Plaža Krentok u Kornvolu godinama je popularna među turistima zbog pješčane obale i prijatne vode. Međutim, mali je broj onih koji znaju da ona krije nekoliko malih pećina koje su skrivene među kamenjem.&nbsp;Ono što je najzanimljivije jeste da se na zidovima krije velikih broj prizora koji su postali dio lokalne legende.
Na zidovima se može vidjeti uklesani konj, ženino lice i jedna ljubavna pjesma.
- Nemoj mi ukaljati lice, čuvaj ga u ovoj usamljenoj pećini kraj mora, pusti da talasi huče, da mi ljube usne zauvijek - glasi dio stihova.
Iako se ne zna porijeklo pjesme, legenda kaže da je stihove napisala neka slomljena duša čija se ljubav utopila u moru.
Kako kaže priča, žena je jahala na konju duž plaže Krentok kada je naišla plima i odnijela ih.
Njen ljubavnik, Džozef Prater (Joseph), posvetio joj je stihove i urezao njen lik u pećini kako bi se zauvijek sačuvala uspomena na nju, prenosi CdM.me.

Jedna od najljepših plaža na svijetu krije tužnu ljubavnu priču

Kako biste izbegli neugodne situacije, savjetnici objašnjavaju kako se najbrže spakovati, a da se ništa ne zaboravi.
Oslonite se na višenamjenske stavke
Kada se pakujete, odaberite stvari koje možete upotrebiti na više načina. Na primjer, ako nosite telefon sa sobom, ne morate nositi laptop, ni kameru, ni GPRS. Isto važi i za odjeću, sve što vam treba je nešto modnih dodataka i možete imati svaki dan drugu kombinaciju.Spakujte tri para cipela&nbsp; Uvijek imajte jedan par za hodanje, jedan svečani par i jedan par kućnih papuča. Ove savjete možete primijeniti gdje god da se uputite.&nbsp;Obucite najdeblje komade odjeće&nbsp; Komadi kao što su čizme ili kaput zauzimaju dosta prostora u koferu. Čak i ako ne idete na hladne lokacije, pokušajte da ponesete što manje debele odjeće, prenosi Kurir.

Kako se najbrže i najlakše spakovati, a ništa ne zaboraviti

Gotovo decenijama, Butan (Bhutan) nije imao televizijske prijemnike, semafore, ni mobilne telefone, a mogao se pohvaliti i kulturom koja se jedva mijenjala tokom vjekova. 
Danas je slika ovog jedinstvenog kraljevstva u podnožju Himalaja malo drugačija - glavni grad Timpu prepun je kafića, dok sve više mladih slobodno vrijeme provodi u internet kafeima igrajući nasilne video igrice.
Iako još uvijek nema saobraćajnog svjetla, budući da su stanovnici glasno protestvovali kada su vlasti namjeravale da stave jedan semafor, činjenica je da se ova izolovana budistička zemlja sve više mijenja, a uz promjene dolaze i svi problemi savremenog svijeta. 
U neobičnom noćnom klubu, 38-godišnja Laden, razvedena majka dvoje djece, pleše do ponoći uz pjesme koje gosti izaberu, uglavnom neke od tradicionalnih narodnih.
- Nisam sretna, a nisam ni tužna. Jednostavno nemam drugog izbora - kaže Lidan, koja se, kao i hiljade njenih sunarodnika, bori da sastavi kraj s krajem.
Sreća je jedan od glavnih prioriteta nacionalne politike u Butanu, međutim, Laden, koja zarađuje 125 dolara mjesečno, nije baš najbolji primjer.


-&nbsp;Živim u vrlo malom stanu, a sebi i deci jedva mogu da priuštim hranu i garderobu.&nbsp;

U nekadašnjoj&nbsp;zemlji sniježnih planina, šuma rijeka i čistog vazduha znaci promjena se mogu vidjeti na svakom koraku.&nbsp;&nbsp; 

Dimnjaci raznih građevina prostiru se širom zemlje, a ogromna Budina statua od bronze i zlata koja komanduje ulazom u Timbu dolinu sada dijeli prostor sa modernim telekomunikacijskim tornjevima.
Na gradskim ulicama, pa čak i na selu, farmerke su postale podjenako nošen odjevni predmet kao i tradicionalne butanske haljine.
Ekonomija Butana, vrijedna 2,2 milijarde dolara, nastavlja da se zasniva na poljoprivredi, ali mobilni telefoni i televizori su prisutni svuda, čak i u dolini Phobjikha, turističkoj meki koja je udaljena sedam sati od glavnog grada.

- Djeca provode više vremena na svojim mobilnim telefonima umjesto da uče - kaže Ap Dov (43), poljoprivrednik koji se također požalio i na rastuće nasipe smeća pored puta.
Ipak, specifičnost Butana je to što je i dalje relativno nedostupan za turiste, ali ne zbog udaljenosti, već zato što je ekološki svjesna vlada Butana odlučila da ograniči turističke aktivnosti. Naime, za razliku od Tajlanda ili neke druge zemlje Južne Azije, Butan je u potpunosti okrenut visokokvalitetnom (čitajte: prilično skupom) turizmu i ekoturizmu.

Drugo lice Butana: Ovako se živi u "najsretnijoj" zemlji na svijetu

Kad se ukuca „Holandija" u ''Googleov'' pretraživač, prvi rezultati su slike vjetrenjača, tulipana i klompi te činjenica da je zemlja ispod nivoa mora. Onda ide Amsterdam, čuveni muzej „Madam Tussauds" i još poznatiji „Red light district".&nbsp;&nbsp; 

Nema gužve 


Prije putovanja nisam mnogo „guglala". Imam dobre domaćine, neka mi pokažu šta trebam vidjeti, bila je mantra mog putovanja dugog više od 24 sata jer je valjalo prijeći BiH, Sloveniju, Austriju, Njemačku.. Šteta što uglavnom idemo autoputem i snijeg je sve prekrio, lijepi su to pejzaži. U autobusu nema gužve, ima prostora za koliko-toliko udobno spavanje. Ulazimo u Holandiju, konačno, drugi dan. 


Rano je jutro i vrijeme je doručka. Prije Roterdama, koji je moja dolazna stanica, prolazimo kroz manji grad - Bredu. Oduševljavaju me male kuće s velikim portalima. Nakon dolaska, susreta s domaćinima, raspakivanja i odmora, krećemo vani. 


Vani je ugodnih desetak stepeni, idealno. Idemo na željezničku stanicu, odakle ćemo brzim vozom do Amsterdama. Na pola puta, putem razglasa, saopćavaju da se desio kvar te da ćemo morati predsjedati u autobus. Dispečer svakih 10 minuta ponavlja obavijest, naglašavajući holandsko „h" u svakoj riječi. 


Moji domaćini su bili Holanđanka bh. porijekla i njene najbolje prijateljice, Indijka Savana i Tara, čiji korijeni sežu do Rusije. Sve tri, uključujući mene, pričljive. Borimo se za riječ, a znamo se nekoliko sati. 


Amsterdam me oduševljava. Toliko je svega različitog, a opet djeluje kao skladna cjelina. Ispred muzeja je toliki red... Odustajemo od voštanih figura. Većina kafića je na principu „to go". Ljudi kafe piju na trgovima nakon što u redu čekaju na čuveni „Starbucks". Uzimam ga i ja, nije loše. Ostatak dana provodimo šetajući, njihovi mostovi su posebni. Pred kraj putovanja prolazimo kroz, kako oni kažu, „shopping aleju", u kojoj je totalno sniženje. Žene i kupovina, poslije trčimo na voz i jedva stižemo. 


Drugi dan Den Hag je na rasporedu. Nisam pretjerano oduševljena, kiša pada i malo je ljudi na ulicama. Obilazimo zgradu čuvenog Haškog suda, šetamo promenadom. U pijesku nalazim nekoliko školjki i nosim ih kao uspomenu. Ulazimo u sasvim običan gril „Roeleveld". I onda probam najbolje jelo koje sam ikada pojela. Škampi s grilovanim krompirom posluženi u plastičnom tanjiru. Ni po čemu posebni, a opet odlični. 


Novo pakovanje 


Obilazak Roterdama smo ostavili za kraj. Tipično holandski, vozimo bicikle. Parkinzi za bicikle su posvuda, nešto što ranije nisam vidjela. Dolazimo do parka koji je uređen u japanskom stilu, a iznad njega toranj „Euromast". Savršen pogled na Roterdam, ostajemo tu nekoliko sati. 


U jednom restoranu probam njihovu verziju „sarajevskog ćevapa". Ni blizu, ni po okusu ni po izgledu. 


U manje redova utisci od 15 dana nisu mogli stati. S posljednjim redovima budi se nostalgija i strah da uspomene ne izblijede. Vrijeme je za novo pakovanje kofera, napola praznih u odlasku. Jer žene i sniženja su posebna priča.


„Massilo" - Tri „floora" ispod zemlje 


Roterdam je poseban i po velikom klubu „Massilo", koji se nalazi ispod zemlje stare zgrade, koja je u ruševnom stanju. Pitam domaćine „Gdje ste me dovele", a one se smješkaju i govore: „Čekaj, sad ćeš da vidiš." Pokretnim stepenicama spuštamo se nekoliko spratova ispod zemlje. 


Klub je podijeljen na tri „floora". Na jednom je r'n'b, drugi je za ljubitelje rap muzike, a trećim, najmasovnijim, dominira house.

Holandija: Zemlja vjetrenjača, tulipana i klompi

Turistička agencija Centrotours u Sarajevu je za turističke agencije iz cijele Bosne i Hercegovine, predstavila svoj program ljetovanja Turska 2018. Pred više od 140 turističkih radnika predstavili su se i gosti iz najvećih turskih hotelskih lanaca Amara Hotels, Kaya Hotels, Armas Hotels, Marti Hotels, te lanac Euphoria hotela.
Prema riječima direktora agencije Centrotours, Muamera Lutvića, "rani booking" za ljetovanje u Turskoj već je počeo i važi do kraja januara, a u posebnoj ponudi mogu se pronaći vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50%. Interesovanje za ljetovanje u Turskoj veće je nego prethodnih godina, pa se ove sezone očekuje da će bh građani u velikom broju ljetovati na Antalijskoj rivijeri. 
-Ove godine obezbijedili smo veliki broj hotela gdje 2 djece ima GRATIS smještaj, negdje je to do 12, negdje 13, 14, a u nekim hotelima imamo GRATIS smještaj za djecu do 15 godina - rekao nam je Lutvić.
Paket aranžmani za ljetovanje u Turskoj (Antalija, Alanja, Kemer, Belek, Side), obuhvataju avio prijevoz direktnim čarter letovima na relaciji Sarajevo - Antalija - Sarajevo, smještaj u hotelima po izboru putnika na bazi 7, 10, 11 ili 14 noćenja i transfere na relaciji aerodrom - hotel - aerodrom. Prvi let predviđen je za 20.06.2018. godine, a u ponudi će biti dva termina sedmično – ponedjeljkom i četvrtkom. Za sve putnike koji ne žive u Sarajevu obezbijeđen je GRATIS prijevoz do aerodroma u Sarajevu, a za one koji dolaze u Sarajevo automobilima i GRATIS parking. 
Nakon prezentacije, druženje radnika Centrotoursa i njihovih kolega iz partnerskih agencija nastavljeno je na gala večeri do kasno u noć, a najsretniji učesnici dobili su niz vrijednih nagradnih ljetovanja.
Više informacija o Centrotrans Eurolines <a href="http://www.centrotours.ba/">http://www.centrotours.ba/</a>Centrotrans-Eurolines osnovan je 1963. godine kao dio kompanije Centrotrans Sarajevo zadužen za pružanje usluga prijevoza putnika. Kroz dugogodišnji rad Centrotrans-Eurolines je prošao razne faze organizacionih promjena koje, uprkos izmjenama društvenih prilika, nisu uticale na uspješnost poslovanja. Centrotrans je 1997. godine primljen u punopravno članstvo Eurolines organizacije. Danas je Centrotrans-Eurolines sa svojim voznim parkom, koji broji više od 200 autobusa koji zadovoljavaju stroge sigurnosne evropske i svjetske tehničko-eksploatacione standarde, vodeća firma za autobuski saobraćaj u Bosni i Hercegovini. U našem vlasništvu su savremene auto-baze, pet poslovnih jedinica, osam autobuskih stanica te četiri savremeno opremljene turističke agencije.

Centrotours predstavio ponudu ljetovanja u Turskoj: Vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50 posto

Riječni most Vitim smješten je u&nbsp;Sibiru i važi za jedan od najspektakularnijih i najopasnijih mostova na svijetu - ne zbog svoje ljepote, već očigledne opasnosti za ljudski život koji nosi.Riječ je o starom željezničkom mostu koji služi za prijelaz rijeke Vitim, a vozačima koji ga prelaze ne ostavlja drugi izbor nego navigiranje uskom stazom "širokom" tek 180 centimetara, piše "Dangerous roads".Izgrađen je od stare metalne strukture te je prekriven truhlim drvenim daskama, koje su vrlo klizave zbog česte pojave leda i smrzavanja na području Sibira.Most nema ni ogradu koja bi barem prividno pružala nekakvu sigurnost - od ledeno hladne vode koja neumoljivo teče ispod njega.&nbsp;&nbsp; Ukupna dužina mosta je 570 metara, a nalazi se na visini od 15 metara iznad vode.Osim što je uzak, vozači ističu da najveći izazov predstavljaju snažni vjetrovi koji pušu iznad rijeke. Mjera predostrožnosti da vjetrovi ne bi ljuljali auto je otvaranje svih prozora, da bi zrak strujao kroz njega.

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Na planeti ne postoji mnogo ljudi koji su bili u prilici da obiđu i upoznaju više od polovine svjetskih zemalja. Susreti sa afričkim plemenima, obilazak brazilskih favela, druženje sa najvećim predatorima, sve je to sastavni dio života putopisca iz Crne Gore Edina Krnića, koji je do sada obišao 107 država svijeta, piše Anadolu Agency, prenosi CdM.
Edin Krnić (50), privrednik iz Tuzi, svoje slobodno vrijeme, koje kreira po sopstvenoj želji, provodi obilazeći svijet. Ljubav prema putovanjima Edina je vodila daleko, pa je istražujući svijet, obišao Afriku, Aziju, Ameriku, Evropu, a mnoge države je posjetio i po više puta.
Nakon posljednjeg putovanja i povratka iz Etiopije, Krnić u razgovoru za Anadolu Agency govori o iskustvu sa putovanja, neobičnim situacijama sa kojima se susretao, ali i planovima za budućnost.
Priča o njegovim putovanjima krenula je nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, Edin tada nije vjerovao da će uspjeti da obiđe pola svijeta i postane Crnogorac koji je obišao najveći broj svjetskih zemalja.

“Pravo prvo putovanje&nbsp; krenulo je nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Ne mogu sada brojati dok je bila SFRJ, bio sam mlad i neiskusan, to su bili izlasci koji mi ništa ne znače, iako se broji da sam bio u tim državama. Pravo prvo putovanje je počelo sa Brazilom, a koincidencija je da ću sada ponovo da idem u Brazil na karneval. Bio sam 2001. godine i 2004. godine. Tu sam osjetio pravu strast prema putovanjima. Od našeg posljednjeg razgovora prije dvije godine, kada su bile 82 države, ja sam do sada obišao njih ukupno 107 - kaže Edin.

Posljednje putovanje iskoristio je da obiđe nekoliko zemalja. Upravo planski, odabrao je da stota zemlja koju će posjetiti bude Palestina. Kroz razgovor, Edin pokušava da objasni u kakvim uvjetima žive Palestinci i sa kakvim se nedaćama susreću.

- Etiopija mi je bila 107 država koju sam obišao, a planski sam odredio da mi Palestina bude stota država koju ću obići. To se dešavalo prije ovih posljednjih događaja. Ta moja ljubav prema Palestini, ta moja borba na svim putovanjima, boravci sa različitim plemenima u nepoznatim uslovima, vađenje viza, dolasci na granice, pitanja kako ću proći granicu. Jer, kako smo mi mlada država, i sa crnogorskim pasošem jeste dosta lako putovati, ali za trećinu zemalja nemamo prave informacije kako ući u te države. Onda ja dolazim u situaciju, baš kao što Palestincima bude teško, da ne znam da sam izašao iz jedne države, da mi viza ističe. Kao naprimjer, mogu li iz Kenije ući u Etiopiju, mogu li ući i izvaditi vizu kao Nijemac, Šveđanin ili Kanađanin, ili će me vratiti i poništit će mi ulazak. To je ta koincidencija mene i Palestine i to je ta moja ljubav prema Palestini i pravu sam stvar uradio što sam Palestinu odabrao da bude stota država koju sam obišao - priča Edin.

Na svoja putovanja Edin Krnić polazi sam. Prilikom odabira destinacija, smještaja i boravka širom svijeta, Edin ne bira luksuz, što mu je i mnogo pomoglo, posebno prilikom upoznavanja sa plemenima u Africi. Boravak i smještaj u ovakvim uvjetima za Edina nije ništa strano, jer, kako kaže, na taj način ostvaruje bliskost sa tim ljudima.

- Smještaji su razni. Ja mogu da spavam od plemenskog smještaja, što sam jedan od rijetkih, kao što su desaneš pleme, dorzeš pleme, konso pleme i hamer pleme u Etiopiji, gdje sam spavao sa njima. Spavao sam s plemenima po prvi put u nacionalnom parku Ngorongoro na sjeveru Tanzanije, tada je bilo pleme Masai, prije nekih šest i po godina. To je bilo veliko iskustvo za mene, ali sada sam stekao toliko iskustvo da sam jednostavno ja kao domaćin u koje god pleme da dođem - ističe Krnić.

Pitanje koje se samo nameće jeste kako on komunicira sa plemenima koja su daleko od civilizacije, udaljena od modernog života.

- Plemena po Africi imaju svoje lokalne jezike. Zambija ima 36 jezika i da nema taj afroengleski jezik, oni se međusobom ne bi mogli sporazumjeti. U Zimbabveu ih ima preko pedeset, u Ugandi isto tako. Njima je spas kada koriste neki od evropskih jezika, bilo da je engleski, francuski, portugalski - kaže Edin.

Boravak u neobičnim uvjetima često nekada može biti i opasan. Toga je svjestan i Edin. Ističe da se sada, prilikom boravka u Etiopiji, našao u veoma opasnoj situaciji, a da toga nije bio svjestan.

- Sada kada sam bio u Etiopiji, pleme Mursi, koje je najopasnije u Africi, pleme koje je ne samo opasno već su oni bezobrazni, na sve su spremni kada dođete kod njih da vas iziritiraju, da se posvađate s njima ili da dođe do smrtnog ishoda. Ja to nisam znao i nisam imao problema, ali sam saznao kada sam se vratio i boravio kod hamer plemena.

Onda sam čuo da su neke Kineze i Italijane ubili, da ubijaju komšije iz plemena Ari bez ikakvog razloga. Ja sam tamo boravio jedan dan, nisam spavao, ali sam se vratio zdravo i dobro. Ali nisu svi kao Mursi, ima svugdje izuzetaka. Većina ostalih plemena me oduševljava i vuče kao magnet da ja pođem tamo - ističe ovaj najpoznatiji crnogorski putopisac.

Iza Edina je veliki broj država koje je posjetio. Kaže da je, između ostalog, na Kubi bio više puta, na Tajlandu devet puta, u Americi 17 puta, dok je po nekoliko puta obišao i Brazil, Indoneziju, Maleziju. Ističe da prilikom polaska za Aziju, Tajland koristi kao dobru bazu, jer se u Bangkoku nalaze sve ambasade zemalja u okruženju, gdje završava vize.

- Ne znam tačno kada ću u koju državu poći, jer ne znam koja je procedura za dobivanje vize. To nije ono da znate da ćete otići u Češku, Slovačku ili Njemačku, vozite, prolazite granice. Ovo su opet neke neistražene zemlje i ja prvo moram da pređem tu barijeru da bi nastavio dalje. Sada će tih barijera za mene biti mnogo više, jer pređeno je 107, a ostalo je 89 država i planiram da obiđem sve zemlje svijeta - kaže Edin, koji se priprema za novo putovanje, a na narednom putovanju obići će i Sjevernu Koreju.

Putovanja uglavnom traju od dva do četiri mjeseca i Edin praktikuje da svijet istražuje u periodu od septembra pa do aprila. Ostale mjesece provodi u Tuzima, radeći u svojoj radnji.

- Moja putovanja traju minimum dva mjeseca. To su različite vremenske zone, jer uvijek idem iz zime u ljeto, što znači da sam ljeti ovdje, radim, a idem krajem septembra i idem ponovo u tople krajeve. Ostajem minimum dva, tri, a nekada i četiri mjeseca. To je zato što ne možeš za sedam dana da vidiš jednu državu. Ne možeš da prilagodiš organizam na neku destinaciju gdje je plus ili minus 30 stepeni Celzijusa, to je šok za organizam - kaže Edin.

Prije nego krene za Sjevernu Koreju, Edin će najprije ponovo do Južne Amerike i to na čuveni karneval u Brazilu.

- Sada ću ponovo da idem u Brazil, na karneval. Bio sam i nekoliko puta prije. Imam tamo neke prijatelje koje sam zadnji put upoznao i zvali su da opet idem. Sada imam mnogo više iskustva, napraviću mnogo boljeg video materijala. Prošli put sam bio, a sada ću ponovo, u tim njihovim najopasnijim favelama, ja volim tako ta opasna mjesta. To je najopasnija favela – hosinja, tamo kažu da ni policija ne smije da uđe, jer je rizično hoće li živu glavu izvući - kaže Edin.

Njegova putovanja puna su raznih zanimljivosti. Edin kaže da se ne libi da proba tarantulu, meso od kornjače. Sa posljednjeg putovanja ističe da se rado sjeća susreta sa lavovima, koje je fotografirao na blizini od dva metra. Također, ističe da je nevjerovatan osjećaj plivati pored ajkule.

“- a sam zavolio putovanja zbog fotografija i zbog pisanja. Ja sam to počeo da radim zadnjih sedam godina i da toga nije bilo, ja danas vjerovatno nebi obišao 107 država i ne bih toliko volio putovanja i ne bih toliko znao. Ja ne bih zapamtio toliko imena, gradova i sela, ne bih znao ništa o svjetskim destinacijama da to nisam pisao - poručuje Krnić.

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Prebogati grad u kojem su stvari veće, skuplje i glamuroznije nego u drugim gradovima&nbsp;uskoro će postati dom&nbsp;najvišem hotelu na svijetu.&nbsp; Hotel „Gevora“, koji će po završetku gradnje&nbsp;biti visok 365 metara, otvorit će se do kraja marta u&nbsp;Dubaiju.&nbsp;&nbsp;Mermerno stepenište
Svojom visinom s trona najvišeg svjetskog hotela skinut će deset metara niži&nbsp;hotel „JW Marriott Marquis“, koji se, također, nalazi u Dubaiju.&nbsp;Novi luksuzni i raskošni hotel, kao i većina objekata u ovom megalomanskom gradu, svojim gostima ponudit će 528 soba raspoređenih na 75 spratova,&nbsp;a u ponudi će biti sve, od dvokrevetnih pa do deluxe apartmana.

Najmanja soba imat će 46 kvadratnih metara, a najveći dvosobni apartman 85 kvadratnih metara. U okviru hotela bit će dostupne različite internacionalne kuhinje, praktično sve najpoznatije, i četiri restorana, a zona opuštanja nudit će džakuzi, spa i ostale vodene radosti na izuzetno luksuznom nivou. Također, unutrašnjost hotela krasit će veliko mermerno spiralno stepenište.


Banje i teretane&nbsp;Osim bazena, džakuzija, dječijeg bazena i kluba zdravlja, imat će odvojene ženske i muške teretane s profesionalnim trenerima.&nbsp;Na 71. spratu nalazit će se I luksuzne banje za opuštanje, dok će na vrhu raskošnog hotela biti restoran s kojeg će se pružati predivan pogled na Dubai.

Turisti će do hotela moći dolaziti helikopterom ili balonom, ali i autonomnim letećim taksijem.&nbsp;„Gevora“ će se u vizuru grada uklopiti sasvim dobro, s obzirom na to da on iz godine u godinu, bolje rečeno mjeseca u mjesec, raste sve više uzrak.

Do glamurozne „Gevore“ dolazit će se letećim taksijem

Francuska je i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu, navodi Svjetska turistička organizacija UN.&nbsp;Na drugom mjestu je Španija, koja je potisnula SAD na treću poziciju.
Ukupan broj međunarodnih turističkih dolazaka porastao je u prošloj godini u svijetu za sedam posto - na 1,3 milijarde.

Očekuje se da će taj trend biti nastavljen i u 2018. godini, uz stopu rasta od četiri do pet posto.&nbsp;U preliminarnoj analizi turističkih podataka za 2017, Turistička organizacija UN ističe da, "vođena mediteranskim destinacijama, Evropa bilježi izvanredne rezultate".&nbsp;U prošloj godini, Evropa je ostvarila rast međunarodnih dolazaka za osam posto, kao i Afrika, dok su Azija i oblast Pacifika imale rast od šest posto, Bliski istok pet, a SAD tri posto.
Jačanje turizma u svijetu podstaknuto je globalnim ekonomskim rastom, kao i jačanjem potrošnje iz Brazila i Ruske Federacije nakon nekoliko godina pada.

Kao treći izvozni sektor u svijetu, turizam je neophodan za otvaranje novih radnih mjesta i prosperitet zajednica širom svijeta, poručuju iz UN.

Francuska i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu

Foto: A.Misimović/Agencije

Osloboditi se stresa, odbaciti teret koji nosi život sa svakom godinom više, otvoriti srce i koračati dalekim putevima, s tim mislima je započelo ovo putovanje.&nbsp; Krenuli smo put Njemačke, tačnije grada Manhajma, i vozili se 22 sata. Svaka nova stanica dovela je nove ljude, a svaki čovjek sa sobom i svoju životnu priču.
Budući da smo putovali u vrijeme praznika, mnogi su odlučili prijeći hiljade kilometara do svojih najmilijih u svijetu. Vozili smo se tako od Sarajeva, Kiseljaka, Visokog, Kaknja, Zenice, preko Ljubljane, Minhena, Štutgarta i dođosmo u Manhajm.
Prvi traktor
Mali je to grad u njemačkoj pokrajini Baden-Virtemberg, leži na rijekama Rajni i Nekaru. Kada pitate nekoga po čemu je poznat, reći će vam da je to studentski grad te da su mnoge njegove četvrti izgrađene u obliku kvadrata.
Osim toga, prvi traktor pojavio se na ulicama ovog grada, a prvi avion na mlazni pogon je upravo ovdje konstruiran. Manhajm broji nešto više od 300.000 stanovnika. 
„Srdačna dobrodošlica u zimsko selo Rhein Neckar Zentrum", stajalo je na ulazu u pravu zimsku bajku. Turisti iz cijelog svijeta došli su da u ovom kraju osjete zimsku čaroliju, uz kuhano vino začinjeno bademom, kobasice koje su neizostavna kombinacija i ukusne kolače s cimetom i marcipanom.
Za vruće piće izdvojit ćete šest eura i usto dobiti unikatnu čašu na poklon, ili povrat od dva eura, izbor je na vama. Gdje god se okrenete, dočekat će vas drveni dućani ukrašeni svakojakim svjetlećim ukrasima, borovi na kojima trepere lampice, uz velike božićne vrteške koje kao da nas sve pozivaju na ljubav i mir.
Put nas je odveo i do Frankfurta, Diseldorfa, Kelna, Hajdelberga...
U srcu Frankfurta nas je dočekao neobičan prizor „Ćevabdžinica Novo Sarajevo", sa svim bosanskim specijalitetima. Četiri eura burek sa sirom, mesom, zeljem, šest eura ćevapi, ajvar po želji...
Sljedećeg dana otišli smo u Diseldorf, kako ga zovu, „grad grofova", na rijeci Rajni, središte njemačke modne industrije, oglašivačkih agencija i multinacionalnih korporacija.
Prošetali smo duž popularnog šetališta „Königsallee", otišli do „Rheinuferpromenade", gdje smo, uz veličanstveni pogled na rijeku Rajnu, popili izvrsno „Schneider Weisse" pivo.
Nova poznanstva
Posjetili smo i najstariji grad u Njemačkoj - Keln. Osvojio nas je na prvi pogled. Prvi prizor bio je pogled ka Kelnskoj katedrali. Impozantna građevina, toliko velika i lijepa da jedva stane u jednu fotografiju.
Od 21 sat već se zatvaraju mnoge radnje, praznični marketi i pabovi, ali smo uspjeli pronaći idealno mjesto za večeru. Vrijeme za večeru iskoristili smo i za druženje i nova poznanstva.
- Ovdje je lijepo, ali srce mi zaigra i suze krenu svaki put kad posjetim Sarajevo - kazao nam je jedan mladi Bosanac.
Nostalgični su i oni stariji kad, kako kažu, vide nekog svog pa onda bude: „Hajde, zemljak, da popijemo kafu", a nema kafe do one u Bosni.
Osjetiti djelić luksuza
Diseldorf će osvojiti srca svih strastvenih zaljubljenika u visoku modu. „Versace", „Prada", „Karl Lagerfeld", „Gucci", „Coco Chanel", „Tiffany&amp;Co.", samo su neke od ekskluzivnih radnji koje možete pronaći ovdje, ali ne i ući u njih kad god to poželite. 
Ako, primjerice, želite posjetiti „Tiffany&amp;Co.", na vratima će vas dočekati zaštitar u finom odijelu, pa će tako samo oni najsretniji imati prolaz. Neki su čekali satima ispred samo da okuse djelić luksuza.

Velika i razvijena zemlja u centralnom dijelu Evrope: Prođoh Njemačkom kroz gradove

Odmaralište Koko Prajv na Maldivima fantastično je mjesto za uživanje u luksuzu i odmoru, a to zadovoljstvo košta 45.000 dolara za noć. Riječ je o privatnom otoku koje nudi bijeg iz svakodnevice.Prelijepo odmaralište na Maldivima čist je luksuz, a onima koji ga iznajme na raspolaganju je mnogo toga. 

Na otoku radi 30 ljudi, koji se brinu za sve što je gostima potrebno. 

Gosti na otok stižu privatnom luksuznom jahtom, direktno s aerodroma, a čeka ih podrum vina, bar s koktelima, teretana na otvorenom i unutrašnja teretana, bazen dužine 40 metara i mnoge druge stvari. 

Oni koji žele masažu, mogu da pozovu i fizioterapeuta. 

Također, gostima je na raspolaganju privatni kuhar, koji sprema jela po njihovim željama. 

Pogled je izvanredan, a noću se golim okom jasno vidi Mliječni put.

Noćenje na ovom otoku košta 45.000 dolara, evo zašto

Popularne čizme "Ugg" nose se već godinama, a mnogi ih smatraju savršeno udobnom obućom za put. Ipak, australska aviokompanija "Kvantas" ima malo drugačije mišljenje o izgledu svojih putnika.

Džoan Kateral, pjevačica engleskog benda "The Human League", nedavno je ostala neprijatno iznenađena kada joj osoblje "Kvantasa" nije dozvolilo ulaz u poslovni salon (business lounge) na aerodromu u Melburnu, jer je nosila "Uggsice". 
Aviokompanija je smatrala da je pjevačica time prekršila pravila odjevanja, pri čemu su čizme ocjenjene kao "odjeća za spavanje". 
S obzirom na to da je pjevačica svoj problem iznijela na Twiteru, i zatražila odgovor aviokompanije, "Kvantas" je poručio da u svojim poslovnim salonima zahtjeva "kežual" odjevne kombinacije, a za provjeru izgleda posjetilaca zaduženo je osoblje. 
Tako je, između ostalog, navedeno da u njihov salon nije dozvoljen ulazak bez cipela, u papučama, ili u popularnim čizmama koje je Kateral nosila. 
Mnogi korisnici Twitera objasnili su da "Ugg" čizme nikako ne mogu da se smatraju "papučama", s obzirom na to da se već godinama nose u svim mogućim prilikama. 
Ipak, kompanija je ostala neumoljiva.

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera je jedan od nekoliko otoka koji se nalaze unutar arhipelaga na Bahamima, oko 80 km istočno od glavnog grada Nassau.

Dug je oko 180 kilometara, a ne nekim mjestima širok tek 1,6 kilometara. Upravo se na ovim najužim mjestima najbolje vidi ovaj spektakularni prizor: na jednoj strani svijetloplava voda plitkog Karipskog mora, a na drugoj potpuna suprotnost – duboki i modri Atlantski okean.

Jeda od najboljih pozicija za posmatranje ovog spoja je most Stakleni prozor, jedna od rijetkih lokacija gdje iz blizine možete vidjeti tamnoplavu vodu Atlantskog oceana s jedne strane ceste i mirnu tirkizno-zelenu vodu Karipskog mora s druge – odvojene stjenovitim prirodnim mostom širokim desetak metara.

Stakleni prozor je izgrađen na prirodnom mostu koji veže dva dijela Eljutere, a ubrzo je nakon izgradnje postao i najposjećenija destinacija otoka. Prirodni kameni most koji veže sjevernu i južnu Eljuteru postoji već stoljećima, ali ga je niz uragana koji su pogodili otok 1940-ih gotovo uništio. Tada je odlučeno da se ojača betonom, pa je na njemu konačno izgrađen i pravi most, poznat kao Stakleni prozor.

Zbog sila Atlantskog okeana s jedne i Karipskog mora s druge strane, ovaj most se konstantno mora obnavljati. Nakon uragana Floyda, koji je pogodio otok 1999. godine od mosta gotovo ništa nije ostalo, a iako se popravio u roku od nekoliko mjeseci, geografija otoka se zauvijek promijenila. Čak i nakon više od jednog desetljeća od ovog nemilog događaja radnici svakodnevno popravljaju tek nastale pukotine na mostu, samo da bi sljedećeg dana već pronašli nove.

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

Iako se ne vidi s Mjeseca, u šta još mnogi pogrešno vjeruju, Kineski zid i dalje je jedna od najpoznatijih građevina, a kad pročitate koje sve tajne skriva, bit će vam još i fascinantniji.Građen je stoljećima – prve utvrde za odbranu od napada nastale su još u petom stoljeću prije nove ere, a gradnja je nastavljena sve do 17. stoljeća.Najpoznatiji dijelovi zida građeni su ipak između 15. i 17. stoljeća, za vrijeme dinastije Ming, kad je zid dobio prepoznatljiv oblik koji danas najčešće i viđamo na fotografijama.Kad je cijeli zid povezan, protezao se na ukupno 8.851 kilometara, s prosječnom visinom od 15, a širine sedam metara.UNESCO ga je u međuvremenu uvrstio na popis svjetske baštine, a do dana današnjeg ostao je jedna od najfascinantnijih građevina koje su napravile ljudske ruke.Naravno, uz takvu građevinu vezane su i brojne legende. S koljena na koljeno rado se prepričava priča plemenite i hrabre djevojke Meng Jiang Nu, koja se zaljubila i udala za Fan Žilianga (Xiliang). Iako je željela sakriti svog mladoženju od kineskih vlasti koji su tražili radnu snagu za građenje zida, Fana su odveli upravo s tim ciljem. Meng nije više od godine čula nikakve vijesti o svom suprugu, pa ga je odlučila posjetiti.

Na dugom putovanju koje je potrajalo dvije godine naišla je na mnoge prirodne prepreke, ali je konačno došla do dijela zida na kojem je radio njen suprug.

Nažalost, prešla je toliki put da bi saznala kako je Fan umro od iscrpljenosti.

Čuvši to, Meng nije mogla zadržati svoju tugu, tako da je plakala tri dana uzastopno.

Legenda kaže kako je usljed toliko plakanja Meng svojim suzama srušila dio zida.

Legendom o Meng i Fanu željelo se ukazati na to koliko je ljudi životom platilo izgradnju zida radeći u teškim i nemogućim uvjetima.

Neki historičari tvrde da je zid gradilo gotovo dva miliona radnika, te da su mnogi završili s fatalnim posljedicama zbog neishranjenosti, umora ili nesretnim slučajem, piše portal Punkufer.hr.

Postoje jezive priče da su sva ta tijela zazidana u Kineski zid te su postala sastavni dio te turističke atrakcije, koju svake godine posjete milioni svjetskih putnika.

Istina ili laž? Nismo sigurni želimo li u ovom slučaju znati pravu istinu...

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Svako sjećanje pati od zaborava, a nerijetko su mi bližnji znali prebaciti da me je “posjetio Alzheimer”, a ruku na srce, ni ja se ne bih mogla sa stopostotnom sigurnošću zakleti u svoje fotografsko pamćenje.&nbsp; 
Izvjesno je da sam zbog toga u nekim pričama u kojima sam poznanicima pokušala dočarati Rio de Žaneiro, sigurno izostavila neke živopisne krajeve ili zanimljive događaje sa mog putovanja u ovaj brazilski grad, u kojem sam se zadržala 24 dana u 2016. godini. No, sa sigurnošću sam im mogla prenijeti svoju emociju na ovaj čisti egzotizam, a ne do detalja precizno ispričanu posjetu Glavi šećera.

Nesvakidašnji običaj

Jer, slike govore i više od hiljadu riječi, a vizuelno, historijom protkane tribine Marakane, savršen pogled s Korkovada, blistavi pijesak Ipaneme… može vidjeti bilo ko ko se i najmanje služi internetom. I imati osjećaj da je već bio tamo, da pripada tom svijetu.

E, pa meni, sa prosječnim sjećanjem približno dvije godine nakon povratka, ne pada na pamet da nabrajam šta se sve u Riju može vidjeti niti da prosipam patetične izraze, kojih i u pisanju i u životu ima previše, o ljepotama Latinske Amerike, o kojima su napisani, bezmalo, milioni redova.

Iz ove perspektive, da čitav život živim tamo, taj grad ne bih mogla definirati, jer je Rio de Žaneiro spoj nespojivog, konglomerat kultura, rasa i nacija, grad frenetičnog hedonizma i dom sveprisutnog kriminala. Grad s najljepšim plažama, bajkovitim prizorima u ritmu Sinatrine pjesme “Brazil, Brazil”, ali i sirotinjskim naseljima koja se neprestano šire i kriju u sebi najzloglasnije kriminalce.

Pa, krenimo nekim redom. Kako li su se po svemu prosječnoj Bosanki odvijala ta 24 dana u bijelom svijetu?

Jezik - pjevljivi portugalsko-brazilski. "Obrigada, Muzeu đe belas arćes, Kopakabaaaaana..." I tako unedogled pjevljivih, milozvučnih riječi. Ali, šta možete očekivati kada se nađete na stanici metroa i kada od 10 upitanih Brazilaca, svaki od njih zna samo klimnuti glavom na engleskom?

A pri tome vas Milica, drugarica iz srednje škole, s kojom se niste vidjeli 10 godina i sreli ste se u Riju na Olimpijskim igrama, obavještava da je samo stanicu dalje zloglasna favela.

Naravno, ni ona nema pojma u kojem pravcu je ta stanica i ta favela, a vi samo tražite pijacu, za koju su vam rekli da je u blizini, da kupite magnete.

I u tim situacijama ne ostaje vam ništa drugo nego da neke riječi što glasnije i što učestalije ponavljate. Uvijek upali. I nakon kraćeg izdiranja, ljubazni Brazilci, od kojih je većina propustila vožnju da bi vama pomogla, upućuje vas na pravu stranu.

Ali, ako se kojim slučajem i nađete u Riju i ako se dogodi da nesmotreno zalutate u “mračni kraj”, može vas iznenaditi jedan nesvakidašnji običaj lokalnog stanovništva. Kad primijete da je turista pod budnim okom grupe nečasnih namjera, građani Rija opkolit će stranca sa svih strana i nastaviti zajedno s njim sve dok džeparoši ne shvate poruku. U prvom momentu svakome će se od ovog performansa zalediti krv u žilama i odsjeći noge, ali će ubrzo shvatiti da je u pitanju neobična solidarnost, koja nekad može da spasi i život. 

Titine značke 

I zato moj Brazil nisu izvještaji o crnoj hronici i stopi kriminala, o favelama, besprijekornom pogledu s Korkovada, zalascima sunca na Ipanemi i uređenim šetalištima na tamošnjim avenijama. U moderno doba, ne moraš mrdnuti iz kuće, a da sve to vidiš.

Moj Brazil je Renato, najduhovitiji čovjek kojeg sam u životu upoznala, Džeferson, koji me je učio portugalski jezik i kako se izgovara Kopakabana (koja se izgovara sa jednim dugim “a” na pretposljednjem slogu, potpuno drugačije nego što smo mi to zamišljali), žena kojoj nije više od 35, a koja mi je u autobusu pokazivala sliku unuke, dječačić koji se od sreće rukovao sa mnom kada mi je prstima pokazao koliko novca treba da dam za magnete, taksista koji me je pokušao “oguliti”, ali je na kraju pristao da platim upola manje nego što trebam, starac koji je u blizini Olimpijskog sela prodavao značke, među kojima su bile i Titine i “Energoinvestove”. 

Iako su duboko podijeljeno društvo s bezbroj problema, svaki trenutak, svako lice koje sam vidjela, svaki kutak u koji sam zavirila, dio su jednog posebnog, drugačijeg Brazila. Stvarnog Brazila. 


Klasična scena iz filma 

Prije nego što sam stigla u Brazil, bila sam sigurna da se prizori iz filma nikad ne događaju u pravom životu. Ali, odlazak na Kopakabanu bio je upravo takav, klasična scena iz filma.

Dok se približavate najpoznatijoj plaži na svijetu, iz poprečnih ulica naviru njegovana ženska tijela u minijaturnim kupaćim kostimima. A na Kopakabani već uveliko paradiraju i nadmeću se bicepsi, iako ljeto na toj strani Zemlje nije bilo ni blizu. Kod prodavača na plaži uzmete kaipirinju za 12 reala (približno četiri eura), nacionalno piće i zabava može da počne.

Topao i druželjubiv narod

Brazilci su topao i druželjubiv narod, koji voli da se zabavlja. Ne treba im mnogo, samo dobro raspoloženje, muzika, slobodan prostor, neizostavna kaipirinja. Maksimalna opuštenost, crvenkasto sunce i topao pijesak Kopakabane, uz ispreplitanje brazilskih ritmova i urbane muzike iz barova na plaži... To je taj bajkoviti prizor, Rio u bojama, u svoj svojoj ljepoti i kontrastima.

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Albanija ima neke od najboljih pejzaža, drevnih ruševina i plaža, ali je i dalje jedna od najskrivanijih destinacija u Evropi, u kojoj i dalje nema gužvi turista, piše turistički internet-portal Travel Women.

U Albaniji se nalaze predivne plaže u grčkom stilu, drevni zamkovi koji izgledaju kao u Velsu, te široka šetališta prepuna kafića kao u Barceloni.

Sve to je upakovano u jednu prekrasnu, jeftinu i potpuno neistraženu lokaciju.

Razlozi za posjetu toj zemlji su: niske cijene smještaja, robe i usluga, manjak utjecaja savremenog doba, drevna sela, nevjerovatna priroda, netaknute plaže, organska prehrana, nevjerovatna historija, topli ljudi, manjak potrebe detaljnog planiranja putovanja, gradovi na UNESCO-vom spisku svjetske baštine, te činjenica da će posjetioci iskusiti sasvim novo, drugačije mjesto, prenosi ATA.

Albanija je čak uvrštena među 18 destinacija koje ovaj portal preporučuje za 2018. godinu.

Jedna od najljepših plaža na svijetu krije tužnu ljubavnu priču

Kako se najbrže i najlakše spakovati, a ništa ne zaboraviti

Drugo lice Butana: Ovako se živi u "najsretnijoj" zemlji na svijetu

Holandija: Zemlja vjetrenjača, tulipana i klompi

Centrotours predstavio ponudu ljetovanja u Turskoj: Vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50 posto

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Do glamurozne „Gevore“ dolazit će se letećim taksijem

Francuska i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu

Velika i razvijena zemlja u centralnom dijelu Evrope: Prođoh Njemačkom kroz gradove

Noćenje na ovom otoku košta 45.000 dolara, evo zašto

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju

Putovanja

Jedna od najljepših plaža na svijetu krije tužnu ljubavnu priču

Kako se najbrže i najlakše spakovati, a ništa ne zaboraviti

Drugo lice Butana: Ovako se živi u "najsretnijoj" zemlji na svijetu

Holandija: Zemlja vjetrenjača, tulipana i klompi

Centrotours predstavio ponudu ljetovanja u Turskoj: Vrhunski hoteli po cijeni nižoj i do 50 posto

Sibir krije najopasniji most na svijetu: Biste li smjeli automobilom preći preko njega?

Putopisac iz Crne Gore obišao 107 zemalja, neće se zaustaviti

Do glamurozne „Gevore“ dolazit će se letećim taksijem

Francuska i dalje najpopularnija turistička destinacija na svijetu

Velika i razvijena zemlja u centralnom dijelu Evrope: Prođoh Njemačkom kroz gradove

Noćenje na ovom otoku košta 45.000 dolara, evo zašto

Aviokompanija putnici zabranila ulazak zbog ružnih čizama

Eljutera, mjesto gdje se spajaju Atlantski okean i Karipsko more

(Ne)otkrivene tajne Kineskog zida od kojih biste se mogli naježiti

Šta je mogla prosječna bh. građanka za 24 dana u ovom gradu: Rio - grad hedonizma i dom sveprisutnog kriminala

Portal Travel Women iznio 11 'skrivenih' razloga zašto posjetiti Albaniju