<p>Prema novom istraživanju, Grenland se zbog klimatskih promjena počeo izdizati iz okeana brže nego što raste nivo vode. Uzdižuća podloga stvara novo tlo u Grenlandskom moru, uključujući male otoke i škrape. U tom je procesu nastao otok Uunartok Kekertak. Ova nova kopnena masa duga 13 kilometara u blizini istočne obale Grenlanda je 2005. službeno priznata i dodana na karte Grenlanda.</p><p>- Izdizanje tla koje opažamo na Grenlandu ovih godina ne može se objasniti samo prirodnim razvojem nakon ledenog doba. Grenland se znatno više uzdiže - kazao je geolog Šfakat Abas Kan (Shfaqat Abbas Khan) s Danskog tehničkog univerziteta (DTU). Grenland se postupno uzdiže od posljednjeg ledenog doba prije 12.000 godina, a njegov smrznuti sloj vode polako "curi" u more. No, podaci zabilježeni s 58 GPS postaja diljem svijeta (GNET) pokazuju da je globalno zatopljenje ubrzalo cijeli taj proces.</p><h2>Utjecaj klimatskih promjena</h2><p>Geolog DTU-a Danjal Longfors Berg i njegove kolege otkrili su da se u posljednjem desetljeću grenlandska podloga podigla za 20 centimetara, što je stopa od oko 2 metra po stoljeću. </p><p>- S podacima GNET-a možemo precizno izolirati koji se dio tla izdiže zbog utjecaja klimatskih promjena - rekao je Kan, a piše Science Alert., prenosi Index.hr.</p><p>Mada ledenjaci oko periferije Grenlanda čine samo 4 posto ledenog pokrivača otoka, oni su odgovorni za gotovo 15 posto gubitka leda. Ispostavilo se da ovo ogromno smanjenje značajno doprinosi i izdizanju kopnene mase. Gubitak mase s vanjskih ledenjaka uzrokuje u nekim područjima veće uzdizanje tla od gubitka glavnog grenlandskog ledenog pokrova, zbog procesa naziva elastični odskok.</p><h2>"Ovo su prilično značajna izdizanja tla"</h2><p>To se događa na području gdje se prethodno "pritisnuta" zemlja oslobodila okolne težine te se opušta u svoj prirodniji prošireni oblik. </p><p>- Ovo su prilično značajna izdizanja tla koja pokazuju da se lokalne promjene na Grenlandu događaju vrlo brzo, što utječe na život na tom području -  objašnjava Berg.</p><p>Istraživanje naziva <a href="https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1029/2023GL104851">Vertical Land Motion Due To Present-Day Ice Loss From Greenland's and Canada's Peripheral Glaciers</a> objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.</p>

Ovo su prilično značajna izdizanja tla koja pokazuju da se lokalne promjene na Grenlandu događaju vrlo brzo, što utječe na život na tom području

Izdizanje tla koje opažamo na Grenlandu ovih godina ne može se objasniti samo prirodnim razvojem nakon ledenog doba

Globalno zatopljenje: Grenland se sve brže izdiže iz okeana

<p>Pauk joro ili Trichonephila clavata prvi put je primijećen u Sjedinjenim Američkim Državama 2013. i otad se raširio po toj zemlji. Novo istraživanje s Univerziteta Džordžije otkrilo je neke razloge zašto je ova vrsta iz Japana tako uspješna u koloniziranju naseljenih mjesta i urbanog pejzaža.<br></p><h2>Tolerantni na buku i vibracije&nbsp;</h2><p>U studiji objavljenoj u Anthropoda naučnici su otkrili da su ovi pauci, koji se na japanskom zovu jorogumo, iznenađujuće tolerantni na buku i vibracije u urbanim predjelima i kraj krcatih puteva.</p><p>Istraživači su otkrili da pauci joro koji žive kraj puteva rjeđe napadaju plijen, ali da to ne mijenja njihov životni ritam, prenosi Phys.org.</p><p>- Ako ste pauk, oslanjate se na vibracije da rade vaš posao i hvataju bube. Ali mreže ovih paukova tokom jeseni su svuda, uključujući i krcate puteve, i djeluje da oni uspijevaju tu da žive. Iz nekog razloga oni su otporni na urbanu sredinu - rekao je Endi Dejvis, autor studije i istraživač Ekološke škole Odum pri Univerzitetu Džordžije.</p><p>Ovi paukovi naseljavaju oblasti od kojih drugi bježe. Prave svoje zlatne mreže između dalekovoda, na semaforima, pa čak i na benzinskim pumpama, a nijedno od tih mjesta nije mirno.</p><p>Zato su ih Dejvis i njegov tim ispitivali upravo kako napadaju plijen na ovakvim mjestima. Uradili su više od 350 eksperimenata i vidjeli da li paukovi napadaju plijen. Otkrili su da oni napadaju plijen 59 posto vremena. Nove navike i nova mjesta za mreže ne utječu na težinu i veličinu paukova, kažu istraživači.</p><p>- Čini se da ovim paucima ne smeta da prave mreže ispod semafora ili na mjestima gdje drugih paukova nema. Ne znam da li će ljudi biti sretni zbog toga, ali ovi pauci su tu da ostanu - rekla je Aleksa Šulc, koautorka studije.</p><p>U Japanu, odakle su stigli u SAD, pauci joro kolonizirali su veći dio zemlje, a mogli bi da koloniziraju i istočni dio SAD. Oni su sposobni za to jer imaju brz metabolizam i visok puls. Osim toga, nisu osjetljivi na hladnoću i mogu da prežive ledene dane koji ubijaju veću drugih paukova.</p><h2>Ženke od 17 do 25 milimetara</h2><p>Smatraju se velikim paukovima jer odrasle ženke imaju tijela od 17 do 25 milimetara, dok su mužjaci nešto manji i imaju između 7 i 10 milimetara. Ipak, nisu opasni za ljude i njihov ujed ne ubija.</p><p>Prema japanskom folkloru, joro pauci mogu da promijene izgled i postanu lijepa žena koja zavodi muškarce, a onda ih hvata u svoju mrežu i proždire. Ime pauka joro na japanskom znači prostitutka, piše Telegraf.</p>


Jorogumo su iz Japana u SAD stigli 2013., a šire se po krajevima u kojima drugi pauci ne mogu da žive

''Mreže ovih paukova su svuda, na dalekovodima, semaforima, pumpama…'': Ogromna životinja kolonizira i gradove

<p>Otprilike jedna od deset osoba na svijetu ima plavu ili zelenu boju očiju, ili neku od njihovih nijansi. Naučnike je zanimalo – koliko dobro oni vide u odnosu na ljude s tamnim očima.</p><p>U nekim evropskim populacijama, udio ljudi sa svijetlim očima je veći od svjetskog prosjeka, i one se javljaju kod svake treće ili četvrte osobe. To što navedene boje očiju opstaju u konkurenciji sa smeđim i tamnijim tonovima očiju, naučnici i dalje špekulišu, ali naučnici su se bavili aspektom prednosti u smislu jasnijeg vida u određenim uvjetima. Blagu prednost imaju svijetle oči.</p><h2>Proveden eksperiment</h2><p>U eksperimentu, Kjoko Jamaguči i njena učenica Fejt Erin Kejn s Univerziteta Džon Murs u Liverpulu istraživale su jasnoću čitanja kod 39 odraslih dobrovoljaca koji su bili podvrgnuti jednostavnom testu u trajanju od 30 sekundi pod opadajućim intenzitetom svjetlosti.</p><p>Boje očiju su verifikovane kao plave ili smeđe kategorije pomoću nedavno razvijenog vodiča za klasifikaciju, a u grupi za eksperiment bilo je 25 ljudi s nekom nijansom plavih očiju i 14 sa svijetlosmeđim ili tamnosmeđim očima.</p><p>Trebalo je da pročitaju listu pomiješanih cifara. Oni s plavim očima mogli su da čitaju prikaze (sa zida) pod znatno slabijim svjetlom – od samo 0,7 luksa u prosjeku – dok je osobama s braon očima u prosjeku bilo potrebno minimalno osvjetljenje od 0,82 luksa, piše RTS.</p><p>Imajući na umu da je studija preliminarnog tipa s relativno malom veličinom uzorka i da tek treba da bude recenzirana, nalazi eksperimenta podržavaju teoriju da je gubitak pigmentacije u oku bio osobina kod pripadnika nekih populacija kako bi se maksimizirao vid u okruženjima sa slabom osvijetljenošću.</p><h2>Genetska promjena</h2><p>Svako oko „poprskano“ je različitim količinama proteina kao što je melanin. Veće doze proteina zatamnjuju oči. Kako se pigmentacija iscrpljuje, rasipanje svjetlosti kroz providne slojeve oka daje im plaviju nijansu.</p><p>Pretpostavka je da je evolucija nekima podarila više pigmenata iz dobrog razloga. S obzirom na to da oni s tamnijim očima imaju manju učestalost oboljenja kao što su rak i makularna degeneracija, oko puno melanina će vjerovatno pružiti veći stepen zaštite.</p><p>Plave oči, kao rezultat genetske promjene koja se dogodila davno i koja je danas prenesena u krvne loze nadaleko i naširoko kroz stoljeća, danas imaju stotine miliona ljudi širom svijeta.</p><p>Kao i mnoge adaptacije, objašnjenje i razlog nastanka plavih očiju svakako je složeno.</p><p>U svakom slučaju, nova preliminarna studija ukazuje na širok spektar i bogatstvo različitosti savremenog čovjeka, i na to koliko te različitosti mogu utjecati na svakodnevni život. Ovog puta u pitanju je kvalitet čula vida, tačnije – utvrđivanje finih razlika.</p>

Bavili se aspektom prednosti u smislu jasnijeg vida u određenim uvjetima.

Plave, zelene, smeđe: Kako boja očiju utječe na kvalitet vida

<p>Ekstrakt kanabisa razvijen u Australiji pokazuje potencijal u induciranju smrti stanica melanoma, utirući put revolucionarnom liječenju raka kože.<br></p><h2>Značajan potencijal</h2><p>U revolucionarnom novom istraživanju ekstrakt kanabisa pod nazivom PHEC-66, koji je izradio MGC Pharmaceuticals u Australiji, pokazao je značajan potencijal u borbi protiv melanoma, najsmrtonosnijeg oblika raka kože. Preliminarni nalazi iz studije koju je finansirala navedena kompanija u oktobru 2023. godine, otkrili su da PHEC-66 sprečava proliferaciju izoliranih staničnih linija melanoma u laboratorijskim uvjetima.</p><p>Naknadna istraživanja, koja su vodili naučnici s australskih univerziteta RMIT i ''Charles Darwin'' (CDU), potvrdila su te obećavajuće rezultate. Čini se da ekstrakt Cannabis sativa zaustavlja razmnožavanje stanica melanoma izazivanjem programirane stanične smrti, procesa poznatog kao apoptoza.</p><p>Oštećenje stanice melanoma sprečava njenu podjelu u nove stanice i umjesto toga počinje programirana stanična smrt, pojašnjava Nazim Nasar (Nassar), biomedicinski naučnik iz CDU-a. Studija koja objašnjava navedene rezultate objavljena je u časopisu ''Cells''.</p><h2>Terapijski potencijal</h2><p>Iako je riječ o potencijalno velikom otkriću, ključno je napomenuti da su daljnja istraživanja na živim životinjskim modelima i kasnija ispitivanja na ljudima imperativ za potvrdu tih rezultata. Istraživanje kanabisa u medicinskom polju nailazilo je na prepreke zbog povijesne stigme, ali nedavne legalizacije, poput one u Australiji 2016. godine za medicinsku upotrebu, omogućile su naučnicima da istraže terapijski potencijal te kontroverzne biljke.</p><p>Istraživanja u Australiji otkrila su antikancerogena svojstva kanabisa u posljednjih nekoliko godina, sa studijama koje su pokazale njegovu učinkovitost protiv različitih vrsta kancerogenih stanica, dok su štedjele zdrave. Trenutna studija o PHEC-66 sugerira da on pokreće programiranu staničnu smrt inducirajući fragmentaciju DNK, ometajući rast stanica i značajno povećavajući unutarstanične nivoe reaktivnih kisikovih vrsta (ROS).</p><p>ROS, visokoreaktivne molekule, mogu oštetiti različite dijelove stanice, potencijalno dovodeći do programirane stanične smrti. U laboratorijskim eksperimentima PHEC-66 je pokazao povećanu vjerovatnost apoptoze u tri stanične linije melanoma ciljanjem kanabinoidnih receptora i promicanjem akumulacije ROS-a.</p><h2>Daljnje studije na životinjama</h2><p>Međutim, prijelaz s laboratorijskih nalaza na primjenu u stvarnom svijetu zahtijeva daljnje studije na životinjama kako bi se utvrdilo doziranje i metode primjene prije razmatranja kliničkih ispitivanja na ljudima. Sa stotinama kanabinoidnih spojeva u biljci kanabis medicinski potencijal je ogroman, ali naučnici priznaju da je prerano da se definitivno potvrdi uloga biljke u budućim tretmanima raka, piše Zimo.</p>

 PHEC-66 sprečava proliferaciju izoliranih staničnih linija melanoma u laboratorijskim uvjetima

Ekstrakt kanabisa ubija stanice smrtonosnog raka kože

<p>Korejski naučnici stvorili su novu hibridnu hranu ugrađujući laboratorijski uzgojene stanice mesa u zrna riže, nudeći održivo proteinsko rješenje.<br></p><h2>Proizvodnja hrane</h2><p>U pokušaju da se pozabave problemom za okoliš koji uzrokuje rastuća globalna populacija i proizvodnja hrane, korejski naučnici razvili su inovativan pristup mesu uzgojenom u laboratoriju. Umjesto tradicionalnih metoda, stvorili su hibridnu hranu, uzgajajući goveđu mast i mišićne stanice unutar zrna riže.</p><p>Biomolekularni inženjer Šojeon Park (Sohyeon) sa Univerziteta Yonsei predviđa budućnost u kojoj bi ta mješavina, nalik mješavini mljevenog mesa i riže, mogla ublažiti pritisak potražnje za hranom.</p><p>Zamislite dobivanje svih hranjivih tvari koje su nam potrebne iz stanično uzgojene proteinske riže, ističe Park, naglašavajući nutritivne prednosti tog hibrida. Istraživanje vezano za to objavljeno je u časopisu Matter.</p><p>Riža, koja inače sadrži 80 posto škroba, može poslužiti kao izvrsna podloga za životinjske stanice uzgojene u laboratoriju za razvoj tkiva. Oblažući zrna riže ribljom želatinom i enzimima, naučnici su ih uzgajali matičnim stanicama kravljeg mišića i masti. Dobivena hibridna riža pokazala je povećanu čvrstoću i lomljivost, s 8 posto više proteina i 7 posto više masti od netretirane riže.</p><p>Ključno je da se proizvodnja hibridne riže pokazala ekološki održivijom i troškovno učinkovitijom u poređenju s tradicionalnom proizvodnjom govedine. Tim je izračunao da proizvodnja hibridne riže stvara samo 6,27 kilograma ugljičnog dioksida na 100 grama proteina, dok proizvodnja govedine za istu količinu oslobađa 49,89 kilograma CO2. Dodatno, procjenjuje se da će hibridna riža koštati potrošače oko 15 posto cijene govedine po kilogramu.</p><h2>Ogroman potencijal&nbsp;</h2><p>Značajno je da se profil okusa riže promijenio s dodatkom goveđeg mišića i masti, uvodeći i različite spojeve mirisa. Naučnici vjeruju da bi te varijacije mogle biti intrigantne za kulinarsko eksperimentiranje. Iako proizvodni proces treba poboljšati kako bi se skratilo vrijeme proizvodnje, naučnici vide ogroman potencijal za ovu hibridnu hranu na bazi žitarica.</p><p>- Nisam očekivao da će stanice tako dobro rasti u riži. Sada vidim mogućnosti za ovu hibridnu hranu na bazi žitarica. Jednog bi dana mogla poslužiti kao pomoć u hrani za glađu pogođena područja, vojne obroke ili čak svemirsku hranu - rekao je Park, piše Zimo.</p>

Zamislite dobivanje svih hranjivih tvari koje su nam potrebne iz stanično uzgojene proteinske riže

Naučnici napravili novu vrstu hibridne hrane uzgojivši stanice govedine u zrnima riže

<p>Naučnici su kod čovjekolikih majmuna primijetili još jednu karakteristiku po kojoj nalikuju ljudima – zadirkivanje. Naime, primijetili su da orangutani, čimpanze, bonobe i gorile zezaju jedni druge.&nbsp;</p><p>- Kao i kod ljudi, radi se o provokativnoj aktivnosti koja uključuje elemente iznenađenja i igre. Budući da je takvo ponašanje zabilježeno kod sve četiri vrste čovjekolikih majmuna, izgleda da su preduvjeti za humor u ljudskoj lozi evoluirali prije najmanje 13 miliona godina - navode stručnjaci.</p><p>S obzirom na to da djeca znaju zadirkivati druge čak i prije nego što progovore, već u dobi od osam mjeseci, naučnici su krenuli s hipotezom da bi takvo nešto mogle raditi i životinje. Naime, bebe znaju namjerno "provocirati" ukućane; uzimati predmete ili ometati njihove aktivnosti.&nbsp;</p><p>- Znaju namjerno raditi nešto što ne smiju, poput pružiti ruke prema vrućoj peći - kazala je kognitivna biologinja Isabel Laumer s instituta Max Planck, a prenosi CNN. </p><h2>Gurkali jedni druge, vukli za dlaku...</h2><p>Kako bi provjerili rade li takve stvari i majmuni, naučnici su analizirali videosnimke spontanih društvenih interakcija među majmunima u zoološkim vrtovima u Lajpcigu u Njemačkoj i San Diegu u SAD, pri čemu su obratili posebnu pažnju na pokrete tijela, izraze lica i reakciju zadirkivane životinje. </p><p>Otkrili su da sve četiri vrste čovjekolikih majmuna manifestiraju namjerno provokativno ponašanje, često popraćeno karakteristikama igre. U istraživanju je opisano 18 različitih načina zadirkivanja, od kojih su mnoga imala namjeru izazvati reakciju ili privući pozornost drugog majmuna.  </p><p>Primjerice, jednom je prilikom mlada čimpanza udarila jednu od dvije starije čimpanze dok su se timarile, čekajući hoće li reagirati. U drugim situacijama su majmuni ometali radnje drugih jedinki ili ih gurkali. Orangutani su znali jedni druge vući za dlaku.</p><h2>Evolucijska perspektiva</h2><p>Naučnici su uočili da postoji razlika između razigranog zadirkivanja, koje dolazi samo s jedne strane, i igre, u kojoj sudjeluju obje životinje.&nbsp;</p><p>- Ovakvo ponašanje je zanimljivo iz evolucijske perspektive - rekla je Laumer.&nbsp;</p><p>Stručnjaci sada namjeravaju istražiti kakvu funkciju kod majmuna ima zadirkivanje, koje kod ljudi služi za testiranje društvenih granica i jačanje odnosa.</p><p>Također planiraju proučiti druge primate i životinje s razvijenijim mozgom kako bi istražili evoluciju razvoja humora.&nbsp;</p><p>- Kada bismo ovakvo ponašanje primijetili kod ptica, recimo papiga, onda bismo znali da se ono može samostalno razvijati - kazao je Laumer. </p><p>Istraživanje naziva Spontaneous playful teasing in four great ape species objavljeno je u časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences.&nbsp;</p>

Otkrili su da sve četiri vrste čovjekolikih majmuna manifestiraju namjerno provokativno ponašanje, često popraćeno karakteristikama igre

Čovjekoliki majmuni zezaju jedni druge, baš kao i ljudi

<p>Kad je Lukasu (Lucas), u dobi od šest godina, dijagnosticiran rijedak oblik tumora na mozgu, nije bilo sumnje u prognozu. Francuski liječnik Žak Gril (Jacques Grill) i danas se pokazuje koliko mu je teško kad se sjeti da je morao reći Lukasovim roditeljima da će njihov sin umrijeti.<br></p><h2>Imao najbrže rastući tumor</h2><p>No, sedam godina kasnije Lukas ima 13, a od tumora više nema ni traga.</p><p>Belgijski dječak je prvo dijete na svijetu koje je izliječeno od glioma moždanog debla, jednog od najbrže rastućih tumora mozga, tvrde njegovi ljekari.</p><p>- Lukas je pobijedio sve izglede preživljavanja - rekao je Gril, voditelj programa za tumor na mozgu u Centru za rak ''Gustave Roussy'' u Parizu.</p><p>Tumor, koji nosi puni naziv difuzni intrinzični pontinski gliom (DIPG), agresivni je oblik tumora koji najčešće ubija nakon devet mjeseci od postavljanja dijagnoze, a dijagnosticira se svake godine kod oko 300 djece u SAD i oko stotinjak u Francuskoj. Ipak, prognoze za djecu s DIPG tumorom ostaju loše – većina ne doživi ni godinu. Nedavna studija pokazala je da je samo 10 posto djece poživjelo još dvije godine.</p><h2>Eskperimentalno liječenje</h2><p>Radioterapija ponekad može usporiti širenje agresivnog tumora, ali nijedan lijek se nije pokazao učinkovitim protiv njega, piše Science Alert.</p><p>Lukas i njegova porodica otputovali su iz Belgije u Francusku kako bi se priključio eksperimentalnom liječenju koje testira potencijalne nove lijekove za DIPG. Lukas je od samog početka snažno reagirao na lijek protiv raka everolimus (Afinitor), koji mu je nasumično dodijeljen.</p><p>- Tokom niza magnetskih rezonanci gledao sam kako tumor potpuno nestaje - rekao je Gril za AFP.</p><p>No, ljekar se nije usudio prekinuti režim liječenja, barem do prije godinu i po kada je Lukas otkrio da ionako više ne uzima lijekove. </p><p>-Ne znam ni za jedan takav slučaj u svijetu - rekao je Grill.</p><p>Zašto se tačno Lukas potpuno oporavio i kako bi njegov slučaj mogao pomoći drugoj djeci poput njega, ostaje da se vidi. Sedmero preostale djece u ispitivanju preživjelo je godinama nakon dijagnoze, ali samo je Lukasov tumor potpuno nestao.</p><p>Razlog zbog kojeg su ova djeca reagirala na lijekove dok druga nisu, vjerovatno se odnosi na biološke posebnosti njihovih pojedinačnih tumora, rekao je Gril. </p><p>- Lukasov tumor je imao izuzetno rijetku mutaciju zbog koje su, vjerujemo, njegove stanice bile osjetljivije na lijek - dodao je.</p><h2>Otkriti metodu</h2><p>Naučnici će sad pokušati in vitro reproducirati razlike identificirane u njegovim stanicama kako bi otkrili tačnu metodu kojom su stanice raka ubijene. Upozorili su da je bilo kakvo moguće liječenje šireg spektra još daleko, piše N1.hr.</p><p>- U prosjeku je potrebno 10 do 15 godina od prvog eksperimenta da nešto postane lijek, to je dug proces - rekao je Gril.</p>

Kad je Lukasu (Lucas), u dobi od šest godina, dijagnosticiran rijedak oblik tumora na mozgu, nije bilo sumnje u prognozu

Prvi na svijetu: 13-godišnjak izliječen od smrtonosnog raka mozga

<p>Challenger Deep je najdublja poznata tačka na Zemlji, smještena u Marjanskoj brazdi u Tihom okeanu.<br></p><h2>10.920 metara ispod nivoa mora</h2><p>To je dio Marijanske brazde, najdubljeg dijela svjetskih okeana. Challenger Deep doseže dubinu od otprilike 10.920 metara ispod nivoa mora. Ovo impresivno duboko mjesto je istraživalo samo nekoliko ljudi, uključujući pilota Dona Volša (Walsh) i Žaka Pikarda (Jacques Piccard), koji su 1960. godine prvi put ronili do ove dubine u podmornici "Trieste".</p><p>Na dubini Challenger Deepa naučnici su otkrili neobičan predmet koji budi zabrinutost. Da bismo shvatili koliko je dubok, zamislite da se Mont Everest smjesti unutar Challenger Deepa – još bi bio potpuno prekriven vodom, s vrhom duboko ispod površine okeana.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">What did we see upon 1st touching bottom, at 10,900+m depth w/in <a href="https://twitter.com/hashtag/ChallengerDeep?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#ChallengerDeep</a>? A BEER BOTTLE! 😫 Further evidence that we MUST as humanity do BETTER by the ocean and for the health of habitats that we ourselves share &amp; ultimately depend on!!! <a href="https://twitter.com/hashtag/ThereIsNoPlanetB?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#ThereIsNoPlanetB</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/DeeperSeaDawn?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#DeeperSeaDawn</a> <a href="https://t.co/cDs3LhpPwn">pic.twitter.com/cDs3LhpPwn</a></p>&mdash; Dr. Dawn Wright + @deepseadawn.bsky.social 🇺🇦 (@deepseadawn) <a href="https://twitter.com/deepseadawn/status/1552035674060009472?ref_src=twsrc%5Etfw">July 26, 2022</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Stoga je pomalo šokantno to što je upravo u ovoj regiji pronađena pivska boca. Otkriće je podijelila oleanografkinja dr. Dav Rajt (Dawn Wright) na društvenim mrežama, zajedno s fotografijom pronađenog predmeta, prenosi LADbible.</p><h2>Pronađena pivska flaša</h2><p>Uz fotografiju je napisala: "Nakon što smo prvi put dodirnuli dno na dubini od 10.900+ metara u #ChallengerDeepu, što smo vidjeli? BOCU PIVA! Ovo odbačeno smeće naglašava potrebu da se kao čovječanstvo bolje brinemo o okeanima i o zdravlju okoliša o kojem ovisimo!"</p><p>Komentirajući otkriće, dr. Rajt rekla je za ''Los Angeles Times'':</p><p>- Predmet je putovao gotovo 11 kilometara do najmračnijih dubina Pacifika, a oznaka na boci i dalje je netaknuta. Ovo odbačeno smeće uspjelo je doprijeti do neokaljanog dijela našeg svijeta prije nas - simbol koliko duboko i nepovratno ljudi utječu na prirodni svijet.</p><p>Mnogi su brzo reagirali na fotografiju, iznoseći svoje misli i komentare, dok su drugi postavljali pitanja. Jedan je korisnik napisao: "Razmjere ljudskog utjecaja na okoliš su... posvuda." Drugi je primijetio: "Zanimljivo je kako mi, ljudi, možemo zagaditi čak i najudaljenija mjesta na Zemlji. Moramo biti bolji."</p><p>Treći je dodao: "Količina smeća koju bacamo u okeane mora biti ogromna." Druge je zaintrigiralo zašto se boca nije razbila, s obzirom na pritisak na takvoj dubini u okeanu. Ali objašnjenje je prilično jednostavno.</p><h2>Izjednačen pritisak</h2><p>Jedna osoba je sugerirala: "Zašto se boca nije razbila? Boca je bila otvorena. Voda je ušla unutra i izjednačila razliku u pritisku između okeana i unutrašnjosti boce. To je donekle slično kao kad zgrabite jaje u šaci i stisnete ga što jače možete, a da ga ne razbijete zbog njegove robusne strukture."</p>

Challenger Deep je najdublja poznata tačka na Zemlji, smještena u Marjanskoj brazdi u Tihom okeanu

Naučnici zaronili do najdublje tačke na svijetu pa ostali zapanjeni: ''Kako se ovo tu stvorilo''

<p>U jajetu iz rimskog doba, pronađenom prije nekoliko godina u gradu Ajlesberiju u centralnoj Engleskoj, otkriveno je da još postoji tečnost.</p><p>Voditelj iskopavanja s Oksforda Edvard Bidulf rekao je da stručnjaci pretpostavljaju da se radi o bjelancetu i žumancetu koji su spojeni u jednu tečnost, narodski rečeno - mućak.</p><p>Skener je pokazao tečnost, kao i mjehurić zraka. Skeniranje je obavljeno prije nekoliko mjeseci kako bi se razjasnilo kako se jaje, vjerovatno kokošije, može najbolje sačuvati.</p><p>Jaje je navodno pronađeno u jami ispunjenoj vodom iz koje se nekada vadila voda za proizvodnju piva, a možda je tamo ostavljeno između 270. i 300. godine.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">Roman egg found in Aylesbury still has contents after 1,700 years <a href="https://t.co/IwUAQZtTDu">https://t.co/IwUAQZtTDu</a></p>&mdash; Guardian news (@guardiannews) <a href="https://twitter.com/guardiannews/status/1757138036310282475?ref_src=twsrc%5Etfw">February 12, 2024</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Ostala jaja koja su također tamo otkrivena razbila su se nakon dodira sa zrakom - i pojavila se tečnost prodornog sumpornog mirisa.</p><p>- Jaje ima ogroman istraživački potencijal - rekao je Bidulf.</p><p>Očuvano jaje otvara pitanje kako se ovakvi predmeti mogu sačuvati, ali i koja vrsta kokoši je u pitanju, kao i pitanja o držanju i korištenju živine u rimsko doba.</p><p>Osim jaja, tokom iskopavanja od 2007. do 2016. pronađena je i rijetka korpica u kojoj je možda bio i hljeb.</p><p>Bidulf je rekao da je moguće da su predmeti stavljeni u jamu kao ponuda podzemlju u sklopu pogrebnog obreda.</p>

Ovo otkriće ima ogroman istraživački potencijal 

Ostala jaja koja su također tamo otkrivena razbila su se nakon dodira sa zrakom 

U jajetu iz rimskog doba još prisutna tečnost

<p>Zid iz kamenog doba otkriven je blizu njemačke obale Baltičkog mora i možda je najstarija poznata megastruktura koju su izgradili ljudi u Evropi, izjavili su stručnjaci Instituta Lajbnic za istraživanje Baltičkog mora.<br></p><h2>Dug skoro kilometar</h2><p>Zid, koji se proteže skoro kilometar duž morskog dna u Meklenburškom zalivu, uočen je slučajno kada su naučnici upravljali sonarnim sistemom s istraživačkog broda na oko 10 kilometara od obale.</p><p>Pažljiviji pregled strukture, koja je nazvana Blinkerval, otkrio je oko 1.400 manjih komada kamena koji povezuju skoro 300 većih komada, koji bi bili preteški da ih ljudi nose u cjelini, piše Guardian, prenosi Tanjug.</p><p>Iako je svrhu zida teško ustanoviti, naučnici smatraju da je njegova svrha bila da pomogne lovcima u potrazi za stadima irvasa, a da bi drugi zid, koji se eventualno protezao uz Blinkerval, mogao biti zatrpan u sedimentima na morskom dnu.</p><p>Ako je zid bio drevna lovačka staza, vjerovatno je izgrađen prije više od 10.000 godina, a potopljen je zbog porasta nivoa mora prije oko 8.500 godina, kažu istraživači.</p><h2>Lovačka arhitektura</h2><p>Navode da Blinkerval spada među najstarije poznate primjere lovačke arhitekture na svijetu i da je potencijalno najstarija megastruktura koju je napravio čovjek u Evropi.</p>

Najstarija poznata megastruktura koju su izgradili ljudi u Evropi

Zid iz kamenog doba pronađen na dnu Baltičkog mora

<p>Struja u Atlantskom okeanu koja distribuira toplotu širom svijeta naglo se gasi, usljed čega bi Evropa mogla da ostane "okovana ledom" ranije nego što se to vjerovalo, otkrili su naučnici.</p><h2>Globalna klima</h2><p>Ukoliko dođe do kolapsa Atlantske meridijalne cirkulacije (AMOC), ogromnog sistema okeanskih struja koji su ključni u održanju globalne klime, vrijeme širom svijeta bi se naglo promijenilo.</p><p>- Temperature na sjeverozapadu Evrope bi pale za 5 do 15 stepeni tokom decenija, led na Arktiku bi se proširio ka jugu, dok bi se Zemljina južna hemisfera još više zagrijala, a globalni obrasci padavina promijenili i poremetili dio Amazona - navodi se u studiji koja je objavljena u petak u časopisu Sajns Advences, prenosi Tanjug.</p><p>Nedavno objavljena studija, kako piše AP, opovrgla je tvrdnje međuvladinog panela UN-a za klimatske promjene prema kome do kolapsa AMOC neće doći prije 2100. godine, s obzirom na to da glavni autor istraživanja Rene van Vesten, klimatski naučnik i okeanograf s Univerziteta Utreht u Nizozemskoj i nekoliko naučnika govore da bi to moglo da se dogodi ranije, ali ne mogu da preciziraju kad.</p><p>- Nova studija značajno doprinosi rastućoj zabrinutosti zbog kolapsa AMOC u ne tako dalekoj budućnosti - rekao je Stefan Ramstorf, šef analize zemaljskih sistema u Potsdamskom institutu za istraživanje klime u Njemačkoj, koji nije bio dio istraživanja.</p><p>Koristeći modele i pređašnje podatke, nizozemski tim naučnika je simulirao tok AMOC tokom 2.200 godina i otkrio da poslije 1.750 godina dolazi do „naglog kolapsa AMOC“.</p><h2>Topljenje leda na Grenlandu smanjuje nivo soli u okeanu</h2><p>Međutim, naučnici, za sada, ne mogu da tu simuliranu vremensku liniju projektuju u stvarnu budućnost Zemlje.</p><p>Na kretanje AMOC-a utječe Grenland, gdje sa sve većim zagrijavanjem planete dolazi do topljenja leda i ulijevanja sve veće količine slatke vode koja razređuje nivoe soli, koji su ključni za kretanje AMOC-a, dovodeći do njenog gašenja, objasnio je Vesten.</p><p>AMOC je dio složene globalne pokretne morske trake okeanskih struja koje pomjeraju različite nivoe soli i tople vode širom svijeta na različitim dubinama u obrascima koji pomažu u regulisanju temperature Zemlje, apsorbuju ugljendioksid i potiču ciklus vode, navodi NASA.</p><p></p>

Temperature na sjeverozapadu Evrope bi pale za 5 do 15 stepeni tokom decenija

Evropu bi mogao okovati led: Naučnici tvrde da se struja u Atlantskom okeanu bliži potpunom gašenju

<p>U pustinji Mohave živi prsten kreozotnog grmlja po imenu „King Klon“, koji se smatra jednim od najstarijih živih organizama na Zemlji, piše IFL Science.<br></p>

<p>Ta klonska kolonija – grupa genetski identičnih biljaka koje sve potječu od jednog jedinog pretka – vjerovatno je počela da raste prije 11.700 godina, otprilike u vrijeme početka poljoprivrede.</p><p>Da bi provjerili starost te biljke, istraživači su izmjerili koliko je potrebno grmovima da izrastu izvana u prsten i primijenili su metodu radioaktivnog ugljena na centar samog prstena. Oba metoda su dovela do zaključka da proučavaju zaista staro grmlje.</p><p>Ustvari, Frenk Vasek, profesor na Kalifornijskom univerzitetu u Riversajdu, smatra da je taj grm bio jedan od prvih oblika života koji se proširio pustinjom nakon posljednjeg ledenog doba.</p><p>Iako je originalni centralni grm umro, okolni grmovi su direktni klonovi originala. Sistem korijena prvobitne biljke je polako izrastao prema izvana i rasli su novi klonovi, polako se pomjerajući prema izvana kako bi formirali prsten od 22x8 metara koji danas vidimo.</p><p>Premda izuzetno star, to nije najstariji organizam na Zemlji. Jedan od najstarijih je Pando, kolonija od 47.000 klonova jasike u Juti, za koji se smatra da je star 14.000 godina, piše "Telegraf".</p>

Kad je njegov život počeo, ljudi su tek počinjali da se bave poljoprivredom

U pustinji Mohave živi jedan od najstarijih organizama na svijetu

<p>Osoblje akvarijuma u Hendersonvilleu objavilo je na Facebooku da je njihova raža Šarlote (Charlotte) trudna. Akvarij je nazvao Šarlotinu trudnoću naučnom misterijom koja se dešava jednom u životu jer, u vrijeme kada je bila oplođena, u akvariju sa njom nije bilo mužjaka raža.<br></p><h2>Tragovi ugriza</h2><p>U izjavi za strane medije osoblje je objasnilo da postoje dva načina na koja je Šarlot mogla zatrudnjeti.</p><p>Jedan je rijedak proces aseksualne reprodukcije nazvan partenogeneza, u kojem se jajašca razvijaju u embrion bez oplodnje.</p><p>Brenda Rejmer (Ramer), izvršna direktorica tima ECCO, objasnila je da je drugi način na koji je Šarlote mogla zatrudnjeti zahvaljujući ajkuli koja je s njom premještena u akvarij u julu 2023.</p><p>- Počeli smo da primjećujemo tragove ugriza na Šarloti i pomislili da je druge ribe grizu pa smo je pomjerili, ali se pojava ugriza nastavila - rekao je Rejmer i dodala da tragovi ugriza ukazuju na parenje kod ajkula. Šarlot je imala tragove ugriza na ivicama peraja, primjetila je.</p><h2>DNK analiza</h2><p>Osoblje je otkrilo Šarlotinu trudnoću u septembru nakon što su prvi put primijetili otok na životinji za koju su prvobitno mislili da je rak. Veterinar akvarijuma, dr. Rob Džones (Jones), kasnije je potvrdio da je raža uzgajala tri do četiri jaja.</p><p>Akvarij će znati jesu li Šarlotini potomci nastali partenogenezom ili potencijalnim miješanjem kada se rode. DNK testiranje će vjerovatno biti obavljeno na ribama nakon njihovog dolaska.</p>

U izjavi za strane medije osoblje je objasnilo da postoje dva načina na koja je Šarlot mogla zatrudnjeti



Trudnu ražu koja živi u akvariju u Sjevernoj Karolini možda je oplodila ajkula

<p>Golema lična biblioteka utjecajnog prirodoslovca i biologa Čarlsa Darvina (Charles Darwin) bit će prvi put u cijelosti objavljena online.<br></p><h2>7.400 naslova i 13.000 svezaka</h2><p>Naučnici kažu da kolekcija knjiga, čiji je veći dio dosad bio nepoznat ili neobjavljen, upućuje na ''izniman obim'' Darvinovih istraživanja. Katalog će na 300 stranica detaljno prikazati naučnikovu ličnu zbirku knjiga koju čini 7.400 naslova i 13.000 svezaka.</p><p>Prethodni popisi uključivali su samo 15 posto biblioteke. Radilo se o knjigama, pamfletima i časopisima o temama poput biologije, geologije, filozofije, psihologije i religije, kao i o umjetnosti, historiji i putovanjima. Među novootkrivenim djelima je i njemački časopis s prvom poznatom fotografijom bakterije.</p><p>Većina radova je na engleskom, premda je polovina objavljena i na drugim jezicima, njemačkom, francuskom, italijanskom, španskom, nizozemskom i danskom.</p><p>Projekt pod nazivom ''The Complete Work of Charles Darwin Online'' trajao je 18 godina, a njegovo objavljivanje poklapa se s 215. godišnjicom Darvinovog rođenja. Vodio ga je dr. Džon van Vajh (John Wyhe) s Odjela za biološke nauke Nacionalnog univerziteta u Singapuru (NUS).</p><h2>Izniman stručnjak</h2><p>- Ovakav detaljan prikaz kompletne Darvinove biblioteke je bez presedana i omogućuje nam da više nego ikada dosad cijenimo činjenicu da Darvin nije bio izoliran naučnik koji je radio sam, nego izniman stručnjak svoga vremena koji je djela gradio na sofisticiranoj nauci, studijama i znanju hiljadu saradnika - rekao je Van Vajh. </p><p>- Doista, veličina i raspon djela njegove biblioteke ukazuju na izniman interes i obim Darvinovih istraživanja i tuđih radova.</p><p>Projekt uključuje i virtuelnu rekonstrukciju biblioteke s 9.300 poveznica na primjerke djela koji su dostupni besplatno.</p><p>Darvin je umro 1882. godine, a inventarom njegova doma evidentirano je više od 2.000 uvezanih knjiga. Istraživači su koristili rukom pisan katalog na 426 stranica iz 1875. godine te su uporedili njegove skraćenice da bi otkrili 440 nepoznatih naslova koji su izvorno bili u biblioteci.</p><p>Ostali izvori uključuju popise pamfleta, njegove lične bilježnice i zabilježbe, dnevnike njegove supruge Eme Darvin (Emma), knjige poklonjene Botaničkoj školi u Kembridžu 1908. i 30 tomova Darvinove korespondencije, zbirke pisama koje je biolog pisao i slao ljudima širom svijeta, piše Tportal.</p>

Naučnici kažu da kolekcija knjiga, čiji je veći dio dosad bio nepoznat ili neobjavljen, upućuje na ''izniman obim'' Darvinovih istraživanja

Golema lična biblioteka Čarlsa Darvina uskoro će biti objavljena online

<p>Mjesec se postepeno udaljava od Zemlje trenutnom brzinom od 3,8 centimetara godišnje, što se akumulira do impresivnih 38 milijardi centimetara u periodu od deset milijardi godina.</p><p>Zanimljivo je da deset milijardi godina predstavlja otprilike dvostruko veći period od dobi našeg Sunčevog sistema, a ujedno je i približno uporedivo s procijenjenom dobi cijelog svemira.<br></p><h2>Gotovo iste veličine</h2><p>Kako piše profesor Avi Loeb, zapanjujuća je činjenica da je prosječni kutni promjer Mjeseca, koji iznosi 0,515 stepeni, gotovo identičan prosječnom kutnom promjeru Sunca od 0,533 stepena. Ova gotovo savršena usklađenost omogućuje nam, s našeg jedinstvenog položaja na Zemlji, da budemo svjedoci potpunih pomrčina Sunca koja izaziva Mjesec. Međutim, budući da se Mjesec kontinuirano udaljava, njegova će se kutna veličina s vremenom smanjiti i postati znatno manja od Sunčeve, što će se dogoditi u roku od nekoliko stotina miliona godina. Dakle, svjedočimo dvjema fascinantnim koincidencijama: gotovo istim veličinama Sunca i Mjeseca na našem nebu te činjenici da se nalazimo na Zemlji upravo u vrijeme kada se ove koincidencije odvijaju.</p><p>Ali postoji još jedan element koji nas čini sretnima. Prosječna gustoća Sunca iznosi 1,41 gram po kubičnom centimetru, što je uporedivo s prosječnom gustoćom Mjeseca koja iznosi 3,34 grama po kubičnom centimetru. I ovo je čista koincidencija, s obzirom na to da je Mjesec hladno nebesko tijelo s čvrstom površinom, dok je Sunce ogromna zvijezda koja se većinom sastoji od vrućeg vodikovog plina.</p><h2>Plimna ubrzanja</h2><p>Plimna ubrzanja koja vanjska tijela vrše na Zemlju proporcionalna su njihovoj masi podijeljenoj kubom udaljenosti od Zemlje. Masa tih tijela određuje se njihovom prosječnom gustoćom pomnoženom s kubom njihovih promjera. Stoga se plimno ubrzanje na Zemlji izračunava kao prosječna gustoća tijela pomnožena kubom omjera između promjera tijela i njegove udaljenosti. Kutna veličina tijela, kada se promatra s Zemlje, odgovara omjeru promjera i udaljenosti.</p>

<p>&nbsp;Budući da Mjesec i Sunce imaju približno iste prosječne gustoće i kutne promjere kada se gledaju s Zemlje, oni također vrše slična plimna ubrzanja na našoj planeti. Ovo je još jedna nevjerovatna koincidencija. Plimno ubrzanje koje Mjesec vrši na Zemlji gotovo je deset miliona puta manje od zemaljske površinske gravitacije, koja iznosi 9,8 metara po sekundi kvadratno, dok je Sunčeva plima približno polovica Mjesečeve.</p><p>Loeb objašnjava da za buduće stanovnike Mjeseca Zemlja će se činiti da zauzima između 1,5 do 2 sepena u njihovom nebu, što je otprilike 3 do 4 puta veća veličina od one koju Mjesec ima kada se gleda sa Zemlje. Prosječna gustoća Zemlje iznosi 5,51 gram po kubičnom centimetru, što je otprilike četiri puta veća gustoća u odnosu na Sunce. Stoga će plimno ubrzanje koje Zemlja vrši na Mjesecu biti više od dva reda veličine veće od Sunčevog. Ovo ubrzanje izražava se kao približno jedan dio u deset hiljada u odnosu na lunarnu površinsku gravitaciju, koja iznosi 1,62 metara po sekundi kvadratno.</p><h2>Na Marsu</h2><p>Za buduće stanovnike Marsa mjeseci Fobos i Deimos imaju kutne promjere od 0,2 i 0,02 stepena. Njihove prosječne gustoće su 1,88 i 1,47 grama po kubičnom centimetru, zbog čega plimni učinak Deimosa na Marsu postaje zanemariv u poređenju s Fobosovim. Budući da je Mars udaljen od Sunca 1,52 puta više nego Zemlja, Sunce zauzima kutni promjer od 0,35 stepeni promatrano s površine Marsa. Ukupno gledano, plimno ubrzanje koje Sunce vrši na Marsu je otprilike četiri puta veće od onog koje vrši Fobos. Ovo ubrzanje čini dio otprilike 1 u 12 miliona marsovske površinske gravitacije, koja iznosi 3,71 metar po sekundi kvadratno, ili 38% zemaljske površinske gravitacije. Ako ljudi ikada terraformiraju Mars i vrate okeane na njegovu površinu, ovi plimni učinci postat će neizbježan dio njihovog svakodnevnog života. Sunčeva plima na Marsu bit će periodična s ciklusom od 1,88 godina, dok će se plima Fobosa ponavljati sa četvrtinom Sunčeve amplitude svakih 7 sati i 39 minuta. Faktor od 4 u plimnoj koincidenciji između Fobosa i Sunca za Marsovce nije toliko blizak kao faktor od 2 u Mjesečno-sunčanoj koincidenciji za Zemljane.</p><p>Je li Mjesečno-sunčana plimna koincidencija na Zemlji imala ključnu ulogu u omogućavanju razvoja složenog i inteligentnog života? U radu koji je Loeb zajedno bivšim postdoktorandom, Manasvi Lingamom, razvijao, iznijeli su tezu da plime mogu imati značajan pozitivan utjecaj na različite biotičke procese, uključujući abiogenezu, biološke ritmove, obnavljanje hranjivih tvari i fotosintezu. Posebno smo istaknuli velike alge kao potencijalne vremenske biološke potpise u reflektirajućim svjetlosnim krivuljama, koje bi mogle nastati neizravno kao posljedica snažnih plimnih učinaka.</p><p>Antropičko razmišljanje o plimama moglo bi se testirati u budućnosti ako otkrijemo egzoplanete s kompleksnim životnim oblicima koji imaju mjesece koji zadovoljavaju uvjet plimnog usklađivanja s njihovom matičnom zvijezdom. Ako odgovore: “nemamo mjesec”, znamo da su Zemljani doista sretni i posebni. Uostalom, svemir nije pod nikakvom obvezom da nagrađuje sve svoje stanovnike istim pogledom na okean.</p>

Mjesec se postepeno udaljava od Zemlje trenutnom brzinom od 3,8 cm godišnje, što se akumulira do impresivnih 38 milijardi cm 

Nevjerovatne koincidencije između Sunca i Mjeseca

<p>Uprkos tome što se Zemlja kreće oko Sunca brzinom od 107.826 kilometara na sat i obavlja potpunu rotaciju jednom svakih 24 sata, mnogi se pitaju zašto ne osjećamo kako se Zemlja vrti.&nbsp;</p><h2>Glatka rotacija</h2><p>Kada se nalazimo na vrtuljku u zabavnom parku, osjet je neizbježan – osjećamo se kao da smo izbačeni prema van, a jedino što možemo učiniti jest čvrsto se držati. S obzirom na to da se naša planeta okreće znatno brže od bilo kojeg vrtuljka, postavlja se pitanje zašto ne osjećamo potrebu da se držimo “za život drag”.<br></p><p>Kako to da rotacija Zemlje nije nešto što možemo osjetiti? Postoje dva ključna razloga za to, objašnjava Live Science. Prvi je taj da je Zemljina rotacija izuzetno glatka. </p><p>- Ako se vozite automobilom konstantnom brzinom na autocesti, i ako zatvorite oči te ignorirate buku ceste, osjećali biste se kao da ste mirni - objašnjava Stefani Dep (Stephanie Deppe), astronomkinja i stručnjakinja za sadržaj Vera C. Rubin Opservatorija u Čileu. Ako bi automobil stalno kočio, bili biste svjesni da ste u pokretu. Međutim, budući da se vozilo kreće konstantnom brzinom, stječe se osjećaj nepomičnosti. Drugim riječima, “svjesni smo da ne postoji nešto što bi se moglo nazvati apsolutnim kretanjem. Važno je samo relativno kretanje”, naglašava Greg Gbur, profesor fizike i optičkih nauka na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarlotu.</p><p>- Pioniri poput Njutna (Newton) i Galilea već su istaknuli ovaj koncept - dodaje. </p><p>- Galileo je poznat po postavljanju misaonog eksperimenta u kojem se nalazite u unutrašnjosti broda. Bez obzira na to plovi li brod mirnim vodama ili je usidren u luci, prema zakonima fizike, ne biste osjetili nikakvu razliku.</p><p>Baš kao što se prilikom vožnje automobilom ili boravka na brodu cijeli naš okoliš kreće zajedno s nama, tako i sve na Zemlji putuje zajedno s planetom. Ako otvorite prozor automobila dok se vozite autocestom, osjetit ćete udar vjetra jer vas automobil “baca” u milione molekula zraka. Međutim, unutar automobila, sa zatvorenim prozorom, zrak se kreće zajedno s vama, stoga ne osjećate vjetar.</p><h2>Atmosfera naše planete se kreće</h2><p>Slično tome, atmosfera naše planete se kreće jednako brzo kao i mi – relativno gledano, ona je nepomična u odnosu na nas. Drugi razlog zbog kojeg ne osjećamo rotaciju Zemlje je gravitacija. </p><p>- Silina gravitacije koja nas privlači prema Zemlji neuporedivo je jača od sile koja bi nas inače izbacivala prema van - pojašnjava Dep. </p><p>Osjećaj koji doživljavamo kada nas vrtuljak izbacuje prema van ili kada automobil izvodi brze okrete naziva se centripetalna sila.</p><p>- Radi se o inerciji - pojašnjava Gbur. </p><p>- Vaše tijelo prirodno nastoji nastaviti kretati se ravno. Međutim, kada ste u automobilu, automobil vas prisiljava na promjenu smjera, uvlačeći vas u kružni pokret.</p><p>Zemljina rotacija izaziva izbacivanje svega prema van na sličan način, no sila koja sve zadržava čvrsto na tlu nadjačava ovu tendenciju izbacivanja. </p><h2>Najbrže kretanje</h2><p>- Ubrzanje gravitacije na površini Zemlje iznosi oko 9,8 m/s², dok je smanjenje tog ubrzanja usljed rotacije Zemlje na ekvatoru, gdje je kretanje najbrže, približno 0,03 m/s². Iako je to mjerljivo, u poređenju s onim što osjećamo zbog same gravitacije, ta razlika je zanemariva, stoga je ne primjećujemo - zaključuje Gbur.</p>

Globalno zatopljenje: Grenland se sve brže izdiže iz okeana

''Mreže ovih paukova su svuda, na dalekovodima, semaforima, pumpama…'': Ogromna životinja kolonizira i gradove

Plave, zelene, smeđe: Kako boja očiju utječe na kvalitet vida

Ekstrakt kanabisa ubija stanice smrtonosnog raka kože

Naučnici napravili novu vrstu hibridne hrane uzgojivši stanice govedine u zrnima riže

Čovjekoliki majmuni zezaju jedni druge, baš kao i ljudi

Prvi na svijetu: 13-godišnjak izliječen od smrtonosnog raka mozga

Naučnici zaronili do najdublje tačke na svijetu pa ostali zapanjeni: ''Kako se ovo tu stvorilo''

U jajetu iz rimskog doba još prisutna tečnost

Zid iz kamenog doba pronađen na dnu Baltičkog mora

Evropu bi mogao okovati led: Naučnici tvrde da se struja u Atlantskom okeanu bliži potpunom gašenju

U pustinji Mohave živi jedan od najstarijih organizama na svijetu

Trudnu ražu koja živi u akvariju u Sjevernoj Karolini možda je oplodila ajkula

Golema lična biblioteka Čarlsa Darvina uskoro će biti objavljena online

Nevjerovatne koincidencije između Sunca i Mjeseca

Zašto ne osjećamo kako se Zemlja okreće

Nauka

Globalno zatopljenje: Grenland se sve brže izdiže iz okeana

''Mreže ovih paukova su svuda, na dalekovodima, semaforima, pumpama…'': Ogromna životinja kolonizira i gradove

Plave, zelene, smeđe: Kako boja očiju utječe na kvalitet vida

Ekstrakt kanabisa ubija stanice smrtonosnog raka kože

Naučnici napravili novu vrstu hibridne hrane uzgojivši stanice govedine u zrnima riže

Čovjekoliki majmuni zezaju jedni druge, baš kao i ljudi

Prvi na svijetu: 13-godišnjak izliječen od smrtonosnog raka mozga

Naučnici zaronili do najdublje tačke na svijetu pa ostali zapanjeni: ''Kako se ovo tu stvorilo''

U jajetu iz rimskog doba još prisutna tečnost

Zid iz kamenog doba pronađen na dnu Baltičkog mora

Evropu bi mogao okovati led: Naučnici tvrde da se struja u Atlantskom okeanu bliži potpunom gašenju

U pustinji Mohave živi jedan od najstarijih organizama na svijetu

Trudnu ražu koja živi u akvariju u Sjevernoj Karolini možda je oplodila ajkula

Golema lična biblioteka Čarlsa Darvina uskoro će biti objavljena online

Nevjerovatne koincidencije između Sunca i Mjeseca

Zašto ne osjećamo kako se Zemlja okreće