Cicvara je jedno od najstarijih jela u bh. kuhinji, snažno povezano s načinom života stočara i stanovnika planinskih područja.

Iako se danas rijetko priprema, nekada je bila svakodnevni obrok u krajevima gdje su osnovu ishrane činili mlijeko, sir i kajmak.

Ovo jelo karakteristično je za planinske predjele, gdje su uslovi za stočarstvo bili najpovoljniji. U Bosni i Hercegovini posebno se veže za područja Vlašića, Romanije, Kupresa, ali i više dijelove Hercegovine, gdje su slična jela također bila prisutna.

U takvim sredinama pastiri su pripremali jednostavna, ali hranjiva jela, a upravo su mliječni proizvodi činili osnovu cicvare.

Nastala je iz potrebe i dostupnih namirnica. Stanovnici planina raspolagali su ograničenim izborom hrane, ali su imali dovoljno mlijeka, domaćeg sira, kajmaka i kukuruznog brašna. Kombinacijom tih sastojaka dobijalo se jelo koje je bilo lako za pripremu, a istovremeno zasitno i energetski bogato.

Danas se cicvara rjeđe nalazi na trpezama u domaćinstvima. Češće se može probati u planinskim selima, etno-restoranima ili kao dio turističke ponude tradicionalne kuhinje. U gradovima je gotovo iščezla iz svakodnevne ishrane, ali i dalje ima posebno mjesto u kulinarskoj tradiciji.

Cicvara nije samo obrok, već i simbol života u planinskim krajevima Bosne i Hercegovine – priča o snalažljivosti, tradiciji i bogatoj stočarskoj kulturi.