United States Space Force), letjelica bi mogla ponovo ući u atmosferu u utorak oko 19:45 po istočnoameričkom vremenu (23:45 GMT).&nbsp;Ipak, NASA navodi da postoji vremenska neizvjesnost od oko 24 sata.Očekuje se da će se većina letjelice sagorjeti tokom prolaska kroz atmosferu, iako bi pojedini dijelovi mogli preživjeti.&nbsp;Iz NASA-e su istakli da je vjerovatnoća da neko bude povrijeđen dijelom sonde jedan prema 4.200, što su ocijenili kao nizak rizik.Letjelica je lansirana 2012. godine zajedno sa svojom „blizankom“, Van Allen Probe B, s ciljem prikupljanja novih podataka o dva stalna Zemljina radijacijska pojasa.Za sada nije poznato na kojem bi se dijelu Zemljine atmosfere satelit mogao ponovo pojaviti.NASA i američke Svemirske snage saopćile su da će pratiti ulazak letjelice u atmosferu i po potrebi ažurirati procjene, piše <a href="https://www.bbc.com/news/articles/cd9gwdgg38vo">BBC</a>.Misija je prvobitno bila planirana da traje dvije godine, ali je produžena na gotovo sedam.&nbsp;Završena je nakon što su letjelice ostale bez goriva i više nisu mogle održavati orijentaciju prema Suncu.Od 2012. do 2019. godine sonde su letjele kroz pojaseve nabijenih čestica zarobljenih Zemljinim magnetnim poljem, proučavajući kako te čestice nastaju i nestaju.Ti pojasevi, poznati kao Van Allenovi pojasevi, štite Zemlju od kosmičkog zračenja, solarnih oluja i strujanja Sunčevog vjetra, koji mogu biti opasni za ljude i oštetiti tehnologiju.&nbsp;- Misija je donijela značajna otkrića, uključujući prve podatke koji potvrđuju postojanje privremenog trećeg radijacijskog pojasa, koji se može formirati tokom perioda intenzivne solarne aktivnosti - navodi NASA.Letjelica Van Allen Probe B ne očekuje se da će ponovo ući u Zemljinu atmosferu prije 2030. godine.

Misija je prvobitno bila planirana da traje dvije godine, ali je produžena na gotovo sedam

NASA-ina svemirska letjelica teška 600kg uskoro će ponovo ući u Zemljinu atmosferu

Naučnici američkog Instituta SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) tvrde da bi "svemirsko vrijeme", uključujući solarne oluje i turbulencije plazme oko zvijezda, moglo otežati detekciju radio-signala iz dalekih dijelova svemira. Istraživači sugeriraju da takvi fenomeni mogu izobličiti signale, uzrokujući da oni padnu ispod pragova za detekciju koje koriste današnje tehnologije.Iako se pretrage za vanzemaljskom inteligencijom često smatraju "tišim" nego što bismo željeli, ovo novo istraživanje objašnjava zašto se ti signali možda ne mogu registrirati čak i ako vanzemaljske civilizacije pokušavaju da komuniciraju sa Zemljom. Aktivnosti zvijezda, uključujući solarne oluje i turbulencije plazme u njihovoj blizini, mogu proširiti radio-signale na širi spektar frekvencija, čime otežavaju njihovo otkrivanje u užem opsegu frekvencija na kojem radi većina današnjih teleskopa i detektora.Višal Gadžar, astronom iz Instituta SETI, izjavio je da se signali mogu "razviti" i biti izobličeni zbog okruženja zvijezde koja "odašilje" te signale, a sve to može učiniti signal previše slabim da bi bio prepoznat sa Zemlje. Ova pojava, poznata kao "svemirska tišina", mogla bi objasniti zašto još uvijek nismo uspjeli da detektujemo jasne i prepoznatljive signale od vanzemaljskih civilizacija.Ovo istraživanje ne isključuje mogućnost da vanzemaljski oblici života postoje i da pokušavaju uspostaviti kontakt, ali ukazuje na to da su trenutne tehnologije nedovoljne da prepoznaju signale koji dolaze iz vrlo udaljenih svemirskih sistema. Takvi "signali zamagljuju" neprirodni uvjeti u svemiru, a ovo istraživanje donosi nova saznanja o tome zašto naučnici i dalje ostaju u potrazi za vanzemaljskim inteligencijama.Tim sa Instituta SETI došao je do ovih zaključaka analizom radio-signala sa svemirskih letjelica u Sunčevom sistemu i primjenom tih podataka na okruženja udaljenih zvijezda. Iako istraživanje ostavlja mogućnost za potencijalni kontakt sa vanzemaljcima, postavlja se pitanje da li ćemo ikada biti u mogućnosti da prepoznamo njihove pokušaje komunikacije.

Naučnici Instituta SETI istražuju kako solarne oluje i turbulencije plazme oko zvijezda mogu utjecati na detekciju radio-signala

Zagonetna "svemirska tišina": Da li vanzemaljci pokušavaju da komuniciraju?

Svemirska letjelica DART, koju je lansirala američka svemirska agencija NASA, postavila je novi povijesni cilj – promijenila je orbitu binarnog asteroida oko Sunca. Ovaj nevjerojatan rezultat predstavlja prvi put da je objekt stvoren ljudskom rukom mjerljivo utjecao na putanju nebeskog tijela.<h2>Testiranje mogućnosti&nbsp;</h2>Misija Double Asteroid Redirection Test (DART) bila je osmišljena kako bi demonstrirala mogućnost skretanja svemirskih objekata, u slučaju da prijete Zemlji. Cilj DART-a bio je mjesec Dimorphos, koji nije predstavljao prijetnju našoj planeti, a koji je širok oko 170 metara. Nakon sudara letjelice s asteroidnim mjesecom, NASA je brzo proglasila misiju uspješnom, jer su rezultati pokazali da je orbitu Dimorphosa oko matičnog asteroida Didymosa skratila, čime je ostvarena promjena u samoj putanji.<h2>Promjena u orbiti</h2>Početna analiza pokazala je da je sudar s letjelicom skratio orbitu Dimorphosa oko asteroida Didymosa za oko 33 minute, pomaknuvši njegovu putanju za oko 36 metara bliže Didymosu. Međutim, najnovije istraživanje pokazuje da je ovaj sudar imao dalekosežan utjecaj na cijeli binarni asteroidni sistem. Didymos i Dimorphos sada su doživjeli promjene u svom kretanju oko Sunca, koje je bilo mjerljivo, i to na način koji može imati dugoročne posljedice.<h2>Utjecaj na kretanje asteroida oko Sunca</h2>Novi podaci iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) ukazuju na to da su Didymos i Dimorphos pretrpjeli promjenu u svom orbitalnom periodu oko Sunca. Taj period, koji je ranije iznosio 770 dana, sada je promijenjen za oko 11,7 mikrona u sekundi, što je približno 3,7 cm na sat. Iako ovo možda ne zvuči kao velika promjena, stručnjaci objašnjavaju da se, tijekom vremena, takve male promjene mogu kumulirati i značiti razliku između toga hoće li asteroid pogoditi Zemlju ili ne.<h2>Potencijalna primjena u zaštiti Zemlje od opasnih asteroida</h2>Rahil Makadia, glavni autor studije, objašnjava da ove promjene u kretanju asteroida mogu imati značajan dugoročni učinak na sposobnost skretanja opasnih objekata s njihove putanje prema Zemlji. Ova misija predstavlja obećavajući korak u razvijanju tehnologija za potencijalnu zaštitu naše planete od svemirskih prijetnji.S obzirom na to da se nastavljaju istraživanja, DART misija može postati ključni alat za buduće obrambene strategije protiv asteroida koji bi mogli predstavljati prijetnju životu na Zemlji.

Mikroskopske promjene s velikim posljedicama: Kako male varijacije mogu spriječiti udar asteroida na Zemlju

DART: Prva svemirska letjelica koja je promijenila orbitu asteroida oko Sunca

Nova studija upozorava da bi u slučaju globalnog nuklearnog rata dugoročne šanse za opstanak imale samo dvije države – Australija i Novi Zeland.&nbsp;Ovo upozorenje dolazi u trenutku kada rastu napetosti na Bliskom istoku, uz sukob između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, razmjenu raketnih napada i strah od šire eskalacije u koju bi se mogle uključiti i nuklearne sile.O mogućim posljedicama nuklearnog rata govorila je novinarka i istraživačica Eni Džejkobsen (Annie Jacobsen) u jednoj epizodi podcasta 2024. godine. Džejkobsen je autorica knjige Nuclear War: A Scenario u kojoj opisuje kako bi takav sukob mogao izgledati. Prema njenim procjenama, ogroman broj ljudi stradao bi već u prvih 72 minute nakon početka nuklearnog napada.I oni koji bi preživjeli početne eksplozije suočili bi se s dugoročnim posljedicama koje bi mogle biti jednako pogubne. Globalni nuklearni sukob izazvao bi smrt stotina miliona ljudi u samim detonacijama, dok bi posljedice koje slijede dodatno povećale broj žrtava.Jedna od najtežih posljedica bila bi takozvana “nuklearna zima”. Dim i pepeo iz eksplozija prekrili bi atmosferu, temperature bi naglo pale, ozonski omotač bi bio oštećen, a poljoprivreda širom svijeta gotovo bi potpuno kolabirala na period od oko deset godina. Procjenjuje se da bi u narednim godinama zbog gladi, radijacije i raspada društvenih sistema moglo umrijeti oko pet milijardi ljudi.Džejkobsen je u intervjuu za podcast The Diary of a CEO objasnila da bi područja poput američke savezne države Iowe ili Ukrajine godinama bila prekrivena snijegom, što bi onemogućilo uzgoj hrane.&nbsp;- Kada poljoprivreda propadne, ljudi jednostavno počnu umirati - upozorila je.Prema njenim riječima, Australija i Novi Zeland imali bi najveće šanse za opstanak zbog svoje geografske izolacije i klimatskih uslova. U tim dijelovima svijeta posljedice nuklearne zime bile bi blaže, pa bi poljoprivreda mogla opstati, za razliku od većine planeta gdje bi usjevi propali.Ipak, život ni tamo ne bi bio jednostavan. Džejkobsen smatra da bi ljudi morali živjeti u teškim uslovima, s ograničenim resursima i stalnom borbom za hranu, a mnogi bi se vjerovatno sklanjali i živjeli pod zemljom.

I oni koji bi preživjeli početne eksplozije suočili bi se s dugoročnim posljedicama koje bi mogle biti jednako pogubne

Samo dvije zemlje mogle bi preživjeti nuklearni rat: Ljudi bi morali živjeti u mraku ili pod zemljom


Rijeka Neretva predstavlja jedan od ključnih prirodnih sustava na jugu Hrvatske, a njena delta s brojnim kanalima, rukavcima, močvarama i jezerima stvara jedinstven ekosustav bogat biljnim i životinjskim vrstama.Zbog takvog osjetljivog okoliša, dolina Neretve oduvijek je bila poznata po bogatom ribljem fondu. U njenim vodama žive mnoge autohtone vrste, a područje je važno i za tradicionalni ribolov te lokalnu poljoprivredu. Ipak, stručnjaci već godinama upozoravaju na rastuće prijetnje, uključujući invazivne vrste koje ljudskim djelovanjem dospijevaju u prirodu.Nedavno je u kanalima i rukavcima Neretve primijećena neobična zlatna ribica (Carassius auratus), vrsta koja se obično uzgaja u akvarijima i vrtovima. Iako prizor može djelovati bajkovito, ekolozi upozoravaju da takve ribe mogu ozbiljno narušiti lokalni ekosustav.Primjerak je zabilježila Tiha Blažević u okolini Opuzena, a slične ribe uočene su i oko Metkovića te u jezeru Kuti, što sugerira da ih u dolini Neretve možda ima više nego što se ranije mislilo. Stručnjaci ističu da se, zbog jarkih boja i razlika u odnosu na babušku (Carassius gibelio), najvjerojatnije radi o akvarijskoj ribi koju je netko pustio u prirodu, a ne o prirodnoj mutaciji.

Ekolozi upozoravaju da puštanje akvarijskih riba u rijeke i jezera može imati ozbiljne posljedice: domaće vrste se natječu za hranu i prostor, a invazivne ribe mogu prenijeti bolesti i parazite. Zlatne ribice se u nekim dijelovima svijeta već smatraju invazivnom vrstom jer su prilagodljive, brzo se razmnožavaju i mogu narasti do 40 centimetara, živeći i više od deset godina.Stručnjaci građane savjetuju da nikada ne puštaju akvarijske ribe u prirodu, već ih vrate prodavaču ili zadrže u kontroliranim uvjetima. Također, građani se potiču da prijave nadležnima neobične vrste koje primijete u prirodi. Posebno se upozorava i na crvenouhu kornjaču, koja je također dospjela iz kućnih akvarija i danas prijeti domaćoj populaciji barske kornjače.Pojava zlatne ribice u dolini Neretve pokazuje koliko ljudske odluke, čak i one naizgled bezopasne, mogu utjecati na osjetljivu ravnotežu prirode.

Stručnjaci već godinama upozoravaju na rastuće prijetnje, uključujući invazivne vrste koje ljudskim djelovanjem dospijevaju u prirodu

Neobična pojava u Neretvi:  Ekolozi tvrde da je mutant

Američka svemirska agencija NASA uspješno je otklonila tehnički kvar na raketi za misiju Artemis 2, čime je zadržan planirani termin lansiranja u aprilu. Inženjeri su riješili problem s prekidom protoka helija u gornjem stepenu rakete Space Launch System (SLS), koji je ključan za održavanje pritiska u rezervoarima goriva.Popravke su obavljene u Svemirskom centru Kennedy na Floridi, nakon što je raketa vraćena s lansirne rampe radi detaljne provjere. Zbog ovog kvara ranije je otkazana mogućnost lansiranja u martu.Misija Artemis 2 poslat će četiri astronauta na desetodnevni let oko Mjeseca, što će biti prvi let s posadom u lunarno okruženje još od 1972. godine i misije Apollo 17.U međuvremenu, NASA nastavlja tehničke pripreme, uključujući zamjenu baterija i dodatna testiranja sistema. Agencija je potvrdila i restrukturiranje programa Artemis, prema kojem će misija Artemis 4 biti prva planirana za slijetanje astronauta na površinu Mjeseca 2028. godine.

Satelitski podaci otkrili nešto strašno: Cijela planeta je ugrožena

Rješenje za gojaznost krije se u krvi pitona: Naučnici otkrili molekul koji smanjuje apetit

Naučnici IRB-a otkrili kako stanice sprječavaju pogreške u raspodjeli kromosoma

Revolucionarno otkriće: Asteroid Ryugu krije gradivne blokove DNK i RNK

Robot zaigrao tenis: Nije mogao vratiti servis, a sad ga ne možemo pobijediti

ChatGPT doprinio razvoju revolucionarnog tretmana za psa oboljelog od raka

Rusija planira misiju Venera-D: Povratak na paklensku površinu Venere

Naučnici oživjeli djelove mozga nakon ledenog sna: "Naučna fantastika postaje moguća"

Novo otkriće u kvantnoj fizici: Rekordna topologija u isprepletenim fotonima

NASA sprema Artemis II: Četiri šanse za lansiranje

NASA-ina svemirska letjelica teška 600kg uskoro će ponovo ući u Zemljinu atmosferu

Zagonetna "svemirska tišina": Da li vanzemaljci pokušavaju da komuniciraju?

DART: Prva svemirska letjelica koja je promijenila orbitu asteroida oko Sunca

Samo dvije zemlje mogle bi preživjeti nuklearni rat: Ljudi bi morali živjeti u mraku ili pod zemljom

Neobična pojava u Neretvi: Ekolozi tvrde da je mutant

NASA spremna za povratak ljudi na Mjesec

Nauka

Satelitski podaci otkrili nešto strašno: Cijela planeta je ugrožena

Rješenje za gojaznost krije se u krvi pitona: Naučnici otkrili molekul koji smanjuje apetit

Naučnici IRB-a otkrili kako stanice sprječavaju pogreške u raspodjeli kromosoma

Revolucionarno otkriće: Asteroid Ryugu krije gradivne blokove DNK i RNK

Robot zaigrao tenis: Nije mogao vratiti servis, a sad ga ne možemo pobijediti

ChatGPT doprinio razvoju revolucionarnog tretmana za psa oboljelog od raka

Rusija planira misiju Venera-D: Povratak na paklensku površinu Venere

Naučnici oživjeli djelove mozga nakon ledenog sna: "Naučna fantastika postaje moguća"

Novo otkriće u kvantnoj fizici: Rekordna topologija u isprepletenim fotonima

NASA sprema Artemis II: Četiri šanse za lansiranje

NASA-ina svemirska letjelica teška 600kg uskoro će ponovo ući u Zemljinu atmosferu

Zagonetna "svemirska tišina": Da li vanzemaljci pokušavaju da komuniciraju?

DART: Prva svemirska letjelica koja je promijenila orbitu asteroida oko Sunca

Samo dvije zemlje mogle bi preživjeti nuklearni rat: Ljudi bi morali živjeti u mraku ili pod zemljom

Neobična pojava u Neretvi: Ekolozi tvrde da je mutant

NASA spremna za povratak ljudi na Mjesec